S V E U Č I L I Š T E   U   S P L I T U 

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA I BRODOGRADNJE 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Prof. dr. sc. Damir Jelaska 

 

ELEMENTI STROJEVA 

  

(skripta za studente Industrijskog inženjerstva) 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

U Splitu, 10. lipnja 2005. 

 

 1

 
 
 
 
 
 
 
 

Drage kolege i kolegice – studenti industrijskog inženjerstva, 

 
Ovo nije skripta izvorno pisana za Vas, niti je sasvim prilagođena vama – zbog mog 

kroničnog  nedostatka  vremena!  Oprostite  mi  zbog  toga!  Buduće  generacije  će 
valjda  dočekati  i  „svoju“  skriptu,  a  ova  je  napisana  zato  da  ipak  imate  nekakav 

materijal uz pomoć  kojeg možete spremati ispit! 
Ova  skripta  je,  dakle,  nastala  uglavnom  tako,  što  sam  iz  budućeg  udžbenika  za 
strojare „izrezao“ višak gradiva – pazeći da ne izrežem previše. Tako, u skripti ima 

više gradiva nego što vam je predavano – ne zato da biste taj višak naučili, nego 
zato da Vam pomogne lakše shvatiti ono što trebate naučiti! Pri tome, treba znati 

skicirati samo ono što je crtano na predavanjima. 
U  uvodnom  dijelu  dodana  su    i  važnija  poglavlja  iz  tehničkih  disciplina  čija  su 

osnovna znanja uvjet da bi se moglo, ne naučiti, nego uopće slušati tj. pristupiti 
učenju  Elemenata.  To  su  Tehničko  crtanje,  Mehanika  i  Nauka  o  čvrstoći.  Ako  ste 
sigurni  da  vladate  osnovama  ovih  disciplina,  možete  slobodno  preskočiti  prvih 

četrdesetak stranica. 
Gradivo iz Zupčanika nije sasvim usklađeno s  predavanjima. Predlažem vam da se 

za to područje, kao uostalom i za čitavo gradivo, ipak držite bilješki s predavanja, 
a  iz  skripti  možete  pogledati  ono  što  vam  nije  jasno.  Ako  ni  to  nije  dovoljno, 
osjećajte se pozvani doći na konsultacije kod mene ili kod mojih asistenata. 
 

 

Damir Jelaska 

 

 
 
 
 
 
 
 
 

background image

 3

Strojni  dio  – 

je  osnovni  dio  stroja,  koji  obavlja  točnu  određenu  funkciju  skupa  s  drugim 

osnovnim  dijelovima  (vijak,  matica,  zakovica,  cijev,  vratilo,  osovina,  opruga,  zupčanik,  itd.). 
Strojni dio nije moguće rastaviti na jednostavnije dijelove. 
 

Sklop stroja – 

je povezani skup više strojnih dijelova, koji obavljaju određenu funkciju u sastavu 

stroja  (ventil,  željeznički  kotač  s  bandažom,  mehanizam  za  brisanje  vjetrobranskog  stakla  kod 
automobila itd.). 
 

Grupa  – 

je  povezani  skup  više  strojnih  sklopova  i  dijelova,  koji  obavljaju  skupnu  funkciju 

(motor, zupčasti mjenjač, naprava za dizanje tereta kod dizalica itd.). 
 

Element  stroja  – 

je  strojni  dio  ili  sklop,  koji  kod  različitih  strojeva  obavljaju  određene 

elementarne, osnovne funkcije. Element stroja može biti sam strojni dio (opruga, osovina, vratilo 
itd.), ali isto tako i strojni sklop ili grupa (spojka, kočnica,

 

kotrljajući ležaj itd.). 

 

Opći (univerzalni) element stroja – 

strojni elementi, koji se upotrebljavaju kod različitih strojeva 

(vijci, zakovice, pera, klinovi, vratila, osovine, opruge, zupčanici, ležišta itd.) 
 

Posebni  elementi  strojeva  – 

elementi  strojeva,  koji  se  upotrebljavaju  samo  kod  posebnih  vrsta 

strojeva  (elementi  motornih  vozila,  elementi  dizaličnih  mehanizama,  elementi  alatnih  strojeva, 
elementi  motora  s  unutrašnjim  izgaranjem,  elementi  parnih  ili  plinskih  turbina,  elementi 
hidrauličkih strojeva itd.).  
 
Predmet  Elementi  strojeva  sadrži  proučavanje  općih  elemenata  strojeva  u  smislu  njihove 
konstrukcije, oblika, dimenzija, izbora i proračunava ih obzirom na namjenu i funkciju. Pri tome 
je  posebna  pažnja  namijenjena  utvrđivanju  općih  principa,  koji  vrijede  i  za  posebne  elemente 
strojeva. Treba napomenuti da nazivi strojni dio i element stroja obuhvaćaju i dijelove naprava, 
instalacija, instrumenata i metalnih konstrukcija. 

 

V

EZA SA SRODNIM DISCIPLINAMA 

 

Rad svakog stroja temelji se na prirodnim zakonima. Zato je za  proučavanje strojeva i njihovih 
dijelova  nužno  potrebno  dobro  poznavanje  nekih  osnovnih  teorijskih  disciplina,  kao  i  načina 
njihove praktične primjene. Najpotrebnija znanja za proučavanje elemenata strojeva navedena su 
kako slijedi. 
 

Tehnička  mehanika

  je  osnovna  tehnička  znanost  koja  opisuje  zakone  mirovanja  i  gibanja  pod 

utjecajem sila. Statika proučava uvjete ravnoteže tijela pod utjecajem sila, Kinematika proučava 
gibanje  bez  obzira  na  uzrok  tog  gibanja,  a  Dinamika  se  bavi  ovisnošću  gibanja  tijela  o  silama 
koje ga uzrokuju, uzimajući u obzir i njegovu masu. 

 
Mehanika  materijala

  omogućava  određivanje  čvrstoće,  krutosti  i  stabilnosti  dijelova  strojeva  i 

konstrukcija, te konstrukcijskih cjelina.  
 

Matematika 

je osnovni alat, čije je poznavanje nužno potrebno za proučavanje i korištenje znanja 

iz Mehanike i Nauke o čvrstoći u sprezi s Elementima strojeva. 

 

 4

Poznavanje materijala

, njihovih karakteristika, način proizvodnje, sposobnosti prerade, fizičke i 

toplinske  obrade,  te  ispitivanja,  je  nužno  potrebno  zbog  njihovog  pravilnog  izbora  za  različite 
strojne dijelove, posebno obzirom na nosivost, težinu, mogućnost obrade i ekonomičnost. 
 

Tehnologija  obrade

  je  tehnička  znanost  koja  proučava  načine  obrade  materijala  postupcima 

lijevanja, rezanja,  preoblikovanja i spajanja s namjenom kvalitetne i ekonomične izrade dijelova.  
 

Tehničko  crtanje

  obuhvaća  poznavanje  osnova  Nacrtne  geometrije,  ustaljenih  pravila,  propisa  i 

konvencija, koji predstavljaju nedvosmisleno sredstvo izražavanja i izmjene informacija kod svih 
tehničkih problema, kako među konstruktorima, tako i između proizvođača i potrošača. Tehničko 
crtanje je tehnički jezik u najširem smislu riječi. 

 

P

ROJEKTIRANJE I KONSTRUIRANJE STROJEVA I STROJNIH 

DIJELOVA

 

Pod  pojmom  projektiranje  i  konstruiranje  podrazumijeva  se  u  najširem  smislu  stvaralački  rad 
stručnjaka s namjenom određivanja oblika i dimenzija strojeva i njihovih dijelova.  
 

Projektiranje 

ima  za  cilj  izradu idejnog  projekta  stroja  kao  cjeline i  sadrži  određivanje  glavnih 

karakteristika stroja, izbor glavnih sastavnih dijelova, njihovih osnovnih karakteristika i funkcija, 
te  rasporeda  i  međusobne  ovisnosti.  Projektiranje  se  dakle  odnosi  na  određivanje  i  utvrđivanje 
osnovnih početnih zahtjeva, potrebnih za konstrukcijsku razradu budućeg stroja. 

 

Konstruiranje 

ima za cilj određivanje i utvrđivanje  oblika i dimenzija pojedinih dijelova stroja na 

osnovi zahtjeva, određenih u fazi projektiranja. 

1.3.1

 

Određivanje oblika i dimenzija strojnih dijelova  

Oblici i dimenzije dijelova strojeva moraju zadovoljiti brojne zahtjeve. Najvažniji su sljedeći: 

 

zahtjevi funkcionalnosti i namjene 

 

zahtjevi radne sposobnosti 

 

zahtjevi proizvodnosti 

 

zahtjevi ekonomičnosti. 

 
Svi  navedeni  zahtjevi  su  međusobno  zavisni,  često  u  suprotnosti,  tako  da  ih  nije  moguće 
istovremeno  u  potpunosti  ispuniti.  Zadaća  konstruktora  je,  da  s  obzirom  na  dane  zahtjeve  i  
mogućnosti, nađe najbolje rješenje, pri čemu prvenstveno treba poštivati zahtjeve, koji su za dani 
primjer najvažniji. 

 

Zahtjev  funkcionalnosti 

kao  osnovni  zahtjev,  određuju  oblike  i  dimenzije  mnogih  dijelova 

strojeva i specifičan je za svaki stroj i za svaki njegov dio. Oblik strojnih dijelova je često vezan 
za  način  njihovog  gibanja  (kružno  gibanje  –  cilindrični  oblik,  pravocrtno  gibanje  –  ravne 
površine, pretvorba pravocrtnog gibanja u kružno – vijčani oblik itd.), dok su dimenzije vezane 
za  pripadajuća  opterećenja.  Dijelovi  različitih  mehanizama  imaju  oblike  i  dimenzije,  koji  su 
određeni  s  obzirom  na  željenu  kinematiku  gibanja  (krivuljni  mehanizmi,  ručni  mehanizmi, 
zupčani  mehanizmi).  Oblici  različitih  opruga  su  prilagođeni  osnovnom  zahtjevu  namjene  (što 
veće  elastično  deformiranje,  progresivna,  degresivna  ili  linearna  krutost).  Cijevi  i  cijevna 
armatura moraju biti oblikovani tako da su hidraulički otpori najmanji. Aerodinamičnost strojnog 
dijela nalaže oblik koji pruža najmanje otpore pri gibanju kroz zrak ili tekućinu. Pri oblikovanju 
pojedinih  sklopova  treba  se  držati  standardnih  propisa,  npr.  standardni  razmak    tračnica  kod 

background image

 6

1.4

 

S

TANDARDIZACIJA I STANDARDI 

 

Na početku razvoja strojarske tehnike svaki je dio stroja bio konstruiran i proizveden pojedinačno 
za potrebe samo tog stroja. Povećanjem broja različitih strojeva tokom decenija razvoja, dobilo je 
smisla  dogovorno  smanjenje  raznolikosti  oblika  i  dimenzija  dijelova  strojeva  iste  namjene  i 
funkcionalnosti  na  razumnu  mjeru.  Na  taj  način  poboljšana  je  i  olakšana  proizvodnja  i 
eksploatacija  strojeva,  postignuta  je  znatna  ušteda  u  uloženoj  energiji,  vremenu  potrebnom  za 
proizvodnju, te materijalu, uz povećanje pouzdanosti i sigurnosti.  
 

Standardizacija

  je  prema  tome  proces  prihvaćanja  i  poštivanja  propisa  s  ciljem  smišljene 

organiziranosti  u  određenom  području  ljudske  djelatnosti,  te  dostizanja  najveće  moguće 
ekonomičnosti u ispunjavanju zahtjeva funkcionalnosti i sigurnosti. Standardizacija je zasnovana 
na  provjerenim  rezultatima  znanosti,  tehnike  i  iskustva  na  jednoj  strani,  te  sporazuma  svih 
zainteresiranih na drugoj strani.  
 

Standard 

je dokument, koji je rezultat rada na određenom području standardizacije, a predstavljen 

je  u  obliku  propisa  koji  su  prihvaćeni  sporazumno  i  potvrđeni  od  strane  priznate  institucije. 
Standard nastaje konsenzusom i obuhvaća pravila, smjernice za projektni ili kontrolni proračun, 
ili upotrebne karakteristike stroja, sklopa ili strojnog dijela, te je namijenjen za opću i višekratnu 
upotrebu. Usmjeren je ka dosizanju optimalnog stupnja uređenosti na danom području. Standardi 
su načelno neobavezni dokumenti, koje svatko dobrovoljno upotrebljava. Obvezatnost upotrebe 
standarda proizlazi iz tehničkih propisa, ugovora, zakona ili drugih obvezujućih dokumenata. 
 
Razlikuju se sljedeći standardi: 

 

osnovni standard – obuhvaća široko područje i sadrži opće odredbe za određeno područje, 

 

terminološki  standard  –  obuhvaća  izraze,  koji  se  koriste  u  definicijama,  objašnjenjima, 
ilustracijama, primjerima itd., 

 

standard  ispitivanja  –  obuhvaća  metode  ispitivanja,  koje  dopunjuju  druge  odredbe, 
povezane s ispitivanjem, kao na primjer uzimanje uzoraka, upotreba statističkih metoda ili 
raspored ispitivanja, 

 

standard  za  proizvod  –  propisuje  zahtjeve,  koje  mora  ispunjavati  proizvod  ili  skupina 
proizvoda da bi se osigurala njegova (njihova) namjena, 

 

procesni  standard  –  propisuje  zahtjeve,  koje  mora  ispunjavati  proces,  da  se  osigura 
njegova  namjena, 

 

standard  za  proračun  –  propisuje  postupak  proračuna  koji  se  mora  provesti  da  bi  se 
osigurala funkcionalnost i radna sposobnost strojnog dijela, 

 

proizvodni standardi – propisuje zahtjeve, koje mora ispuniti proizvodnja, da se osigura 
njena namjena. 

 
Standardizacija  olakšava  rad  konstruktoru,  omogućava  mu  izbor  najprimjerenijeg 
standardiziranog  dijela  i  postupka,  pa  mu  nije  potrebno  iznova  rješavati  iste  probleme. 
Standardizacija  omogućava  velikoserijsku  i  ekonomičnu  proizvodnju  na  automatiziranim 
obradnim strojevima u specijaliziranim tvornicama, što vodi do dijeljenja proizvodnje, i s time se 
bitno utječe na uštedu vremena, materijala, potrebne zalihe i na sigurnost. 
 
Postupak prihvaćanja standarda počinje s internom standardizacijom u tvornici, koji u suradnji sa 
srodnim  tvornicama,  vodi  do  prihvaćanja  nacionalnog  standarda.  Globalizacijom  proizvodnje 
pojavila  se  također  potreba  međunarodnog  standarda,  pa  je  po  završetku  drugog  svjetskog  rata 
utemeljena  međunarodna  organizacija  za  standardizaciju  ISO  (International  Standardising 
Organisation). U slučaju da o određenom međunarodnom standardu nema suglasnosti svih država 

Želiš da pročitaš svih 207 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti