1
EMOCIONALNA INTELIGENCIJA I NEKI POKAZATELJI PRILAGODBE KOD
UČENIKA RANE ADOLESCENTNE DOBI
SEMINARSKI RAD
www.BesplatniSeminarskiRadovi.com
1. UVOD
Emocionalna inteligencija (EI) je relativno novo područje u psihologiji i novi predmet
psihologijskih istraživanja. U posljednjih 12 godina uvelike privlači interes medija, postala je
česta tema knjiga i časopisa, od kojih je najpoznatija ona Daniela Golemana, predavača na
američkom sveučilištu Harvard i dopisnika New York Timesa, pod naslovom "Emocionalna
inteligencija".
EI se prvi puta pojavila u znanstvenoj literaturi u ranim devedesetima, za što su
zaslužni autori koncepta, Peter Salovey sa sveučilišta Yale i John D. Mayer sa sveučilišta
New Hempshire. Oni su odredili EI kao skup sposobnosti koje bi trebale pridonijeti točnijoj
2
procjeni i izražavanju svojih emocija, kao i procjeni tuđih emocija i uporabi osjećaja u
motiviranju, planiranju i postignuću ciljeva u životu (Takšić, 1998). Dakle, EI označava tip
inteligencije koji uključuje sposobnost procesiranja emocionalnih informacija (Roberts,
Zeidner i Matthews, 2003).
Emocije su organizirani mentalni odgovor na događaj, a uključuju psihološki,
iskustveni i kognitivni aspekt. Osobito je važno to što se emocije obično javljaju u kontekstu
odnosa. Kako se mijenja odnos neke osobe prema drugoj osobi ili objektu, mijenja se i
njezina emocija prema toj osobi ili objektu. Bilo da su ti odnosi stvarni, pohranjeni u
sjećanju ili zamišljeni, popraćeni su osjetnim signalima koje nazivamo emocijama.
EI se odnosi na sposobnost prepoznavanja značenja emocija i njihovih veza, korištenja
emocija kao temelja razumijevanja i rješavanja problema. Nadalje, uključuje korištenje
emocija za poboljšanje kognitivnih aktivnosti (Mayer i dr.,1999, prema Mayer, Caruso,
Salovey, i Sitarenios, 2001).
Sa stajališta emocionalne inteligencije, onaj tko posjeduje takve sposobnosti smatra se
dobro prilagođenim i emocionalno vještim pojedincem, dok onaj tko ih ne posjeduje u
dovoljnoj mjeri može biti oštećen u emocionalnom i socijalnom funkcioniranju (Mayer,
DiPaolo i Salovey, 1990).
Koncept EI je nastavak jedne od dviju tradicija načina gledanja na odnos između
emocija i logičkog mišljenja u psihologiji. Jedna tradicija zastupa stajalište da su emocije i
logičko mišljenje oprečni jedno drugome, odnosno, da emocije ometaju, pogrešno
usmjeravaju i općenito negativno utječu na pokušaje racionalnog funkcioniranja čovjeka.
Nasuprot ovoj, druga tradicija zastupa stajalište da su emocije dio logičkog mišljenja i da
općenito pridonose inteligenciji i uopće kvaliteti funkcioniranja u mnogim aspektima života.
Autori koncepta ističu da je vrlo važno razumjeti da emocionalna inteligencija ne isključuje
inteligenciju, da ona ne predstavlja "pobjedu glave nad srcem" - to je jedinstveni spoj jednog
i drugog. Emocionalna inteligencija kombinira afekt s kognicijom, emocije s inteligencijom
(www.emotionaliq.com).
Postojeća istraživanja sugeriraju da će EI vjerojatno zauzeti mjesto uz druge važne
psihologijske varijable kao prediktor različitih faktora uspješnosti na poslu, u školi i kod
kuće. Npr. viši stupanj EI može predviđati smanjenu vjerojatnost poteškoća s drogama ili
nasiljem (Brackett, 2001; Formica, 1988; Mayer, Perkins, Caruso i Salovey, 2001;
Rubin,1999; Salovey, Mayer, Caruso i Lopez, u tisku, prema Mayer, Salovey, Caruso i
Sitarenios, 2001).
1.1. Emocionalna inteligencija u kontekstu teorija inteligencije
4
drugih, koje osobi omogućuje postizanje ciljeva od osobne važnosti". Emocionalna
inteligencija uključivala bi prepoznavanje svojih i tuđih emocija, rezoniranje o emocijama i
informacijama povezanih s njima, te procesiranje emocionalnih informacija kao dio opće
sposobnosti rješavanja problema.
Koncept EI snažno se preklapa s Gardnerovom predodžbom socijalne inteligencije, koju
je on odredio kao tip osobne inteligencije. On je, naime, u svoj model višestrukih inteligencija
među sedam uvrstio i dva oblika osobnih inteligencija. Uz muzičku, tjelesno - kinestetičku,
logičko - matematičku, lingvističku i spacijalnu, u kategoriju inteligencija svrstao je i
interpersonalnu, te intrapersonalnu inteligenciju. Intrapersonalnu inteligenciju definirao je kao
sposobnost pristupa u svoj emocionalni život, identificiranja, opisivanja i razlikovanja vlastitih
osjećaja, te njihovog simboličkog predstavljanja. Interpersonalnu inteligenciju definirao je kao
sposobnost prepoznavanja raspoloženja, namjera i želja drugih ljudi (Roberts, Zeidner, &
Matthew, 2003).
Inteligencija u razumijevanju ponašanja i njegovog značenja pojavljuje se u
Guilfordovom (1959) modelu inteligencije, koji se temelji na svim mogućim kombinacijama
tri glavna faktora: a) operacije (kognicija, memorija, divergentna produkcija, konvergentna
produkcija i evaluacija); b) sadržaji (figuralni, semantički, simbolički i ponašajni) i c) produkti
(jedinice, klase, relacije, sustavi, transformacije i implikacije). Dakle, svaka se intelektualna
aktivnost sastoji od sadržaja, operacija i produkata. Svaka od četiri vrste inteligencije
(odnosno kategorije sadržaja informacija) obuhvaća po 30 sposobnosti (6 produkata puta 5
operacija). Figuralni, semantički i simbolički sadržaj u velikoj mjeri se odnosi na apstraktni
materijal sadržan u standardnim testovima inteligencije. Međutim, ponašajnu domenu
zanemarili su konvencionalni testovi i čini se da je povezana sa socio -emocionalnom
inteligencijom. Posebice, EI se preklapa sa kognicijom bihevioralnog sadržaja (sposobnost
identifikacije unutarnjeg stanja pojedinca, interpretacija posljedica socijalnog ponašanja, itd.).
Čestice testa formirane za mjerenje tih sposobnosti podsjećaju na bihevioralne mjere EI. Od
30 mogućih faktora socijalne inteligencije istraživanja Guilforda i suradnika potvrdila su
postojanje njih 12, koji se odnose na kogniciju i divergentnu produkciju (Petroska-Beška,
1987, prema Takšić,
1998.).
EI možemo smjestiti i u teoriju o fluidnoj i kristaliziranoj inteligenciji koju su predložili
Cattell (1971), Horn (1988) i njihovi suradnici. Istraživači smatraju da EI čini dio
kristalizirane inteligencije, a svoje mišljenje temelje na pretpostavci da se procjena, ekspresija,
regulacija i korištenje emocija razvijaju kroz iskustvo i socijalnu interakciju na isti način kao i
5
drugi psihološki procesi koji čine kristaliziranu inteligenciju (Roberts, Zeidner, & Matthew,
2003).
