UNIVERZITET U TRAVNIKU
FARMACEUTSKO ZDRAVSTVENI FAKULTET
ODSJEK/SMJER: Farmacija
Predmet:
Analitička hemija I
Tema:
Elektroliti
-seminarski rad-
Kolegij:
Analitička hemija I
Student:
Šoljanin Azra
Mentor:
Prof.doc. Asim Sadibašić
Broj indexa:
1003/14
2
Travnik, travanj, 2016.godina
Sadržaj:
1. Uvod ……………………………………………………………………...….3
1.1. Podjela elektrolita …………………………………………………...…..4
1.1.1. Pojam elektrode …………………………………………………..5
2. Stupanj i konstanta disocijacije ………………………………………...……6
2.1. Konstanta disocijacije …………………………………………..………7
2.1.1. Vrste konstante ………………………………………..…………8
2.1.2. Arenijusova teorija o elektrolitičkoj disocijaciji ……….……….10
3. Ostvaldov zakon razblaženja ……………….……………………………....11
4. Zaključak ……………………………….…………………………………..12
5. Literatura …………………………………………………………………...16
6. Popis slika i tablica ………………………………………………………...17
4
u alarmantna stanja. Tu je i hiperkalcemija koja se javlja kod oboljelih od multiplog
mijeloma, raka dojke i raka pluća, posebice ako postoje metastaze. Tijekom bolesti liječnik
mora pratiti razinu elektrolita najčešće putem krvi (plazme), ali i urina ili iz tekućina dijareje.
1.1 Podjela elektrolita
Prema tipu kemijske veze elektroliti su ionska ili djelimično ionska jedinjenja, a po broju
komponenata jednokomponentni i višekomponentni.
Prema agregatnom stanju elektroliti mogu biti:
1. čvrsti elektroliti
2. tekući
Tekući elektroliti su:
a) čiste tekućine (npr.etilalkohol, voda, sumporna kiselina, bezvodna octena kiselina)
b) vodeni i nevodeni otopine ionskih jedinjenja (otopine kiselina, baza ili soli), tzv.
elektrolitičke otopine
c) rastopi čisto ionskih jedinjenja ili sa udjelom kovalentne veze.
Elektroliti koji u vodenom rastvoru potpuno disociraju na ione imaju dobru provodljivost i
nazivaju se jaki elektroliti. Jaki elektroliti sadrži stabilnu ionsku vezu. Elektroliti koji u
vodenom rastvoru djelimično disociraju imaju slabu provodljivost i nazivaju se slabi
elektroliti. Slabi elektroliti sadrže kovalentnu vezu sa parcijalnim ionskim karakterom, koja
omogućava određeni stepen ionizacije u rastvoru. Što više neka supstanca posjeduje elektrona
to će elektrolit bolje provoditi električnu struju. Ovakav primjer imamo na dijamantu
(Slika
1.)
, koji ne provodi struju jer nema slobodnih elektrona. Iako, i grafit
(Slika 2.)
spada u grupu
ugljikovodika, on se ponaša drukčije zbog svoje kemijske strukture.
Primjer disocijacije slabog elektrolita:
CH
3
COOH CH
3
COO
-
+ H
+
Primjer disocijacije jakog elektrolita:
HCl
H
+
+ Cl
-
5
Slika 1. Strukturni prikaz dijamanta Slika 2. Strukturni prikaz grafita
1.1.1. Pojam elektrode
Komad metala ili neki drugi provodnik prve vrste uronjen u elektrolit (provodnik druge vrste)
naziva se elektroda. U elektrokemijskoj ćeliji postoje dvije fazne granice elektronski
provodnik/ionski provodnik, tj. provodnik prve vrste/provodnik druge vrste. Specifični otpor
i specifićna električna provodljivost. Svaki provodnik se protiv protoka struje suprotstavlja
određenim otporom R koji zavisi od njegove dužine l, površine poprečnog preseka A i prirode
materijala r od koga je napravljen.
R
=
ρ
l
A
Električna provodljivost je recipročna vrjednost električnog otpora:
1
R
=
1
ρ
∗
A
l
a recipročna vrjednost specifičnog električnog otpora je specifična električna provodljivost, κ:
1
ρ
=
K
