Etika i odnosi sa javnošću
UNIVERZITET U TRAVNIKU
FAKULTET ZA MENADŽMENT I POSLOVNU EKONOMIJU
ETIKA I ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE
-
SEMINARSKI RAD
-
Kandidat: Mentor:
Lorena Slišković I-2916/17 doc. dr.Azra Sučeska
Kiseljak, novembar 2019.
2
SADRŽAJ
4.1.
4.2.
Značaj etike (morala) za funkcionisanje ljudskog društva
.............................................................7
6. KVALITET ŽIVOTNE SREDINE I ODRŽIVOST RAVOJA ETIČKE ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE........................9

4
2. EKOLOGIJA
Ekologija je nauka koja proučava međusobne odnose živih bića i životne sredine, ili tačnije -
to je nauka koja izučava odnose živih bića prema sredini u kojoj žive, odnos sredine prema živim
bićima i međusobni odnos živih bića u određenoj sredini. Ova nauka je utemeljena tek u 20.
vijeku.
Naglo pogoršanje stanja prirode, sve veći broj zagađujućih materija koje se raznose atmosferom,
tlom i vodenim površinama uslijed enormnog razvoja industrije i saobraćaja motornim vozilima,
uz neštedljivo korištenje fosilnih goriva uglja, nafte i zemnog gasa, dovodi čovječanstvo, pa i
ovu nauku, pred velike probleme hoda kroz budućnost. Porast svijetskog stanovništva do granica
mogućeg opstanka, uz istovremeno smanjenje klasičnih izvora energije i ograničenih zaliha
hrane zahtevaju ozbiljno preispitivanje čovjekovih želja i mogućnosti da skladno živi na Zemlji i
sa njenom prirodom koja se sve više uništava ljudskim aktivnostima.
Izmjene globalne klime, sve veći porast ugljendioksida u atmosferi usljed njegove velike
produkcije u industriji, ali i smanjenjem zaštitnog šumskog Zemljinog pojasa, planetarni efekti
"staklene bašte", smanjenje ozonskog omotača koji zaustavlja škodljivo ultraljubičasto zračenje,
uz istovremeni porast radioaktivnog zračenja uslijed sve većeg korištenja nuklearnih sirovina za
dobijanje neophodne energije i upotrebe i gomilanja atomskog naoružanja, govore da se
čovječanstvo nalazi na tački velike prekretnice: ili će nastaviti dosadašnjim putem koji ga vodi u
samoubilaštvo, ili će svoje aktivnosti i svoj život prilagoditi mogućnostima planete.
Jedna od najbitnijih i najraširenijih poruka ekologa je "misliti globalno a djelovati lokalno". To
znači da nije dovoljno znati šta čovjeku prijeti, već je neophodno znati i kako se od tih pretnji
sačuvati, pa i kako ih preduhitriti da se kao prijetnje i ne pojavljuju.
5
3. ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE
Sredina - okruženje (okružujući prostor) u kojem neka organizacija djeluje, uključujući
vazduh, vodu i zemlju, prirodne resurse, floru
, faunu
, ljude i njihovo međusobno djelovanje.
Uslijed poremećene ravnoteže između prirodnih sistema za održavanje života i industrijskih,
tehnoloških i demografskih potreba čovečanstva, dolazi do ekološke krize, krize okoline.
Narušavanje ekološke ravnoteže u prirodi tekovina je suvremene civilizacije. Iscrpljivanje
prirodnih resursa je došlo do kritične granice, pa se postavlja pitanje mogućnosti njihovog
korištenja u budućnosti. Tu se posebno misli na neobnovljive prirodne resurse u koje spadaju
rezerve fosilnih goriva i ograničene rezerve ležišta metala.
Sa razvojem tehnike i tehnologije, nauke i naučnih dostignuća, došlo je između ostalog i do
opasnosti ugrožavanja čovoekove prirodne sredine, njegovog opstanka i njegove egzistencije.
Drugim riječima došlo je do ekološke krize koja je poprimila globalni karakter. Uporedo sa
ekološkom krizom, 50-ih godina XX vijeka, rađa se svijest da postoji evidentna opasnost za
opstanak ljudske vrste. Posljednjih godina velika pažnja se posvećuje očuvanju prirodne sredine
u svim dijelovima svijeta i na svim nivoima, posebno u organizacijama.
Ne treba ni pominjati da je promjena klime na planeti upravo prouzrokovana čovjekovom
djelatnošću. Došlo je do pregrijavanja planete, pa mnogi naučnici smatraju da ovo pregrijavanje
predstavlja veliku opasnost za čovjekov život. Kao konkretna negativna posljedica zagrijevanja
planete navodi se podatak da će do 2100. godine mora u cijelom svijetu porasti između 15 i 90
cm, pa će gusto naseljeni dijelovi kopna nestati, a morska voda bi prodrla dalje u unutrašnjost i
uzvodno uz rijeke, zagađujući pritom podzemne svježe vode. Osim opisanog problema, značajnu
strepnju predstavljaju i ozonske rupe, nedostatak hrane, itd.
Mnogi ekološki problemi rješavaju se na nivou organizacije Ujedinjenih nacija, putem saradnje
sa brojnim državama. Ujedinjene nacije organizuju brojne međunarodne konferencije o zaštiti
životne sredine, organizuju više međunarodnih skupova koji se bave pitanjima unapređenja
čovjekove životne sredine i slično. Tu je i tzv, program Ujedinjenih nacija za čovjekovu sredinu
koji se bavi pitanjima sprječavanja zagađivanja vazduha i vode, kao i sprovođenju racionalnog
korištenja prirodnih bogatstava. Koncept "održivi razvoj za održivu budućnost" podrazumjeva
ravnotežu između potrošnje resursa i sposobnosti prirodnih sistema da zadovolje potrebe
budućih generacija.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti