EVROPSKI UNIVERZITET ''KALLOS'' TUZLA
FAKULTET ZDRAVSTVENIH NAUKA
ODSJEK: FARMACIJA
EMULZIJE
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA OBLIKOVANJE LIJEKOVA
MENTOR: KANDIDAT:
Prof. dr. Jasminka Sadadinović
Tuzla, april, 2020.
2 EMULZIJE I EMULGATORI
Emulzija je smjesa dviju nemješivih tekućina. To je nestabilna smjesa koja se brzo nakon
miješanja ponovo razdvaja na svoje sastojke. Primjeri emulzija su margarin, mlijeko,
majoneza, fotografski film, itd. Kod margarina su čestice vode raspoređene u ulju, a kod
mlijeka su čestice ulja raspoređene u vodi. Da bi emulzija postala stabilna potreban je
emulgator, tvar koja raspršuje jednu supstancu u drugoj u obliku sitnih kapljica. Emulgator
(poznat i kao "emulgent") je supstanca koja stabilizira emulziju putem povećanja njene
kinetičke stabilnosti. Jedna klasa emulgatora je poznata kao površinski aktivni agensi ili
surfaktanti. Primjeri prehrambenih emulganata su žumance jajeta u kojem je emulgirajući
agens lecitin, senf, natrij fosfat, natrijev stearoil laktilat, DATEM (monogliceridni ester
diacetil vinske kiseline) je emulgator koji se prvenstveno koristi u pekarstvu. Od kemijskih
emulgatora (koji se ne koriste u prehrani) najčešći su razni deterdženti i sapuni koji čiste tako
da raspršuju masti u sitne kapljice, a one se u tom obliku miješaju s vodom i stvaraju
emulziju. To je tipično svojstvo emulgatora. Druga klasa surfakamata su deterdžentii, koji su
u fizičkoj interakciji i sa jestivim uljem i vodom, čime se, u suspenziji, stabilizira dodirna
površina između nafte i kapljica vode. Ovaj princip se eksploatira u sapunima i sredstvima za
čišćenje, za uklanjanje masti . Mnogi različiti emulgatori koriste se i u apotekama, za
pripremu emulzije, kao što su kreme i losioni. Uobičajeni primjeri uključuju emulgatorni
vosak, cetearil alkohol, polisorbat 20 i cetearet 20. Ponekad sama unutrašnja faza može
djelovati kao emulgator, a rezultat je nanoemulzija, gdje se unutrašnje stanje raspršuje u
kapljice "nano – veličine" unutar vanjske faze. Dobro poznati primjer ovog fenomena "efekt
Ouzo", se događa kada se voda sipa u jaka alkoholna pića sa anisom, kao što su uzo, pastis ,
absint ili raki.
Vrste emulgatora su:
a) anionaktivni (ionogeni)
b) kation – aktivni
c) neionogeni
d) amfotermni
e) kompleksni
f) netopljivi
g) pseudoemulgatori
2.1 Tipovi emulzija
Dvije faze koje sačinjavaju emulziju su u najvećem broju slučajeva voda i ulje . I jedno i
drugo mogu da budu i disperzna i kontinualna faza, pa prema tome koja je faza disperzna
razlikujemo dva tipa emulzija:
a) Emulzije tipa ulje u vodi gdje je ulje disperzna a voda kontinualna faza (U/V)
b) Emulzije tipa voda u ulju kod kojih je voda dispergovana u ulju (V/U)
Ako ima više ulja, a manje vode, tada se pod utjecajem emulgatora voda raspršuje u ulju. To
su kreme tipa VODA – U – ULJU (skraćeno V – U, engl. WO, fr. EH). Ovaj tip krema obično
je masniji pa je pogodan za suhu kožu. Nekoć su ovakve kreme bile popularne kao kreme za
noć: masnije, ali i hranjivije. Postotak masne faze može znatno varirati, od samo 45% (tako da
je skoro jednak omjer vodene i masne faze), pa do preko 80% masne faze.
Ako ima više vode, tada je situacija obratna i ulje je raspršeno u vodi. To je tip emulzija ULJE
– U – VODI (U – V, engl. OW, fr. HE). Budući da sadrže manje ulja, one su “laganije”.
Katkad se ovakve kreme nazivaju hidratantne, no ja osobno ne volim ovaj izraz koji je
potpuno zlouporabljen u modernoj kozmetičkoj industriji. Postotak masne faze je, naravno,
niži u ovom tipu emulzija. Obično je bude 20 – 25%, ali može varirati od ekstremno malih
udjela masne faze (1 – 2%), pa sve do 30%. Emulzije tipa V – U su masnije i hranjivije,
namijenjene više suhoj koži i kao “noćne” kreme, dok su emulzije tipa U – V više
hidratantnije i ugodnije su za masnu kožu kao “dnevne” kreme. Ipak, odabir emulzijskih
sustava uvelike ovisi o individualnim procjenama. Neki ljudi sa suhim tipom kože više vole
U – V emulzije, koje su i postale najčešći komercijalni tip.
Slika 1. Tipovi emulzija
