UVOD
Bosna i Hercegovina je veoma bogata rijetkim i endemičnim biljnim vrstama, od
kojih su mnoge ugrožene promjenama mikroklimatskih uslova kao i uticajem
negativnih ljudski aktivnosti. Po nekim podacima, u BiH se biodiverzitet procjenjuje
na 3572 vrste, a od toga je 678 ugroženih vrsta (izvor, prof.dr. Sulejman Redžić).
Većina ovih vrsta je ugrožena negativnim djelovanjem od strane čovjeka, koji mnoge
ugrožene vrste bere, iskopava korijenje ili siječe.
Zbog vjerovanja da donosi sreću, ljudi beru Runolist (
Leontopodium alpinum
),
koji u BiH raste samo na planinama Šator, Osječenica i Klekovača (RS). Pojedine
vrste ljudi ubiru radi ljekovitih svojstava, kao što je slučaj sa Lincurom (
Gentiana
lutea
), za koju se vjeruje da pozitivno djeluje na oboljenja srca, pa je u narodnom
govoru ova biljka poznatija pod nazivom Srčanik. Zbog prekomjernog i
nekontrolisanog vađenja korijena ove vrste, nestala je sa mnogih naših područja pa se
tako održala samo na teško pristupačnim planinskim područjima. Subendem Munika
(
Pinetum heldreichii
) se često nelegalno siječe radi izuzetnog kvaliteta ove vrste
drveta. Sve vrste su ugrožene zbog različitih razloga njihovog uništavanja.
Iako u BiH rastu i opstaju mnoge endemske vrste, samo manji broj takvih nose
nazive koji su vezani za njihova staništa, odnosno područja koja naseljavaju. U ovom
seminarskom radu ću posebno izdvojiti i opisati endeme koji su nazivom vezani za
naše podneblje u BiH, kao i neka podneblja bližeg okruženja susjednih država, a koji
ujedno rastu i na području Bosne i Hercegovine.
1
2. ENDEMSKE BILJNE VRSTE PLANINSKIH PODRUČJA BOSNE I
HERCEGOVINE
Bosanski ljiljan (
Lilium bosniacum
)
Bosanski ljiljan je dugo vremena smatran podvrstom
Lilium pyrenaicum
ili
kranjskog ljiljana (
Lilium camiolicum
), ali je konačno 2005. Godine priznat kao
posebna vrsta. Radi se o biljnoj vrsti koja izraste u visinu od 30 do 90 cm. Stabljika
je vitka, pri osnovi bezlisna dok je po sredini jako obrasla listovima koji su ušiljeni i
dugi do 7 cm. Listovi su u donjoj trećini široki oko 1,5 cm, a duž oboda prekriveni
trepljastim dlakama. Na vrhu stabljike, savijen prema tlu, nalazi se jedan cvijet
zlatno-žute boje, do narandžaste a vrlo rijetko rumene. Cvijet je prečnika do oko 3,5
cm. Čahura je duga 2-3 cm i široka 1,5-2 cm. Sjemenke su spljoštene i smeđe boje.
Slika 1. Bosanski ljiljan (
Lilium bosniacum
)
Ova biljna vrsta naseljava veoma različite ekosisteme, počevši od planinskih
rudina na krečnjacima i dolomitima, zatim planinskim rudinama na silikatima te
mezofilnim subalpskim i gorskim livadama kao i planinskim vrištinama na
silikatima. Najčešće zemljište, koje naseljava ova vrsta, pripada melansolima i
rankerima, a rjeđe kambisolima (distrični i eutrični) dok se samo izuzetno javlja na
luvisolima. Obično su bogata humusom i najčešće sa pH vrijednošću od 5 do 6,5.
Srednja godišnja relativna vlažnost vazduha u staništima koja naseljava, obično se
kreće između 60 i 70 %, dok je količina pristupačne vode između 15 i 20 %. Srednja
godišnja temperatura u njegovim staništima obično iznosi između 1 i 6 °C.
U Bosni i Hercegovini, najčešće ga srećemo na planinskim masivima Bjelašnice,
Igmana, Visočice, Prenja i drugih planina.
2
sivkaste boje i sadrže u svakom odvojenom podioku po nekoliko sjemenki, koje su
čađavo-crne boje i promjera oko 2 milimetra.
Cvjeta u aprilu i maju. Staništa su mu otvorene krečnjačke i krečnjačko-dolomitni
kamenjari, od montanog do subalpskog pojasa. Uglavnom su to ekstremno
degradirana staništa, sa veoma oskudnim zemljištem među grubim kamenitim
skeletima. Ovaj endem se najčešće nalazi na dijelu planinskoih masiva Dinare
(Gnjat) i Veleža, nedaleko od Mostara. Njezin detaljan opis, dao je poznati botaničar
Visiani Roberto, koji je cijeli život obrađivao floru Dalmacije.
Dinarska kandilka (
Aquilegia dinarica
)
Dinarska kandilka je višegodišnja biljka koja naraste do 25 cm. Stabljika je
uspravna sa jednim ili dva cvijeta. Donji dio stabljike je rijetko, a gornji dio gusto
prekriven dlačicama i na sebi ima nekoliko naizmjenično raspoređenih listova.
Prizemni listovi su s dužim peteljkama, dlakavi i trodijelni. Cvjetovi kandilke su
dvospolni i gotovo uspravni, modro-bijele boje. Nalaze se na dugim drškama. Listići
cvijeta čine oblik čaše i dugi su između 2 i 3,5 cm. Cvijet ima mnogo bijelih
prašnika, te 5 do 10 plodnica koje imaju mnogo sjemenih zametaka, koji se
završavaju dugim vratom. Sjemenke ove biljke su crne i sjajne, a tupo bridastog
oblika. Duge su 2,5 do 3 mm i široke od 1 do 1,5 mm.
Njezina staništa su najčešće u
pukotinama krečnjačkih stijena kao i u vegetaciji krečnjačkih sipara. Najčešće se
sreće na nadmorskim visinama iznad 1200 metara pa sve do najviših vrhova. U
Bosni i Hercegovini, nalazimo je u Plasi i Veležu. Kao endem Dinarida, dobila je i
4
