SADRŽAJ

1.UVOD...............................................................................................................................4

1.1.EVALUACIJA........................................................................................................8

2.EVALUACIONA ISTRAŽIVANJA.........................................................................................9

2.1.ISTRAŽIVANJA U VEZI SA ISHODNOM  EVALUACIJOM....................................10

2.2.ISTRAŽIVANJA VEZANA ZA PROCESNU EVALUACIJU.......................................15

3.EVALUACIJA UPITNIKA...................................................................................................16

4.ZAKLJUČAK.....................................................................................................................19

5.LITERATURA...................................................................................................................20

3

1. UVOD

Istraživanje

 је sistematsko prikupljanje, analiza i interpretacija podataka, da bi se odgovorilo na 

određeno pitanje ili da bi se riješio zadani naučni problem. 

Osnovne karakteristike istraživanja su:

1.

Jasna formulacija istraživačkog naučnog problema;

2.

Usmjerenost ka određenom zaključku.

Zbog toga što nisu besciljno traganje za nečim u nadi da će doći do riješenja, već 

predstavljaju   osmišljenu   intelektualnu   aktivnost,   istraživanja   se   moraju   ostvariti   po   planu, 
odnosno na osnovu određenog istraživačkog dizajna.

Plan   istraživanja  

 

obuhvata   sve   istraživačke   faze,   od   postavljanja   istraživanja   do 

prezentiranja njegovih rezultata, a u različitim tipovima istraživanja neke etape istraživačkog 
dizajna se mogu po nečemu razlikovati. Međutim, izbornaučnog problema i provjera naučne 
hipoteze u svojim generalnim okvirima identični su za sve tipove istraživanja. 

Izbor   naučnog   problema

.  

Nauka,   odnosno   naučnoistraživački   rad,   polazi   od   svijeta 

dostupnog našim čulima, od stvarnosti, i to na taj način što u njoj uočava činjenice, traži veze 

4

background image

Osim terminološke jasnoće, potrebno je naučni problem što bolje stručno razgraničiti:

a) Na koga se odnosi: osobu, organizam, organ, grupu;
b) Gdje: koja se lokacija problema posmatra;
c) Kаdа: u kom periodu i u kojim uslovima se problem riješava;
d) Које i kakve se reakcije mogu očekivati među pojavama;
e) Zašto se (i na osnovu čega) može očekivati takva veza među pojavama.

Postavljanje   hipoteze

.   Začeci   formulisanja   hipoteze   stvaraju   se   u   toku   izbora   i 

definisanja naučnog problema. Istraživač se već tada počinje da pita “zaštо“? Koji su razlozi za 
postojanje   nekih   veza   među   posmatranim   pojavama?   Tada   se   već   naziru   okviri   moguće 
hipoteze (ili više njih), koja je na ovom stepenu  

preliminarna (prethodna)

  pa stoga još uvijek 

neodređena i neprecizna.

Hipoteza

  se   definiše   kao   “stav   za   koji   u   početku   ne   postoji   objektivan   dokaz,   ali 

predviđa   postojanje   određenog   odnosa   između   poznatih   (postojećih)   i   pretpostavljenih 
(hipotetičkih) činjenica. Njena uloga je, od samog početka, da formuliše odnose među pojavama 
i to na takav način da se ti odnosi mogu provjeriti, dokazati ili opovrgnuti.

U literaturi se govori o dvije vrste hipoteza:

a)

Deskriptivnoj

,   koja   opisuje   odnose   među   pojavama,   ukazuje   na   postojanje   i 

jačinu veze (statistički), ali ne može da odgovori na pitanje o uzroku nastajanja te 
veze ili same pojave.

b)

Analitičkoj,  

koja   je   usmjerena   ka   riješavanju   odnosa   među   pojavama   i   ima 

sposobnost da pruži odgovor na pitanje šta je uzrok, a šta posljedica.

Od istraživača se traži da radnu hipotezu svog istraživanja formuliše jasno i razumljivo, 

da je učini provjerljivom za svakog drugog istraživača i da prilikom njenog formulisanja vodi 
računa o raspolaganju istraživačkim tehnikama za njeno dokazivanje i provjeravanje.

6

Klasifikacija istraživanja u vezi sa zdravlјem. 

Period u kome se nalazi razvoj nauke danas 

karakterističan   je   po   multidisciplinarnosti   i   gublјenju   oštrih   granica   među   pojedinim 
disciplinama. No i pored toga, zadržala se klasifikacija istraživanja u vezi sa zdravlјem u odnosu 
na dva osnovna obilјežja: prema naučnim oblastima i prema nivou istraživanja.

Prema naučnim oblastima razlikuju se tako:

1. Biomedicinska istraživanja;
2. Klinička istraživanja;
3. Istraživanja u javnozdravstvenim naukama.

Prema nivou istaživanja govori se o:

1.

Fundamentalnim, bazičnim (negdje ih nazivaju i “čistim“) istraživanjima;

2.

Strateškim istraživanjima;

3.

Primjenjenim istraživanjima;

4.

Razvojnim istraživanjima.

Kao   i   svaku   klasifikaciju   i   podjelu,   i   ovu   treba   shvatiti   uslovno.   Ako,   na   primjer, 

posmatramo istraživanja u jednoj naučnoj oblasti (genetika), ona mogu jednim dijelom biti 
fundamentalna, zatim saznanja dolaze do nivoa kada se mogu primjenjivati (klinička genetika) i 
najzad se primjenjuju (genetski skrining, genetska savjetovališta). No, biomedicinska istraživanja 
su najčešće prevashodno fundamentalna, dok su istraživanja u javnozdravstvenim naukama 
prevashodno razvojna.

Istraživanja

Fundament

Strateška

Primjenjena

Razvojna

Biomedicinska

+++

++

+

+

Klinička

+

++

+++

+++

Javnozdravstvena

+

+

+++

+++

Tabela 1. Klasifikacija istraživanja u vezi sa zdravlјem

7

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti