1
Visoka strukona škola za preduzetništvo
Seminarski rad:
Digitalni potpis
Student: Profesor:
Branislav Vojteški Mr Petar Čelik
Beograd, decembar 2017
2
Sadržaj
Uvod ……………………………………………………………………………….3
1.
Osnovna svojstva digitalnog potpisa …………………………………….....4
2.
Digitalni sertifikati …………………………………………………………6
3.
Šta u stvari dokazuje digitalni potpis ……………………………………...10
3.1.
Da li su digitalno potpisani fajlovi uvek i šifrovani ………………..10
3.2.
Da li je moguće odštampati elektronski potpisan document ……….11
3.3.
Koja je procedura digitalnog potpisivanja u praksi ………………...11
4.
Koje je zakonsko i pravno okruženje potpisa ……………………………..11
5.
Kakva je budućnost digitalnog potpisa ……………………………………12
Zaklučak ………………………………………………………………………….14
Literatura …………………………………………………………………………15
4
1.
Osnovna svojstva digitalnog potpisa
Osnovna svojstva digitalnog potpisa su:
potpis je autentičan (proverava se javnim ključem potpisane osobe)
potpis je nekrivotvorljiv (potpisivanje se vrši tajnim ključem kojeg zna
samo osoba koja je potpisala dokument)
potpis nije moguće koristiti više puta (potpis je nedeljivi deo
dokumenta i nije ga moguće premestiti na drugi dokument)
potpisani dokument je nepromenljiv (ukoliko se promeni ma i jedan bit
u dokumentu, više se ne može dešifrirati korišćenjem javnog ključa
potpisane osobe)
potpis ne može biti negiran (tajni ključ koji je upotrebljen za
potpisivanje zna samo osoba koja je vlasnik tog ključa)
Jedini način falsifikovanja potpisa je višestruko korišćenje istog potpisanog
dokumenta (eng. resend-attack). Sam dokument je pravnosnazan i ne može se
poništiti. Zbog toga se u potpisivanju dokumenata navode datum i vreme samog
čina potpisa (eng. timestamping).
Tehnologija digitalnog potpisa takođe koristi tehniku simetričnog kriptovanja.
Dakle, pošiljalac i primalac imaju par ključeva od kojih je jedan tajni, a drugi
svima dostupan javni ključ. Ključevi predstavljaju matematičke algoritme koje je
izdalo sertifikaciono telo.
5
Slika 1.
Digitalni potpis
Svrha digitalnog potpisa je da potvrdi autentičnost sadržaja poruke ili integritet
podataka (dokaz da poruka nije promenjena na putu od pošiljaoca do primaoca),
kao i da osigura garantovanje identiteta pošiljaoca poruke. Osnovu digitalnog
potpisa čini sadržaj same poruke. Pošiljaoc primenom određenih kriptografskih
algoritama prvo od svoje poruke koja je proizvoljne dužine stvara zapis fiksne
dužine (pr. 512 ili 1024 bita) koji u potpunosti oslikava sadržaj poruke. To
prakticno znači da svaka promena u sadržaju poruke dovodi do promene potpisa.
Ovako dobijen zapis on dalje šifruje svojim tajnim ključem i tako formira digitalni
potpis koje se šalje zajedno porukom.
Da vidimo kako to funkcionise na našem primeru. Pera kreira digitalni potpis na
osnovu poruke koju želi da pošalje Ani. Šifruje ga svojim tajnim ključem i šalje
zajedno sa porukom. Ana po prijemu poruke dešifruje Perin potpis njegovim
javnim ključem. Zatim primenom istog postupka kao i Pera i ona kreira potpis na
osnovu poruke koju je primila i upoređuje ga sa primljenim potpisom. Ako su
potpisi identični, može biti sigurna da je poruku zaista poslao Pera (jer je njegovim
