Bosna i Hercegovina
Brčko Distrikt BiH
JU EKONOMSKA ŠKOLA
Obrazovni profil : Poslovno pravni tehničar
Razred : IV – 7
M A T U R S K I R A D
OBLAST : POSLOVNA EKONOMIJA
TEMA :
Elementi preduzeća
MENTOR:
KANDIDAT:
Božić Kosana, prof.
Isić Senad
Brčko, maj 2013. godine
SADRŽAJ
UVOD
3
1.
RADNI KOLEKTIV
4
1.1.
Sastav radnog kolektiva
4
1.1.1. Problemi optimalnog sastava radnog kolektiva
4
1.1.2. Organizacioni problemi optimalnog sastava radnog kolektiva
6
1.1.3. Problemi procjene poslova
8
1.1.4. Izbor osoblja
9
1.2.
Stručno usavršavanje kadrova
11
1.3.
Fluktuacija radnika
11
1.4.
Motivisanje i zaštita interesa radnika
11
2.
SREDSTVA ZA PROIZVODNJU KAO ELEMENT
PREDUZEĆA
12
3.
ORGANIZACIJA POSLOVANJA
15
4.
REZULTATI POSLOVANJA KAO ELEMENT
PREDUZEĆA
17
ZAKLJUČAK
19
LITERATURA
20
2
1.
RADNI KOLEKTIV
Radni kolektiv je nosilac radne snage koju čini skup fizičkih i umnih sposobnosti za
odgovarajući rad i koja predstavlja osnovni element proizvodnje. Međutim, kako je radna
snaga neodvojiva od ličnosti čovjeka, njeno pribavljanje uslovljeno je zapošljavanjem
radnika. Otuda radni kolektiv predstavlja glavni element u strukturi preduzeća.
S obzirom na ulogu i značaj radne snage u poslovanju preduzeća, radni kolektiv mora
biti sastavljen od potrebnog broja radnika odgovarajuće stručne kvalifikovanosti. Pri tome,
broj i kvalifikovanost radnika neophodno je uskladiti s vrstom djelatnosti i obimom
poslovanja preduzeća. Način na koji se koristi radna snaga u procesu preduzeća, kao i uslovi u
kojima radnik radi predstavljaju bitan faktor uključivanja pojedinca u radni kolektiv. Radnici
koji su zaposleni u preduzeću postaju radni kolektiv tek kada se pojedinci u njemu
međusobno povežu zajedničkim ciljem i jedinstvenim radnim moralom. Tako, ostvarujući
svoje pojedinačne težnje i interese, članovi kolektiva ostvaruju i ciljeve preduzeća. To
proističe iz činjenice da je ostvarenje pojedinačnih ciljeva radnika uslovljeno izvršenjem
zadataka preduzeća.
1.1. Sastav radnog kolektiva
1.1.1. Problemi optimalnog sastava radnog kolektiva
Radni kolektiv nastaje slobodnim angažovanjem radnih ljudi u preduzeću. Međutim,
jasno je da sastav radnog kolektiva nije rezultat isključive slobodne volje i želje za radom u
određenoj organizaciji, nego je rezultat određenih potreba sa gledišta strukture radnog
kolektiva u zavisnosti od funkcije koju će organizacija imati u procesu društvene reprodukcije
i u zavisnosti od njene djelatnosti, sredstava i ciljeva. Organizacija je simbioza rada i
sredstava, definisana ciljem u procesu društvene reprodukcije iz koje proizlazi određenost
strukture rada i strukture sredstava. U preduzeću, sastav radnog kolektiva je uslovljen
dejstvom raznih faktora, kao što su: mogućnosti iznalaženja odgovarajuće radne snage, izbor
koji može biti obavljen više ili manje intuitivno, izbor na bazi naučnih metoda, greške u
izboru ili čak slučajnosti. Sastav radnog kolektiva može više ili manje odgovarati potrebama.
Optimalni sastav radnog kolektiva je onaj sastav, koji se podudara sa potrebama,
cijeneći sa gledišta sposobnosti radnog kolektiva da izvrši zadatke koji se pred njim nalaze.
Optimalni sastav radnog kolektiva je onaj njegov sastav pri kome će radni kolektiv na najbolji
način izvršiti svoje zadatke.
4
Kako su zadaci u okviru radnog kolektiva uslovljeni djelatnošću preduzeća i podjelom
rada koja je u njemu izvršena, tako će i sastav radnog kolektiva u prvom redu zavisiti od ta
dva faktora.
Podjelom rada su određena sva radna mjesta. Svako radno mjesto ima svoje zadatke.
Da bi se ti zadaci na radnom mjestu obavljali uspješno, potrebno je da svaki član kolektiva
ima one sposobnosti koje su potrebne za obavljanje zadataka na poverenom mu radnom
mjestu, tj. on mora biti kvalifikovan za te zadatke. Njegova kvalifikovanost mora odgovarati
potrebama radnog mjesta kako kvalitativno tako i kvantitativno. Kvalifikovanost radnika
mora po svojoj vrsti odgovarati poslovima koji se na radnom mjestu obavljaju. Radnik mora
biti kvalifikovan za onu struku u koju ulaze poslovi koji se na radnom mjestu obavljaju.
Svako odstupanje od potrebne vrste kvalifikovanosti odnosno vrste stručnosti, dovodi u
opasnost izvršenje zadataka.
U svakoj struci radnik može biti više ili manje kvalifikovan, više ili manje stručan.
Stepen njegove stručnosti treba da odgovara stepenu stručnosti koji je potreban za obavljanje
zadataka na povjerenom mu radnom mjestu. Odstupanja od te potrebne ili propisane
kvalifikovanosti mogu biti na niže ili na više.
Ako se na radnom mjestu nalazi radnik čiji je stepen kvalifikovanosti niži od
propisanog, najmanja posljedica će biti radni učinak manji od potrebnog, kvar veći, a i samo
izvršenje zadatka može biti dovedeno u pitanje.
Ako bi se na radnom mjestu nalazio radnik čiji je stepen kvalifikovanosti viši od
propisanog, izvršenje zadatka bi bilo obezbijeđeno, radni učinak bi vjerovatno bio nešto veći
od propisanog, ali bi takav radnik bio nedovoljno i nepravilno iskorišten, pri čemu bi izazvao
veće troškove nego što je potrebno, ako bi njegova primanja bila veća nego što je nužno na
odgovarajućem radnom mjestu.
Da bi se postigao optimalni sastav radne snage potrebno je na svakom radnom mjestu
imati radnika sa onom vrstom i onim stepenom kvalifikovanosti koji su propisani na osnovu
podjele rada.
5
