Seminarski rad
                     Energetska sigurnost i klimatske promjene

1

background image

električnu energiju različite kvalitete u zavisnosti od ''spremnosti potrošača da plati''. Zbog toga je 
kvalitet,   karakteristika   struje   od   koje   svi   mogu   imati   korist,   bez   da   je   bilo   ko   oštećen   -     što 
predstavlja karakteristiku općeg dobra. Bez uplitanja vlade, tržišta ne bi mogla sama urediti balans 
ponude   i   potražnje,   tako   da   osiguraju   prihvatljiv   nivo   kvalitete   i   sigurnosti   sistema.  Vlade   su 
osnovale nezavisne Operatore prenosnog sistema, koji su odgovorni za kratkoročna balansiranja 
ponude i potražnje i određivanje standarda kvalitete.

 - Regulatorne greške: Vlade imaju esencijalnu ulogu u tome da donesu  jasno definisana pravila u 
svrhu   stvaranja   funkcionalnih   trzista.   Međutim,   tržišta   električne   energije   i   plina   sklona   su 
monopolizaciji,   pa   se   zbog   toga   moraju   nalaziti   pod   određenom   regulatornom   supervizijom. 
Odgovori na ovakve regulatorne greške su kompleksni jer je u većini slučajeva greška nepoznata 
dok se problem ne desi. U principu se sastoji od monitoringa i prilagođavanja regulatornih okvira 
onda kada se greške identifikuju.

  -   Koncentracija   resursa   fosilnih   goriva:   Predstavlja   najveći   dugoročni   uzrok   energetske 
nesigurnosti. Zbog koncentracije resursa u određenim regionima, istrazivanja, proizvodnja, kao i 
transport goriva su u određenom stepenu takodjer ograničeni na dati region. Dodatno, u većini 
slučajeva, fosilna goriva su koncentrisana u turbulentnim regionima. Koncentracija resursa moze 
uticati na cjelokupni energetski sistem jer fosilna goriva imaju presudnu ulogu u većini energetskih 
procesa. Da bi se riješio ovaj problem energetske nesigurnosti, potrebno je smanjiti izloženost 
zemlje riziku od koncentracije resursa. 

Metode za smanjenje emisije stakleničkih gasova

Proizvodnja energije sagorijevanjem fosilnih goriva – ugalj, plin, nafta, predstavlja glavni izvor 
emisije stakleničkih gasova. Na globalnom nivou, čini preko 60% ukupne emsije, a kad se u obzir 
uzmu razvijene i zemlje u razvoju, taj broj prelazi 80%.

Ublažavanje   posljedica   klimatskih   promjena   ne   može   biti   uspješno   bez   radikalnih   promjena   u 
načinu na koji proizvodimo i koristimo energiju. Staklenički plinovi vezani za proizvodnju energiju, 
koji se većinom nalaze u formi CO2, mogu biti umanjeni kroz jedan ili vise sljedećih pristupa:

 - Poboljšanje energetske efikasnosti: Tehnološka poboljšanja mogu povećati energetsku efikasnost 
elektrana, automobila, rasvjete kao i zgrada. Dodatno, promjene u ponašanju mogu općenito dovesti 
do ekonomičnije upotrebe energije.

   -   Prelazak   na   manje   karbonska   fosilna   goriva:   Tip   fosilnog   goriva   koje   se   koristi   definiše 
rezultujući nivo emisije. Ugalj predstavlja gorivo sa najvećim   emisionim faktorom 26tC/TJ, dok 
sirova nafta ima emisioni faktor oko 20 tC/TJ, a prirodni gas 15 tC/TJ. Prelaskom na goriva sa 
manjom emisijom  redukuje se nivo emisije po jedinici generisane snage.

 - Prelazak na izvore energije bez zračenja: Staklenički gasovi vezani za nuklearnu i vjetroenergiju 
su zanemarivi. Prelazak sa fosilnnih goriva na izvore energije sa zanemarivim zračenjem vodi do 
smanjenja stakleničkih gasova.

  - Hvatanje i skladištenje emisija CO2: Ugljik moze biti uhvaćen prije ili poslije sagorijevanja 
fosilnih goriva. Ugljik moze biti skladišten u geoloskim formacijama kao što su naftna i gasna 

4

polja,   u   duboke   slane   rezervoare,   u   okeane   ili   kroz   industrijsku   fiksaciju   CO2   u   neorganske 
karbonate. Na ovaj način se uklanjanju zračenja koja bi inače zavrsila u atmosferi.

Strategija prilagođavanja na klimatske promjene i     niskoemisionog 

razvoja za  BiH

Bosna i Hercegovina poduzima korake u rješavanju pitanja klimatskih promjena, kako na domaćem 
tako i na međunarodnom nivou. Unutar BiH, klimatske promjene se sve više smatraju pitanjem od 
ključnog strateškog značaja. Vizija razvoja države je da do 2025. godine Bosna i Hercegovina bude 
održiva i napredna ‘zelena ekonomija’. Kada Bosna i Hercegovina uđe u Evropsku uniju (EU), ona 
će kao zemlja članica imati niske emisije, visok kvalitet života za sve, očuvane prirodne ekosisteme, 
održivo upravljanje prirodnim resursima i visok nivo otpornosti na klimatske promjene. Sve veći 
nivoi energetske efikasnosti, veća upotreba obnovljivih izvora energije i poboljšana energetska i 
transportna infrastruktura i usluge dovest će do privlačenja međunarodnih investicija, otvaranja 
novih radnih mjesta i poslovnog poduzetništva u ekonomiji baziranoj na efikasnoj upotrebi resursa. 
Negativni utjecaji klimatskih promjena bit će minimalizirani smanjivanjem nivoa osjetljivosti i 
iskorištavanjem   mogućnosti   koje   donose   klimatske   promjene.Ovo   će   se   postići   provođenjem 
Strategije prilagođavanja na klimatske promjene i niskoemisionog razvoja za Bosnu i Hercegovinu, 
koja ima dva glavna cilja u oblastima prilagođavanja na klimatske promjene i smanjenja emisije 
plinova staklene bašte: 

    - povećanje otpornosti na klimatsku varijabilnost i klimatske promjene, pri čemu će se osigurati 
razvojne dobiti;

       - dostizanje najviše vrijednosti i prestanak rasta nivoa emisija plinova staklene bašte otprilike 
2025. godine na nivou koji je ispod prosjeka emisija EU27 po glavi stanovnika. 

Za razliku od brojnih drugih problema u oblasti zaštite životne sredine, utjecaj klimatskih promjena 
nije geografski povezan sa svojim uzrocima. Dakle, iako Bosna i Hercegovina spada među zemlje 
koje imaju najnižu vrijednost emisija plinova staklene bašte po glavi stanovnika u Evropi (pet tona 
ekvivalenta ugljen-dioksida po glavi stanovnika godišnje; približno pola vrijednosti prosjeka EU), 
već su primijećene klimatske promjene. Bosna i Hercegovina je posebno osjetljiva na klimatske 
promjene zbog svoje geografske pozicije, ekonomske važnosti sektora poljoprivrede i šumarstva, 
kao   i   zbog   svog   ograničenog   kapaciteta   za   prilagođavanje   na   klimatske   promjene.   Ljetne 
temperature su u nekim mjestima porasle za 1,2º C tokom proteklih decenija, a promijenjeni su i 
režimi padavina .
Klimatološki prognostički modeli predviđaju povećanje prosječnih godišnjih temperatura za 2-4º C 
do kraja ovog vijeka, sa porastom ljetnih temperatura i do 4,8º C. Ovakva situacija će zahtijevati 
fundamentalne promjene u poljoprivredi, šumarstvu i pristupima u obradi i upravljanju zemljištem. 
Predviđeno smanjenje godišnjih padavina za 30% i smanjenje ljetnih padavina u području Posavine 
i na jugu Bosne i Hercegovine do 50%, imat će negativne implikacije za poljoprivredu i šumarstvo. 
Ove   dvije   najvažnije   privredne   grane   sudjeluju   sa   12%   u   bruto   domaćem   proizvodu   Bosne   i 
Hercegovine, zapošljavaju 20% radne snage i imaju presudnu ulogu u ruralnom razvoju. Promjene 
u režimu padavina će također utjecati na oblast korištenja hidroenergije, a bez adekvatnih mjera 
prilagođavanja na ove promjene moguća je situacija u kojoj potrebe zemlje za energijom neće moći 

5

background image

na ostale sektore. 
Četiri sektora su izdvojena kao sektori koji su prioritetni za Strategiju niskoemisionog razvoja: 

 proizvodnja električne energije,

 energetska efikasnost u zgradarstvu, 

 sistem daljinskog grijanja, 

 prevoz/saobraćaj. 

Uočene klimatske promjene

  Prvi   nacionalni   izvještaj   (INC)   i   Drugi   nacionalni   izvještaj   (SNC)   o   klimatskim   promjenama 
prepoznaju činjenicu da klimatske promjene utječu na Bosnu i Hercegovini, kao i činjenicu da će se 
te promjene ubrzano dešavati do kraja 21. stoljeća. Provedene studije o temperaturnim promjenama 
u periodu 1961-2010. godina ukazuju na to da je temperatura već povišena u svim dijelovima 
zemlje. Tokom perioda 1981-2010, najveća povećanja prosječne temperature u ljetnim mjesecima 
su zabilježena u Hercegovini (u Mostaru – 1,2º C) i centralnim područjima (u Sarajevu – 0,8º C), 
dok   je   najveći   porast   temperature   tokom   proljeća   i   zime   zabilježen   u   sjevernim   centralnim 
područjima (u Banjoj Luci – 0,7º C). Stopa porasta temperature se povećavala tokom posljednje 
decenije.   Iako   su   ova   povećanja   zabilježena   u   kraćem   posmatranom   vremenskom   periodu, 
zabrinjavajuća su zbog činjenice da bi mogla ukazivati na to da se brzina dešavanja klimatskih 
promjena povećava. U perioda 1981-2010. godina, veliki dio teritorije Bosne i Hercegovine je 
pokazivao trend blagog rasta godišnjih količina padavina u odnosu na period 1961-1990. godina. 
Najveće povećanje u godišnjoj količini padavina je zabilježeno u centralnim planinskim područjima 
(Bjelašnica i Sokolac) i u blizini Doboja, dok je najveći deficit zabilježen na jugu (područje Mostara 
i Trebinja). Najveće smanjenje u količini padavina je zabilježeno tokom proljeća i ljeta u regiji 
Hercegovine (20%). U periodu jeseni je zabilježen najveći porast u količini padavina, i to naročito u 
sjevernim i centralnim područjima. 
Iako se količina godišnjih padavina nije značajno promijenila, broj dana u godini tokom kojih su 
zabilježene   kišne   padavine   je   smanjen,   ali   je   istovremeno   povećan   broj   dana   tokom   kojih   su 
zabilježene intenzivne kišne padavine. Ovo predstavlja značajnu promjenu u režimu padavina, i to 
posebno u kombinaciji sa porastom temperature. Rezultat ovih promjena bit će manja vlažnost 
zemljišta (potencijalno rastuća učestalost i magnituda suše), kao i povećana vjerovatnoća poplava, s 
obzirom na povećanje učestalosti intenzivnih kišnih padavina. 
U periodu od 1981. godine primijećena je povećana klimatska varijabilnost tokom svih godišnjih 
doba i na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Na primjer, uočen je trend brzih promjena iz 
ekstremno vrelih ili hladnih perioda, koji obično traju od 5 do 20 dana, u periode intenzivnih kišnih 
padavina. Suše su također bile češće i intenzivnije tokom proteklih desetak godina: od 2000. godine 
je zabilježeno 5 sušnih godina (2000, 2003, 2007, 2011. i 2012. godina). Iako nisu provedene 
detaljne   studije   na   temu   predviđanja   suša,   sve   češće   i   intenzivnije   suše   su   zabrinjavajuće   jer 
predstavljaju   jasan   pokazatelj   povećane   klimatske   varijabilnosti.   Zabilježen   je   i   veći   broj 
gradonosnih padavina i povećani nivoi maksimalne brzine vjetra u centralnim dijelovima zemlje.

Predviđene klimatske promjene 

U skladu sa klimatološkim prognostičkim modelima, očekuje se da srednje sezonske temperaturne 
promjene u periodu 2001-2030. godina budu u rasponu od +0,8º C do +1,0º C iznad prosječnih 
temperatura. Predviđa se da će zime biti toplije (od 0,5º C do 0,8º C), dok će se najveće promjene 
dešavati tokom ljetnih mjeseci – 6, 7. i 8. mjesecu, sa prognoziranim promjenama od +1,4º C u 

7

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti