VISOKA ŠKOLA BANJA LUKA
FINANSIJSKI MENADŽMENT
FAKTORING I FORFETING KAO OBLICI
FINANSIRANJA PREDUZEĆA
-SEMINARSKI RAD-
Banja Luka, Juni 2018.
1
SADRŽAJ
UVOD…………………………………………….………………………………………2
1. POJAM FAKTORINGA…………….................................................................3
2. NASTANAK FAKTORINGA…………………………………….......................4
3. UČESNICI U POSLOVIMA FAKTORINGA…….............................................4
4. VRSTE FAKTORINGA....................................................................................5
5. PREDNOSTI I MANE FAKTORINGA…………………………........................6
6. POJAM FORFETINGA.....................................................................................8
7. NASTANAK FORFETINGA............................................................................9
8. UČESNICI U POSLOVIMA FORFETINGA………………………………......10
9. PREDNOSTI FORFETINGA…………………………………………………...11
10. RAZLIKE IZMEĐU FAKTORINGA I FORFETINGA……………………….12
ZAKLJUČAK............................................................................................................14
LITERATURA...........................................................................................................15
3
1. POJAM FAKTORINGA
Zakon o faktoringu kaže da je faktoring pravni posao u kojem pružatelj usluge
faktoringa, na temelju i u skladu s ugovorom o faktoringu sklopljenim s dobavljačem
i/ili kupcem, kupuje predmete faktoringa s pravom ili bez prava na. Pojednostavljeno
rečeno faktoring je finansijski posao u kojem se kupuju potraživanja, najčešće u rasponu
od 70% - 90% nominalne vrijednosti predmeta otkupa, za prodanu robu ili izvršenu
uslugu prije njenog dospijeća. Iako je ovo najčešće korištena definicija faktoringa ona
nije potpuna jer ne obuhvaća cjelinu usluga, posebno kada je riječ o relevantnosti
faktoringa za mala i srednja poduzeća. Naime, faktoring predstavlja heterogenu
financijsku uslugu koja osim glavne usluge financiranja poduzeća, može sadržavati i
kreditno osiguranje i jednu ili više usluga iz skupa onih vezanih za upravljanjem
potraživanjima. Financiranje predstavlja redoviti dio usluge faktoringa, a ostale usluge
su predmet dogovora između poduzeća klijenta i faktoring institucije. Usluge se
najčešće odnose na poslove naplate potraživanja koje sklapanjem ugovora Faktor
preuzima na sebe te obavlja poslove kontaktiranja kupca, slanja opomena, osobnih
posjeta od strane svojih zaposlenika, utjerivanja dugova i sl. Međutim, kompleksnost
usluge faktoringa na proizlazi samo iz većeg broja usluga nego i iz raznovrsnosti odnosa
koji se mogu javiti između sudionika u faktoring poslu, a koji proizlaze iz različitih
opcija koje su uključene u faktoring uslugu.
Faktoring se može definirati i kao oblik financiranja u domaćoj i međunarodnoj
trgovini te predstavlja proces prodaje nedospjelih potraživanja, u određenim
slučajevima mogu se javiti i dospjela potraživanja, specijaliziranoj financijskoj
instituciji koja se naziva Faktor. U službi faktora može se naći banka, specijalizirana
faktor podružnica ili klasična institucija faktora. Faktoring nije kredit već prodaja
faktura uz diskont. Često se u literaturi može umjesto pojma faktoring naći i izrazi kao
što su otkup potraživanja, otkup faktura ili diskont faktura. Faktoring je pogodan oblik
kratkoročnog financiranja za poduzeća koja imaju kvalitetna kratkoročna potraživanja i
trebaju novac odmah, a ne žele se dodatno zaduživati ili jednostavno nisu u mogućnosti
dobiti kredit od banke zbog uvjeta koje iste traže. Ovom vrstom posla se nelikvidna i
najčešće neosigurana aktiva preduzeća pretvara u likvidnu. Posao faktoringa realizira se
na osnovu dokumenata koji dokazuju postojanje potraživanja, a to su fakture, situacije,
carinske deklaracije, mjenice i druge. Za dogovoreni posao plaća se faktoring naknada i
faktoring kamata.
4
Važno je napomenuti da faktoring ne predstavlja dodatno zaduživanje, pa ne
dolazi do povećanja kratkoročnih obveza s temelja zaduženja što je slučaj kod klasičnog
dugovnog financiranja. Budući da se korištenjem faktoringa tvrtke ne zadužuju
posljedica je poboljšanje financijskih pokazatelja, kao što je poboljšanje rentabilnosti
imovine (ROA), smanjenje korištenja kredita, smanjenje trenda zaduživanja, smanjuje
se broj dana naplate potraživanja i broj dana plaćanja obveza. Sve ovo utječe na
poboljšanje kreditnog rejtinga, te omogućuje poduzeću da lakše dobije investicijski
kredit od banke ukoliko mu je isti potreban.
2. NASTANAK FAKTORINGA
Faktoring je jedan od najstarijih oblika finansiranja trgovine. Neki istraživači
njegovo porijeklo dovode u vezu sa Rimskom imperijom, dok drugi smatraju da se ovaj
instrument javio čak i u starijoj prošlosti, za vreme Hamurabija, četiri hiljade godina
ranije. Izraz “factor” potiče od latinskog glagola “facio”, koji znači „onaj koji čini“.
Kao što sugeriše latinski glagol, istorija faktoringa je istorija subjekata koji rade neke
stvari za račun drugih. Na primjer, faktoring je bio dobro razvijen u Engleskoj u 14.
vijeku, gdje se razvio sa jačanjem industrije vune. Glavni posao faktora bio je da bude
agent u prodaji ili komisioni trgovac za tekstilna vlakna. Nakon toga, djelatnost
faktoringa se proširuje i na ostale grane djelatnosti i ima sve veću i veću primjenu.
Faktoring je danas moderan finansijski instrument, koji ima izuzetno veliku
primjenu u razvijenim tržišnim ekonomijama.
3. UČESNICI U POSLOVIMA FAKTORINGA
Učesnici u poslovima faktoringa su slijedeći:
-
Klijent je subjekt koji proizvodi robu (ili čini uslugu) najčešće trajne potrošnje sa
kojim faktor zaključuje poseban ugovor
-
Kupac predstavlja subject koji kupuje robu od proizvođača, odnosno davaoca
usluge I koji postaje dužnik faktora I snosi obavezu vraćanja kredita u vezi sa
prodajom određenih proizvoda ili davanjem usluga od strane klijenta
-
Faktor je organizacija koja od svojih klijenata otkupljuje fakturisane iznose u
dužem vremenskom razmaku. S tim u vezi, osnovna aktivnost faktora se ogleda u
tome da naplaćuje na njega preneta tj.od strane klijenta cedirana potraživanja.
