UVOD

Prva inicijativa za integraciju Evrope datira još iz XIV veka: „Još je Dante u Božanstvenoj 

komediji 1306. godine zaključio da je jedino sredstvo za ujedinjenje to da Evropa ima suverena 

nad   drugim   suverenima,   što   se   tumačilo   kao   pokušaj   obnove   srednjovekovnog   sna   Karla 

Velikog.“

1

 

Predlozi u prošlosti su se razlikovali od predloga koji je usledio nakon II svetskog rata, međutim 

zajedničko im je iskustvo da je za evropski mir najveća opasnost sistem nacionalnih država sa 

jakim nacionalizmom. 

Razvoju ideje evropskog ujedinjenja su doprineli Šarl Moneskje i Žan Žak Ruso. U svom spisu 

pod   naslovom  

Razmišljanja   o   evropskoj   univerzalnoj   monarhiji  

(1734.   godine   štampan), 

Monteskje razmatra ideju univerzalnog evropskog ujedinjenja. Rusoov rukopris 

O federaciji kao 

sredstvu koje kombinuje korist malih republika sa velikim državama, 

posvećen je ideji i stvaranju 

neke vrste evropske federativne asocijacije. 

1. ZAČETNICI IDEJE EVROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE

U XVIII veku nemački filozof Imanuel Kant u svom spisu  

Ka stalnom miru  

(napisan 1795. 

godine) iznosi koncepciju jedne  

federalno organizovane Evrope republikanskih država koja 

treba da se temelji na dve osnovna principa:

2

1. Građanski ustav u svakoj državi treba da bude republikanski,

2. Međunarodno pravo treba da se zasniva na federalizmu slobodnih država.

Godine   1814.   poznati   socijal-utopista   Sen-Simon   je   osmislio   originalnu   koncepciju 

normativnog uređenja jedne evropske zajednice sa supranacionalnim parlamentom. On u svojoj 

brošuri 

Reorganizacija evropskog društva 

ističe ideju o jednoj „opštoj moći" koja je u stanju da 

ostvari napredak „evropskog zajedništva".

Posle posebno tragično demonstriranog nacionalizma u XX veku, evropske države su imale 

potrebu ne samo da obezbede mir nego i uslove za ekonomsku, političku i ratnu rekonstrukciju. 

Pretpostavka da se zadovolje te potrebe bila je otvaranje nacionalnih ekonomija za integrativne 

1

 Janjević, M. (2005): Ustav Evrope (Beograd, Sl. Glasnik) str. 11

2

 

Izvor: Stepanov R.,Despotović Lj., 2002, 

Evropska unija - nastanak, institucije, pravo, NATO, 

Stylos, Novi Sad, strana 9.

procese   kao   sredstvo   za   izbegavanje   protekcionizma   koji   je   bio   osnovna   karakteristika 

međuratovske Evrope. Postojalo je nekoliko pristupa integraciji. Federalisti su isticali   značaj 

nacionalne države ali sa širokom demokratskom strukturom. 

Funkcionalisti su zagovarali ujedinjenje Evrope preko ekonomske kooperacije kao početne tačke 

za ostvarivanje političke integracije. Nisu bili malobrojni ni nacionalisti. Ove razlike su prisutne 

i danas. Kičma Evropske unije su Nemačka i Francuska. Nemci vide Evropu u budućnosti kao 

federaciju nekoliko desetina nacionalnih država čije odnose uređuje federalni ustav sa jakim 

parlamentom,   sopstvenom   vladom   i   predsednikom   koji   se   bira   na   neposrednim     izborima. 

Francuzi su protiv  takve vrste federacije. 

Oni vide Evropu u budućnosti kao federaciju nacionalnih država sa jakom vladom saradnje 

kojom   bi   upravljale   nacionalne   vlade.   Bez   obzira   koliko   procesi   evropske   integracije   bili 

motivisani   i   političkim   razlozima   proces   političke   integracije   nije   pratio   tempo   razvoja 

ekonomskih formi integrisanja. 

2. POJAM RAZVOJA EKONOMSKE INTEGRACIJE 

Regionalna ekonomska integracija je oblik ekonomske integracije između nezavisnih država. Iz 

Tabele 1 mogu se sagledati razvojne faze regionalne ekonomske integracije i kako se u svakoj od 

njih može povećati  stepen integrisanosti:

3

1.

U zoni slobodne trgovine se uspostavlja slobodan protok robe i usluga i ukidaju sve 

carine i kvote u međusobnoj razmeni zemalja članica, a zadržavaju se nacionalne carinske 

tarife u odnosu na treće zemlje.

2.

U carinskoj uniji se definiše zajednička carinska politika u odnosu na treće zemlje.

3.

U zajedničkom tržištu se uspostavlja slobodno kretanje rada i kapitala. Zajedničko tržište 

je prostor koji obuhvata više politički odvojenih i nezavisnih država na kojima se sučeljavaju 

ekonomski faktori ponude i tražnje bez bilo kakvih ograničenja  nacionalnih politika.

4.

U ekonomskoj uniji postoji obaveza harmonizacije ekonomskih politika.

5.

U ekonomskoj monetarnoj uniji postoji unificirana ekonomska politika sa jedinstvenom 

monetarnom politikom i zajedničkom centralnom bankom.

3

 Ilić Gordana, Evropska ekonomska zajednica, Naučni rad, Beograd, 2002. godina Lopandić, D. Ž., ur. (1999) 

Ugovor o Evropskoj uniji - Rim-Mastriht-Amsterdam. Beograd: Međunarodna politika, str 54

background image

Želiš da pročitaš svih 11 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti