Fakultet za pravne i poslovne studije

Dr Lazar Vrkatić

Novi Sad

Smer:Poslovna psihologija

EVOLUCIJA HUMORA

Ana Ivanović, Mirjana Latinkić,Dušica Mandarić

SEMINARSKI RAD

 

IZ EVOLUCIONE PSIHOLOGIJE

Profesor Veljko Đurić

Asistent Anja Mitić

Novi Sad maj 2015

Evolucija humora

Mi   se   smejemo,   kikoćemo,   osmehujemo,   sprdamo,   plačemo   od   smeha,   kliberimo, 

podsmehujemo, cerekamo,  ismehujemo,smejemo se grohotom, umiremo od smeha, valjamo se, 

kezimo, cepačimo, pucamo od smeha, vrištimo, nekad tako da ostanemo bez daha. Ovo su sve 

reakcije na jednu od najstarijih evolutivnih alatki modernog čoveka: smisla za humor.

Reč humor potiče iz latinskog jezika u kome je označavala tečnost, likvor, vlagu ili paru, ali je 

takođe imala značenje fantazije, hira ili snage. Prvobitno u srednjovekovnoj medicini, a potom i u 

periodu renesanse, ova reč je bila oznaka za četiri telesne tečnosti u ljudskom organizmu (krv, 

žuč,   flegmu   ili   sluz,   melanholiju   ili   crnu   žuč).   U   najstarijim   vremenima   bilo   je   ustaljeno 

verovanje da svako narušavanje harmonije telesnih sokova i prevaga jednog od humora ( telesnog 

soka) predstavlja znak ili uzrok bolesti, čak i podlogu za nastranosti. Tako su se uz pomoć 

humora,   pored   fizioloških,   određivale   psihološke   i   patološke   karakteristike   ličnosti:   osobine, 

dispozicije,   sposobnosti,   moral   i   temperament.   Verovalo   se,   u   skladu   sa   hrišćanskom 

indoktrinacijom, da niko osim Isusa Hrista ne poseduje potpuno i savršeno izbalansirana četiri 

humora. U zavisnosti od toga koji od humora preovlađuje u telu, ličnost je svrstavana u jednu od 

četiri kategorije: kod „sangvinika” je krv humor koji ima prevlast, kod „flegmatika” flegma ili 

sluz, kod „kolerika” žuč, a kod „melanholika” crna žuč ili melanholija. Ovi latinski nazivi su i 

danas opšteprihvaćeni i koriste se kako bi označili određene ljudske temperamente

Sve  do  XVIII  veka  reč  humor  se nije koristila  u  današnjem smislu,  povezana sa komičnim 

efektima. Druga interesantna činjenica je da je sve do XX veka, humor u nauci imao negativnu 

konotaciju. Od antičke Grčke, sve do XX veka, ono malo komentara koji su naučnici napisali o 

humoru, odnosilo se na omalovažavanje tzv. "sprdanje", podrugljiv smeh a ne na komediju, 

duhovitost, šalu.

Ali šta je humor? Mnogi su pokušali da ga definišu.Među preovlađujućim objašnjenjima koje 

pokušavaju da objasne postojanje humora, postoje psihološke teorije, od kojih velika većina 

smatra  da je humor  veoma zdravo ponašanje. Postoje duhovne teorije koje gledaju na humor kao 

na “ dar od Boga” Postoje I teorije koje smatraju da je humor neobjašnjiva misterija, veoma 

background image

Želiš da pročitaš svih 9 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti