PITANJA I ODGOVORI IZ FILOZOFIJE ŽIVOTA
1.
Opšte karakteristike uvoda u filozofiju (11)?
Radi se o predmetu koji je sam po sebi stalno misaoni problem, te ne može nikad do kraja biti
oblikovan.
Težnja misaonog izražavanja svega što jeste u filozofiji je bitno razmišljanje, traženje, dokazivanje
čak i onoga što može izgledati vrlo jednostavno i općenito poznato.
2.
Uvod u filozofiju kao disciplina filozofije (specifičnosti) (13-15)
Najbolji uvod u filozofiju jest logika
Logikom mislimo i već je uzeli kao pretpostavku
Uvod je filozofija o filozofiji, tj. metodologija filozofiranja
Uvod u filozofiju neće se svesti ni na metafiziku, niti na bilo koju posebnu disciplinu, već će govoriti
iz cjeline filozofije
Filozofska parcijalnost kao odvajanje predmeta u uvodu ponovo dobija svoju sintezi i vraća se svojoj
cjelini misaonog odnosa prema bitku
3.
Šta je zajedničko svim filozofijama bez obzira na njihove razlike (20-21)?
Svaka filozofija pokušava odrediti odnos bića prema totalitetu (bitku). Taj početni stav, kao cilj i
predmet, zajednički je svakoj filozofiji bez razlike na njen sadržaj.Po kvantitativnom odnosu ipak se
zbir tih smislova ostvaruje kao određeni kvalitet.
4.
Koji su aspekti koji opredjeljuju za neku filozofiju (23)?
Dva su aspekta koji opredjeljuju
1. Kakav je odnos filozofije prema iskonu (bitku).
2. Koju ideju smatra svojom suštinom.
5. A) Smisao filozofskih pitanja – pitanje sumnja; da li stalno postavljanje pitanja ukida samo
pitanje (24)?
Kad se radi o smislu svijeta i života, pitanje o pitanju uvijek otkriva nove moduse. Niti tu ima krajnjeg
pitanja, niti zadnjeg odgovora.
Prema tome pitanje sebe nikad ne može ukinuti, jer sebe ne shvaća kao zadnje.
5. B) Odnos pitanja i autoriteta (šta ako je autoritet iznad pitanja i obrnuto, šta ako je pitanje
autoritet (25)?
Autoritet ne može biti iznad pitanja. Najveći autoritet je pitanje o svemu ili pitanje pitanja jest
autoritet mišljenja.
Kad bi iznad pitanja bio autoritet, tada mišljenje bez pitanja postaje sporno i gubi svoj karakter, tj.
mišljenje kao stalno pitanje.
5. C) Pitanje i umnost (šta um hoće i što jest umnost, zadatak uma, s čime počinje svako
meditiranje) (26)?
Um hoće da sazna da li je to tako i ako jeste, zašto je tako. Cjelokupna misaona razložnost bila bi
umnost.
Zadatak uma jeste jasan: treba spoznati bit stvari, svijeta, života.
Cjelokupna misaona razložna aktivnost bila bi umnost. Zadatak uma jeste jasan: treba spoznati bit
stvari,svijeta,života.
Svako meditiranje počinje pitanjem
zašto!!
5. D) Zašto u filozofiji nije moguća dogmatika na religiozan način (27)?
U filozofiji nema one sigurnosti,a još manje apsolutnosti koju pruža svaka religija pozivajući se na
autoritet boga.
Da bi um bo svoja imanentnost tj.razum,on nigdje i nikad ne može tražiti postignuti apsolut, jer čim
je um dovedn do kraja, on nužno prelazi u dogmatiku
6. Problem sistematizacije – problem kategorijalnih pripadnosti po čemu se filozofija jedino
određuje (31)?
Kategorijalna pripadnost neke filozofije (idealizam-materijalizam) pokazuje najprije opći odnos
prema problemu bitka, no ipak svaka filozofija ostaje svoja posebnost.
Svaka filozofija ima svoju intenciju kao konkretno djelovanje u određenom društvu i vremenu.
(kao oblik političke svijesti, dio klasne ideologije u smislu uvjerenja, i kao određeni oblik idejne,
misaone nadgradnje mijenja se promjenom društvenih odnosa.
Filozofija nikad nije bila izvan prostora i vremena.
6. A) Smisao kritike zdravog razuma, Hegel prigovor Gorgija, formulacija kriterija zdravog
razuma (s čime razum ''operiše'' i kako se odnosi prema sadržaju) (39-40)?
Hegelova formulacija je jasna. Zdravi ljudski razum ima u sebi i predrasuda, drži se uobičajenih
shvaćanja i nije kritičan prema postojećem sadržaju.
6. B) Koji je hegelovski primjer dobrog mišljenja protiv dogmatizma zdravog razuma (41)?
Stalno treba imati na umu da se filozofija mora uzdići iznad općeg mijenja, dogmatizma općeg
ljudskog razuma.
Zdravi ljudski razum ne smije biti protiv razmišljanja spekulacije, ali treba da bude protiv refleksije
(razmišljanje o uzrocima i razlozima).
6.C) Odnos razuma prema spekulaciji (42)?
Zdrav ljudski razum je ograničen u odnosu na spekulaciju, u razumu je prisutan apsolut. Prema
Hegelu zdrav razum ne razumije spekulaciju, nego je mora i mrziti jer je ne može slijediti.
6. D) Kako se dobijaju prave misli i naučna spoznaja po Hegelu (43)?
Prave misli i naučna spoznaja mogu se dobiti samo oblikovanjem pojma.
6. E) Javno mnjenje i zdrav razum (43)?
Javno mnjenje se zasniva u obliku razuma s mnogo predrasuda, zabluda. Javno mnjenje treba i
uvažavati i prezirati.
6. F) Šta ili ko prema Aristotelu određuje šta je normalno ili nenormalno (44)?
Došao je do zaključka da se to obično određuje prema većini.
7. Ime i pojam filozofije – koji je smisao traženja definicije filozofije (56)?
Filozofija je razmišljanje o čovjeku i njegovom odnosu prema totalitetu.
Smisao traženja definicije isto je što i razmišljanje o suštini svake filozofije kao kritičkog mišljenja
uopće.
8. Odnos prvih mislilaca prema riječi filozofija (ko prvi koristi riječ, ko prvi za sebe tvrdi itd.
()?
Prvi ju je upotrijebio Herodot a on upotrebljava rije; filozofirati (glagol) znači učiti iz stvarnosti.
Prvi put je koristi Heraklit kao imenicu filozof čovjek koji ljubi mudros i teži znanju. Pitagora je prvi
koji je rekao za sebe da je filozof.
9. Filozofija kao način života (57)?
Prvenstveno se ogleda u teorijskom životu učenju mudrosti, odnosno duševno stvaralački rad.
Filozof je čovjek koji proučava prirodu stvari i koji teži prema mudrosti.
10. Kakav je Platonov odgovor na pitanje ko filozofira (57)?
Postoje ljudi koji sebe smatraju dovoljno mudrim, suprotno tome su neki ljudi koji ne idu za tim da
postanu mudri jer to je teškoća u neznanju što se ono samo sebi čini dovoljnim.
Filozofiraju ili istražuju mudrost samo oni koji stoje u sredini između te dvije vrste ljudi.
11. Objasni stav čuđenje je početak filozofije (58-59)?
Platon piše da je čuđenje stanje i strast čovjeka koji se bavi filozofijom i nema drugog početka
filozofije nego što je to. Čuđenje je svojstveno ljudima uopšte jer nema čovjeka koji nebi razmišljao i
pita, šta je to svijet, šta je to čovjek i kakvog smisla ima sve što jeste? Stoga možemo reći da je
svaki čovjek prisutan u filozofskim pitanjima.
12. Predstavnici kosmološkog razdoblja i njihova misao - vodilja (59)?
Predstavnici kosmološkog razdoblja: Miletska škola, Elejci, Heraklit, Pitagora, Empedokle,
Anaksagora, atomisti.
Misao vodilja im je da je kozmos – uređeni svijet, materija koja djeluje po svojim uzrocima.
13. Sofisti i njihova tema filozofiranja (59)?
Za sofiste glavne tema filozofije jeste čovjek. Isticali su vrijednost mišljenja i govora, zastupali su
ideje humanizma i demokratije. Cijeli taj problem antropocentrizma izražava sofist Protagora u
svojoj tezi da je čovjek mjera svih stvari, postojećih da jesu, a nepostojećih da nisu.
14. Spor sa sofistima i filozofija klasičnog razdoblja (Sokrat, Platon, Aristotel) (60)?
Razlika je bila u namjeri učenja, naime da li je sve relativno, kao što su mislili sofisti i na koji se
način filozofija primjenjuje u životu.
15. Karakteristika filozofije u razdoblju helenizma – nabrojati osnovne pravce (61)
U razdoblju helenizma filozofija istražuje mogućnosti idealnog čovjeka mudraca) i sadržaj
čovjekovog društvenog mira (ataraksija).
Osnovni pravci:
1. stoicizam
2. rimski stoicizam
3. skrepticizam
4. Platonov neoplatonizam
5. Patristika i skolastika
