Etika i uloga etike u poštivanju ljudskih prava i osnovnih sloboda sa stajališta primjene policijskih ovlaštenja
FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE STUDIJE
SARAJEVO
ETIKA I ULOGA ETIKE U POŠTIVANJU LJUDSKIH PRAVA I
OSNOVNIH SLOBODA SA STAJALIŠTA PRIMJENE
POLICIJSKIH OVLAŠTENJA
- Završni rad -
Profesor: Kadet:
SARAJEVO, 2019.
SADRŽAJ
ULOGA ETIKE U POŠTIVANJU LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA U
Pojam i značaj kodeksa policijske etike
...................................................................13
Etički kodeks policijskih službenika Državne agencije za istrage i zaštitu
Zabrana diskriminacije kao temeljno etičko načelo u radu policije................................17
2

2 ETIKA
2.1 Pojam i osnovna obilježja etike kao nauke
Etičke i moralne vrijednosti propisuju sva društveno politička uređenja, odnosno države
od samih početaka ljudske civilizacije do suvremenih država. To proizilazi iz potrebe da odnosi
među ljudima budu zasnovani na moralnim načelima jer u suprotnom međuljudski odnosi neće
biti mogući. U skladu s navedenim, svaki odnos mora biti utemeljen na kodeksu moralnog
ponašanja.
Etika (od grčkog
ethos
–
običaj
, ethikos – moralan, koji se odnosi na moral) je filozofska
disciplina koja za svoj predmet istraživanja ima moral, moralne vrijednosti, moralne pojave i
kriterijum moralnosti. Takođe se određuje i kao teorija o dobrome i o tome što nam valja
odnosno što treba da činimo i kako treba da postupamo. U poslednje vrijeme se intenzivno
razvija primijenjena etika, koja kroz svoje razne oblasti (poslovna etika, bio-etika, ekološka
etika, itd.), istražuje šta je ispravno ili prihvatljivo a šta nije u posebnim oblastima ljudske prakse
i koji su razlozi zašto je tako. Kao filozofska disciplina etika se može odrediti kao teorija
morala, i zato treba razlikovati termine »etika« i »moral« i njihove pridjevske i glagolske
izvedenice. Medjutim, ova razlika se u poslednje vrijeme gubi i termin »etički« sve više postaje
sinonim za termin »moralan« naročito u svojoj negativnoj formi »ne-etički«.
Nema u savremenoj etičkoj misli gotovo nijednog pitanja čiji koreni ne sežu duboko kroz
istoriju do antičke kulture. Prvi ozbiljni naučni pristup etičkom učenju, iako je takvih pokušaja
bilo i pre, učinio je Sokrat oko četiristo godina p.n.e., od kada etika kao učenje o dobru ulazi u
središte celokupne filozofije. Njeno proučavanje je kroz čitav taj period, pa sve do danas,
prolazilo kroz sukobe i saglasnosti i mišljenja izražavana različitim pojavama i sistemima. Kroz
čitavu nama poznatu filozofiju i etiku, čovek je manje ili više postavljao pitanja, davao odgovore
i tragao za novim odgovorima isaznanjima u odnosu prema drugim ljudima. Nikada ranije etika,
kao tema, nije pobudila više interesovanja. Novo iskustvo ne može se izraziti jezikom starog
iskustva. Praksa pokazuje da je u većini slučajeva najbolja odbrana od kriminogenog ponašanja
bilo koje vrste i erozije poverenja, uvođenje zdravog etičkog procesa.
Babić, J.:
Etika i moral
, Theoria, 1/2008, str. 1.
4
Suvremeni filozofi uobičajeno klasificiraju etičke teorije u tri temeljne skupine. U prvoj
skupini su
metaetičke
teorije koje istražuju fundamentalna pitanja, odakle dolaze etička načela i
što ona znače. One se usmjeravaju na „univerzalne istine, volju Boga, ulogu razuma u etičkom
prosuđivanju i na međusobno značenje etičkih pojmova“.
Za razliku od njih,
normativna
etika
usmjerava se na praktična pitanja koja proizlaze iz moralnih standarda koji reguliraju dobro i
loše ponašanje (kao što su stjecanje dobrih navika, izvršavanje dužnosti, posljedice našeg
ponašanja prema drugima, i slično), dok se
primijenjena
etika bavi specifičnim, kontroverznim
pitanjima vezanim za konkretne naučne oblasti.
Dominacija etičkih vrednosti znači eliminaciju kriminalizacije društva. Odnosno, više
etike znači manje poslovnog nemorala, prevara, mita i korupcije i, što je najvažnije, znači mnogo
manje zakonske regulative i obrnuto. S obzirom na takvu važnost etike, u savremenoj teoriji i
praksi se pridaje ogroman značaj istraživanju uzroka i faktora zbog kojih dolazi do devijacija u
primeni i korišćenju etičkih principa, pogotovu u oblasti prevencije. Pri tome, mnogo veća
pažnja usmerena je ka istraživanju uzroka i pojava koje dovode do erozije etičkih vrijednosti i
svih negativnosti u vezi sa tim.
2.2 Značaj etičkih kodeksa i ponašanja u javnoj upravi
Etički kodeksi su pojava starog datuma. Nalaze se u temelju religijskih tradicija i
građanskih kultura. Mojsijev dekalog (deset zapovijedi) predstavlja idejnu vodilju za judaizam,
kršcanstvo i islam, dok je Periklov Atenski kodeks potporanj politike i kulture antičke Grčke.
Uobičajeno se sastoje od obveza i opomena, ali i vizija o tome za što bi se pojedinci i društvo
trebali boriti i što bi trebali postići, pa ih ne treba pogrešno smatrati samo dijelom zakonodavstva
ili općim težnjama, »već jednim od najvažnijih iskaza građanskih očekivanja«.
U suvremenoj literaturi često se naglašava razlika između etičkih kodeksa, kodeksa
ponašanja te kodeksa normi i pravila kojima se uređuje ponašanje službenika. Etički kodeksi
navode ključne vrijednosti i načela. Oni su općenitog karaktera, uglavnom su vrlo apstraktni i ne
Androniceanu, A.:
Code of Conduct/Code of Ethics.
In: Patrycja J. Suwaj, Hans J. Rieger (eds.) Public Integrity:
Theories and Practical Instruments. Bratislava: NISPAcee, 2009.
Čudan, A.:
Etika u funkciji prevencije korupcije
, Zbornik radova - Metodologija izgradnje sistema integriteta u
institucijama na suzbijanju korupcije, Banja Luka, 2010, str. 71-86.
Gilman, C. S.
Ethics Codes and Codes Of Conduct as Tools for Promoting an Ethical and Professional Public
Service: Comparative Successes and Lessons
. Prepared for the PREM, the World Bank, Washington, DC. Winter,
2005, str. 3.
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti