1
PANEVROPSKI UNIVERZITET “APEIRON” BANJA LUKA
SAOBRAĆAJNI FAKULTET
ELEMENTI TRANSPORTNIH SREDSTAVA
Predmet:
ELEMENTI TRANSPORTNIH SREDSTAVA I
UREĐAJA
- SEMINARSKI RAD -
MENTOR: STUDENT:
Prof.dr Tomislav Vujinović Vladimir Gatarić
Banja Luka, 06.mart 2019. godine
2
1. TOLERANCIJE
Mašinski dio nije moguće uraditi apsolutno tačno, prema crtežu, zbog
nesavršenosti činilaca koji učestvuju u izradi: mašina, alata, materijala, ljudi. Ali, kada bi
to čak i bilo moguće, kako apsolutno tačno izmjeriti dio, kada su i metode i instrumenti za
mjerenje nedovoljno savršeni. U suštini mašinski dio niti je moguće uraditi, niti izmjeriti
apsolutno tačno.
U suštini i ne postoji realna potreba za takvom tačnošću i dovoljno je da se njegovi
oblici i dimenzije nalaze u određenim unaprijed propisanim granicama.Dozvoljena
odstupanja dimenzija i oblika dijelova propisana na taj način nazivaju se tolerancije.
Standardi propisuju sledeće vrste tolerancija:
1. tolerancije dužinskih mjera,
2. tolerancije oblika i položaja,
3. tolerancije hrapavosti obrađenih površina.
1.1. Tolerancije dužinskih mjera
Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) razradila je i propisala sistem
tolerancija dužinskih mjera. Prema ovom sistemu tolerancija propisuje posebne tolerncije
za spoljne mjere, a posebne tolerancije za unutrašnje mjere.
Spoljne mjere su dužinske mjere mašinskog dijela kod kojih se, pri mjerenju,
dodirna površina mjernog pribora, nalazi spolja i obuhvataju dodirne površine mjerene
dužine. Spoljne mjere, u sistemu tolerancija predstavljaju se osovinom.
Unutrašnje mjere su dužinske mjere mašinskog dijela kod kojih se pri mjerenju,
dodirna površina mjernog pribora nalazi unutra i obuhvaćene su dodirnim površinama
mjerene dužine. Predstavnikom unutrašnjih mjera se smatra cilindrični otvor, odnosno
provrti (rupe, čaure).
Stvarna mjera je mjera ustanovljena mjerenjem izrađenog dijela, sa raspoloživom
tačnošću mjerenja. Stvarna mjera urađenog dijela nalazi se u području ograničenog
graničnim mjerama. Gornja granična mjera je najveća dozvoljena mjera, a donja granična
mjera je najmanja dozvoljena mjera, na koje može element da bude izrađen i da se smatra
funkcionalno upotrebljivim.
Slika 1. Oznake tolerancija dužinskih mjera
Nazivna mjera (d ili D) je mjera data na crtežu, u odnosu na koju se mjere
odstupanja. Nazivna mjera leži ili u oblasti ograničenoj maksimalnom ili minimalnom
mjerom ili, što je češće, van ove oblasti. Pri grafičkom predstavljanju tolerancija, nazivna
mjera se prikazuje nultom linijom, a označava simbolično crta – tačka.
4
1.3. Tolerancija hrapavosti površina
Zbog nesavršenosti mašina za obradu, alata, materijala i rukovaoca, površine
dijelova ne mogu da budu idealno glatke, slično kao što predviđene mjere ne mogu da
budu apsolutno tačne. Hrapavost površine je u opštem smislu mikrogeometrijska
nepravilnost površine koja nastaje tokom obrade ili drugih uticaja.
Hrapavost ima znatan uticaj na kvalitet nalijeganja, posebno labavih. U slučaju
pokretnog sklopa, ukoliko je hrapavost veća, veće je trenje i habanje dodirnih površina,
lošije podmazivanje, zazor se u toku eksploatacije povećava, te sklop ne odgovara
predviđenoj funkciji. Ukoliko je hrapavost veća, kod nepokretnih sklopova se javlja
smicanje neravnina, tako da se smanjuje preklop, pa shodno tome i nosivost sklopa, veća
je mogućnost korozije.
Slika 4. Tolerancije hrapavosti obrađenih površina
1.4. Obilježavanje tolerancija
Tolerancije su se nekada obiljelažavale tako što se pored nazivne mjere, desno
iznad, sitnim ciframa, pisala odstupanja. Ovakav nestandardni i nepraktični način
obilježavanja se koristi samo još kod predmeta veoma velikih prečnika i predmeta čiji
poprečni presjek nije kružni.
U ISO sistemu tolerancija usvojeno je obilježavanje sledećim simbolima:
slovima abecede i brojevima. Slovima je na indirektan način definisan položaj
tolerancijskog polja u odnosu na nultu liniju, to jest gornje i donje granično odstupanje.
Dakle, potpuno definisane mjere na crtežu elemenata sastoje se od broja, koji
označava veličinu nazivne mjere, slova latinice, koje označava položaj tolerancijskog
polja u odnosu na nazivnu mjeru i broja koji označava visinu tolerancijskog polja,
odnosno kvalitet.
Svako tolerancijsko polje ima tačno određeni položaj u odnosu na nazivnu mjeru
– nultu liniju. Slova „A“ i „a“ označavaju najudaljenija tolerancijska polja i to: za otvore u
plusu (iznad nulte linije), a za osovine u minusu (ispod nulte linije). Visina tolerancijskog
polja, koja zavisi od kvaliteta, istovremeno zavisi i od jedinice tolerancije.
5
1.5. Nalijeganje
Elementi u spoju sa drugim elementima, obavljaju određenu funkciju. Odnos
spregnutih elementa može da bude različit u zavisnosti od namjene. Između njih može da
postoji relativno pomjeranje, ali oni mogu da predstavljaju i jedan jedinstven sistem kod
koga nema relativnih pomjeranja između spregnutih elemenata. Da li će element biti
pokretan u odnosu na element, pri istoj vrijednosti nazivne mjere, zavisiće od tolerancije
unutrašnje mjere otvora i tolerancije spoljašnje mjere osovine. Odnos dva spregnuta
elementa naziva se nalijeganje. U zavisnosti od propisanih tolerancija osovine i otvora
nalijeganja mogu da budu:
1. labava nalijeganja,
2. čvrsta nalijeganja,
3. neizvijesna nalijeganja.
1.5.1. Labava nalijeganja
Kod labavih nalijeganja, stvarna mjera otvora uvijek je veća od stvarne mjere
osovine, podrazumijevajući da su dijelovi ispravno napravljeni, to jest da su stvarne mjere
u granicama dozvoljenih. Razlika između prečnika otvora i prečnika osovine naziva se
zazor. Zazor se definiše kao prazan prostor između sklopljenih dijelova. Stvarne mjere
osovine i otvora se rasipaju oko svojih srednjih vrijednosti u okviru dozvoljenih granica,
pa proizilazi da u većim serijama praktično postoji bezbroj različitih zazora. Tu se
izdvajaju dva ekstremna slučaja. Sklapanjem otvora najvećeg prečnika sa osovinom
najmanjeg dobija se najveći zazor,a drugi slučaj je kada se sklopi otvor najmanjeg
prečnika sa osovinom najvećeg i tada se dobija najmanji zazor.
1.5.2. Čvrsto nalijeganje
Čvrsto (nepokretno) nalijeganje odlikuje se time što je prečnik otvora manji od
prečnika osovine, prije sklapanja. Ovakav spoj se ostvaruje ili zagrijavanjem čaure ili
presovanjem na odgovarajućim mašinama. Razlika između prečnika otvora i prečnika
osovine naziva se preklop (zador). Kao i kod ostalih nalijeganja tako i ovdje imamo
ekstremne varijante (ekstremne preklope). Ekstremni preklopi nastaju sprezanjem
ekstremnih mjera otvora i osovina. Najveći preklop se ostvaruje sprezanjem najmanjeg
otvora sa najvećom osovinom, a najmanji preklop nastaje sprezanjem najvećeg otvora i
najmanje osovine.
1.5.3. Neizvijesno nalijeganje
Neizvjesno nalijeganje je neodređeno nalijeganje i pored upisane nazivne mjere i
odgovarajuće tolerancije. U zavisnosti od slučajnih veličina - stvarnih mjera otvora i
osovine, nalijeganje može da bude labavo, sa malim zazorom, čvrsto, sa malim
preklopom, ili pak da nema ni zazora ni preklopa (zadora). Najveći zazor se dobija kada se
otvor uradi na najveću mjeru, a osovina na najmanju, pa se ti dijelovi sklope. Najveći
preklop (zador) se dobija kada se otvor uradi na najmanju moguću mjeru, a osovina na
najveću, pa se ti dijelovi sklope.
