FAKULTET ZA BIFARMING
Entomopatogene nematode
Seminarski rad
Mentor: Student:
Prof. dr Slobodan Milenković Violeta Petrović 8005/14
Bačka Topola, 2015. godina
2 |
2. Sistematika i najznačajnije entomopatogene nematode
kolo Nematoda
Klasa Secernentea (Phasmidia) (von Linstow, 1905) Dougherty, 1958
Red Rhabditida
Nadfamilija Rhabditoidea
Familija Steinernematidae (Neoaplectanidae)
Rod
Steinernema
Travassos, 1927 (
Neoaplectana
Steiner, 1929)
Rod
Neosteinernema
Nguyen, Smart, 1994
Familija Heterorhabditidae
Rod
Heterorhabditis
Poinar, 1976
Najznačajnije entomopatogene nematode, letalne za štetne insekte, pripadaju
familijama Steinernematidae i Heterorhabditidae.
Steiner (1923) opisao je prvu entomopatogenu nematodu
Aplectana kraussei
.
Travassos (1927) je promenio ime ove nematode u
Steinernema
. Dve godine kasnije Steiner
je opisao još jedan rod i vrstu
Neoaplectana glaseri
, koji podsećaju na
Steinernema kraussei
.
Filipjev (1934) je smestio rodove
Steinernema
i
Neoaplectana
u novu podfamiliju
Steinernematinae, i naveo da je rod
Neoaplectana
verovatno srodan sa rodom
Steinernema
.
Chitwood i Chitwood (1937) su podigli podfamiliju Steinernematinae na nivo familije
Steinernematidae. Wouts i sar. (1982) preispitali su vrste
S. kraussei
i
N. glaseri
i zaključili da
su ova dva roda bila identična i da je rod
Neoaplectana
mlađi sinonim roda
Steinernema
.
Godine 1994. Nguyen i Smart su opisali novi rod
Neosteinernema
, dodali su ga familiji
Steinernematidae i dopunili su opis familije da primi novi rod. Trenutno, familija sadrži samo
dva roda. Rod
Steinernema
ima 25 vrsta,a rod
Neosteinernema
ima jednu.
Vrste roda
Steinernema
su:
S. abbasi
,
S. affine
,
S. arenarium
,
S. bicornutum
,
S.
carpocapsae
,
S. caudatum
,
S. ceratophorum
,
S. cubanum
,
S. feltiae (= bibionis)
,
S. bibionis
,
S. glaseri
,
S. intermedium
,
S. karii
,
S. kushidai
,
S. kraussei
,
S. longicaudum
,
S. monticolum
,
S.
neocurtillae
,
S. oregonense
i
S. puertoricense
.
Od navedenih vrsta danas su u svetu komercijalizirane tri vrste:
Steinernema
carpocapse
i
S. feltiae,
kojima se uspešno suzbijaju: pipe, zlatice, gusenice leptira, muve,
komarci i dr. (Nickle, 1981; Gaugler, 1992; Kaya i sar., 1993; Silva i sar., 1995; Morse i
Lindegren, 1996; Schroeder i sar., 1996; Jaworska, 1998), i
S. scapterisci
koja parazitira rovce
(Nickle, 1981; Gaugler, 1992).
Drugi rod je
Neosteinernema
samo s jednom do danas opisanom vrstom
Neosteinernema longicurvicauda
Nguyen, Smart, 1994 koja parazitira termite.
Poinar je formirao familiju Heterorhabditidae 1976. godine kada je opisao rod i vrstu
Heterorhabditis
bacteriophora
. Familija sadrži samo jedan rod
Heterorhabditis
. Rod trenutno
ima osam vrsta; nova vrsta iz Irske je u procesu opisivanja (Adams i Nguyen, 2002).
Postojanje devete vrste
H. poinari
, je objavljeno (Kakulia i Mikaia, 1997), ali nedostaci
(morfometrijske vrednosti, broj izmerenih primeraka, nedostatak procene varijanse i
dostupnost tipa materijala) ukazuju da je potrebno proveriti validnost dodatnim
istraživanjima.
3 |
Vrste roda
Heterorhabditis
su:
H. argentinensis
,
H. bacteriophora
,
H. brevicaudis
,
H.
hawaiiensis
,
H. indica
,
H. marelatus
,
H. megidis
,
H. zealandica
i
H. poinari
.
Od 9
Heterorhabditis
vrsta komercijalizirane su samo 2 vrste:
H. bacteriophora
i
H.
megidis
kojima se uspešno suzbijaju: pipe, grčice, gusenice sovica, muve i dr. štetni insekti
(Poinar, 1975; Poinar i sar., 1987; Kaya i sar., 1993; Schroeder i sar., 1996; Jaworska, 1998).
3. Patogenost i životni ciklus entomotatogenih nematoda
Entomopatogene nematode se prirodno nalaze u zemljištu i pronalaze svoje domaćine
pomoću ugljendioksida koji oni ispuštaju, vibracija i drugih hemijskih signala (Kaya i
Gaugler, 1993). Entomopatogene nematode familija Steinernematidae
i Heterorhabditidae
žive u svim tipovima zemljišta, široko rasprostranjene na svim kontinentima. Njihove larve 3.
stadijuma (stadijuma ,,dauer’’ infektivnih mladunaca) mogu preživeti u zemljištu od nekoliko
dana do nekoliko meseci, a potom aktivno ulaze u insekta kroz prirodne otvore (usta, anus ili
stigme) (slika 1) ili diretno kroz kutikulu (slika 2), ali mogu ući i pasivno hranom.
Slika 1. Prodiranje EPN kroz anus Slika 2. Kružne rupe na kutikuli
Tipula
Pllutella xylostella. oleracea
posle prodora
S. feltiae.
Nakon što infektivne larve probiju zid creva ili traheje dospevaju u hemocel insekta
(Webster, 1972) i hrane se bakterijama koje su one same unele u telo insekta. Tu se presvlače
i prelaze u larve 4. stadijuma iz kojih se razviju odrasli polno zreli stadijumi I generacije.
Nakon kopulacije ženke polažu jaja u kojima se razviju larve 1. stupnja. Zatim slede
presvačenja i razvoj larvi 2. 3. i 4. stadijuma, pa razvoj mužjaka i ženki II generacije. Odrasli
kopuliraju, a iz položenih jaja razviju se larve 1. i 2. stadijuma. Svi stadijumi nematoda hrane
se hemolimfom i tkivima insekta. Larve kasnog 2. stadijuma prestaju s ishranom, unose
bakterije u svoje crevo, presvlače se i razviju u larve 3. stadijuma koje napuštaju uginulog
insekta a potom prelaze u zemljište gde traže novog domaćina (Smart, 1995).
U nekim insekima domaćinima izostaje II generacija, pa se u tom slučaju iz jaja koja
polažu ženke I generacije odmah razviju infektivne larve. Trajanje životnog ciklusa od ulaska
infektivnih larvi do njihovog izlaska iz insekta domaćina je različito, a zavisi od vrste
nematode, od vrste insekta, ali i od ekoloških faktora, naročito od temperature (Smart, 1995).
