FINANCIJSKE INSTITUCIJE I TRŽIŠTA
1.Financijski sustav- pojam i karakteristike
Financijski sustav je jedna od temeljnih sastavnica ekonomskog sustava zemlje. Financijski sustav
zemlje je determiniran stupnjem razvijenosti ekonomskog i politickog sustava,kao i karakterom
vlasnistva i drugim faktorima. Također postoji uska povezanost i determiniranost financijskog i
realnog sektora. Svaki od njih reagira na promjene i poremecaje nastale u drugom sektoru. Tako , na
primjer, politicke krize,ratovi,poslovni skandali i drugi faktori koji se vezu uz realni sektor imaju
trenutne refleksije na financijski sektor i obrnuto,a promjene i poremecaji u financijskom sektoru se
odražavaju na realni sektor.
Financijski sustav možemo definirati kao ukupnost nositelja ponude i potraznje financijskih
instrumenata, sto zajedno s pravnim normama i regulacijom stvara pretpostavke za trgovanjem
novcem i financijskim instrumentima. Financijski sustav, kao podsustav ekonomskog sustava, treba
omogućiti rast i razvoj ekonomije, a funkcije financijskog sustava se ostvaruju preko financijskih
tržišta.
Suvremeni financijski sustavi se pojavljuju u dva oblika, i to: bankocentrični financijski sustavi kojima
dominiraju banke, i tržišno orijentirani sustavi s vrlo razvijenim tržištem kapitala. Bankocentricni
financijski sustavi se oznacavaju kao „srednje-europski ili germanski model“ ,a trzisno orijentirani
sustavi kao „anglosaksonsko-skandinavski model“.
2. Elementi financijskog sustava
Elementi financijskog sustava su: financijska tržišta, financijske institucije, financijski instrumenti,
regulacija financijskih tržišta
3. Pojam i uloga fincijskih tržišta
Financijska tržišta predstavljaju prostor na kojem se nude i traže financijska sredstva, te na kojemu
se, ovisno o ponudi i potražnji za tim sredstvima, formira njihova cijena. Uloga im je dakle alokacija
financijskih sredstava. U širem smislu obuhvaćaju javni sektor, privatni sektor, stanovništvo i
inozemstvo. Financijska tržišta su mehanizam putem kojeg se obavlja prijenos financijskih sredstava
od financijski suficitarnih jedinica, ka financijski deficitarnim jedinicama.
4. Pojam i uloga financijskih institucija
Financijske institucije su posrednici na financijskim trzistima koji povezuju subjekte koji raspolazu s
viškom financijskih sredstava , sa subjektima koji iskazuju potražnju za njima. Obuhvaćaju : banke,
osiguravajuće kompanije, štedno-kreditne organizacije, druge financijske institucije, mirovinske i
investicijske fondove i financijske kompanije.
5. Pojam i uloga financijskih instrumenata
Financijski instrumenti su tržišni materijal kojim se trguje na financijskih tržištima, a kao sinonim
pojmu financijskih instrumenata rabi se pojam financijska aktiva. Financijska aktiva podrazumijeva
neopipljivu imovinu koja u suštini predstavlja pravo na neki budući prihod. S druge strane, pojam
financijske pasive implicira postojanje određene obveze u budućnosti; relevantan za emitente (kod
obveznica). Financijski instrumenti u užem smislu su:
-vrijednosni papiri s fiksnim dohotkom(obveznice)
-vrijednosni papiri s varijabilnim dohotkom(dionice)
-izvedenice
6. Regulacija financijskih tržišta
Kako financijska tržišta imaju vrlo važnu ulogu u suvremenim ekonomijama, to se uloga države
iskazuje u potrebi reguliranja određenih aspekata funkcioniranja ovih tržišta. U okviru svoje funkcije
reguliranja, država potiče razvoj financijskih tržišta i institucija. U potrazi za većom sigurnosti
poslovanja na financijskim tržištima, razvijaju se nove i usavršavaju postojeće regulative.
Potrebno je naglasiti da država, financijska tržišta i institucije djeluju interaktivno i utječu svojim
djelovanjem jedni na druge.
7. Izravno i posredno financiranje ( financijska intermedijacija)
Izravno financiranje predstavlja prijenos financijskih sredstava unutar financijskog sustava
obavljanjem transakcija izravno između financijski suficitarnih i financijski deficitarnih jedinica. Dakle,
dužnici izravno posuđuju sredstva od kreditora prodajući im financijske instrumente.
Posredno predstavlja prijenos financijskih viškova posredovanjem financijskih institucija.
Prednosti posrednog financiranja:
-investitori imaju na raspolaganju velik izbor financijskih instrumenata
-omogućena je disperzija rizika investiranjem u veći broj različitih vrsta fin instrumenata
-omogućava se kreiranje obveza i strukturiranje aktive s različitim, međusobno usklađenim
dospijećima
-niži operativni i fiksni troškovi
-investitori imaju povjerenje u posrednike
-prinosi i sigurnost plasmana ovise o financijskom posredniku
7) funkcija smanjivanja i disperzije rizika dolazi do izražaja u zadnjim desetljećima s pojavom
novih financijskih instrumenata,posebno derivata
Pored navedenih imamo još kreditnu funkciju, funkciju transparentnosti i javnosti, te određivanja
realne cijene.
11. Klasifikacija financijskih tržišta
Prema vrsti financijskih prava koja proistječu iz financijskih instrumenta imamo „debt“ i
„equity“ tržišta, odnosno tržišta dužničkih instrumenata ili tržišta duga i tržišta vlasničkih
instrumenata.
Prema dospjelosti zahtjeva dijele se na financijska tržišta za kratkoročne dužničke
instrumente-tržišta novca, i tržišta s dugoročnim rokom dospijeća financijske imovine-tržišta
kapitala.
Klasifikacija na primarna i sekundarna
-Primarna su ona na kojima se javljaju nova izdanja, odnosno v.p. koji prvi put izlaze na tržišta. Na
njima se obavlja emisija i plasman-prva kupoprodaja financijskih instrumenata. Primarna tržišta su
posebno važna za emitente jer im omogućuju pristup financijskim sredstvima potrebnim za
financiranje poslovanja. u ulozi izdavatelja na primarnim tržištima se pojavljuju država i državne
agencije, lokalne vlade i korporacije. U postupku pripreme emisije korporacija angažira investicijskog
bankara. Investicijski bankari posreduju između emitenata i investitora.
-Sekundarna su ona na kojima se obavlja druga i svaka naredna kupoprodaja izdanih financijskih
instrumenata. Na sekundarnim se osigurava likvidnost v.p. što je jedna od osnovnih funkcija
financijskih tržišta. Osnovna razlika između primarnih i sekundarnih je u tome što na sekundarnim
emitenti ne ostvaruju nikakav novčani tok od kupaca, nego se samo mijenja vlasništvo nad v.p.
sekundarna tržišta mogu biti kontinuirana i aukcijska.
Prema organizacijskoj strukturi imamo burzovna i izvanburzovna(OTC)
- Burze vrijednosnih papira su specijalizirana tržišta kapitala na kojima se vrši kupovina i prodaja v.p.
dugoročnog karaktera. Burze predstavljaju organizirani prostor na kojem se po unaprijed utvrđenim
pravilima, obavlja kupovina i prodaja određene standardizirane vrste robe. Na burzama se
svakodnevno sastaju emitenti, investitori i profesionalni posrednici. Burze se poistovjećuju sa
sekundarnim tržištima, iako se sekundarna sastoje iz više tržišta: službenih i neslužbenih. Imamo tri
tipa burzi: anglo-saksonski, kontinentalni i mješoviti. Prema predmetu trgovanja imamo promptne i
terminske burze.
-Izvanburzovna ili paralelna (Over The Counter) nemaju fiksna mjesta za trgovinu nego su kupci i
prodavatelji, odnosno njihovi posrednici, prostorni dislocirani, i međusobno uvezani računalnim
sustavima. Funkcioniraju kao telekomunikacijska tržišta bez fizičkih i geografskih granica. Na njima se
u pravilu trguje dionicama koje imaju viši stupanj rizika, jer se radi o emitentima koji nemaju visok
bonitet. Predmet trgovine na OTC su i visokokvalitetni v.p. koji kotiraju na burzama. Najveće OTC
tržište na svijetu je NASDAQ.
Prema isporuci financijske imovine , imamo spot („cash“) i terminska tržišta
Na spot tržištima odmah se realiziraju transakcije isporuke predmeta kupoprodaje,pri čemu „odmah“
znači u roku do 3 dana od dana zaključivanja posla. Na terminskim tržištima se radi s terminskim
ugovorima, gdje se isporuka predmeta ugovora na neki budući termin.
Prema vrsti financijskih instrumenata,imamo tržišta osnovnih i tržišta deriviranih financijskih
instrumenata. Osnovni financijski instrumenti su različite vrste obveznica i dionica, dok su
izvedeni financijski instrumenti , kako im sam naziv kaže, izvedeni, derivirani iz osnovnih
financijskih instrumenata. Najpoznatije vrste deriviranih finan.instrumenata su forwards,
futures i opcije.
12. Trendovi na globalnom financijskom tržištu
-
Internacionalizacija i globalizacija
su jedna od osnovnih karakteristika suvremenih financijskih
tržišta. Mogu se definirati kao procesi integracije nacionalnih u internacionalno-svjetsko
financijsko tržište. Internacionalna financijska tržišta omogućuju subjektima pristup
potrebnim financijskim sredstvima izvan granica nacionalnih tržišta. Internacionalizacija i
globalizacija omogućuju korištenje prednosti pojedinih tržišta zbog razlika u regulativi,
poreznom tretmanu i drugim koristima. Najvažniji faktori koji su doveli do integracije
financijskih tržišta su: deregulacija i liberalizacija tržišta u svjetskim financijskim središtima,
tehnološke inovacije i institucionalizacija financijskih tržišta.
-
Konkurencija
se ispoljava u stalnom porastu broja financijskih institucija i proizvoda koji
međusobno konkuriraju na globalnoj razini.
-
Institucionalizacija
je promjena od tržišta na kojima su dominirali individualni investitori ka
tržištima na kojima dominiraju financijske institucije.
-
Razvoj finan.tržišta je sam po sebi uvjetovao procese deregulacije. Procesi deregulacije doveli
su do različitih promjena: razvijaju se novi segmenti finan.tržišta, raste konkurencija u
pruzanju novih usluga..
-
Tehnološki razvoj i informatizacija poslovanja su povećali integraciju i efikasnost. Suvremeni
telekomunikacijski sustavi omogućavaju povezivanje tržišnih sudionika dislociranih u svijetu,
na nacin da transakcija može biti realizirana u vrlo kratkom vremenu.
-
Pojava i razvoj financijskih inovacija se veže za početak 1970-tih godina, kada dolazi do
razvoja novih financijskih instrumenata i proizvoda, koji su pridonijeli razvoju finan.tržišta.
13.Klasifikacija globalnih financijskih tržišta
Globalna financijska tržišta se s aspekta jedne zemlje mogu promatrati kao interna(nacionalna) i
eksterna. Interna se sastoje od domaćih i stranih tržišta. Domaća su ona na kojima emitenti domicili
zemlje izdaju v.p. i na kojima se obavlja trgovina tim v.p. Strana su ona na kojima se trguje v.p.
emitenata koji nisu domicilni. Eksterna tržišta su internacionalna i ona omogućuju trgovinu v.p. s
dvije različite karakteristike. Prvo, izdani v.p. se nude istovremeno u većem broju zemalja, i drugo,
papiri se izdaju izvan jurisdikcije bilo koje pojedine zemlje. Npr. Eurotržište
Euroobveznice su obveznice čija valuta denominacije nije valuta zemlje u kojoj se obveznica prodaje.
Imaju dospijeće od jednog, tri i šest mjeseci.
17.Tržišta kapitala
Tržišta kapitala su financijska tržišta na kojima se formira i realizira ponuda i potražnja za dugoročnim
financijskim sredstvima i trguje dugoročnim sredstvima-kapitalom i v.p. dugoročnog karaktera. Na
ovim tržištima se investicijska sredstva osiguravaju putem emisije v.p. dugoročnog karaktera-dionica i
obveznica. U najširem smislu razlikujemo:
-
kreditna tržišta
-
tržišta vlasničkih v.p.(dionica)
- Kreditna obuhvaćaju tržišta dugoročnih kredita i tržišta v.p. dugoročnog karaktera-obveznica. U
okviru kreditnih tržišta su se razvila hipotekarna tržišta.
- Tržište dionica je drugi bitan dio strukture tržišta kapitala, a trgovanje može biti običnim i
preferencijalnim dionicama.
18. Sudionici na tržištima kapitala
Na tržištima kapitala se sučeljava veliki broj sudionika koji formiraju ponudu i potražnju, a mogu se
svrstati u 4 skupine:
-investitori i vlasnici kapitala
-poduzetnici i korisnici kapitala
-financijski posrednici na tržištima kapitala
-država
19. Hipotekarna tržišta
Hipotekarna tržišta(mortgage market) su poseban segment tržišta kapitala na kojima se formira
ponuda i potražnja za hipotekarnim kreditima i hipotekarnim založnicama. Na njima se trguje
dugoročnim v.p., uz zalog nepokretnih stvari, zbog čega su usko povezana s tržištem nekretnina.
Znači da se na hipotekarnim tržištima trguje potraživanjima osiguranim hipotekama. Institucionalnu
strukturu hipotekarnih tržišta čine:
- kreditori primarnih hipotekarnih tržišta
-institucije refinanciranja
-investitori koji plasiraju kapital u v.p. na tržištu
Dva su modela organizacije, a to su američki s razvijenim sekundarnim tržištem i državnim
agencijama, i drugi je europski u kojem dominiraju poslovne banke i štedno-kreditne organizacije.
