EPIDEMIOLOGIJA
1. DEFINICIJA EPIDEMIOLOGIJE
- prati pojavu zaraznih i svih masovnih bolesti,
proučava zakone po kojima se one šire i organizira mjere kojima se može njima
suprotstaviti. Epidemiologija je znanost o rasprostranjenosti bolesti u
populaciji
i o
čimbenicima koji utječu na pojavljivanje bolesti u toj populaciji.
2. DEFINICIJA ZDRAVLJA
- stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog
blagostanja, a ne samo odsutnosti bolesti i iznemoglosti (SZO 1948.) Drugačije
rečeno zdravlje podrazumijeva skladnu ravnotežu u građi i funkciji organizma, te
adaptibilnost tj. sposobnost organizma u prilagodbi na vanjske čimbenike npr.
zimu, napor, ekološke uvjete. Bitan je i subjektivni doživljaj zdravlja, mnoge osobe
koje boluju od kroničnih bolesti dugo se vremena osjećaju zdrave. S druge strane
hipohondri koji umišljaju nepostojeće bolesti.
3. PODJELA EPIDEMIOLOGIJE
-
deskriptivna (opisna)
opisuje pojavu tko, gdje i kada obolijeva
•
ti podaci se koriste kao temelj za planiranje zdravstvene službe
•
iz dobivenih podataka postavlja se hipoteza o etiološkoj povezanosti
- analitička
testira postavljene hipoteze
•
svrha joj je odrediti razloge i pronaći uzroke bolesti
•
važna joj je primjena u prevenciji bolesti i javnom zdravstvu
•
pojednostavljeno, nastoje se pronaći razlike između skupine oboljelih ili
izloženih djelovanju nekog etiološkog ili rizičnog faktora i kontrolne skupine
zdravih ili neizloženih
- eksperimentalna
epidemiologija
•
pazeći napose na etička načela, uključuje kliničke pokuse (s bolesnicima)
•
terenske pokuse (sa zdravim osobama)
•
pokuse komunalne intervencije (intervencija se primjenjuje na skupinu
zdravih subjekata)
•
ispituje efikasnost neke interventne mjere
4. AKUTNA I KRONIČNA BOLEST
AKUTNA –
nastaje naglo, razmjerno kratko traje (nekoliko dana, tjedana), npr. gripa,
prehlada
KRONIČNA
– nastaje polagano i podmuklo, dugo traje - mjesecima, godinama pa čak i
doživotno, npr. zloćudne bolesti, hipertenzija, duševne bolesti. Smanjuje kvalitetu
života, većinom dovodi do neke vrste invalidnosti i prijevremene smrti. Liječenje
značajno opterećuje zdravstvene fondove.
5. POJAM ZARAZNE BOLESTI
– uzrokovane su živim uzročnicima, svaka bolest ima
jednog posebnog uzročnika, početak se može gotovo sa sigurnošću odrediti,
prenose se s jedne osobe na drugu, nakon preboljele bolesti gotovo redovito
ostaje imunitet, a samo ponekad preosjetljivost, kratko traju i u pravilu završavaju
potpunim ozdravljenjem
6. POJAM NEZARAZNE BOLESTI -
Multikauzalna etiologija, niti jednu od tih bolesti
ne izaziva samo jedan uzrok nego više njih. Početak je neodređen, traju dugo,
doživotno, većina nije izlječiva, mogu smanjiti kvalitetu života, dovesti do
invalidnosti i prijevremene smrtnosti te značajno opterećuju zdravstvene fondove.
Broj se povećava s dobnom granicom. Demografski trendovi s rastućim brojem
starijih osoba i suvremeni način života obilježen mehanizacijom, automatizacijom
radnih procesa i kompjuterizacijom, sa sve manje fizičkih opterećenja na radnom
mjestu, sedentarni način života, izloženost stresu i po zdravlje štetne životne
navike pridonijeli su posljednjih desetljeća značajnom porastu kroničnih nezaraznih
bolesti
7. NAČINA JAVLJANJA BOLESTI:
-
sporadički
(pojedinačni slučajevi neke bolesti, međusobna nepovezanost
slučajeva) -
epidemijski
1. pojava dvaju ili više slučajeva međusobno povezanih,
2. pojava većeg broja oboljelih na nekom području u određenom razdoblju;
3. pojava bolesti na nekom području koja nadilazi uobičajenu učestalost;
progresivno, masovno
-
pandemijski
(vremenski kratkom razdoblju epidemija neke bolesti se proširi da
zahvati više zemalja ili kontinenata)
-
endemijski
(dugotrajno pojavljivanje neke bolesti na nekom području;
neprekidno kruženje među osobama oslabjela imuniteta, sporadično, nepovezano)
8. TIPOVI EPIDEMIJA
I. tip
: primjer salmoneloza
•
pokazuje nagli porast i pad
•
kratkotrajnost epidemije (svi oboljeli se pojave unutar vremenskog raspona
od jedne inkubacije relevantne bolesti)
•
nastaje zajedničkim izvorom zaraze i osjetljivi su zaraženi gotovo istodobno
II. tip
- gripa
•
epidemije se javljaju u periodu dužem od jedne inkubacije
•
bolest se širi od osobe do osobe, ili iz jednog, ali kontinuiranog izvora zaraze
•
progresivno širenje
•
na ovaj način se uz zarazne, pojavljuju i nezarazne bolesti
Epizootija
je epidemijska pojava neke zoonoze
10. KEMIJSKI RIZIČNI FAKTORI BOLESTI
– mogu narušiti ljudsko zdravlje i
svakodnevno smo izloženi djelovanju raznih kemijskih agenasa. To su razni kem.
spojevi i elementi, mogu biti i lijekovi, alkoholi, ind. kem. spojevi, kiseline, lužine, teški
metali, otrovi raznih biljaka i životinja. Pr. alkoholizam, intoksikacija lijekovima,
trovanje gljivama, ugriz zmije, trovanja živom, olovom i arsenom
2. stadij
– predklinički stadij – još uvijek nema znakova bolesti, ali zbog duže
izloženosti određenom rizičnom faktoru stvaraju se patološke promjene u
organizmu koje mogu biti reverzibilne i ireverzibilne
3. stadij
– klinički stadij, prisutni su simptomi bolesti
4. stadij
– stadij invalidnosti ili nesposobnosti
17. PRIRODNI TIJEK ZARAZNIH BOLESTI
Svaku bolest možemo podijeliti na tri faze:
1.Inkubacija
– vrijeme od ulaska uzročnika u domaćina pa do razvoja bolesti
2.Klinički stadij
– prisutni simptomi bolesti, bolesnik najzarazniji, nestankom znakova
bolesti nastupa treći stadij
3.Rekonvalescencija
(ili drugi ishodi)
18. VOGRALIKOV LANAC:
1. izvor zaraze
2. putovi širenja bolesti
3. ulazna vrata infekcije
4. količina i virulencija uzročnika, okoliš
5. osjetljivost domaćina
19. IZVOR ZARAZE -
može biti čovjek ili životinja koji izlučuju klice koje ulaze u drugu
osobu i u njoj izazivaju zarazu. Bolesnik može izlučivati klice u
sve tri faze bolesti
(inkubaciji, kliničkoj manifestaciji i rekonvalescenciji). Više izvora čini žarište zaraze
20. PUTOVI ŠIRENJA ZARAZNE BOLESTI
Izravnim kontaktom
(preko kože i sluznica, spolni odnos, poljubac)
Neizravnim kontaktom
(preko raznih predmeta i medicinskih instrumenata)
Zrakom, vodom i hranom
Preko vektora (kukci, grinje, krpelji)
Preko zemlje
Preko posteljice
21. DEFINIRAJTE KLICONOŠTVO
KLICONOŠA
- bolesnik; naizgled zdrava osoba, koja u sebi nosi klice i izlučuje ih u
okolinu /
KLICONOŠTVO
- infektivni agens koji kliconoša može ispuštati u okoliš svim
tjelesnim izlučevinama: slina, krv, stolica, mokraća
Po trajanju:
- akutno
– učestalije /
kronično
- ako traje duže od godinu dana (trbušni
tifus,
AIDS, serumski hepatitis)/
kontaktno
22. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI ČLANKONOŠCIMA
– bolesti koje prenose
člankonošci zovu se transmisivne bolesti
Kukci
: muhe, buhe, komarci, uši, ose, pčele i dr.
Paučnjaci
: krpelji, grinje, pauci i škorpioni
Muhe
– mehanički prenosioci: bacilarne dizenterije, trbušnog tifusa i dr. crijevnih
zaraznih bolesti
Buhe
(xenopsila cheopis) prenosioci kuge sa štakora
Komarci
(Anopheles) – biološki prenosioci malarije
Uši
(prtena uš) biološki prenosioc pjegavca
Krpelji
– biološki prenosioc krpeljnog meningoencefalitisa i lyme-borelioze
Grinje
(Sarcoptes scabiei) prenosi scabiesa ili svraba na čovjeka
23. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI DODIROM
Izravni kontakt
Rukovanje, poljubac, spolni odnos, masaža, ugriz, ...
Primjer: bjesnoća nakon ugriza bijesne životinje
Prenose se crijevne, kožne, spolne bolesti
Neizravni kontakt
Razni predmeti naročito u okolici bolesnika: pribor za jelo i piće, posteljina, igračke….
Medicinski instrumenti: igle, šprice, kirurški, ginekološki i zubarski instrumenti, i sl.
Primjer: prijenos HIV-a nesterilnom iglom
24. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI HRANOM
Meso, mlijeko i jaja, njihove prerađevine
Najčešće se ovako prenose crijevne zarazne bolesti (
Salmonella, Staphyloccocus,
Clostridium)
Čovjek može kontaminirati hranu, ili hrana može biti već inficirana od oboljele
životinje
Primjer:
Salmonella
se razmnožava u hrani bogatoj bjelančevinama (meso, mlijeko i
jaja) takva je hrana kontaminirana, a da bi postala infektivnom, S. se mora
razmnožiti u velikom broju (od 105 i više).
Razmnožava se uz pogodne okolinske uvjete: temperatura od +5 do +60 C
S druge strane,
Campylobacter
može u hranu doći samo ako je životinja (pile, svinja)
bila inficirana za vrijeme života, jer se u hrani ne razmnožava
25. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI PUTEM PLACENTE
Rubeola
– virus se prenosi od oboljele trudnice na plod – najveća vjerojatnost
oštećenja ploda je u 1. Mjesecu trudnoće 40%, zatim u 2.mjescu 20% i u 3. mjesecu
oko 10 %. Može doći do smrti ploda, većih ili manjih anomalija i deformiteta naročito
na vidnim i slušnim organima ali i drugdje.
AIDS
– virus se prenosi na dijete
Toxoplasma gondii i citomegalovirus
se također prenose posteljicom na fetus
26. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI VODOM
Za piće je najbolja
DUBOKA PODZEMNA VODA
, prolazeći kroz više slojeva zemlje, ta
se voda oslobađa infektivnih agensa, a istodobno obogaćuje različitim mineralima.
Površinska voda
(rijeke, jezera) se mogu koristiti za piće, ali je treba dobro pročistiti:
filtrirati, taložiti, klorirati.
Oborinska voda
se kod nas koristi za piće u obalnom
pojasu. Kišnica se skuplja na naplavnim površinama, filtrira se i sprema u cisterne. To
je mekana voda, sa vrlo malo minerala
Vodoopskrbni objekti
su: pumpe, zdenci i vodovod. Najčešće hidrične epidemije u
svijetu su epidemije: kolere, trbušnog tifusa i paratifusa te bacilarne dizenterije.
Vodom se šire i leptospiroza, legionarska bolest, tularemija, virusni konjunktivitis i
streptokokoze, a isušivanjem močvara nastoji se eradicirati malarija.
Uzročnici se u vodi uglavnom ne razmnožavaju, pa je broj uzročnika unesen vodom
manji nego hranom, inkubacija je produžena, epidemija dulje traje i ima više
abortivnih i blažih oblika bolesti. Češće ima zdravih kliconoša, koji mogu dodatno
zaraziti i one koji se inače ne bi razboljeli - epidemijski rep.
Hidrične epidemije nastaju: miješanjem otpadnih voda sa pitkom vodom –
