Evropski standardi prilagođene fizičke aktivnosti
PALACKÝ UNIVERSITY OLOMOUC
Faculty of Physical Culture
Evropski standardi prilagođene fizičke aktivnosti
Mima Stanković 539
Ana Lilić 541
Kristina Todorović 608
Sadržaj:
Uvod
1.1 Prilagođena fiz aktivnost
1.2 Prilagođena fiz akt u Evropi
1.3 Evropski standardi priladođene fizičke aktivnosti
2. Prilagođena fizička edukacija u školi
2.1 Edukacija studenata sa specijalnim edukacionim potrebama u Evropi
2.2 Stanje uključivog fizičkog vaspitanja u Evropi
2.3 Kompetencije profesora fizičkog vaspitanja
2.4 Opis profesije profesora/konsultanta prilagođenog fizičkog vaspitanja
2.5 Funkcionalna mapa (FM) u prilagođenom fizičkom vaspitanju
2.6 Znanje,kompetencija i veštine u prilagođenom fizičkom vaspitanju
2.7 Sažetak
Reference
3.Prilagođene fizičke aktivnosti u rehabilitaciji
3.1 Definicija rehabilitabije
3.2 Prilagođena fizička aktivnost u rehabilitaciji
3.3 Standardne okupacije
3.4 Ključne aktivnosti
3.5 Kompetencije
3.6 Zahtevi plana rada
3.7 Buduce preporuke
4. Prilagođena fizička aktivnost u podrucju sporta
4.1 Stanje prilagođenih spoirtova u Evropi
4.2 Da li su potrebni profesionalci prilagođene fizičke aktivnosti? Ako da,zašto?
4.3 Da li su potrebni profesionalci prilagođene fizičke aktivnosti u sportu?
4.4 Koja vrsta profesionalaca je potrebna?
4.5 Šta je potrebno da se poboljša situacija?
4.6 Trener plilagođene fizičke aktivnosti – opis okupacije
4.7 Funkcionalna mapa (FM) trenera prilagođene fizičke aktivnosti
4.8 Znanje,kompetencije i veštine treneta prilagođene fizičke aktivnosti
4.9 Reference

ICF kategorija
Važnost za
učesnika
PFA vežbe
Davalac usluga,nivo; Naglasak
Primeri željenih
rezultata aktivnosti
Kompozicija tela
Imati fizičku
fondaciju i
prihvaćen izgled
Prevencija pogoršavanja,povećavanje ili
poboljšanje
PFA specijalista; Naglasak na rehabilitaciji
(Evropska perspektiva)
Smanjenje težine;
Pravilno držanje;
Povećanje gustine
kostiju
Funkcija tela
Mogućnost
izvođenja
Prevencija pogoršanja,razvijanje,poboljšanje
PFA specijalista; Naglasak na rehabilitaciji
(Evropska perspektiva) . U SAD ovo bi bilo
fitnes treniranje
Povraćaj pokreta;
Povećanje snage;
Smanjenje težine
Aktivnost ili zadatak performanse u
odnosu na fizičku aktivnost
Rađenje
značajnih
zadataka
Predavanje,treniranje,podučavanje
PFA specijalista,profesor; Opšti profesor
fizičkog/instruktor/trener,svaki
sadodatnim PFA znanjem; Naglasak na
edukaciji,rekreaciji i sportu
Dosezanje
lopte,završavanje 10
kruga
plivajući,održavanje
pozicije; Prelaženje
ulice; Ulazak u
autobus
Učešće u fizičkoj aktivnosti za
uživanje
Biti prihvaćen
kao deo
referentne
grupe
Edukacija,reflektovanje,osposobljavanje
PFA specijalista u saradnji sa
profesorom/Socijalnim
radnikom/Psihologom/Važnim ljudima;
Naglasak na edukaciji i rekreaciji
Učešće na
utakmicama; Biti
pouzdan; Biti
prihvaćen među
vršnjacima; Postici
liderstvo
Odstranjivanje barijera za
ostvarivanje cilja
Biti bez barijera
ili otpora za
učešće
(pravičnost)
PFA vežbe
PFA praktičar na različitim nivoima sa
socijalnim
radnikom,aktivistom,volonterom u
zajednici; Naglasak na rekreaciju i sport
Promeniti stavove;
Postaviti pravila;
Koristiti zakon i
potvrdnu akciju
1.2. Prilagođena fizička aktivnost u Evropi
Polje prilagođene fizičke aktivnosti na Evropskom nivou je uglavnom promovisano od strane Evropske
Federacijae za prilagođenu fizičku aktivnost, koje je započeto u 80-m godinama, kada je prvi Evropski
Kongres organizovan od strane Dr. Jean-Claude DePotter, na Universite Libre de Bruzelles ( Belgija), da
bi se osnovala Evropska grana internacionalne federacije (IFAPA ) DePotter je takođe postao predsednik
IFAPA (1987-1991) i bio je veoma aktivan saradnik za razvoj respektivnih naučnih programa ( EMDAPA
I DEUAPA). Evropski načelnici Evropske asociacije za istraživanje prilagođenje aktivnosti (EARAPA) u
sledećim godinama su bili: : Dr. Gudrun DollTepper, Free University Berlin, Germany (1987–1993),
Dr.Herman Van Coppenolle, K.U. Leuven, Belgium (1993–2002), Dr. Maria Dinold, University of
Vienna, Austria (2002–2006), and Dr. Jean-Claude DePotter (2006–2010
EUFAPA je Evropska organizacija koja je zadužena za promociju i širenje iskustva, rezultata i saznanja u
poljima priljagođene fizičke aktivnosti i sportske nauke, i njihove praktične primenjenosti za prednosti
individualaca svih starosnih grupa.
Osvovni principi EUFAPa su:
a) ohrabljivanje Evropske kooperacije u polju fizičke aktivnosti radi beneficije svih individualaca raznih
sposobnosti b) da promoviše, stimuliše i koordinira naučno istraživanje i iskustva u polju Prilagođene
Fizičke Aktivnosti (PFA) na području Evrope, i da podrži aplikaciju rezultata istraživanja u različitim
poljima profesionalnog praktikovanja kao sto su edukacija , uključivanje, treniranje, opuštanje, rekreacija
I rehabilitacije I c) da obezbedi pristup naučnom znanju prilagođene fizičke aktivnosti i praktičnog
iskustva svim zainteresovanim nacionalnim i internacionalnim organizacijama i institucijama.
EUFAPA takođe promoviše naučna saznanja u disciplini u Evropskom Žurnalu Prilagođene Fizičke
Aktivnosti (EUJAPA) i Evropskih Kongresa ( EUCAPA). EUJAPA je internacionalni, multidisciplinarni
žurnal, uveden za komunikaciju, deljenje i stimulaciju akademskih traganja koja su fokusirana na fizičku
aktivnost ljudi sa invaliditetom. Clanci koji se nalaze u EUJAPA reflektuju kroz disciplinarnu prirodu
akademske discipline prilagodjene fizicke aktivnosti, koje se obuhvataju fizicko vaspitanje, kroz sport,
rekrekreaciju, rehabilitaciju, ples, sportsku medicinu ili zdrastvo. Ovaj multidisciplinarni žurnal pruža
najvnovija akademska saznanja o fizičkoj aktivnosti za specijalnu populaciju. Regularne karakteristike
uključuju kvantativne i kvalitavne istraživačke studije, slučajeve istraživanja, pregledane članke, stavove,
metodska
upustva
i
komentare.
Evropske konferencije (EUCAPA) su se
održale na sledećim
mestima:
1993 Leuven (Belgija)
1995 Leuven (Belgija)
1998 Thessaloniki (Grčka)
2001 Vienna (Austrija)
2002 Amiens (Francuska)
2004 Dortmund (Nemačka)
2006 Olomouc (Češka)
2008 Torino (Italija)
2010 Jyväskylä (Finska)
2012Killarney(Irska)
Postoje razne organizacije u Evropi i na nacionalnom nivou, koje se fokusiraju na aktivnosti povezane sa
sportom i fizičkim vaspitanjem osoba sa invaliditetom. Organizacije sa najviše uticaja su: International
Paralympic Committee/European Paralympic Committee, Special Olympics International,
IWAS,CPISRA, INAS-FID I IBSA. Mnoge od ovih organizacija ili njihovi nacionalni članovi drže
značajne uloge u primenjenosti i obučavanju profesionalaca, što je razlog postojanja mnogih inicijativa u
polju prilagođenje fizičke aktivnosti, iako mnogi od njih mogu biti neimenovani terminima alternativnim
za prilagođene fizičke aktivnosti. Medjutim, naše znanje o stanju prilgođenje fizičke aktivnosti profesije u
Evropi je ograničeno, i u mnogim slučajevima zastarelo (u odnosu na relativno brzi progres u izborima i
socijalnim uključivanjem osoba sa invaliditetom u Evropu. Bliži pogled na stanje prilagođenje fizičke
aktivnosti na tri polja a) prilagođeno fizičko vaspitanje b) prilagođena fizička aktivnost u rehabilitaciji i c)
prilagođena fizička aktivnost u sportu će biti data u sledećim poglavljima.

2.Prilagođena fizička aktivnost u školama
2.1. Edukacija studenata sa posebnom potrebom
Edukacija studenata sa posebnim potrebama u Evropi je pretpela značajne promene u poslednjih 20
godina i situacije u različitim evropskim zemljama se značajno razlikuju.Nastava studenata sa posebnim
obrazovnim porebama definisana je Zakonom o obrazovanju, koji definiše specijalne obrazovne potrebe,
adekvatno obrazovanje i timove za podršku.U sledećem tekstu možemo videti razlike u posebnim
obrazovnim potrebama i adaptivnom fizičkom vežbanju u odabranim zemljama koje učestvuju u projektu.
Belgija
U Belgijskom zakonu specijalno obrazovanje je rezervisano za decu i adolescente, na osnovu
multidisciplinarnih pristupa.Specijalizovano obrazovanje se pruža učenicima čije potrebe su iste vrste,
njihove potrebe su definisane u smislu glavne invalidnosti jedne od osam grupa.Adaptivno fizičko
vežbanje nije precizno definisano zakonom. Profesionalno usavršavanje u vezi sa adaptivnim fizičkim
vežbanjem održava se na univerzitetu u Leuvenu.
Finska
U Finskoj studenti imaju specijalne obrazovne potrebe kada su njihove mogućnosti za rast, razvoj ili
učenje smanjeni zbog invaliditeta, bolesti ili... Učenici koji imaju potrebu za psihološkom ili socijalnom
podrškom ili koji su ugroženi u ovim oblastima imaju prava na pomoć za učenje.Studenti sa manjim
teškoćama u učenju i prilagođavanju imaju pravo na povremenu specijalnu edukaciju u kombinaciji sa
regularnom edukacijom. Ako učenim ne može biti uključen u regularnu nastavu zbog invaliditeta, bolesti,
zaostatka u razvoju, ili drugih razloga, može mu biti obezbeđeno obrazovanje za učenike sa specijalnim
potrebama.Specijalno obrazovanje je obezbeđeno prvenstveno u kombinaciji sa regularanom nastavom ili
u posebnom razredu ili na nekoj drugoj odgovarajućoj lokaciji.Adaptivno fizičko vežbanje može
predavati nastavnik (vaspitač u vrtiću, profesro fizičkog, profesor adaptivnog fizičkog vežbanja) u
zavisnosti od uzrasta učenika. Obuka nastavnika za ovu oblast se održava u više institucija.
Francuska
U Francuskoj ne postoji osnovan termin koji se odnosi na populaciju dece koja imaju koristi od
specijalnih mera koje su uspostavljene na bazi osnovih specijalnih edukacionih potreba: korisceni termini
(deca sa posebnim potrebama, neprilagodjena deca) su veoma specificna, povezana za odredjene
konotacije I markirana istorijskim situacijama. Prema zakonu za jednaka prava I prilike, ucestvovanje I
drzavaljanstvo osoba sa invaliditetom, definicija invaliditeta je ustanovljena kao bilo koja limitacija na
aktivnost ili organicenje na ucesce u socijalnom zivotu u okolini osobine, radi znatne, trajne ili stalne
promene sistema, kao sto su fizicki, senzorni , mentalni , kognitivni ili psihioloski ili visestruki invaliditet
ili zdravstveni problem koji onesposobljava osobu. Profesionlni prilagodjene fizicke aktivnosti u
Francuskoj imaju prednost u odnosu na svoje kolege is drugih Evropskih zemalja zato sto je prilagodjena
fizicka aktivnost deo zakona. Arikal L.212-1 sportkog koda, Dekret 12/10/2006 koji je objavljen u
zurnalu Ministarstva Zdravlja, Omladine, Sporta I Asocijativnog Prava nalaze: Profesionalac sa
diplomom osnovnih studija u prilagodjenom fizikom vaspitanju moze da void fizicku aktivnost u istim
ciljevima za odrzavanje zdrava, rehabalitacije ili integracije osoba sa motornim ili psiholoskim
invaliditetom, izuzem u polju sporta. Studije prilagodjenog fizickog vaspitanja u ponudjene na raznim
Francuskim instituacijama.
Irska
U Irskoj su "specijalne obrazovne potree" definisane u zavisnosti ograničenosti osobe da učestvuje i ima
koristi od regularnog obrazovanja zbog fizičkog, senzorno ili mentalnog invaliditeta, ili bilo kog drugog
razloga zbog koji dovode do toga da ta osoba ne bi mogla da učestvuje u obrazovanju sa jednakom
uspešnošću kao osoba bez toga.Adaptivno fizičko vežbanje nije eksplicitno pomenuto, već su u Zakonu o
obrazovanju za posebne potrebe 2004 definisani Inkluzivni timovi koji bi trebali da budu odgovorni za
podršku u adaotivnom fizičkom vežbanju.
Portugal
U Portugalu učenicima sa specialnim potrebama u obrazovanju se smatraju deca i omladi koji zbog
poteškoća u učenju i učešća u regularnoj nastavi rade po specijalnom programu, uzimajući u obzir
međusoban uticaj raznih faktora i njhova ograni čenja (Odeljenje za inovaciju i razvoj nastavnog plana)
(Ministarstvo prosvete). Adaptivno fizičko vaspitanje nije striktno definisano zakonom, ali postoje oblasti
u kojima su članovima zakona definisane specijalne potrebe i gde se zahteva određena vrsta stručne
podrške. Fizičko vaspitanje je jedna od tih oblasti. Stručnjaci koji svakodnevno rade sa takvom decom u
okviru fizičkog vaspitanja su profesori fizičkog. To su profesori fizičkog koji su na studijama izabrali
usmerenje za adaptivno fizičko vaspitanje kao npr na Univerzitetu Coimbra.
Litavanija
U litvaniji termin „specijalne potrebe“ se dodeljuje detetu koje ima oštećenja koja su na listi koju je
sačinilo Ministarstvo obrazovanja i nauke: (1) oštećenje vida; (2) oštećenje sluha; (3) nesposobnost u
učenju; (4) umerena i blaga mentalna retardacija; (5) jezičke probleme; (6) hronične bolesti kao što su
dijabetes, astma; (7) psihičke probleme i (8) neke psiho-neurološke bolesti. Adaptivno fizičko vaspitanje
nije određeno pomenuto u zakonu. Zahtev za pedagoško osoblje u obrazovnom sistemu je da imaju
diplomu visokog obrazovanja na određenom predmetu (npr fizičkom vaspitanju). Profesor adaptivnog
fizičkov vaspitanja ne postoji na listi zanimanja u obrazovanju i adaptacije u fizičkom vaspitanju nisu
eksplicitno navedene. Adaptivno fizičko vaspitanje izučava se u okviru fizičkov vaspitanja i fizikalne
terapije na Latvian Academy of Sport Education in Riga.
Poljska

podučava učenike sa specijalnim potrebama u adaptivnom fizičkom obrazovanju i u većini slučajeva se
javlja nedostatak (ili odsustvo) timova za poršku i resursa za olakšanje inkluzije u fizičkom vaspitanju.
Kako bi se obrazovna politika i strategija socijalne inkluzije usaglasila sa svakodnevno školskom
stvarnošću uključivanja/isključivanja učenika sa speijalnim potrebama u fizičkom vaspitanju treba da se
uvedu sledeće promene:
Svaki profesor treba da dobije odgovarajuću obuku koja će ga ohrabriti da radi sa decom sa
specijalnim potrebama po inkluzivnom planu. Predlog jednog takvog modela obuke ima na sajtu
projekta European inclusive physical education training (
).
Svi profesori fizičkog u specijalnim školama takođe treba da imaju adekvatnu obuku. I ako se
preferira da deca sa specijalnim potrebama idu u regularne škole idalje postoji značajan broj
specijalnih školi. Država treba dase pobrine da fizičko vaspitanje toj deci predaje kvalifikovano
osoblje, jer je i fizičko vaspitanje jedno od usluga koje te škole nude.
Konsultanti za adaptivno fizičko vaspitanje bi trebali da budu zaposleni u svim evropskim zemljama
kako bi obezbedili adekvatnu podršku profesorima fizičkog vaspitanja u radu sa inkluzijom.Ovi ljudi
bi takođe deo vremena mogli da rade kao profesori fizičkog u specijalnim školama ili odeljenjima, a
deo
vremena
kao
konsultatni
za
adaptivno
fizičko
vaspitanje.
Okvir kompetencija koje su potrebne da se postane professor fizickog koji je kvalifikovan za rad sa
studentima sa specijalnim potrebama je jedan od glavnih produkata ovog projekta Prilagodjena
fizicka aktivnost gradi svoje potrebne kompetencije na profesionalnim osnovima u fizickoj edukaciji I
programima za treninge specijalne edukacije.
Odgovarajuća podršak u fizičkoj edukaciji dece sa specijalnim potrebama treba da podrazumeva i:
Pomoćnog nastavnika
Programe za vršnjačku nastavu
Prilagođenu opremu
Podršku zajednice ili invalidskog sportskog saveza
2.3 NADLEŽNOSTI NASTAVNIKA FIZIČKOG
VASPITANJA
Fizičko vaspitanje je obavezan deo obrazovanja u većini evropskih zemalja. Ono što se razlikuje je broj
nastavnih sati namenjenih za fizičko vaspitanje, pristup nastavnom planu i zahtev nivoa obrazovanja
profesora fizičkog vaspitanja. Glavni Evropski projekat u ovom polju fizicke edukacije koji je za zadatak
imao da uspostavi vezu izmedju profesionalne pripljemenosti I razvitak okrira potrebnih kvalifikacija u
fizickom vaspitanju I druge sportske studije je bio AEHESIS (Aligning a European Higher Education
Structure in Sport Science). Kako mi cvrsto verujemo da okvir Evropskih kvalifikacija (EQF) u
prilagodjenom fizickom vaspitanju bi trebalo da bude osnovano na fondacijama EQF u fizickoj education,
mi predstavljamo glavne proizvode AEHESIS projekta u polju fizickog vaspitanja. Prezentovan tekst je
produkat objavljenih Imprementacija Bolonje Procesa I Modelnog nastavnog plana razvitka u fizickom
vaspitanju, napisanog od strane autora Ken Hardman, Gilles Klein, Göran Patriksson, Antonín Rychtecký
& Francisco, Carreiro da Costa (pp. 75–77) , koje pokrivaju rezultate AEHESIS projekta u odnosu na
znanje i veštine potrebne profesorima fizičkog vaspitanja u Evropi.
Opšta znanja povezana sa edukacijom
Poznavanje i razumevanje individualnih potreba i razvoja učenika
Znanje u oblasti pedagogije i didaktike koje uključuje podsticanje napredovanja učenika,
refleksivno razmišljanje, odgovarajuće donošenje odluka i preuzimanje inicijative, i
prilagođeno ponašanje
Znanje i veštine da se podrži učenje, napredak i razvoj
Pozavanje etički i profesionalno zdravih stavova, vrednosti i sigurno ponašanje
Poznavanje škole kao društvene institucije
Preuzimanje odgovornosti i specifična znanja vezana za fizičko vaspitanje
Znanje (specijaliste) fizickog vaspitanja i razumevanje I razumevanje da se ukljuci
sticanje znanja o bazi subjekta u raznim fizickim aktivnostima I povezana specificna polja
izucavanje koja prihvataju glavne koncepte I vestine koje pruzaju material za ucenje I
mogucnost da se te vestine prenose zajedno sa medotama kroz razlicite koncepte.
Poznavanje i razumevanje individualnih potreba i razvoja učenika
Znanje u oblasti pedagogije i didaktike koje uključuje podsticanje napredovanja učenika,
refleksivno razmišljanje, odgovarajuće donošenje odluka i preuzimanje inicijative, i
prilagođeno ponašanje
Znanje i veštine da se podrži učenje, napredak i razvoj
Pozavanje etički i profesionalno zdravih stavova, vrednosti i sigurno ponašanje
Poznavanje škole kao društvene institucije
Preuzimanje odgovornosti
2.4 Opis okupacije konsultanata/profesora prilagođene
fizičke aktivnosti
Sa uzetim prošlim činjenicama, čvrsto verujemo da postoji velika potreba da se uvedu
profesionalci prilagođene fizičke aktivnosti u Evropi. Ovi profesionalci bi trebali da budu prvi
izvor podrške profesorima opštog fizičkog vaspitanja (GPE) da bi osigurali pravo i prikladno
uključivanje u fizičke aktivosti studenata sa SEN, bez prevelikog tereta na GPE profesore.
Nažalost, naše razumevanje je, kroz detaljni pregled literature, kao i kroz studije, da
profesionalni prof. prilagođene fizičke aktivnosti ne postoje ( ili su veoma retki) u Evropi.
Priroda rada u prilagođenom fizičkom vaspitanju i posla takvih profesora u Evropi, nije još uvek
učena, i iz tog razloga, prilažemo primere iz Sjedinjenih Američkih Država, gde je ova profesija
prihvaćena jos u 1960-im. Kelly I Gansender (1998) su pokazali da profesori prilagođenog
fizičkog vaspitanja mogu da pruže direktne i indirektne usluge, gde se direktne usluge odnose na

sa posebnim obrazovnim potrebama zajedno sa studentima bez SEN.(C)Vrednovanje napretka u ucenju
studenata sa SEN I efektivnosti primenjenih obrazovnih I pomoćnih strategija; I (d) uzimanje ucešća u
profesionalnoj saradnji, kako bi se poboljšao kvalitet obrazovanja studenata sa SEN.
Ključna podrucja
(planiranje, podučavanje/obrazovanje, vrednovanje I saradnja) moraju biti dopunjena
ključnim ulogama
I
ključnim funkcijama
. Ključne uloge (bazične funkcije) su shvaćene kao
neophodne funkcije, za dostizanje partikularnih ključnih područja (glavnih funkcija), dok su ključne
funkcije, detaljne funkcije potrebne da budu izvedene kako bi se dostigle partikularne ključne uloge.
Stoga, svako ključno područje je podeljeno na ključne uloge(A.1 to A.3, B.1 to B.4…) koje su sastavljene
od ključnih funkcija (A.1.1 toA.1.2. …)
Funkcionalna mapa obezbedjuje znatan okvir očekivanih zadataka za koje bi APE profesionalci bili
odgovorni. Funkcionalna mapa je bila razvijena kao deo EUSAPA projekta od strane radne grupe za
obrazovanje, koja je uzela u razmatranje PAPTECA model publikovan od strane Sherill (2004) kao I
nalaze publikovanih studija u toj oblasti.
Sledi strukturalan opis očekivanja posla:
A Planiranje razvojnih iskustava za učenje u fizičkom obrazovanju, koje je ujedno I odgovarajuce I za
studente sa posebnim obrazovnim potrebama (SEN). Mnogi profesionalci smatraju za najizazovniji deo
APE profesionalno učenje i adaptaciju, ali pažljiva I odgovorna priprema kreira solidnu osnovu za
uspesno podučavanje. APE professor mora biti sposoban da: 1 proceni potrebe studenata, 2 prilagodi
školski program, 3 planira razvojno odgovarajuće učenje, 4 pripremi sredinu(okruženje) za podučavanje,
5 bude sposoban da saradjuje sa odgovarajućim partnerima. Ove ključne uloge su prikazane ispod,
zajedno sa ključnim funkcijama kako bi detaljno opisale očekivanja od posla.
A.1 Proceniti potrebe studenata sa (SEN)
A.1.1 Identifikovati posebne potrebe studenata u vezi sa (APE)
A.1.2 Identifikovati službu podrske I izvore, koji mogu olaksati APE (e.g., asistent
osoblje, oprema, okruzenje)
A.1.3 Identfikovati posebne potrebe u svrhe percepcije individualnih ciljeva I najodgovarajuce strategije
za ucenje.
A.1.4 Identifikovati kompetencije i stavove studenta, profesora I drugog osoblja u vezi sa učešcem
studenata sa SEN u fizičkom obrazovanju.
A.2 Adaptirati skolski program u fizičkom vaspitanju koji bi izasao u susret svim individualnim
potrebama studenata.
A.2.1 Identifikovati snage i slabosti u skolskom fizickom obrazovnom programu u vezi sa APE .
A.3 Planiranje razvojnih iskustava za ucenje u APE.
A.3.1 Spremiti obrazovni plan za fizičko vaspitanje za studente sa posebnim obrazovnim potrebama.
A.3.2 Identifikovati najodgovarajuci nivo podrske (npr. bez podrske/ podrska s vremena na vreme/ puna
podrska)
A.3.3 Planirati najodgovarajuce komunikacione strategije vezano za studente sa posebnim obrazovnim
potrebama.
A.3.4 Planirati najodgovarajuce bihevioristicke menadzmet strategije u vezi sa studentima sa posebnim
obrazovnim potrebama.
A.4 Pripremiti okruzenje poducavanja pre dolaska studenata sa posebnim obrazovnim potrebama
A.4.1 Pripremiti pomoćno osoblje
A.4.2 Pripremiti druge studente
A.4.3 Pripremiti školsko osoblje
A.4.4 Postarati se da je prostor, oprema I okreuženje odgovarajuće I bezbedno
A.5 Saradjivati sa van školskim organizacijama
A.5.1 Kontaktirati relevantnu zajednicu , bazično organizacije za invaliditet za potencijalnu saradnju.
B Podučavati studente sa posebnim obrazovnim potrebama zajedno sa studentima bez SEN.
Umetnost nastave je najvažnija za APE profesore. Neki kažu da svako dobro podučavanje mora biti
adaptirano potrebama studenata sa invaliditetom, pa tako svako PE, treba biti prilagodjeno.Vazno je
prepoznati moguce poteskoce I izazove sa kojima se PE profesori mogu sretati.
Pratece 3 ključne uloge se mogu ocekivati:
1adaptiranje podučavanja koje bi se susrelo sa potrebama svih studenata, 2 upravljanje ponasanjem
studenata I 3 komunikacija sa studentima sa SEN.
Ove ključne uloge su prikazane ispod zajedno sa ključnim funkcijama da bi detaljno opisale očekivanja
od posla.
B.1 adaptiranje poducavanja koje bi se susrelo sa potrebama svih studenata u APE.
B.1.1 Korisćenje odgovarajuce opreme, koja moze olakšati fizičko vaspitanje.
B.1.2 Korišćenje analize zadataka, za odgovarajuce veštine.
B.1.3 Adaptirati pravila igre, stil poducavanja I fizička podešavanja kako bi olakšali ucešće.
B.1.4 Koristiti odgovarajuce smernice za podučavanje.
B.2 Upravljati ponašanjem studenata da bi se osiguralo najprikladnije I bezbedno učenje za sve studente u
APE.
B.2.1 Pozitivan/negativan uticaj na odgovarajuce/neodgovarajuce ponasanje studenata.
B.2.2 Voditi evidenciju plana bihevioristickog upravljanja
B.3 Komunikacija sa studentima sa SEN da bi se obezbedilo razumevanje I maksimalno učešće.
B.3.1 Koriscenje odgovarajućih komunikacionih veština
C. Vrednovanje progresa učenja studenata sa SEN i efektivnosti primenjenog učenja I strategija podrske.
A važan aspect podučavanja studenata sa SEN je vrednovanje njihovog progresa u učenju I uspeha
strategija učenja. Često napredak u učenju nasih studenata je veoma spor I mi moramo da vodimo
evidenciju ucenja. Ključne uloge u ovoj oblasti su: (1) Vrednovanje progresa učenja, (2) Vrednovanje,
prikladnosti programa (3) vrednovanje primenjenih strategija. Ove ključne uloge su postavljene dole
zajedno sa kljucnim funkcijama kako bi detaljno opisale očekivanja od posla.
C.1 Vrednovanje progresa učenja studenata sa SEN u povezanosti sa njegovim/njenim individualnim
edukacionim planom IEP-ciljevi
C1.1 Korišćenje odgovarajućih alata za vrednovanje progresa studenata u povezanosti sa IEP.
C1.2 Uspostavljanje odgovarajućih ocena za IEP
C.2 Vrednovanje da li program odgovara studentima sa SEN
C.2.1 Uspostavljanje prikladnosti programa individualnim potrebama I mogućnostima.
C.3 Vrednovanje efektivnosti primenjenog podučavanja I strategija podrške .
C.3.1 Proceniti adekvatnost nastave
C.3.2 Proceniti adekvatnost strategija podrške
D. Profesionalna saradnja kako bi se poboljšao kvalitet podučavanja studenata sa SEN
Prilagodjeno fizičko vaspitanje je unakrsna disciplina prema prirodi I česta saradnja profesora sa drugim
profesionalcima ili roditeljima studenata sa SEN moze biti očekivana. Ključne uloge u ovom području su:
(1) saradnja sa drugim profesionalcima, (2) saradnja sa roditeljima studenata,(3) zalaganje za prava
studenata sa SEN I konačno (4) profesionalno zivotno učenje. Ove ključne uloge su postavljene dole
zajedno sa ključnim funkcijama kako bi detaljno opisale ocekivanja od posla.
D.1 Saradnja sa profesionalcima APE
D1.1 Saradnja sa drugim specijalistima obezbedjujuci PE/APE
D1.2 Saradnja sa profesionalcima za zdravlje I rehabilitaciju .
D1.3 Saradnja sa predstavnicima sporta I rekreacije osoba sa invaliditetom
D.2 Saradnja sa ostalim zastupnicima studenata sa invaliditetom.
D.2.1 Saradnja sa roditeljima/starateljima studenata sa SEN.
D.2.2 Saradnja sa nevladinim organizacijama
D.3 Unapredjenje profesionalnih vestina I znanja
D.3.1 Identifikovati potrebe za profesionalnim razvojem u oblasti APE.
D.3.2 Angazovanje u trajanju profesionalnih razvojnih aktivnosti .
D.3.3 Komunicirati sa drugim PE/APE specijalistima kako bi se razmenila iskustva I steklo znanje iz

Ono sto pojedinac treba da nauči je :
• Aktuelni program (school district/national)
• Razvojne principe programa
• Adaptivne principe programa I strategije
Plan razvojnog iskustva u učenju u prilagodjenom fizičkom obrazovanju (APE)
Da bi se ovaj plan izvršio APE profesionalci moraju da: (a) Razviju individualne obrazovne planove (IEP)
u PE; (b) planirati lekcije koje bi omogućile adekvatno I bezbedno učenje; (c) planirati odgovarajuće
bihevioristicke menadzment strategije; (d) planirati motivacione strategije za studente koji učestvuju; i (e)
planirati odgovarajuće komunikacione strategije.
Ono sto pojedinac treba da nauči
• Relevantne propise razvoja IEP
• Filozofiju, svrhu I ciljeve IEP
• Strategije za razvoj IEP
• Koncept najmanje restriktivnog okruženja I kontinuitet podrške u PE.
• Pitanja zdravlja I sigurnosti
• Uzroci I posledice bihevioristickih problema
• Bihevioristicki menadzment I modifikacione tehnike
• Motivacione strategije
• Komunikacione strategije
Pripremiti nastavno okruženje pre dolaska studenata sa SEN
Da bi se pripremilo okruženje APE profesionalci moraju biti sposobni da (a) pripreme ljudsku sredinu
(asistente,osoblje, student…); i (b) Pripreme fizičku sredinu (prostor, opremu,).
Ono sto pojedinac treba da nauči :
• Poznavanje programa peer tutor/para-educator
• Strukturu škole I funkcija
• Teorije o stavovima I svest o invaliditetu
• Teorija prilagodjavanja I praktična primena opreme
• Fizički pristup
Prilagoditi nastavu prema potrebama svih studenata u PE
Da bi prilagodili nastavu APE profesionalci moraju da: (a) koriste adekvatne instrukcione strategije; (b)
prilagode pravila igre, fizička podešavanja I opremu; and (c) koriste analizu zadataka za željene veštine.
Ono sto pojedinac treba da nauči :
• Instrukcione strategije
• Adaptacione strategije
• Adaptacione igre, pravila, stilove podučavanja
• Analizu zadataka
Upravljanje ponašanjem studenata da bi se osiguralo najadekvatnije I bezbedno učenje za sve
studente u PE.
Kako bi uspešno upravljali ponasanjem studenata APE profesionalci moraju da: (a) Obezbede
pozitivan/negativan podsticaj pozeljnog/nepozeljnog ponasanja studenata koje bi bilo u trenutku
odgovarajuce; (b) prati I vodi evidenciju vezano za plan bihevioristickog upravljanja; i (c) vodi studente
da usvajaju odgovarajuce ponasanje – da prave izbore.
Ono sto pojedinac treba da nauci :
• Indentifikuje I razume uzroke bifevioristickih problema
• Odgovarajuće strategije i teorije upravljanja ponašanjem (npr. Pozitivna i negativna pojačanja,
samoaktivnost, samopouzdanje, model Hellison itd.)
Komunicirati sa studentima sa SEN-om kako bi osigurali njihovo razumevanje i maksimalno
učešće
Da bismo učili studente, moramo osigurati maksimalno razumevanje i odgovarajuću komunikaciju.
Stoga profesionalac APE mora biti u mogućnosti da koristi odgovarajuće komunikacione alate.
Ono sto pojedinac treba da nauci :
• Odgovarajuće strategije komunikacije za učenike sa SEN (npr. Braille, znakovni jezik,
i drugi alati komunikacije)
Proceniti napredak u učenju učenika sa SEN-om u odnosu na njegove / njene IEP ciljeve
Kako nastava za sve ucenike, a posebno one sa , SEN mora biti vrednovana, profesionalci APE-a moraju
biti u mogućnosti koristiti odgovarajuće metode ocjenjivanja kako bi merili napredak učenika i ocenili
učenika prema njegovom potencijalu i napretku.
Ono sto pojedinac treba da nauči :
• Različite metode procene
• Individualizovani holistički pristup za procenu napretka učenika
Proceniti podobnost nastavnog plana za studente sa SEN
Da bi se procenila podobnost nastavnog plana, APE profesionalac mora biti u stanju da proceni
prikladnost nastavnog plana i programa prema individualnim potrebama i sposobnostima.
Ono sto pojedinac treba da nauči :
• Nacionalni PE standardi
• Strategije prilagođavanja programa.
Proceniti efikasnost primenjenih strategija nastave
Da bi se procenila efikasnost primenjenih strategija nastave, APE profesionalac mora biti u stanju da
proceni efikasnost primenjenih strategija podučavanja i podrške.
Ono sto pojedinac treba da nauci :
• Metode i alate za procenu strategija nastave i podrške
Saradnja sa različitim relevantnim profesionalcima
Priroda nastave učenika sa SEN-om zahteva čestu saradnju sa drugim srodnim profesionalcima
Stoga profesionalac APE mora biti u stanju da: (a) sarađuje sa drugim specijalistima koji pružaju
PE / APE; (b) sarađiuje sa stručnjacima za zdravlje i rehabilitaciju (npr. fizioterapeut, radni terapeut,
logoped, psiholog); i (c) sarađuje sa sportskim organizacijama, relevantnim profesionalnim
organizacijama za osobe sa invaliditetom.
Ono sto pojedinac treba da nauči :
• Uloga relevantnih profesionalaca i njihovih pristupa u odnosu na APE

treba da imaju odgovarajuću obuku. (c) Odgovarajuća podrška fizičkoj edukaciji učenika sa PSP treba da
obuhvati: (i) obuku para-professionalaca (asistenti za nastavnike), (ii) programe za vršnjačku nastavu, (iii)
prilagođenu opremu i (iv) podršku zajednice ili invalidskih sportskih službi i (d) primenjeno fizičko
obrazovanje.
Konsultanti bi trebalo da budu zaposleni u svim evropskim zemljama kako bi se obezbedila odgovarajuća
podrška nastavnicima fizičkog vaspitanja u JP. Ovi stručnjaci takođe mogu raditi kao profesori u
specijalnim školama ili odeljenjima i delimično kao konsultanti APE-a.Okvir kompetencija potrebnih za
kvalifikovanog APE profesionalca je jedan od ključnih ishoda ovog projekta (Dodatak 1 i 2). Prilagođeno
fizičko vaspitanje gradi svoje APE povezane kompetencije na profesionalnim osnovama u oblasti fizičkog
vaspitanja i specijalnog obrazovanja. Predlažemo da stručnjaci APE-a budu specijalizovani u okviru
obuke za obrazovanje nastavnika za fizičku edukaciju sa značajnim prostorom za sticanje specifičnih
kompetencija APE razvijenih u okviru EUSAPA KCSF-a u prilagođenom fizičkom obrazovanju.
Prilagođene fizičke aktivnosti u rehabilitaciji
Joeri Verellen, Bartosz Molik i Ives Vanlandevijck
Sledeće poglavlje ima za cilj da definiše svrhu i vrednost programa prilagođene fizičke aktivnosti kao deo
programa rehabilitacije. Nadalje, ukazujući na ciljeve i prednosti i definisanje ključnih aktivnosti
programa prilagođene fizičke aktivnosti u rehabilitaciji, rezultiraće specifikacijom niza kompetencija
potrebnih za uspešno realizovanje takvog programa. Iz ovih nadležnosti će se napraviti predlozi za
optimizaciju postojećih nastavnih planova i programa kako bi se poboljšalo obrazovanje stručnjaka.
Konačno, preporuke će biti predstavljene kako bi se definisao, razvio i zaštitio zakonski profesionalni
status za program prilagođene fizičke aktivnosti.
3.1 Definicija rehabilitacije
Rehabilitacija je profesija zdravstvene zaštite koja pruža tretman pojedincima za razvoj, održavanje i / ili
ponovno uspostavljanje maksimalnog pokreta i funkcije tokom života. Ovo podrazumeva pružanje lečenja
u okolnostima gde su pokreti i funkcije ugroženi starenjem, povredama, bolestima ili okolnim faktorima.
Rehabilitacija se bavi identifikovanjem i maksimizacijom kvaliteta života i potencijala kretanja u sferama,
prevencije, lečenja / intervencije i rehabilitacije. Ovo obuhvata fizičko, psihološko, emocionalno i
socijalno stanje bica. Prema tome, rehabilitacija zahteva multidisciplinarni pristup. U zavisnosti od ciljne
grupe ,doprinosne discipline programu rehabilitacije uključuju, između ostalog, medicinu i negu,
fizioterapiju, radnu i fizičku terapiju, psihološku terapiju i socijalnu terapiju. Često se može napraviti
razlika između formalnih rehabilitacionih okruženja kao što su centri za rehabilitaciju i jedinice za
rehabilitaciju ili odjeljenja u lokalnim bolnicama, kao i neformalna postavka, kao što su službe odeljenja
za pacijente / klijente sa posebnim potrebama (npr. Osobe sa fizičkim, fiziološkim , intelektualnim ili
psihckim ostećenjima, stariji, ratni veterani, žrtve zlostavljanja itd.). Međutim, i relativni doprinos
različitih pomenutih disciplina u rehabilitaciji i definisanju postavke rehabilitacije (formalnog i / ili
neformalnog) u velikoj mjeri varira između različitih zemalja- partnera u procesu saradnje. Iako
rehabilitacija u evropskim zemljama ima niz sličnosti, tumačenje rehabilitacije u pogledu programskog
sadržaja i programskog okruženja zavisi od politika i zakona svake zemlje. Bez obzira na to, sugestije i
preporuke navedene u daljem toku ovog poglavlja mogu se primeniti na sve zemlje. Prilagođene fizičke
aktivnosti u rehabilitaciji U poslednjim decenijama, adaptirana fizička aktivnost je priznata kao vredan
dodatak gore pomenutim disciplinama u okviru programa rehabilitacije. Slično rehabilitaciji, definicija,
svrha i evolucija, postavka i karakter programa prilagođenih fizičkim aktivnostima variraju u velikoj meri
između različitih evropskih partnerskih zemalja koje sarađuju. Zbog toga je izvršeno istraživanje kako bi
se analizirale ove razlike. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na to da u nekim zemljama prilagođena
fizička aktivnost nije uključena u program rehabilitacije. Druge zemlje imaju skroman sportski program,
koji je uglavnom neobavezan za pacijente / klijente i zbog toga ih ne bi trebalo smatrati značajnim delom
programa rehabilitacije. Trenutno sve više zemalja ima potpuno razvijen program fizičke delatnosti.
Međutim, ovi programi su često neobavezni za pacijente / klijente. Takođe, u većini zemalja program
adaptirane fizičke aktivnosti se ne smatra posebnim entitetom unutar multidisciplinarnog karaktera
rehabilitacije. Prilagođena fizička aktivnost uglavnom je ugrađena u program fizioterapije, verovatno
zbog činjenice da ne postoji zakonodavna nomenklatura za uključivanje i primenu programa prilagođene
fizičke aktivnosti kao posebne discipline u rehabilitaciji u bilo kojoj od evropskih partnerskih zemalja,
niti postoji zakonski profesionalni okvir za prilagođene terapeutske fizičke aktivnosti, stručnjake,
instruktore itd.,. Shodno tome, može se zaključiti da iako je većina zemalja učinila mnogo napora da
sprovede prilagođene fizičke aktivnosti u okviru programa rehabilitacije, još uvek postoji niz koraka koji
se mogu preduzeti u pogledu formiranja i zakonske zaštite terapeuta, instruktora, specijalista, i sve one
koji su uključeni u programe rehabilitacije, i zakonodavnu strukturu i nomenklaturu prilagođene fizičke
aktivnosti kao potpuno priznata disciplina u rehabilitaciji.
Koristi APA u rehabilitaciji
Smisao programa prilagođene fizičke aktivnosti kao dodatne discipline za programe rehabilitacije se
može predstaviti u 3 dela. Prvi je direktno povezan sa programom rehabilitacije, a povezan je sa
komplementarnim karakterom fizičke aktivnosti i sportskog učešća u klasičnim programima fizioterapije.
Prethodne istrage u naučnim istraživanjima već su ukazivale da programi fizioterapije često nemaju
dovoljno pažnje za nivo opšte fizičke spremnosti pacijenta / klijenta, njihovu funkcionalnost i
funkcionalni potencijal, kao i adaptaciju i optimizaciju potencijalnih pomagala, uzimajući u obzir
funkcionalnost pacijenta / klijenta, i aktivnosti svakodnevnog života. Bez obzira na to, već je pokazano da
prilagođene fizičke aktivnosti u toku, ali i nakon faze rehabilitacije imaju blagotvorno dejstvo na ove
indikacije.
Tako, sprovođenje prilagođenih fizičkih aktivnosti u okviru programa rehabilitacije može rezultirati
poboljšanim kvalitetom i uspešnošću programa. Drugo, prilagođene fizičke aktivnosti imaju blagotvorno
dejstvo na psihosocijalno blagostanje pacijenta / klijenta. Pacijenti / klijenti sa nepovratnim oštećenjima /
poremećajima često upadaju u spiralnu liniju socijalne izolacije usled sedentarnog života.
Prilagodjene fizičke aktivnosti u pristupu koji nije usmeren ka invalidnosti unapređuje lične kontakte
tokom učestvovanja u sportu, stoga stvara prilike za razmenu iskustava i pomaze prihvatanju povreda,
poremećaja i slično...
Treća glavna svrha prilagođenih fizičkih aktivnosti u rehabilitaciji odnosi se na obrazovna i
pitanja vezana za zdravlje. Kroz fizičke aktivnosti i sport pacijenti / klijenti osecaju kako njihovo telo
odgovara na vežbanje u različitim okolnostima u odnosu na intenzitet (maksimalne napore) i vanjske
uslove (vremenske prilike, okolinu itd.). Takođe, prilagođenim fizičkim aktivnostima u rehabilitaciji,
pacijenti / klijenti uče kako da interpretiraju ove odgovore, kako prepoznati simptome koji stete fizičkoj
aktivnosti i sportu, i kako da se suprotstavljaju ili leče ove simptome. Pored toga, pacijenti / klijenti mogu
osetiti prednosti fizičke aktivnosti i sporta u odnosu na njihov kvalitet života i izvršavanje svakodnevnih
aktivnosti. Shodno tome, program prilagođene fizičke aktivnosti mora da ubedi pacijente / klijente o
njegovoj korisnosti, kako bi se obezbedio nastavak aktivnog načina života nakon rehabilitacije. Zbog
argumenata i koristi o kojima smo ranije razgovarali, strategija za realizaciju programa prilagođene
fizičke aktivnosti u rehabilitaciji je od najveće važnosti. Potrebno je ponuditi širok spektar sportskih
disciplina da se upoznaju i započnu sa omogućavanjem pacijentima / klijentima da izaberu odgovarajuću
sportsku disciplinu za nastavak post-rehabilitacije. Štaviše, kroz uključivanje širokog spektra fizičkih
aktivnosti u program, funkcionalnost pacijenata / klijenata je optimalno stimulisana,.
Konačno, program prilagođene fizičke aktivnosti je poželjno organizovan u integrisanom okruženju,
uključujući rekreativne i konkurentne sportiste, tj. Praktične eksperte, kako bi se maksimizirao prenos
znanja i iskustava od praktičnih stručnjaka do pacijenata / klijenata u rehabilitaciji,tj izvrsila optimizacija
socijalne reintegracije u društvo.

- Razumeti odgovor pacijenta / klijenta na fizičku aktivnost; identifikovati i sanirati potencijal
kontraindikacije, zdravstvene rizike i faktore rizika.
Informacije i obrazovanje
Kao što je ranije pomenuto, prednosti fizičkih aktivnosti i sporta tokom i nakon rehabilitacije su
bezbrojne. Da bi se osigurao nastavak aktivnog životnog stila nakon što su otpušteni iz rehabilitacije,
pacijentima / klijentima treba obezbediti dovoljno informacija u vezi sa mogućim fizičkim aktivnostima i
sportskim disciplinama, kao i postojećim programima fizičke delatnosti u zajednici i sportskim
organizacijama u pacijentovom / klijentovom regionu.
Takođe, pacijenti / klijenti često nisu svesni posledica oštećenja ili poremećaja
njihovog funkcionalnog potencijala. Pacijenti / klijenti se treba obrazovati o prednostima fizičkih
aktivnosti i sporta, kao I o potencijalnim rizicima neadekvatnog načina života o njihovom blagostanju.
Zbog toga je važno da koordinator programa obučava pacijente / klijente o posledicama oštećenja ili
poremećaja na funkcionalni potencijal pacijenta / klijenta, kako telo odgovara na vežbanje, kako tumačiti
ove odgovore, kako prepoznati simptome koji kontraindikuju fizičku aktivnost i sport, i kako se
suprotstaviti ili tretirati ove simptome.
Informacije i obrazovne odgovornosti koordinatora programa prilagođene fizičke aktivnosti mogu se
sumirati na sledeći način:
• Obezbedite odgovarajuće informacije kako biste garantovali nastavak aktivne rehabilitacije.
- obavestiti pacijenta / klijenta o programima fizičke aktivnosti na nivou zajednice i kratkorocne
i dugoročne prednosti fizičke aktivnosti.
- Obezbediti bazu podataka sa informacijama o kompanijama i organizacijama zasnovanim na zajednici
kako bi se osigurao nastavak aktivnog životnog stila nakon rehabilitacije.
- Obezbediti informacije u vezi sa zakonodavstvom o mogućim koristima od nacionalnih, regionalnih i
lokalnih upravnih tela u pogledu fizičke aktivnosti i rehabilitacije .
• Edukovati pacijente / klijente o njihovim (ne) sposobnostima i potencijalima kroz fizičku aktivnost.
- Edukovati pacijenta / klijenta o njegovim / njenim funkcionalnim (ne) sposobnostima, odgovorima na
vežbu,
zdravstvene rizike, faktore rizika i kontraindikacije u odnosu na fizičku aktivnost.
- Edukovati pacijenta / klijenta o prepoznavanju i remedijaciji simptoma koji su potencijalno
doveli do zdravstvenih rizika, povreda itd. ...
- Edukovati pacijente / klijente o programu APA i njegovim prednostima tokom rehabilitacije.
Procena i evaluacija
Kako bi se garantovao kvalitetan i uspešan program prilagođene fizičke aktivnosti, potrebne su procene
kvaliteta programa prilagođene fizičke aktivnosti. To zahteva redovno praćenje rezultata programa i
redovno proučavanje programa u dijalogu sa drugim koordinatorima discipline u programu rehabilitacije.
Pored toga, kako bi se obezbedilo maksimalno učešće i optimalan rezultat svih pacijenata / klijenata,
napredak pacijenta / klijenta takođe treba redovno ocenjivati. Ovo uključuje procenu nivoa fizičke
spremnosti, psihološkog blagostanja i socijalnog statusa pacijenta / klijenta i prilagođavanje programskog
sadržaja ovim evaluacijama ako je potrebno.
Aktivnosti evaluacije koordinatora programa prilagođene fizičke aktivnosti mogu se sumirati na sledeći
način:
• Procijeniti efekte programa prilagođene fizičke aktivnosti kao deo procesa rehabilitacije i post-
rehabilitacije.
- Pratiti dugoročne zdravstvene ishode iz programa prilagođene fizičke aktivnosti.
- Utvrditi efekte programa prilagođene fizičke aktivnosti na funkcionalnu sposobnost
pacijenta / klijenta u saradnji sa timom za rehabilitaciju.
• Proceniti odgovor pacijenta / klijenta na fizičku aktivnost, njegov napredak i uporediti ga sa unapred
postavljenim ciljevima.
- Proceniti fizičko i psihološko dobro pacijenta / klijenta i njegov napredak, i sanirati ako je potrebno.
- Proceniti motivaciju pacijenta / klijenta prema programu prilagođene fizičke aktivnosti,
i sanirati ako je potrebno.
Pratiti i proceniti odgovore na fizičku aktivnost kako bi osigurala sigurno i uspešno učešće.
- dokumentirati individualni razvoj i napredak prema ciljevima rehabilitacije i
APA program.
- Identifikujte alate, metode itd. Kako biste optimizovali funkcionalne sposobnosti pacijenta / klijenta u
svakodnevnom životu i fizičke aktivnosti.
Implementacija
Glavna ključna aktivnost koordinatora programa prilagođene fizičke aktivnosti je implementacija,
koordinacija i primena programa prilagođene fizičke aktivnosti. Ovo podrazumeva razvoj
individualizovanog programa koji je fino prilagođen specifičnim potrebama svakog pacijenta / klijenta, a
ipak primjenljiv u grupnoj postavci u okviru ukupnog rasporeda programa rehabilitacije. Implementacija
uspešnog koordinatora programa prilagođene fizičke aktivnosti takođe obuhvata optimalno učešće kroz
implementaciju širokog spektra fizičkih aktivnosti i sporta u programu, i kroz prilagođavanje uputstava, ,
pravila i postavki kada je to potrebno. Na kraju, preporučuje se da se deo programa prilagođene fizičke
aktivnosti organizuje u zajedničkom okruženju kako bi se osigurala aktivna rehabilitacija životnog stila,
kako bi se garantovao maksimalan prenos iskustava od sportista i praktičnih eksperata do pacijenata /
klijenata u rehabilitaciji i optimizirati proces reintegracije pacijenta / klijenta u društvo.
Implementacione aktivnosti koordinatora programa prilagođene fizičke aktivnosti mogu biti
sažete na sledeći način:
• Implementirati individualizovan program prilagođene fizičke aktivnosti komplementaran drugim
disciplinama u okviru programa rehabilitacije.
- Razviti strukturirani i individualizovani APA program u saradnji sa multidisciplinarnim timom.
- Olakšati i optimizirati učešće kroz prilagođavanje instrukcija,
pravila i podešavanja kada je to potrebno.
- Inicirati fizičku aktivnost na nivou zajednice.
3.5 Kompetencije
Ovladavanje gore navedenim ključnim aktivnostima za vođenje kvalitativnog, sigurnog i uspešnog
prilagođenog fizičkog program aktivnosti u rehabilitaciji zahteva razvoj raznih kompetencija povezanih
unutar ključnih aktivnosti. Ove kompetencije shvataju specifična znanja u kombinaciji sa različitim
veštinama i mogu se podijeliti na niz terapeutskih, pedagoških i upravljačkih aspekata (Prilog 4).
Terapeutske kompetencije
Kompetencije u vezi sa terapijskim aspektima u programima prilagođene fizičke aktivnosti su uglavnom
povezane sa karakteristikama ciljne populacije i uticajem fizičke aktivnosti i sporta na potencijal i

Kompetencije upravljanja
Optimizacija kvaliteta programa prilagođene fizičke aktivnosti i celokupnog programa rehabilitacije u
celini zahteva razumevanje multidisciplinarnog karaktera rehabilitacije i sadržaj i relativan doprinos
različitih disciplina u okviru programa. Kao takvi, programski koordinatori treba da budu u mogućnosti
da ponudi najbolje prilagođeni program prilagođene fizičke aktivnosti uzimajući u obzir razne discipline
u rehabilitaciji i vrednost relativnog doprinosa programa prilagođene fizičke aktivnosti programu
rehabilitacije. Znanje i veštine upravljanja dalje uključuju:
Strategije master menadžmenta, uključujući pristup planskog modela u pružanju sportskih i fizičkih
aktivnosti za osobe sa oštećenjem, hendikepom invalida, poremećajem itd. ...
•Ovladati veštinama koje su neophodne u izradi strateške politike upravljanja
i integraciju programa prilagođene fizičke aktivnosti u okviru multidisciplinarnog karaktera rehabilitacije.
• Razumeti različitu fizičku aktivnost na nivou zajednice i sportskih organizacija na koje imaju pravo
pacijenti / klijenti u programu prilagođene fizičke aktivnosti.
3.6 Zahtevi nastavnog programa
Trenutni status: Kursevi i smerovi u oblasti Adaptirane fizičke aktivnosti u
akademskim nastavnim planovima
Većina evropskih zemalja implementirala je kurseve iz oblasti Adaptirane fizičke aktivnosti u
akademske nastavne programe Fizioterapije, Fizičkog vaspitanja i Nauke o ljudskom kretanju. Međutim,
to su često uvodni kursevi koji imaju cilj da ponude kratak pregled adaptirane fizičke aktivnosti kao
oblasti. Zbog toga se kursevi često izbacuju iz nastavnog programa jer nude veoma malo ili nimalo
praktičnih znanja za buduće profesionalce koji dolaze u kontakt sa adaptiranom fizičkom aktivnošću.
Pored toga, u pogledu razvoja gorepomenutih kompetencija za koordinatore programa Adaptirane fizičke
aktivnosti, prednosti programa Fizioterapije su često slabosti programa Fizičkog vaspitanja i
Kineziologije i obrnuto. Provere sadržaja programa Fizioterapije, Fizičkog vaspitanja i Kineziologije koje
se odnose na potrebne kompetencije koordinatora programa Adaptiranih fizičkih aktivnosti ukazuju na to
da programi Fizioterapije maksimalno posvećuju pažnju terapeutskom kontekstu, dok se pedagoški
aspekti adaptiranih fizičkih aktivnosti često zanemaruju. Sa druge strane, glavni fokus u programima
Fizičkog vaspitanja i Kineziologije uglavnom je pedagoški, a manje pažnje se posvećuje adaptiranoj
fizičkoj aktivnosti u terapeutskom kontekstu. Pored toga, implementacija kurseva adaptirane fizičke
aktivnosti u programe Fizičkog vaspitanja i Kineziologije nema univerzalni karakter u celoj Evropi. Neki
programi isključivo obraćaju pažnju na pedagoške aspekte adaptiranih fizičkih aktivnosti, dok se drugi
uglavnom usredsređuju na aktivan stil života i rekreativno bavljenje sportom u određenim populacijama.
Shodno tome, može se zaključiti da postojeći programi nisu optimizovani da bi stvorili profesionalce
sposobne da koordinišu kvalitetni program adaptirane fizičke aktivnosti u sklopu programa rehabilitacije.
Mnogi evropski univerziteti i fakulteti imaju specijalni smer za adaptiranu fizičku aktivnost na
master studijama u okviru nastavnih programa Fizičkog vaspitanja ili Kineziologije, pored drugih
smerova kao što su „Fitnes i zdravlje“, „Treniranje i vođenje tima“, „Sportski menadžment“, „Sportska
psihologija“, „Sportska pedagogija“ itd. Međutim, svi postojeći smerovi adaptirane fizičke aktivnosti
širom Evrope obuhvataju sve ciljne populacije (npr. osobe sa fizičkim, fiziološkim, intelektualnim ili
psihijatrijskim oštećenjima, starije osobe, ratni veterani, žrtve zlostavljanja itd.), sve ciljne nivoe (počev
od fizičkih aktivnosti u vezi sa zdravljem, sve do rekreativnog i profesionalnog sporta) i sve profesionalne
discipline (obrazovanje, fitnes i zdravlje, treniranje i vođenje tima, menadžment, sportska psihologija itd).
Postojeći programi su, stoga, samo mogli da ponude iscrpan, ali i dalje ograničen pregled celog domena
umesto specijalizovanja profesionalaca u konkretnoj profesionalnoj disciplini. Zbog toga su studenti koji
diplomiraju na smerovima adaptirane fizičke aktivnosti u pogledu ove discipline nedovoljno obučeni za
nadmetanje sa vršnjacima koji diplomiraju na drugim specijalizovanim smerovima.
Preporuke za dalji razvoj studija Adaptirane fizičke aktivnosti
Zbog pomenutih razloga, postojeći kursevi adaptirane fizičke aktivnosti treba da se prošire,
prilagode i integrišu u nastavne programe kako bi se premostili nedostaci postojećih programa. Ovo može
da se realizuje dopunskim obaveznim kursevima kao što su „Indikacije i kontraindikacije sporta i
primenjenih fizičkih aktivnosti u rehabilitaciji“ i „Pedagoški aspekti u adaptiranim fizičkim aktivnostima“
u okviru postojećih nastavnih programa za medicinske i bolničarske stručnjake, kao i nastavnike fizičke
kulture i kineziologe.
Pored toga, u pogledu akademskih smerova se preporučuje osnivanje smera Adaptirana fizička
aktivnost, koji se sastoji od uvodnog
truncus communisa
koji obuhvata sve oblasti adaptirane fizičke
aktivnosti, sa specijalizacijama koje koriste podelu zasnovanu na disciplinama umesto podele zasnovane
na populaciji, što će biti predstavljeno kasnije u tekstu. Međutim, za kasniju upotrebu se preporučuje
težnja ka implementaciji dovoljnog broja kurseva adaptirane fizičke aktivnosti u nastavne programe
Fizioterapije, Fizičkog vaspitanja i Kineziologije i njihove specijalizovane smerove umesto stvaranja
posebnog smera pod nazivom „Adaptirana fizička aktivnost“.
Naposletku, cilj svih kurseva treba da bude da profesionalci (fizioterapeuti, fitnes i zdravstveni
instruktori, individualni treneri i treneri timova, menadžeri, sportski psiholozi, itd.) dobiju dovoljan nivo
kompetencija, znanja i veština (videti gore) da bi savladali ključne aktivnosti (videti gore) neophodne za
razvoj, organizovanje i koordinaciju korisnog, kvalitetnog i uspešnog programa Adaptirane fizičke
aktivnosti u okviru multidisciplinarnog karaktera rehabilitacije.
3.7 Preporuke za budućnost

4 Adaptirane fizičke aktivnosti u oblasti sporta
Natalija Morgulec-Adamovic i Hoze Pedro Fereira
Sport se često smatra delom razonode. Razonoda je po definiciji ne-utilitarna aktivnost koja ima
intelektualne i fizičke komponente (Guttmann 2004), a koja se obavlja samo zbog zabave koju pruža. U
organizovanom obliku razonoda postaje igra. Međutim, igre mogu ili ne moraju da budu takmičarske.
Takmičarske igre su poznate pod nazivom nadmetanja, koja takođe imaju intelektualne i fizičke
komponente. Sport ima intelektualne i fizičke komponente, ali tradicionalno u Evropi stavljamo u prvi
plan fizički aspekt sportskih nadmetanja. Zbog kompleksne veze između razonode, igara i sporta,
definicija sporta značajno se razlikuje širom Evrope. Uopšteno govoreći, sport može da se podeli na: (а)
rekreativni sport i (b) profesionalni sport. Neki autori dodatno prave razliku između sporta za decu i
elitnog profesionalnog sporta (Sports Coach UK), dok drugi u sportski sektor uključuju i fizičku kondiciju
i zdravstvenu rekreaciju i rekreaciju na otvorenom (avantura) (Pilkington). Bez obzira na to koja mu je
definicija, sport je društveni fenomen u ekspanziji u Evropi, a njegov značaj je dokumentovan u Beloj
knjizi o sportu Evropske komisije (Evropska komisija, 2007, str. 3), u kojoj se sport definiše kao:
... područje ljudske aktivnosti koje u velikoj meri zanima stanovnike Evropske unije i ima ogroman
potencijal za njihovo zbližavanje, pružajući mogućnost svima, bez obzira na uzrast ili društveno poreklo. Prema
istraživanju Eurobarometra iz novembra 2004. godine, oko 60% Evropljana redovno učestvuje u sportskim
aktivnostima u okviru ili izvan nekog od 700.000 klubova, koji su i sami članovi velikog broja udruženja i federacija.
Velika većina sportskih aktivnosti odigrava se u amaterskim organizacijama. Profesionalni sport dobija sve veći
značaj i podjednako doprinosi društvenoj ulozi sporta. Pored poboljšanja zdravlja građana Evrope, sport ima
obrazovnu dimenziju i ima društvenu, kulturnu i rekreativnu ulogu. Društvena uloga sporta takođe ima potencijal da
osnaži spoljne odnose Evropske unije.
Jasno je da je ovo važna tema, pa je deo potencijala sporta koji su prepoznali stručni sportski
naučnici, kao i evropski politički lideri, njegova sposobnost da uključi osobe sa invaliditetom na svim
svojim nivoima. Evropska komisija podstiče Zemlje članice i sportske organizacije da prilagode sportsku
infrastrukturu kako bi uzele u obzir potrebe osoba sa invaliditetom. „Zemlje članice i lokalne vlasti treba
da se postaraju da sportski objekti i smeštaj budu prilagođeni osobama sa invaliditetom. Potrebno je
usvojiti konkretne kriterijume kako bi se svim đacima pružila podjednaka mogućnost za bavljenje
sportom, a posebno deci sa invaliditetom. Treba podstaći obuku posmatrača, volontera i osoblja klubova i
organizacija u svrhe prijema osoba sa invaliditetom (Bela knjiga o sportu, str. 7–8).“
4.1 Stanje adaptiranog sporta u Evropi
Trenutno stanje u oblasti adaptiranih fizičkih aktivnosti (AFA) u Evropi je suštinski i nesumnjivo
pod uticajem ideje o heterogenosti. Uprkos zajedničkim smernicama i politici Evropske unije za
obrazovanje i sport, koje počivaju na raznim sporazumima i zvaničnim izveštajima (Bolonjski proces,
Program za obrazovanje i obuku iz 2010. godine, Deklaracija o sportu Ugovora iz Amsterdama iz 1997.
godine, Helsinški izveštaj o sportu iz 1998. godine, Deklaracija Evropske komisije iz Nice iz 2000.
godine, Preporuka 1185
o smernicama za rehabilitaciju osoba sa invaliditetom iz 1992. godine
)
usvojenim u prethodne dve decenije sa ciljem pružanja sličnih mogućnosti svim građanima Evrope,
stvarna situacija je nešto drugačija. Evropu i dalje karakteriše ogromna raznovrsnost socijalnih,
obrazovnih i zdravstvenih sistema sa različitim prioritetima, na koje značajno utiču regionalna politika i
snaga ekonomije svake pojedinačne članice.
U sportu je ova heterogenost politike jasno prihvaćena pošto Evropska unija igra malu i
uglavnom indirektnu ulogu u politici sporta jer je sport (a) obično pitanje izvan nadležnosti dodeljenih
Evropskoj uniji od strane Zemalja članica i (b) uopšteno organizovan interno, na nivou Evrope kao
kontinenta (što nije ekvivalentno sa nivoom Evropske unije), ili globalno. Ideja o
heterogenosti
se takođe
temelji na stalnom povećanju broja novih članica, povećavajući raznovrsnost Evropske unije kroz njeno
uvećanje, ali i dovodeći u kontakt zemlje na različitim nivoima razvoja, što direktno utiče na tip i kvalitet
usluga koje se pružaju građanima Evrope u različitim Zemljama članicama.
Budući da je oblast AFA u suštini fokusirana na profesiju pružanja usluga i akademsko polje
izučavanja, očekuje se da se kvalitet i dostupnost AFA usluga razlikuje između pojedinačnih evropskih
zemalja, što je u velikoj meri pod uticajem smernica za obrazovanje, sport i zdravlje u svakoj Zemlji
članici. Neke zemlje imaju kvalitetne usluge i sisteme obuke za profesionalce koji rade sa osobama sa
invaliditetom, neke imaju dobro razvijene akademske studijske programe za AFA, ali ograničene
kapacitete pružanja usluga, dok neke zemlje nemaju ni sistem pružanja usluga niti studijske programe.
Na osnovu informacija prikupljenih iz deset evropskih zemalja tokom ovog projekta, mogu se
izdvojiti četiri grupe zemalja u Evropi:
• Zemlje u kojima AFA već postoji kao profesija i koje pružaju usluge u tri različite oblasti
intervencije (obrazovanje, sport i rehabilitacija), a gde usluge koje se pružaju finansiraju nacionalni
obrazovni, sportski i zdravstveni sistemi (npr. Finska).
• Zemlje u kojima AFA postoji kao profesija u jednoj od tri oblasti intervencije, a usluge u ostale
dve oblasti nude drugi stručnjaci sa iskustvom u oblasti AFA (npr. Belgija, Češka, Francuska, Švedska).
• Zemlje u kojima AFA ne postoji kao zvanična profesija, ali gde AFA usluge u svim oblastima
intervencije (obrazovanje, sport i rehabilitacija) pružaju drugi stručnjaci sa iskustvom u oblasti AFA
(nastavnici fizičkog vaspitanja, treneri ili fizioterapeuti) (npr. Irska, Letonija, Poljska, Portugal,
Ujedinjeno Kraljevstvo).
• Zemlje u kojima AFA ne postoji kao zvanična profesija i gde se AFA ne nudi ili je nude
nedovoljno kvalifikovani profesionalci (volonteri).
4.2 Da li su nam potrebni profesionalci u oblasti AFA? Ako
je tako, zašto?

4.4 Kakvi profesionalci su nam potrebni?
Potrebni su nam kvalifikovani profesionalci koji mogu da ispune potrebe sportista u vezi sa
sportom za osobe sa invaliditetom. Takođe su od značaja kvalifikovani profesionalci u oblasti sporta koji
mogu da procene, planiraju, propišu i nadgledaju kvalitetne treninge prema konkretnim potrebama
sportista u različitim sportskim disciplinama za osobe sa invaliditetom, da razumeju ponašanje sportista
kako na treningu, tako i na takmičenjima, kao i da ih motivišu da se usredsrede na unapred definisane
ciljeve kako bi ih osnažili kao sportiste i pružili im priliku da ostvare poboljšanje učinka.
Cilj projekta EUSAPA (eng.
European Standards in Adapted Physical Activities
, Evropski
standardi u adaptiranim fizičkim aktivnostima) je utvrđivanje glavnih smernica za ključne uloge i
funkcije, kao i radnog okvira za znanje, kompetencije i veštine za profesionalce koji rade u oblasti sporta
za osobe sa invaliditetom/AFA treninzima. Ove vrste smernica, razvijene u ovoj prvoj fazi projekta, opšte
su i primenjuju se na oba nivoa koji se definišu u oblasti pružanja trenerskih usluga (ENSSEE 2007) u
kontekstu same profesije:
a) Trener rekreativaca usmerenih na učešće, tj. treneri koji učestvuju u aktivnostima u slobodno
vreme i neformalnom takmičarskom treniranju, kao i treneri koji učestvuju u nižim netakmičarskim
razvojnim nivoima.
b) Trener sportista usmerenih na učinak, tj. treneri koji učestvuju u formalnim orijentacijama
sportista/timova u skladu sa talentima i aktivnostima na profesionalnim nivoima.
U narednim fazama ovog projekta fokus će biti na definisanju konkretnih kompetencija, veština i
znanja na osnovu revidirane strukture sastavljene od 4 nivoa za priznanje kompetencija i kvalifikacija
trenera, kao što predviđa ENSSEE (2007), uz pružanje detaljnije analize minimalnih kvalifikacija koje su
neophodne za postizanje svakog od nivoa.
4.5 Šta možemo da uradimo da bismo poboljšali ovu
situaciju?
Najveći doprinos projekta Evropski standardi u adaptiranim fizičkim aktivnostima je definisanje
smernica za poboljšanje nivoa pružanja usluga u pogledu AFA, kako na lokalnom, tako i na evropskom
nivou, što pruža dodatne dokaze o važnosti i potrebi postojanja AFA kao profesije u Evropi. Glavni ciljevi
projekta su:
(a) Opisivanje profesionalnih kompetencija u svakoj od tri oblasti adaptiranih fizičkih aktivnosti:
(1) adaptirano fizičko vaspitanje u školama;
(2) adaptirane sportske i rekreativne aktivnosti;
(3) adaptirane fizičke aktivnosti u rehabilitaciji;
(b) Identifikovanje potreba za svaku od AFA oblasti u svim zemljama učesnicama u projektu;
(c) Definisanje akademskih standarda (kompetencija i ishoda učenja za posebne predmete) u tri
oblasti AFA i razvoj međunarodnog akademskog okvira koji će garantovati kvalitet profesionalnih
priprema u poljima AFA na evropskom nivou.
4.6 AFA trener – opis zanimanja
Priroda posla koji obavljaju sportski treneri i instruktori je već opisana u Klasifikaciji sportskih
zanimanja i zanimanja u vezi sa sportom u Evropi (NEORS), koja predstavlja evropsku klasifikaciju
zanimanja u sportskoj delatnosti, a koju je definisalo Evropsko posmatračko telo za sport i zapošljavanje
(eng.
European Observatoire of Sport and Employment
, EOSE). Sportski treneri i instruktori planiraju,
razvijaju, primenjuju i procenjuju trening programe i sesije da bi podstakli poboljšanje sportista/timova
(sportisti koji su usmereni na učinak u takmičarskoj fazi ili na profesionalnom nivou) ili rekreativaca
(učesnici u sportskim aktivnostima koji su usmereni na učešće, uključujući decu, adolescente i odrasle na
početnom nivou ili u tekućoj/netakmičarskoj fazi) u pojedinačnom sportu i u fazama razvoja
sportiste/rekreativca koje mogu da se identifikuju (EOSE, 2008a).
Da bi se opisala i definisala priroda posla AFA trenera, korišćena je metodologija Strategija
kvalifikacije sporta i fizičkih aktivnosti u slobodno vreme (3. korak) (EOSE, 2008b). Da bi se
identifikovali ključni zadaci i aktivnosti koje zaposleni treba da preuzme, u skladu sa EOSE pristupom (u
3. koraku strategije) se preporučuje korišćenje anketa i fokus grupa sastavljenih od profesionalaca. U
EUSAPA projektu anketu su pripremili eksperti iz 10 zemalja učesnica (Belgija, Češka Republika, Finska,
Francuska, Irska, Letonija, Poljska, Portugal, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo) i ona je bila namenjena
sportskim trenerima i/ili federacijama, organizacijama i društvima za rekreativce sa invaliditetom ili bez
njega na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou (npr. Češki olimpijski komitet, Poljski
paraolimpijski komitet, Britanska asocijacija za košarku u kolicima, Irski komitet za specijalnu
olimpijadu, Švedska košarkaška federacija, Rekryteringsgruppens, Asocijacija za fizičku kulturu, sport i
turizam za slepe i slabovide „CROSS”) u svim partnerskim zemljama. Pored toga, stručnjaci su pitali
izabrane AFA trenere o aktivnostima u radu u kojima učestvuju, znanju i veštinama potrebnim za njihovo
zanimanje, načinu ponašanja neophodnom za njihov posao, alatkama i opremi koje koriste i budućim
trendovima i problemima koji mogu da utiču na ono što rade i način na koji to rade (EOSE, 2008b).
4.7 Funkcionalna mapa (FM) trenera adaptiranih fizičkih
aktivnosti (AFA)
Na osnovu funkcionalne analize ankete osmišljena je
funkcionalna mapa
(dodatak 5), koja

struktura, spoljnih prepreka, porodičnog statusa, podrške itd)
A.3 Razvoj i prilagođavanje planova za vežbanje i treninge
A.3.1 Usaglašavanje kratkih, srednjoročnih i dugoročnih ciljeva zasnovanih na
prednostima i slabostima
A.3.2 Identifikacija resursa (npr. u pogledu ljudstva, opreme, finansijskih sredstava)
A.3.3 Osmišljavanje plana za treniranje da bi se obuhvatile sledeće oblasti: fizička,
taktička, tehnička i psihološka
A.3.4 Usaglašavanje procesa praćenja i pravljenja rasporeda
B. Menadžment
U sportovima u kojima učestvuju osobe sa invaliditetom od AFA trenera se često očekuje da se
bavi i pitanjima menadžmenta, uključujući: (a) komunikaciju i saradnju sa ključnim partnerima, (b)
administraciju, (c) finansijske zadatke i (č) odgovornosti u vezi sa ljudskim resursima. Ove ključne uloge
su navedene u nastavku zajedno sa ključnim funkcijama koje detaljno opisuju očekivanja u pogledu posla.
B.1 Komunikacija i saradnja
B.1.1 Konsultacije sa drugim profesionalcima u okviru multidisciplinarnog tima
B.1.2 Komunikacija sa osobljem/volonterima, sportistima, porodicama, školom, organizacijama i
medijima
B.2 Administracija
B.2.1 Priprema izveštaja
B.2.2 Rezervisanje smeštaja i karata
B.2.3 Održavanje korespondencije
B.3 Finansije
B.3.1 Planiranje budžeta
B.3.2 Organizovanje strategije za prikupljanje dobrotvornih sredstava
B.4 Ljudski resursi
B.4.1 Zapošljavanje i procena osoblja
B.4.2 Zapošljavanje i procena volontera
C. Treniranje/podučavanje
Većina očekivanja koja se stavljaju pred AFA trenere su iz oblasti prilagođavanja metoda i
strategija treniranja potrebama osoba sa različitim invaliditetima. Ove ključne uloge su navedene u
nastavku zajedno sa ključnim funkcijama koje detaljno opisuju očekivanja u pogledu posla.
C.1 Adaptacija strategija treniranja
C.1.1 Adaptacija stilova treniranja kako bi se ispunile potrebe pojedinca
C.1.2 Adaptacija metoda treniranja
C.1.3 Planiranje strategija komunikacije
C.1.4 Planiranje bihejvioralnih strategija
Č. Praćenje
Ključni deo dobrog treniranja povezan je i sa nadgledanjem napretka u vezi sa planovima
treninga ili vežbanja. Ove ključne uloge su navedene u nastavku zajedno sa ključnim funkcijama koje
detaljno opisuju očekivanja u pogledu posla.
Č.1 Procena uticaja i ponovna adaptacija plana
Č.1.1 Redovna analiza postizanja ciljeva (u skladu sa planom)
Č.1.2 Ponovna procena pojedinačnih i društvenih prednosti i slabosti u skladu sa planom
Č.1.3 Identifikacija uzroka za neispunjavanje/prevazilaženje ciljeva
Č.1.4 Ponovno usaglašavanje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih ciljeva zasnovanih na
prednostima i slabostima
Č.1.5 Identifikacija resursa (u pogledu ljudstva, opreme, finansijskih sredstava)
Č.1.6 Osmišljavanje plana za treniranje da bi se obuhvatile sledeće oblasti: fizička, taktička,
tehnička i psihološka
Ć. Razvoj adaptiranog sporta
Iako su adaptirani sport (u nekim zemljama sport za osobe sa invaliditetom) i inkluzija sportista
sa invaliditetom u standardne sportove u brojnim zemljama u Evropskoj uniji nedovoljno razvijeni, od
AFA trenera se očekuje angažovanje i u sledećim oblastima: (a) promovisanje adaptiranog sporta i (b)
celoživotno učenje. Ove ključne uloge su navedene zajedno sa ključnim funkcijama koje detaljno opisuju
očekivanja u pogledu posla.
Ć.1 Promovisanje
Ć.1.1 Promocija adaptiranog sporta

Master in Adapted Physical Activities, EMMAPA
), on sada obuhvata uvodni kurs za trenere. Međutim, još
uvek postoji velika sumnja u priznanje kvalifikacija (znanja, veština i kompetencija) AFA trenera.
Preporučuje se da relevantne federacije/organizacije koje izdaju licence za trenere priznaju obrazovanje
za AFA trenere stečeno na univerzitetu. Pored toga, buduće priznanje kvalifikacija za zanimanje AFA
trenera treba da obuhvata i neformalno učenje (npr. volonteri u sportovima za osobe sa invaliditetom) i
učenje iz svakodnevnog života (npr. članovi porodice osoba sa invaliditetom koji su uključeni u sportove
za osobe sa invaliditetom).
Razvoj i prilagođavanje programa vežbi i treninga za pojedince sa invaliditetom i/ili posebnim
potrebama za određene sportove
Da bi razvijali i prilagođavali programe vežbi i treninga za pojedince sa invaliditetom,
profesionalci moraju da imaju sposobnost: (a) da razvijaju odgovarajuće programe; (b) da komuniciraju u
odgovarajućem okruženju i (c) da se prilagođavaju odgovarajućem okruženju.
Znanje koje pojedinac mora da stekne da bi naučio da to radi u vezi je sa sledećim oblastima:
Misija, vizija, svrha i ciljevi programa
Osobe sa invaliditetom i/ili posebnim potrebama u vezi sa sportom (vežbanje i treninzi)
Sportske mogućnosti i opcije za pojedince sa posebnim potrebama
Nauka o sportu i teorija sportskog treninga
Specifično okruženje prema sportu sa pravilima i klasifikacijama
Pravna i etička pitanja
Opšti principi adaptacije
Početna procena trenutne situacije i prethodne istorije
Da bi se obavila početna analiza, AFA profesionalac mora da bude u mogućnosti (a) da uzme u
obzir i proceni pristupačnost u specifičnom kontekstu sporta; (b) da koristi posebne instrumente za
procenu i (c) da analizira i interpretira podatke na osnovu teorije.
Znanje koje pojedinac mora da stekne da bi naučio da to radi u vezi je sa sledećim oblastima:
Protokoli, merenja testiranjem, serija testova, biografija, tehnike za ispitivanje
Problemi u vezi sa pristupačnošću
Razvoj i prilagođavanje planova za vežbanje i treninge
Da bi razvijao i prilagođavao planove treniranja, AFA profesionalac mora da bude sposoban: (a)
da identifikuje resurse; (b) da prilagođava i koristi odgovarajuću opremu; (c) da primenjuje principe
teorije o sportskim treninzima i (č) da postavlja realistične ciljeve.
Znanje koje pojedinac mora da stekne da bi naučio da to radi u vezi je sa sledećim oblastima:
Pravila i klasifikacija
Nauka o sportu
Teorija sportskog treninga
Specifično okruženje prema sportu
Kompetencije u vezi sa komunikacijom i saradnjom
Da bi efikasno sarađivao, AFA profesionalac mora da bude sposoban: (a) da komunicira sa
odgovarajućim mrežama za podršku; (b) da efikasno komunicira sa učesnicima i ciljnim grupama i (c) da
identifikuje i bira odgovarajuće strategije za komunikaciju sa ključnim pojedincima ili mrežama.
Znanje koje pojedinac mora da stekne da bi naučio da to radi u vezi je sa sledećim oblastima:
Metodi alternativne komunikacije
Opšte strategije komunikacije, po potrebi
Kompetencije u vezi sa administracijom
Da bi bio efikasan administrator, AFA profesionalac mora da bude sposoban: (a) da obavlja
administrativne zadatke i (b) da organizuje informacije i određuje njihov prioritet.
Znanje koje pojedinac mora da stekne da bi naučio da to radi u vezi je sa sledećim oblastima:
Osnovni administrativni sistemi
Jezik i informaciona tehnologija
Priprema izveštaja
Finansije
Da bi bio uspešan u finansijskim pitanjima, AFA profesionalac mora da bude sposoban da efikasno
upravlja računima, kao i da bude sposoban da pronađe odgovarajuće finansiranje.
Znanje koje pojedinac mora da stekne da bi naučio da to radi u vezi je sa sledećim oblastima:
Osnovno knjigovodstvo
Ljudski resursi
Da bi bio uspešan u oblasti ljudskih resursa, AFA profesionalac mora da bude sposoban da
upravlja ljudima i zapošljava i procenjuje osoblje i volontere.

adaptiranih fizičkih aktivnosti, svi AFA profesionalci moraju da budu sposobni: (a) da efikasno upravljaju
vremenom; (b) da prihvataju/primenjuju nove trendove; (c) da identifikuju pojedinačne potrebe za
profesionalnim razvojem i (č) da imaju aktivnu interakciju sa osobama iz drugih profesija.
Znanje koje pojedinac mora da stekne da bi naučio da to radi u vezi je sa sledećim oblastima:
Pristup odgovarajućim resursima i njihova procena
Prilike za usavršavanje obrazovanja/karijere
4.9 Reference
CEDEFOP (2008). Terminology of European education and training policy. Luxembourg: Office for
Official Publications of the European Communities.
ENNSE (2007). Review of the EU 5-level structure for the qualification and recognition of coaching
qualifications. Complied by the European Coaching Council, a sub-committee of the European Network
of Sports Science, Education and Employment.
EOSE (2008a). Guide for the design of a european industry framework of sport and active leisure
occupations with major job descriptions (NEORS-08). EQF-Sport Project.
EOSE (2008b). A Guide to developing a sector qualification strategy including: A Functional mapping, A
Competence, Skills and Knowledge Framework, A Quality Assurance process. EQF-Sport Project.
EU Commission (2007). White Paper on Sport. COM(2007) 391 final.
Guttmann, A (2004 [1978]) From Ritual to Record: the Nature of Modern Sport. New York: Columbia
University Press.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti