Evolucija humora
Prijava dokumenta
Napomena: Neke opcije za prijavu su dostupne samo nakon kupovine dokumenta.
Fakultet za pravne i poslovne studije
Dr Lazar Vrkatić
Novi Sad
Smer:Poslovna psihologija
EVOLUCIJA HUMORA
Ana Ivanović, Mirjana Latinkić,Dušica Mandarić
SEMINARSKI RAD
IZ EVOLUCIONE PSIHOLOGIJE
Profesor Veljko Đurić
Asistent Anja Mitić
Novi Sad maj 2015
Evolucija humora
Mi se smejemo, kikoćemo, osmehujemo, sprdamo, plačemo od smeha, kliberimo,
podsmehujemo, cerekamo, ismehujemo,smejemo se grohotom, umiremo od smeha, valjamo se,
kezimo, cepačimo, pucamo od smeha, vrištimo, nekad tako da ostanemo bez daha. Ovo su sve
reakcije na jednu od najstarijih evolutivnih alatki modernog čoveka: smisla za humor.
Reč humor potiče iz latinskog jezika u kome je označavala tečnost, likvor, vlagu ili paru, ali je
takođe imala značenje fantazije, hira ili snage. Prvobitno u srednjovekovnoj medicini, a potom i u
periodu renesanse, ova reč je bila oznaka za četiri telesne tečnosti u ljudskom organizmu (krv,
žuč, flegmu ili sluz, melanholiju ili crnu žuč). U najstarijim vremenima bilo je ustaljeno
verovanje da svako narušavanje harmonije telesnih sokova i prevaga jednog od humora ( telesnog
soka) predstavlja znak ili uzrok bolesti, čak i podlogu za nastranosti. Tako su se uz pomoć
humora, pored fizioloških, određivale psihološke i patološke karakteristike ličnosti: osobine,
dispozicije, sposobnosti, moral i temperament. Verovalo se, u skladu sa hrišćanskom
indoktrinacijom, da niko osim Isusa Hrista ne poseduje potpuno i savršeno izbalansirana četiri
humora. U zavisnosti od toga koji od humora preovlađuje u telu, ličnost je svrstavana u jednu od
četiri kategorije: kod „sangvinika” je krv humor koji ima prevlast, kod „flegmatika” flegma ili
sluz, kod „kolerika” žuč, a kod „melanholika” crna žuč ili melanholija. Ovi latinski nazivi su i
danas opšteprihvaćeni i koriste se kako bi označili određene ljudske temperamente
Sve do XVIII veka reč humor se nije koristila u današnjem smislu, povezana sa komičnim
efektima. Druga interesantna činjenica je da je sve do XX veka, humor u nauci imao negativnu
konotaciju. Od antičke Grčke, sve do XX veka, ono malo komentara koji su naučnici napisali o
humoru, odnosilo se na omalovažavanje tzv. "sprdanje", podrugljiv smeh a ne na komediju,
duhovitost, šalu.
Ali šta je humor? Mnogi su pokušali da ga definišu.Među preovlađujućim objašnjenjima koje
pokušavaju da objasne postojanje humora, postoje psihološke teorije, od kojih velika većina
smatra da je humor veoma zdravo ponašanje. Postoje duhovne teorije koje gledaju na humor kao
na “ dar od Boga” Postoje I teorije koje smatraju da je humor neobjašnjiva misterija, veoma

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti