Elementi SAU i SAR-a
JU SREDNJA ELEKTROTEHNIČKA
ŠKOLA “VASO ALIGRUDIĆ“
PODGORICA
STRUČNI RAD
ELEMENTI SAU I SAR-A
Меntor:
Učenik:
Andrija Vukićević, dipl.ing.el.
Matija Krstajić S4-I
ELEMENTI SAU I SAR-A
Matija Krstajić S4-I
S A D R Ž A J
Strana
2.1. Statički režim rada elemenata......................................................................................... 3
2.2. Dinamički režim rada elemenata.....................................................................................5
2.3. Analiza SAU I SAR........................................................................................................5
3.1. Osnovni pojmovi i podjele.............................................................................................. 6
3.2. Pretvarači pomjeraja........................................................................................................7
3.3. Pretvarači pritiska............................................................................................................8
3.4. Pretvarači temperature.................................................................................................... 8
3.5. Pretvarači protoka........................................................................................................... 9
3.6. Pretvarači brzine obranja (broja obrtaja).........................................................................9
3.7. Pretvarači napona u normalizovani strujni signal...........................................................9
3.8. Pretvarači struje u normalizovani strujni signal............................................................10
3.8. Pretvarači učestanosti....................................................................................................11
3.9. Pretvarači električne snage............................................................................................11

ELEMENTI SAU I SAR-A
Matija Krstajić S4-I
y = k
.
x
gde je k- koeficijent prenosa ili pojačanje.
Statička karakteristika nelinearnih elemenata ima oblik krive linije, a većina elemenata
automatike ima takav oblik karakteristike.
Slika 1:
Osnovni parametri koji opisuju rad elemenata sa statičkom karakteristikom su: koeficijent
prenosa, prag osetljivosti, greška, koeficijent stabilizacije itd.
Koeficijent prenosa predstavlja količnik izlazne i ulazne veličine, odnosno količnik priraštaja
izlazne (Δy, dy) i ulazne veličine ( Δx, dx). Ukoliko se izlazna veličina menja upravo srazmerno
ulaznoj veličini (k=y/x) takav koeficijent se naziva statički koeficijent prenosa i određuje se
tangensom ugla koji karakteristika zaklapa sa x-osom, tj. k=tgα. Kod nelinearne karakteristike
elementa ovaj koeficijent predstavlja količnik priraštaja izlazne i ulazne veličine
i naziva se dinamički koeficijent prenosa. Relativni koeficijent prenosa određuje se količnikom
relativnog priraštaja izlazne veličine Δy/u i relativnog priraštaja ulazne veličine Δh/h. Koeficijent
prenosa se kod različitih elemenata različito i naziva, u zavisnosti od funkcije elementa: kod
pojačavača se naziva pojačanje, kod mernih pretvarača osetljivost, a kod stabilizatora koeficijent
stabilizacije.
Greška predstavlja promenu izlazne veličine u, koja nastaje usled promena unutrašnjih osobina
elemenata ili usled promene spoljnih uslova. Pri pojavi greške menja se statička karakteristika
elementa.
Za ocjenu tačnosti elemenata koriste se pojmovi aposlutne, relativne i svedene relativne
greške:
-apsolutna greška: Δy= у
2
- у
1
-relativna greška: δ= Δy/у*100%
-svedena relativna greška: d= Δy/у
max
*100%
ELEMENTI SAU I SAR-A
Matija Krstajić S4-I
Prag osetljivosti se definiše najmanjom vrednošću promene ulazne veličine x koja je još
dovoljna da izazove promenu izlazne veličine y. Razlog nastanka praga osetljivosti može biti
različit: trenje, mrtvi hod, histereza itd. Kod nekih elemenata može da nastupi promena izlazne
veličine zbog nestabilnosti i pored toga što ulazna veličina ima konstantnu vrednost. Takva
nestabilnost naziva se smetnja, šum ili drift.
2.2. Dinamički režim rada elemenata
Dinamički režim rada elemenata predstavlja onaj režim u kome se i ulazna i izlazna veličina
menjaju sa vremenom, tj.
x(t)= f1(t), y= f2(t).
Osnovne karakteristike koje opisuju dinamički režim su: inercijalnost elementa, prelazni
proces, vremenska konstanta, vreme smirenja i fazni pomeraj.
Inercijalnost elementa predstavlja određeno kašnjenje promene izlazne veličine u odnosu na
promenu ulazne veličine, a može da bude posledica postojanja električne kapacitivnosti,
induktivnosti, momenta inercije, mase itd. Inercijalnost je utoliko veća ukoliko je duži prelazni
proces pri trenutnoj promeni ulazne veličine.
Vreme smirenja (ts) predstavlja vreme za koje izlazna veličina dostigne novu stacionarnu
vrednost. Zavisi od inercijalnosti elementa i određuje se vremenskom konstantom T, od koje je
za 3 do 5 puta veće.
Fazni pomeraj (φ) se definiše kod periodičnih promena ulazne i izlazne veličine. Predstavlja
vremensko pomeranje izlazne u odnosu na ulaznu veličinu. Zavisi od inercijalnosti elementa i
ukoliko raste inercijalnost raste i fazni pomeraj.
Dinamička greška predstavlja razliku između vrednosti izlazne veličine u dinamičkom režimu i
njene vrednosti u statičkom režimu.
2.3. Analiza SAU I SAR
Izbor načina automatizacije i ostalih elemenata SAU i SAR zavisi pre svega od karakteristika
objekta upravljanja, a osnovni zadaci pri izboru jesu određivanje i formulacija zakonitosti
promene sa vremenom osnovnih veličina. Karakteristike objekta regulacije biraju se na dva
načina: analitički i eksperimentalno.
Analitičko definisanje se vrši postavljanjem odgovarajućih jednačina za ustaljeno i prelazno
stanje procesa ili snimanjem statičkih i dinamičkih karakteristika. Za dinamičke karakteristike
objekta koriste se diferencijalne jednačine, koje se baziraju na zakonima p održanju i ravnoteži
mase i energije, Kirhofovim zakonima, Bernulijevoj jednačini itd.
Eksperimentalno ispitivanje se sastoji u merenju izlaznih i ulaznih veličina u stacionarnom i
prelaznom stanju procesa i analizi zavisnosti između tih veličina. Ispitivanje dinamičkih
karakteristika objekta izvodi se tako što se na ulaz dovode standardne vremenski promenjive
veličine i snimaju izlazne veličine. Takav postupak se naziva identifikacija procesa.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti