Epidemiologija
SKRIPTE
A
B
C
D
SANDRA
SANDRA
SANDRA
SANDRA
____________________________________________________________________________
Epidemiologija
1. DEFINICIJA I ZADACI
EPIDEMIOLOGIJE
Epidemiologija je nauka o rasprostranjenosti i
u
zrocima poremećaja zdravlja, kao i o njihovom
sprečavanju i suzbijanju, a ne samo ekscesnih
situacija kakve su epidemije. " Černozubov: " Nauka
koja se bavi proučavanjem bolesti kao masovne
pojave. " Predmet epidemiološkog pručavanja je
grupa, kolektiv, populacija, odnosno bolest kao
masovna pojava.
Zadaci epidemiologije su :
1. da proučava epid. značaj oboljenja
2. da pro
učava faktore koji utiču na zdravlje
3. da proučava i identifikuje uzroke i faktore koji
doprinose pojavi oboljenja;
4. da pro
učava i identifikuje rasprostranjenost i način
širenja bolesti;
5. da izvodi ultidisciplinarna terenska istraţivanja
bolesti
6. da predlaţe i sprovodi mere sprečavanja,
suzbijanja, odstranjivanja i iskorenjivanja bolesti.
Ciljevi epidemiologije su:
1. sniţavanje morbiditeta, mortaliteta i letaliteta od
odreĎenih bolesti;
2 . sprečavanje invalidnosti i nesposobnosti;
3. da na osnovu utvrĎenih zakonomernosti spreči,
suzbije, eliminiše i iskoreni bolest na odreĎenoj
teritoriji.
Zato je epidemiologija osnova preventivne medicine i
narodnog zdravlja.
ERADIKACIJA
je iskorenjivanje bolesti i svih faktora
koji dovode do pojave te bolesti. Do sada jedina
iskorenjena bolest su velike boginje. Poslednji slučaj
u istoriji medicine je zabeleţen 27. 10. 1977. Po
Programu eradikacije dečje paralize i malih boginja
(NJHO), poliomyelitis bi trebalo da se iskoreni do
2005. godine, a morbilli do 2020. godine.
ELIMINACIJA
je eliminisanje bolesti, ali ne i faktora
koji dovode do te bolesti, pa je potrebno i dalje
sprovoĎenje mera.U Vojvodini je eliminisana dečja
paraliza (poslednji put registrovana 1963. godine, ali
faktori koji dovode do poliomijelitisa nisu eliminisani -
oblici poliomijelitisa :
200-500 asimptomnih oblika na 1 simptomni, tj.
paralitički).Ako se bolest ne eliminiše drugi korak je
morbiditeta
vakcinacijom.
Podele epidemiologije
Prema predmetu izučavanja
:
Opšta epidemiologija
i specijalna epidemiologija;
Prema načinu izučavanja
:Teoretska epid.
–
kabinetska i terenska -ima prednost nad teorijskom
Druge podele:
klinička , serološka, eksperimentalna,
matematička; e. ţiv. sredine; e. zdravlja. e.
katastrofa, e. oboljenja koja nastaju; e. boljenja koja
iščezavaju;vojna
2. JEDINICA EPIDEMIOLOŠKOG
ISPITIVANJA
U kliničkoj medicini je jedinica ispitivanja pojedinac ili
pojedinci.U epidemiologiji jedinica ispitivanja je
kolektiv - bolestan ili zdrav u prirodnim uslovima
ţivota i rada. U tome je bitna razlika izmeĎu
epidemiologije i kliničkih disciplina.

4. METODE EPIDEMIOLOŠKOG
ISPITIVANJA:
Osnovne metode:
1. Deskriptivna metoda studije tipa posmatranja ili
opservacije
2. Analitička metoda
3. Eksperimentalna metoda - eksperimentalne ili
interventne
Deskriptivna metoda
se ograničava na pedantnu
opservaciju i deskripciju pojava iz čega sledi
postavljanje hipoteze. To je metoda koja je korišćena
od najstarijih lekara, a danas je metoda izbora koja se
najčešće koristi kod lekara praktičara. Neophodno je
blagovremeno uočavanje pojava, jer često ne postoji
mogućnost ponavljanja.
Analitička i eksperimentalna metoda se svode na
testiranje postavljenje hipoteze.
Suština analitičke metode se sastoji u uočavanju dve
grupe ispitanika:
1. grupa obolelih ili izloţenih
2. kontrolna grupa zdravih ili neizloţenih
Suština eksperimentalne metode se sastoji u
ispitivanju efekta odreĎene mere ili postupka
eksperimentalnim putem.Kod bolesti nepoznate
etiologije se utvrĎuju uzroci obolevanja, a kod bolesti
poznate etiologije se utvrĎuju mehanizmi koji su u
konkretnom slučaju doveli do oboljenja.
Primeri za deskriptivnu metodu: 1. Hipokrat. 2.
Frakatorijus 4. Jennner - osobe obolele od kravljih
boginja otporne na variolu 5. J.Snonj - kolera u
Londonu 1854. se širi pijaćom vodom 6. Semelnjeis -
o širenje puerperalne sepse rukama studenata
Pomoćne metode -usko specijalne:
1. istorijsko-
komparativna 2. sintetička 3. induktivna 4.
deduktivna 5. statističko-matematička
Istorijsko-komparativna metoda-
sadašnja
epidemiološka zbivanja se uporeĎuju sa onim u
prošlosti ili na drugim područjima. Sintetička metoda-
celina se uspostavlja i sastavnih delova. Induktivna
metoda-
od poznatog pojedinačnog ka nepoznatom
opštem. Deduktivna metoda- od poznatog opšteg ka
nepoznatom pojedinačnom koje se sadrţi u tom
opštem.
Metode epidemiološkog prognosticiranja
1. Intuitivni (delfski) metod 2. Metod ekstrapolacije -
kor
išćenjem formule y=a+bx 3. Uporedni metod -
uporeĎuju se sličnosti i razlike 4. Normativni metod -
evaluacija ostvarljivosti zadatog cilja
Epidemiološko istraživanje:
1. definisanje pojave -
numerička i atributivna
obeleţja
2. prikupljanje podataka -
ep. izviĎanje, ep. anketa;
grupišu se prema ekspoziciji agensima i dispoziciji
(uzrast, pol)
3. analiziranje
4. zaključivanje
5. prognoza
Neki američki autori epidemiologiju smatraju delom
statistike.
5. ANALITICKI METOD
Analitički metod se svodi na testiranje postavljene
hipoteze, proistekle iz deskriptivnih
istraţivanja.Analitičkim metodom se najviše ispituju
bolesti nepoznate etiologije u smislu identifikacije
uzročnika, dok se kod bolesti poznate etiologije
utvrĎuju mehanizmi koji su u konkretnom slučaju
doveli do oboljenja tj. utvrĎuje se način na koji je taj
agens dospeo do ispitanika.Suština analitičke metode
se sastoji u uočavanju dve grupe ispitanika:
1. grupa obolelih odnosno izloţenih
2. kontrolna grupa
zdravih odnosno neizloţenih
Polazi se od pojedinca koji čine 4 grupe ispitanika:
1. izloţeni zdravi 2. izloţeni obeleli 3. neizloţeni
zdravi 4. neizloţeni oboleli
2 osnovna pristupa Analitičke metode su
Anamnestičke studije i Kohortne studije.
Anamnestičke studije
Anamnestičke studije polaze od posledice, tj. od
bolesti. Identifikuju se faktori koji su udruţeni sa
pojavom bolesti, odnosno koji su joj
prethodili.Postupak obuhvata:
1.izbor g
rupe obolelih i odgovarajuće kontrolne
(komparativne) grupe 2.prikupljanje podataka o
ekspoziciji agensu 3. utvrĎivanje proporcija izloţenih
osoba u ispitivanim grupama.
Grupa obolelih
1. kriterijumi na kojima se zasniva dijagnoza moraju
da budu jasno definisani;
2. uputno je da grupu čine bolesnici iz definisane
populacije;
3. uputno je da se studija ograniči samo na
novoobolele.
Kontrolna grupa (Po Friedmanu)
1. Pacijenti iz iste zdravstve ustanove: a) bez
obzira na dijagnozu; b) isključujući obolele od
odreĎene bolesti; c) samo lakše obolele; d)
pregledane i označene kao zdrave
2. Osobe van te zdravstvene ustanove :a) uzorak
opšte populacije; b) prijatelji ili poznanici; c)
kolege sa posla; d) susedi; e) članovi porodice.
Kohortne studije
Kohorta je bila vojna jedinica u starom Rimu. Deset
kohorti je činilo jednu legiju.U epidemiologiji, kohortu
čini grupa ljudi koje povezuje neka zajednička
karakteristika.Odlika kohortih studija je primarna
podela ispitan
ika na izloţene i neizloţene uticajima
odreĎenom faktoru za koji se pretpostavlja da dovodi
do nastanka poremećaja.Zatim se u te obe grupe
posmatra incidencija.Metode izbora ispitanika su
najčešće profesionalna izloţenost ili topografski
kriterijum.Prvu modernu kohortnu studiju su izveli Doll
i Hill , a kohortu je činilo 10.000. britanskih
lekara.UtvrĎena stopa incidencije je priznata tek kada
se uporedi sa odgovarajućom stopom meĎu
neizloţenim licima.
Postoje dva pristupa izvoĎenju kohortnih studija:
1. Retrospektivni -
agens je delovao u prošlosti i
ispoljio efekat pre početka ispitivanja
2. Prospektivni -
agens je već delovao, ali će se
efekat ispoljiti tek u budućnosti.
Loše strane kohortnih studija su njohovo dugo
trajanje i sledstveno tome visoki
troškovi ispitivanja.
Studije preseka
Podaci i prisustvu bolesti i uzroku se
odnose samo na vreme ispitivanja.Predstavljaju
snimak trenutne sitacije i jos se nazivaju studijama
prevalencije.Lako i brzo se izvode, dovoljna su i mala
materijalna sredstva, a daju celokupan obuhvat
populacije.
6. EKSPERIMENT U EPIDEMIOLOGIJI
Ima prednost nad deskrip
tivnom i analitičkom
metodom, jer ispitivač diktira uslove odnosno
interveniše nekom metodom.U praksi se ne koristi
često, jer eksperiment zahteva timski i
multidisciplinarni rad, vreme i velika sredstva. Ima i
etičkih problema: eksperiment se izvodi isključivo na
ljudima. Osnovno pravilo eksperimenta je PRIMUM
NON NOCERE.
Sačinjavanje protokola u pisanoj
formi je prvi korak .Protokol mora da sadrţi :1. ciljeve
2. kriterijume za selekciju ispitanika3. šemu
randomizacije4. postupke koji se sprovode5. metode
za analizu podataka
Ispitanici treba da se slaţu u
odnosu na što veći broj karakteristika.Osobine
ispitivane populac treba da su takve da rezultati koji
se dobiju mogu da se primene na bilo koju
populaciju.
Pristrasnost se moţe otkloniti metodama
slepih proba:1. jednostruka - ispitanici ne znaju ko
prima ispitivano sredstvo, a ko placebo;2. dvostruka -
ni ispitanici ni istraţivač ne znaju ko je u
eksperimentalnoj grupi;3. trostruka - ni oni koji
obraĎuju podatke ne znaju.
ETIČKI ASPEKTI EKSPERIMENTA
U humanoj
populaciji se izvode samo eksper bez štetnih uticaja
na zdrav.Ali moguće je testirati da li će uklanjanje
odreĎenog sumnjivog agensa dovesti do pada

od trihineloze - baptisti :zabrana cigareta -
hodočašća -vaţan faktor širenja zaraznih bolesti.
5.
Etnička pripadnost - osobe istog plemena, u
homogenim uslovim
a su sa većim stepenom
rizika jer su izolovane od opšte populacije.
6. Primer: ispitivanje fatalne progresivne
neurološke bolesti kuru---> kanibalizam
razlog za pojavu i to samo tamo jer se u
njihovim mozgovima nalaze kuru prioni.
6. Zanimanje - oboljenje vezano za ekspoziciju
odgovarajućem agensu profesionalne bolesti.
- Antropozoonoze - veterinari, pastiri,
zemljoradnici -prof .bolesti: bruceloza,
leptospiroza, antraks, sakagija.
– prof.
bolesti zdravstvenih radnika: HBV, coxsackie
B miokarditis 7. Anatomske strukture i
fiziološke osobine - deformiteti grudnog koša
i kičmenog stuba -> ostecenja CNS kraći ţiv
vek. -
ţene češćee oboljevaju od artritisa -
uzrok u strukturi ♀ tela - genetski
uslovljene bolesti : muskularna distrofija
8. EPIDEMIOLO
ŠKI VAŢNE
KARAKTERISTIKE AGENSA
1.
mehanički
2.
fizički
3. hemijski
4. nepoznati
5.
biološki zarazne i nezarazne bolesti
Mehanički agensi
Delovanje meha
ničkih sila koje
dovodi do povreda i oštećenja organa i tkiva, a često i
smrtnog ishoda. U savremenom svetu dovodi do
velikog traumatizma: -
saobraćajni traumatizam-u
mnogim zemljama na prvom mestu , - industrijski-u
našoj zemlji poljoprivredni zbog neadekvatnog
rukovanja mašinama - sportski traumatizam zbog
boljeg postizanja rezultata- traumatizam u
domaćinstvu - ratni traumatizam
Fizički traumatizam
Posledica je delovanja toplote,
sunčeve svetlosti, jonizujućeg zračenja. . .Dovode do
pojedi
načnih ili masovnih oštćenja. 1958. u Vinči su
akcidentalno ozračeni šest naučnika sa visokim
dozama gama zračenja -> radijaciona bolest -> smrt.-
havarija u Černobilju - napad na
Hirošimu i Nagasaki
Hemijski traumatizam
- brojni, putem hrane i
napitaka, akcidentalno se mogu ingestijom uneti
mnoge supstance koje su otrovi - lekovi ako se ne
upotrebljavaju adekvatno, u velikim dozama, i duţe
nego što je potrebno, u neadekvatno vreme
(talidomid u trudnoći ---> oštećenje ploda)- pesticidi-
nekontrolisana upotreba u poljoprivredi - otrovne
gljive-
često fatalni ishod, porodične epidemije -
putem vazduha inhalacija otrovnih gasova : CO,
SO
2
, nitrozni gasovi, otrovne pare (ţivine), otrovni
dimovi, čvrste materije u obliku sitnih čestica (azbest,
Ca
++
) kod profesija koje rade sa tim materijama -
polen-polenska groznica kod preosetljivih osoba
Preko koţe i sluznica: 1. alergijske manifestacije 2.
toksoalergijske manifestacije- profesionalno u
industriji boja i lakova, ulja, farmaceutskoj industriji, i
kod frizera.
Pojedinačni ili epidemijski slučajevi:-
epidemija 1951. novembar do januara
1952. , obolelo 150 vojnika u garnizonu u
Nišu od poliomijelitisa i 6 civilnih lica u
Kragujevcu u garnizonu ---
> ista klinička
slika bez infektivnog sindroma, ---> nije
biološki agens već toksin (intendant je
nabavljao alevu papriku od seljaka koji je
stavio u nju tri orto krezil fosfat- nervni
otrov)
Biološki traumatizam
- virusi, bakter., gljivice, protozoe, helminti
=> zarazne bolesti -osobine u odnosu na
coveka
1.patogenost 2. virulencija 3. atenuacija
4.imunogenost 5. Ag 6.selektivnost 7. tropizam
8. interferencija 9. egzaltacija Patogenost -
sposobnost infektivnog agensa da u organizmu
domaćina izaziva patogeni proces, tj. zarazno
oboljenj
e. Genetska, fiziološka i nepromenjiva
osobina patogenih agenasa.Sposobnost patogenosti
ima samo oko 300 vrsta od 10000 vrsta patogenih
agenasa. -
- neki su fakultativno patogeni (oportunisti)
-
kada su u velikoj količini
-
kada je smanjena otpornost domaćina
-
kombinacija prethodna dva slučaja
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti