Kondicijski trening, 6(1) 2008.
10
Nenad Njaradi
Viši trener za atletiku i kondicijsku pripremu, Vrbas, Srbija
Kondicijski trening, volumen 6, broj 1, stranica 10-13
ENERGETSKI TRENING U RUKOMETU
1. Uvod
• Maksimalna aerobna moć ili
potrošnja kisika (VO
2max
) defi-
nira se kao najveći utrošak O2
koji jedna osoba može ostvariti
tijekom fizičkog rada.
• VO
2max
pokazuje kakva je spo-
sobnost organizma da udahnuti
zrak pretvori u energiju.
• Potvrđeno je da sportaš s ve-
ćim VO
2max
ima veći potencijal
u sportovima izdržljivosti.
• Prema nekim istraživanjima,
u sportovima s ponavljajućim
sprintovima (ekipni sportovi
i sportovi izdržljivosti) odnos
između VO
2max
i uspjeha u
dotičnoj sportskoj grani sma-
tra se niskim do umjerenim.
Maximal aerobic capacity (VO2max) is the highest
consumption level (amount) of oxygen a person can
intake. An athlete with a larger aerobic capacity has a
greater performance potential in endurance sports. One
of the effective ways for VO2max improvement will be
presented in this paper. A top-level athlete Veronique
Billat dedicated her work to endurance sports training
which resulted with great performance achievements in
careers of many athletes. The most important feature
of her training is that it is very simple and practical. In
her research she has found that if an athlete wants to
improve his/her running time at the level of maximal
Energetic training in handball
oxygen consumption (VO2max), he/she must run at the
minimal velocity VO2max level. If he/she runs faster, the
concentration of lactate in blood will rise and you will get
tired sooner. Another major conclusion of hers is that af-
ter running at hte VO2max level speed, maximal oxygen
consumption stays unchanged 100% for the next 15 to
20 seconds. An individual running speed at maximal
oxygen consumption level can be very easily calculated
at the running track. The training method, presented
here, is one of the best methods for increasing VO2max
level, due to its economy and effectiveness.
Abstract
Novije studije o
australijskom
nogometu i ragbiju
pokazuju
da elitni i manje kvalitetni igrači
imaju skoro iste rezultate VO
2max
(Keogh, 1999), ali elitni igrači
demonstriraju veću mišićnu
snagu i postižu bolje rezulta-
te u testovima snage (Baker,
2001).
• U borbama s raznim statičkim
zahvatima i u kontaktnim tim-
skim sportovima zbog brzog
ponavljanja snažnih izometrij-
skih ili kvaziizometrijskih miši-
ćnih kontrakcija, mišićni zamor
je limitirajući faktor. S obzirom
na to da je i protok krvi u tim si-
tuacijama reduciran, VO
2max
se
rijetko dostiže tijekom tih akti-
vnosti pa i tijekom pauze izme-
đu tih aktivnosti. Ograničena
uloga VO
2max
u hrvanju, opisana
u studiji, pokazuje da se elitni
i manje elitni hrvači ne mogu
razlikovati i razdvojiti po njiho-
vom VO
2max
(Horswill, 1989).
• Iako najnovija istraživanja po-
kazuju smanjen značaj VO
2max
i
aerobne komponente u uspjehu
u ekipnim sportovima, slaba ae-
robna komponenta je svakako
limitirajući faktor u postizanju
maksimalnih rezultata. Stoga,
iako VO
2max
ne jamči visoku
uspješnost u ponavljajućim
sprintovima i borbama, VO
2max
se mora razviti do optimuma
kako bi se omogućilo održa-
vanje visoke razine aktivnosti
tijekom cijelog meča, bez poka-
zivanja prekomjernog zamora.
Metodika kondicijskog treninga
Kondicijski trening, 6(1) 2008.
11
• Kako pokazuju novije sportske
znanstvene studije, izgleda
da kada je jednom dosegnut
optimalni nivo VO
2max
, daljnji će
napredak u VO
2max
minimalno
utjecati na uspješnost (Aziz,
2000).
•
Fizička pripremljenost podrazu-
mijeva optimalno stanje razvije-
nosti funkcionalnih i motoričkih
sposobnosti sportaša.
• Vježbe opće fizičke pripreme
trebalo bi promatrati s pozicije
primjene metoda za razvoj onih
sposobnosti koje su ispod tzv.
korisnog minimuma.
2. Koje su poteškoće
To su bile samo neke smjerni-
ce koje pokušavam slijediti tijekom
programiranja treninga u sportu ko-
jim se najviše bavim - u rukometu.
Polazeći od nekih faktora koji
ograničavaju uspješno i temeljito
programiranje treninga, dolazim
do zaključka da nam je na raspo-
laganju ograničeno vrijeme da se
postigne optimalna adaptacija or-
ganizma na trening. Razmišljam o
prečacima.
Uobičajeno je da pripremni
period za nastupajuću sezonu
traje šest, u najboljem slučaju
osam tjedana (na žalost, prema-
lo), tijekom kojih se igra određen
broj pripremnih utakmica (obično
treneri zahtijevaju 9-12 utakmica).
Ako se tome dodaju dani oporavka,
tehničko-taktički treninzi, vrijeme
provedeno na raznim putovanji-
ma, turnirski sustav odigravanja
prijateljskih utakmica, koliko nam
stvarno preostaje vremena i prosto-
ra da se posvetimo razvoju moto-
ričkih i funkcionalnih sposobnosti?
Koliko možemo učiniti i čemu da se
najviše posvetimo, ostaje otvoreno
pitanje.
Isto je tako pitanje koliko kon-
dicijski trener može učiniti sam u
odnosu na ekipu, može li se po-
svetiti individualizaciji treninga, ili
barem homogenim grupama, ili je
to uzaludno nastojanje?
Osobno mislim da bez pomo-
ći moderne tehnologije u sportu
kondicijski trener, jedan na jedan
s ekipom, nema velike šanse. No,
to je tema za neki trenerski forum.
Ispričavam se zbog ovog izleta u tu
vrstu problematike.
Uzimajući u obzir sve navede-
ne poteškoće, kao jedino rješenje
vidim vrlo prisnu, gotovo “sijam-
sku”, suradnju s prvim trenerom,
liječnikom, fizioterapeutom, nutri-
cionistom… Tko ima sreće, a tko
nema?
Povezivanje općih i specijalnih
treninga, integrirane metode, kom-
pleksne vježbe, jin i jang. Mislite li
kao ja?
Na koji način prilagoditi trening,
vježbe, opterećenja, vrijeme i pau-
ze pojedincima kako bi najkraćim
putom došli do cilja? Na koji način
iz tisuća i tisuća vježbi izabrati onu
pravu koja baš u tom trenutku daje
baš onaj efekt koji nam treba? Na
koji način činiti što manje mogućih
grešaka? Na koji način postojeću
vježbu prilagoditi nekom pojedincu,
transformirati je, adaptirati? Cijeli
svijet evoluira, adaptira se, zašto
ne bi i pojedinačna vježba?“Oči-
stiti trening”..., opet izlet, nemojte
mi zamjeriti.
Moram opet.
Kada su pitali jednog kipara
kako je od jedne kamene gromade
napravio savršeno umjetničko djelo,
jednostavno je odgovorio: “Samo
sam skinuo višak materijala.”
Nije li svaki svjetski rekord, sva-
ki savršeno izveden pokret, svaki
efektno postignut pogodak… malo
umjetničko djelo?
3. Kako bi moglo
Moj način, za koji smatram
da je pravi PREČAC, na koji ja
pokušavam pomoći sportašima
da povećaju svoju aerobnu moć,
relativno je nova metoda koju je
razradila francuska znanstvenica
Veronique Billat.
Ona na temelju svojih istraživa-
nja zaključuje da sportaši koji žele
povećati vrijeme trčanja pri VO
2max
,
moraju trčati minimalnom brzinom
koja odgovara VO
2max
, znači moraju
trčati na vVO
2max
, jer se pri većoj
brzini brže nagomilavaju laktati i
brže se javlja umor. Sljedeće pri-
mijećeno je genijalna stvar: poslije
trčanja na vVO
2max
, pri zaustavljanju
ili usporavanju, maksimalna potro-
šnja kisika se zadržava na približno
100% još 15-20 sekunda!
Vodeći se time, Billat razvija
tri vrste treninga koji se naslanjaju
jedan na drugi. Postavila je sljedeći
okvir treninga: po 30 sekunda br-
zog trčanja (na 100%vVO
2max
) koje
su razdvojene zadanim dionicama
po 30 sekunda laganog trčanja (na
50% vVO
2max
) sve
dok sportaš
može ispunjavati zadano vrije-
me i duljinu
.
Taj podatak je ono što mene
osobno najviše plaši jer je prava
rijetkost kod sportaša kolektivnih
sportova naći one koji daju sve
od sebe i treniraju do otkaza u
opisanom i sličnim treninzima.
Druga stvar je potreba za visokom
motivacijom ekipe za ispunjavanje
takvih zadataka. Ipak, svaki spor-
taš koji imalo poznaje problematiku
treninga i sposoban je da na pravi
