Etika naučnog istraživanja
UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU
FAKULTET ZA PROIZVODNJU I MENADŽMENT TREBINJE
Master studije
ETIKA NAUČNOG ISTRAŽIVANJA
Ilić Nenad, Denda Aleksandar
Seminarski rad
Metodologija naučnog istraživanja
Mentori:
Prof. dr Jovan Mitrović
Doc. dr Ljerka Jeftić
1
Trebinje, april 2012.
SADRŽAJ
Abstrakt
....................................................................................................................
1. UVOD ........................................................................................................................
2
3
2. POJAM I PREDMET ETIKE .......................................................................
2.1.
Normativna refleksija
prakse .................................................................
2.2. Etika, moral, moralnost ...........................................................
2.2.1. Pojam
moralnosti ...........................................................................
2.2.2. Tačno značenje moralnog
nivoa ....................................................
2.2.2.1. Moralnost i
sloboda .........................................................
2.2.2.2. Zadnji odredbeni razlog ljudskog
djelovanja ..................
3.
ETIKA
NAUČNOG
ISTRAŽIVANJA ..........................................................
3.1. Opšti
principi ..........................................................................................
3.2. Vrijednosti i načela etike naučnog
istraživanja ......................................
4
4
4
5
5
6
6
7
7
8
8
8
9
9
9
9

3
Apstrakt:
Etika se kao riječ i pojam duboko ukorijenila u svakodnevni
govor, a sumirajući različita tumačenja dolazimo do zaključka kako je etika
ponašanje u skladu s pravilima morala, odnosno ona podrazumijeva
traženje ispravne odluke i ispravnog postupanja. Moral je skup nepisanih
društvenih pravila, ideala i normi prema kojima osobe i organizacije
dobrovoljno djeluju na temelju kojih se ponašaju na etički prihvatljiv
način.
Etika naučnog istraživanja je poseban dio etike koji podrazumijeva
primjenu etičkih i moralnih vrijednosti u publikaciji, prezentovanju i
korišćenju naučnih radova. Rad se fokusira na probleme koji se javljaju
prilikom nepoštovanja etičkih standarda, načela i prevara. Na kraju su
sumirana zaključna razmatranja i načini na koje se može smanjiti
neetičnost i zloupotreba intelektualnog vlasništva.
Ključne riječi
: Etika, moral, principi, istina, autorstvo, piraterija,
plagijarizam, fabrikovanje, urednici, naučnik, recenzent, rukovodilac.
4
1. UVOD
«Biti svetac, izuzetak je, biti pravednik to je pravilo.»
Victor Hugo
Utemeljivač etike Sokrat iz Atene, poznati filozof antičke Grčke,
vjerovao je u ljudski razum koji treba sve ispitati i reći kako bi ljudi mogli
činiti dobro, ono što će koristiti pojedincu i zajednici. Da bi ljudi bili sretni,
tvrdio je on, nije dovoljno posjedovanje dobara, nego je potrebna vrlina –
znanje koje omogućava njihovo mudro korištenje. Polazišta u etičkim
razmišljanjima s gledišta vlasništva ciljna je orijentacija, odnosno svrha
vlasničkih aktivnosti.
Cilj i svrha ovoga rada je da ukaže na osnovne norme i principe koji se
odnose na etiku naučno istraživačkog rada. Data
je kritička analiza ponašanja autora, urednika
i recenzenata u procesu publikovanja
naučnih
članaka. Najveća pažnja posvećena je greškama i
prevarama u
naučnom radu. One mogu biti nesvjesne (nenamjerne - poštene) greške
(pogrešno uočavanje, pogrešna analiza, pogrešne reference), zatim greške
uslijed subjektivnosti ili samoobmanjivanja, lažno autorstvo, dvostruko
publiciranje i serijske ("sal-ma") publikacije.
Najteže prevare u izradi naučnih radova su piraterija, plagijarizam i
krivotvorenje (izmišljanje, odnosno fabrikovanje podataka). Dat je prikaz i
jedne od najčuvenijih prevara u nauci, kao i prijedlog mjera za sprečavanje
devijantnog ponašanja u nauci.

6
Predmet etike je ljudsko djelovanje. Pod ljudskim djelovanjem
podrazumijevamo činove za koje je odlučujući princip ljudski moment: um
i sloboda (po čemu je čovjek ono što jest). Razlikujemo actus hominis i actus
humanus… Kriterij za svaki čin, koliko je ljudski=humanus, jest koliko je on
uman i slobodan.Važna dimenzija je opštevaljanost - to je kriterij za
moralnost: je li neki čin vrijedan, opštevaljan za sve ljude. Posve je jasno da
nije moguć svijet u kojem bi svako imao svoj vlastiti princip djelovanja,
različit od drugih. Zato ljudsko djelovanje može biti smisleno ili
besmisleno, ljudski život može biti ispunjen ili promašen, uspio ili neuspio.
Dobro i zlo su dijametralno suprotne kvalifikacije, koje jedna drugu
isključuju. Stoga je moralnost normativna - obvezujuća.
[9].
2.2. Etika, moral, moralnost
U svakodnevnom životu postoji nejasnoća u značenju pojmova: etički,
moralan i sl. Svako društvo ima svoju vrijednosnu karakteristiku.
Cjelokupnost vrijednosnih karakteristika u nekom društvu, norme koje u
njemu vrijede, nazivamo moral ili etos. Ono zadnje što je moralnost jeste
umnost ljudskog čina. Zato svako društvo nastoji tu moralnost
konkretizovati u moralnim normama.
Pored osnovnog pitanja šta trebam činiti, dolaze i pitanja:
[1]
- Zašto trebam činiti tako?
- Zašto trebam npr. biti pravedan?
- Ima li moralnost obvezujuću snagu u sebi ili izvana?
- Treba li, naime, slijediti put kreposti samo zato što je to korisno
(utilitarizam)?
Utilitarističko opravdanje moralnosti naravno da nije ispravno. U tom
slučaju moralnost nema autentičnost, kategoričnost, bezuslovnost. Etika
upravo utemeljuje kategoričnost moralnosti.
2.2.1. Pojam moralnosti
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti