FILOZOFIJA ( PRO MANUSCRIPTO )
1. POJAM I PREDMET FILOZOFIJE
Riječ filozofija grčkoga je podrijetla. Glagol „philos“ znači voljeti, a
„sophia“ znači mudrost. U doslovnom prijevodu filozofija bi značila
„ljubav prema mudrosti“. Pitagora je prvi rabio riječ filozofija.
Filozof je čovjek koji je željan znanja i koji je sav usmjeren ka tom cilju.
SOKRAT je za sebe tvrdio da nije mudrac, nego ljubitelj mudrosti.
PLATON kaže da se samo Bog može nazvati mudrim, a ljude je prikladno
zvati filozofima. ARISTOTEL kaže da je filozofija Božanska nauka, pa su
i ljudi koji to postignu sretni i blaženi.
Predmet filozofije nalazimo u otkrivanju naravi i traženju smisla svega.
Filozofija istražuje svu stvarnost, traži joj počelo i izvor. Sredstvo kojim
filozofija istražuje stvarnost jest razum. Filozofija je kritičko razmišljanje
o svemu što jest. Otac najnovije filozofije , RENE DESCARTES,
filozofiju definira kao studij mudrosti. Koncem 19. i početkom 20.
stoljeća u Njemačkoj i Francuskoj oblikovala se ANTROPOLOŠKA I
ŽIVOTNA FILOZOFIJA.
2. IZVORI FILOZOFIJE
Kao izvor filozofije, filozofi se uglavnom slažu da je to čuđenje. Čuditi se
znači težiti znanju. Osim čuđenja tu je i dvojba. Kqao treći izvor javlja se
i potresenost ljudskog bića. Životne situacije koje čovjeka potresaju, a on
ne može na njih utjecati. Osim ovih izvora, neki autori spominju još i :
religiju, umjetnost i znanost.
3. ODNOS FILOZOFIJE I ZNANOSTI
U doba svog nastanka, filozofija je bila istovjetna sa znanošću. Prvi
filozofi bili su i prvi znanstvenici. S vremenom, pojedine su se znanstvene
struke odvajale od filozofije i postale samostalne discipline.
4. ZNANOST
Znanost je skup svih metodički stečenih i sustavno sređenih znanja o
nekom predmetu. Znanstvena se spoznaja razlikuje od obične trima
oznakama: općenitošću, metodom i preciznošću. Svaka znanost ima svoj
predmet koji proučava.
5. ZNANSTVENE METODE
Metoda je planski postupak ispitivanja i istraživanja neke pojave.
Razlikujemo dvije vrste metoda:
1
METODA ZNANSTVENOG ISTRAŽIVANJA: analiza, sinteza,
dedukcija, indukcija, analogija, apstrakcija, generalizacija, teorija,
eksperiment i hipoteza.
METODA ZNANSTVENOG SISTEMATIZIRANJA: definicija, divizija,
dokazivanje i opovrgavanje.
6. ANALIZA
Je postupak znanstvenog istraživanja i objašnjavanja stvarnosti putem
raščlanjivanja složenih misaonih tvorevina na njihove jednostavnije,
sastavne dijelove. Analizom postižemo JASNOĆU.
7. SINTEZA
Je postupak znanstvenog istraživanja i objašnjavanja stvarnosti putem
spajanja, sastavljanja jednostavnih misaonih tvorevina u složene, iz
složenih u još složenije. Sintezom postižemo PREGLEDNOST.
8. INDUKCIJA
Način zaključivanja od partikularnog ka univerzalnom u kojem se na
temelju pojedinačnih ili posebnih činjenica dolazi do zaključka o općem
sudu. Razlikujemo više vrsta indukcija, a najvažnije su potpuna ili ne
potpuna. Zaključak potpune indukcije temelji se na potpunom nabrajanju
svih pojedinačnih slučajeva. Nepotpuna indukcija stvara zaključak na
temelju ograničenog broja pojedinačnih pojava. Ova je metoda od velikog
značaja za empirijske znanosti ( najvažniji elementi induktivne metode su:
analiza, sinteza, apstrakcija, generalizacija i specijalizacija ).
9. DEDUKCIJA
Postupak pomoću kojeg se iz općih postavki dolazi do konkretnih
zaključaka. Klasični i najbolji oblik dedukcije je SILOGIZAM. Uvijek
pretpostavlja poznavanje općih stavova, načela na temelju kojih se shvaća
posebno ili pojedinačno.
10.
APSTRAKCIJA
Je misaona operacija kojom se namjerno odvajaju nebitni, ali ističu bitni
elementi i osobine određenog predmeta. Ova se metoda primjenjuje u
svim znanostima jer oblikuje općenite pojmove.
11. GENERALIZACIJA
Je logički postupak zaključivanja indukcijom od pojedinačnih slučajeva
na općenitu spoznaju. Često se stvaraju preopćeniti zaključci i
neodgovorna primjena zahtjeva oprez u uopćavanju jer se primjenjuju
pojedinačni slučajevi na sve slučajeve.
2
– mora biti potpuna i točna
– bitna je jer se njome dobiva pregled materijala
–
18.DOKAZIVANJE
Je logički postupak kojim se obrazlaže i utvrđuje istinitost nekog suda.
Bitni elementi dokaza su:
- teza – stav koji treba dokazati
- načelo – logički zaključci na temelju kojih se izvodi cjelokupan
postupak dokazivanja
- argument – činjenice, stavovi, sudovi koji se iznose u prilog tezi
- demonstracija
razlikujemo: DIREKTNE dokaze – dokazuju da neke istine nužno slijede
iz već poznatih istina
INDIREKTNE dokaze – pobija se suprotna teza ( utvrditi valjanost
vlastite teze )
19.OPOVRGAVANJE
Je logički proces kojim se neki iskaz dokazuje kao lažan
20.AKSIM
Služi za zaključivanje i dokazivanje, dok se sam ne može dokazati
21.POSTULAT
Načelo koje se bez dokaza smatra valjanim.
22.KLASIFIKACIJA ZNANOSTI
Omogućava organiziranje i umrežavanje znanstveno nastavnih i
znanstveno istraživačkih organizacija.
3. GLAVNE POV. RAZVOJNE FAZE ZNAN. I NJEZINE KVALIF.
- prvu fazu karakterizira jedinstvenost znanosti ( antičko doba i rani
srednji vijek )
- druga faza – počinje proces diferencijacije znanosti ( 15. do 18. st )
- od 19. st. Počinje treća faza, a karakterizira je integracija pojedinih
znanstvenih disciplina u znanstvena područja
ARISTOTEL je podijelio znanosti na :
- teorijske – cilj im je upoznati nas sa stvarima i rastumačiti ih
- praktične – cilj im je dati čovjeku orijentaciju u privatnom, političkom
i društvenom životu
- poetske – stvaranje literarnih dijela
HERBERT SPENCER klasificirao je znanosti prema njihovom
formalnom objektu na:
- apstraktne – proučavaju forme stvari bez obzira na njihov sadržaj
- konkretne – proučavaju konkretna bića
- apstraktno konkretne – proučavaju realne pojmove
4
Danas se uglavnom razlikuju: formalne ( matematika.. ) – istažuju samo
čisti oblik
Realne su uvijek empirijske, tematski reducirane i metodički apstraktne
( kulturne – duhovne – povijesne, religijske, jezične-društvene i
gospodarske ;; i prirodne:fizika, kemija, biolog. )
23.FILOZOFIJA I ZNANOST
Od svog početka pa do danas filozofija je doživjela dramatičan obrat, od
„kraljice svih znanosti“ do omalovažavane discipline čije je mjesto u
znanstvenom svijetu ne definirano. Filozofija iskustvenu zbilju promatra
cjelovito, pa možemo reći da je univerzalna znanost. Možemo je nazvati
fundamentalnom znanošću jer pita o krajnjim temeljima.
24.ODNOS FILOZOFIJE PREMA RELIGIJI
Religiju možemo definirati kao skup vjerovanja i kultnih čina kojima se
izražava čovjekov odnos prema svetom i Božanskom. Veza između
filozofije i religije prvenstveno je u njihovom predmetu. Zagonetka
svijetla i života stoji pred filozofijom i pred religijom. Za filozofiju
posljednji kriterij je um, dok je za religiju to objava. Odnos filozofije i
religije opisujemo kao odnos religije i znanja. Imaju i isti cilj, otkrivanje
istine o čovjeku i svijetu.
25.ODNOS FILOZOFIJE PREMA UMJETNOSTI
Umjetničko tumačenje svijeta ima svoje podrijetlo u doživljaju i intuiciji
dok je filozofska refleksija isključivo razumska. Umjetnost je slobodna, za
filozofiju je bitna općenitost teorije, a za umjetnost ljepota.
26.PODJELA FILOZOFIJE
- propedeutika – logika
- teorijska – gnoseologija, metafizika, kozmologija, antropologija
- praktična – etika i estetika
27.TEMELJNE FILOZOFSKE DISCIPLINE
Su logika, teorijska filozofija, etika i estetika
28.LOGIKA
Ima zadaću osposobiti čovjeka da bolje misli. Nastala je na području
Grčke u 4. st.pr.Kr. Aristotel je najzaslužniji tvorac.za razvoj logike
zaslužni su i filozofi megarsko – stoičke škole, koji su proučavali
deduktivno zaključivanje pa se njihova logika naziva deduktivna. Logika
je filozofska disciplina koja se bavi oblicima i zakonima valjane misli i
metodama spoznaje.
5
