4
STVARNO PRAVO
Stvarno pravo predstavlja odnos izmedju lica i povodom stvari. Stvari su objekt
pravnog odnosa na kojim nosilac stvarnog prava direktno ostvaruje svoja ovlašćenja. Stvarno
pravni odnos nastaje između nosioca stvarnog prava i svih drugih lica koja dolaze u dodir sa
stvari gde nosilac ima određena pravna ovlašćenja povodom te stvari. Stvarno pravo se
razlikuje od obligacionog prava iz razloga što stvarna prava su apsolutna prava i ne deluju kao
takva prema svakome.
Pravo privatne svojine
Pravo privatne svojine, kao centralni institut prava uopšte, razvijalo se kao skup pravila
kojim se normiraju odnosi povodom prisvajanja ekonomskih vrijednosti (prisvajanje
dobara).Opšte karakteristike svojine i njenih prava su:
Držanje;
Korišćenje;
Raspolaganje određenim sredstvima;
Ovlašćenje držanja stvari
je mogućnost ostvarivanja faktičke vlasti na stvari (državina)
da bi se stvar koristila. S tim u veze je i ovlašćenje upotrebe stvari, što omogućava vlasniku da
time stiče korist od predmetne stvari (prihod). Raspolaganje je ovlašćenje koje se tiče
supstance stvari i njenog pravnog statusa.
Pravo privatne svojine je najvažnije građansko pravo i ono nosiocu prava omogućava
najpotpunije raspolaganje nekom stvari. Ograničenja prava privatne svojine se odnose na
subjekte, objekte i sadržinu ovog prava.
U pogledu subjekta ograničenje se odnosi na mogućnost da jedno lice može postati nosilac
određenog prava svojine s obzirom na svoja svojstva. U pogledu objekta ograničenja se
odnose na stvari koje mogu postati predmeti privatne svojine (odnosi se na nepokretne stvari).
U pogledu sadržaja prava ograničenje se odnosi na zloupotrebu, tj.nosilac može koristiti svoje
pravo na način da ga ne zloupotrebljava.
5
Postoje posebni oblici prava privatne svojine:
Pravo susvojine (suvlasništva) ;
Pravo zajedničke svojine (zajedničkog vlasništva);
Pravo etažne svojine (etažnog vlasništva);
Susvojina
se javlja ukoliko nad jednom stvari postoji više nosilaca prava svojine i svaki
od njih je nosilac vlasničkog dijela prema kojima se određuje udio suvlasnika u vršenju svih
prava svojine. Svaki od suvlasnika samostalno raspolaže svojim dijelom, osim u slučajevima
koje zakon predviđa drugačije (pravo preče kupovine). Svi suvlasnici zajednički upravljaju
zajedničkom stvari, osim ako ne odluče drugačije
Zajednička svojina
je svojina na jednoj fizički nepodjeljenoj stvari koja pripada dvoma
ili većem broju lica čiji su udjeli samoodredivi. Odatle proizilaze sljedeće karateristike:
Jedinstveno pravo svojine;
Jedinstvo objekta;
Pravo svojine na zajedničkoj imovini (stvari)
pripada životnoj zajednici, a ne
pojedinim članovima. Zajedničari učestvuju bez utvrđivanja njihovih pojedinačnih udjela,
svoja ovlašćenja vrše zajedno ili putem predstavljanja (jedan u ime svih) i ne mogu
individualno raspolagati proporcionalnim delovima svojine.
Oblici zajedničke svojine su svojina kućnih zadruga i bračna tekovina. Zajednička
imovina bračnih drugova je „ona koju su supruznici stekli radom u toku bračne zajednice“ iz
čega proizilaze sljedeće karakteristike:
Zajednička imovina potiče od rada bračnih drugova (odvojenog ili zajedničkog);
Subjekti zajedničke svojine su bračni drugovi (punovažeći i nevažeći brak);
U zajedničku imovinu ulaze samo one imovinske vrijednosti koje su stečene dok je
postojala bračna zajednica;
Ovom vrstom imovine supružnici upravljaju zajednički, osim u slučaju sklapanja
drugačijeg sporazuma. Zajednička svojina može biti pretvorena u susvojinu zahtjevom
zajedničara na način da zajednička stvar bude podijeljena.
O pravu na etažnu svojinu, kao još jednom od oblika prava privatne svojine, biće
navedeno u sljedećem poglavlju.
