01.

POJAM ANALIZE

Riječ   ``analiza``   grčkog   je   podrijetla   (   analysis   )   i   znači   rastavljanje,   raščlanjivanje   neke   složene
cjelovitosti na njene sastavne dijelove. Analizu, međutim treba odmah povezati sa sintezom, koja je
riječ  također grčkog podrijetla ( synthesis ) i znači sastavljanje, spajanje. Iako pojmovno suprotnog
značenja,   analiza   i   sinteza   u   procesu   znanstvene   spoznaje   usko   su   povezane   i   nedjeljive:
rastavljanjem neke cjelovitosti na sastavne dijelove i dolaženjem do potpune spoznaje o svakom
pojedinom dijelu ( analiza ) želi doći do općenite spoznaje o toj cjelovitosti ( sinteza ).
Objekt analize, uzevši općenito i načelno, jest onaj predmet, pojam i sl., koji se ispituje. Kada se radi o
poduzeću onda se pod objektom analize razumije poslovanje konkretnog poduzeća uključivo sve ono
što djeluje i što može djelovati na njegovo poslovanje, sve ono što ga okružuje i sve ono iz čega se
poduzeće sastoji. Objekti analize poslovanja poduzeća su čimbenici ( eksterni i interni ) koji utječu na
njegovo poslovanje, organizacijske jedinice, funkcije, poslovni rezultat, sredstva i ulaganja, uspješnost
poslovanja, itd., pa i pojedini postupci odn. načini kako se obavljaju odn. kako bi se mogli obavljati
određeni poslovi.
Ispitivanje poslovanja poduzeća može biti formalno i materijalno. Dok s pod formalnim ispitivanjem
razumije   ispitivanje   zakonitosti   i   ispravnosti   poslovanja,   dotle   se   pod   materijalnim   ispitivanjem
razumije ispitivanje srži odn. racionalnost poslovanja poduzeća. Analiza nije formalno već isključivo
materijalno ispitivanje.. Ipak, budući da se analitički zaključak može donijeti samo na osnovu ispravne
i pouzdane podloge, potrebno je prije materijalnog obaviti i formalno ispitivanje. Analiza može biti:
a ) ekstenzivna i intenzivna i b) Kompleksna i parcijalna.
Ekstenzivna analiza znači općenit uvid u globalan sud, a intenzivna analiza precizan i detaljan sud o
analiziranoj   pojavi.   Kompleksna   analiza   se   odnosi   na   poslovanje   poduzeća   ili   neke   njegove
organizacijske jedinice kao cjeline, a parcijalna analiza se odnosi na pojedine segmente poslovanja i
na elemente odnosne cjeline. I kompleksna i parcijalna analiza može biti ekstenzivna i intenzivna.
Razlikuje se također stalna analiza i povremena analiza.
Analizu može obavljati osoba odn. organ koji donosi odluku, a može biti povjerena – iz raznih razloga
kao   što   su   stručnost,   raspoloživost   vremena   i   sl.,   -   trećoj   osobi   ili   osobama.   U   savremenom
poslovanju javlja se sve šira poslovn aproblematika pa se , osim pojedinačne analize koju obavlja
jedan stručnjak, ukazuje potreba i za timskom analizom koju zajednički obavljaju strzčnjaci raznih
struka i profila.
Analiza   je   radni   postupak   u   kojem   analitičar   odn.   analitičari,   ako   je   analiza   timska,   dolaze   do
određenog zaključka na osnovu ispitivanja raspoložive podloge i na osnovu individualnog zapažanja.

Analitički postupak zahtjeva stanovitu postupnost odn. odvijanje po fazama. Te faze – uglavnom, jer
se analiza ne smije šablonirati – imaju sljedeći redoslijed: 1) utvrđivanje zadaće analize, 2) priprema
postupka analize, 3) ispitivanje činjenica odn. sam postupak analize u širem smislu, 4) prikazivanja
rezultata analize.

02.

Faze analize

Faze analize:

(1) Zadatak analize

utvrđeuje nalogodavac ( uprava poduzeća odn. menadžment te razni

subjekti izvan poduzeća ) i to kao stalnu ili povremenu. Obično se kao stalna zadaća postavlja analiza
uspješnosti poslovanja po bilancama odn. periodičnim obračunima, analiza likvidnosti, analiza
troškova itd. Povremena zadaća će biti analiza škarta, analiza korištenja kapaciteta, analiza utjecaja
novih propisa na poslovanje poduzeća itd. Subjekti izvan poduzeća su u načelu nalogodavci
povremenih analiza.

(2) Priprema postupka analize

obavlja se nakon što je utvrđena zadaća analize. Svrha

pripremnog postupka analize jest u tome da se osigura što uspješnije i ekonomičnije izvršenje zadaće.
Ova faza ima tri pod faze:

a) određivanje oblika rezultata analize,
b) utvrđivanje odn. određivanje usporednih veličina,
c) sakupljanje podataka odn. promatranje pojave.

(3) Ispitivanje činjenica odn. sama analiza

u užem smislu znači kompleksno sagledavanje

sakupljenih podataka te zaključivanje glede odnosne analitičke pojave. Na osnovu donesenog
zaključka daje se i odgovarajući prijedlog u mogućim varijantima. Orijentivan redoslijed je:

a) utvrđivanje činjenica,
b) utvrđivanje odstupanja između činjeničnog stanja i kretanja i usporednih veličina,
c) utvrđivanje uzroka odn. objektivnih i subjektivnih okolnosti i čimbenika koji su uvjetovali

stanje i kretanje odnosne pojave,

d) oblikovanje i donošenje zaključaka o analiziranoj pojavi.

(4) Prikazivanje rezultata analize

obavlja se pisano sa svrhom da se nalogodavac upozna s

donesenim zaključkom kao rezultatom analize. Rezultat analize može se prikazati na razne
načine, najčešće:
a) uvod, koji se razlikuje već prema tome o kojem se obliku analize radi. Ako se radi o

eksternoj analizi onda će uvod otprilike sadržavati: opće zadatke o poduzeću ( podaci o
registraciji i djelatnosti, opće organizacijske postavke i sl. ), kratak pregled dosadašnjeg
razvoja i stanje za vrijeme obavljanja analize, tko je i kada dao nalog za analizu, kakva je
zadaća analize, koja je raspoloživa podloga za analizu, tko je obavljao analizu i u kojem
vremenu. Ako se radi o internoj analizi, onda će izostati opći podaci o poduzeću, a ako se
radi o stalnoj analizi, onda će uvod sadržavati samo opće konstatacije o predmetu
analize;

b) konstatacija o objektu analize, koja je zapravo glavni dio prikaza. Redoslijed izlaganja

konstatacije je otprilike isti kao i redoslijed same analize. Ovaj se dio prikazuje pomoću
brojeva, uz odgovarajuće tablične prikaze i potreban tekstualan opis i obrazloženja

c) zaključak, koji je ustvari pisano oblikovanje prosudbi, procjena i dijagnoza te prijedloga

do kojih se došlo pri ispitivanju činjenica odn. u postupku analize u širem smislu.

04.

ANALIZA ZA KREĆE I ZA DUŽE RAZDOBLJE

(1) Analiza za kraće razdoblje

odnosi se: a) na analizu u tijeku poslovne godine i b) na analizu po

završetku poslovne godine.

(a) Analiza u tijeku poslovne godine

vrlo je operativna analiza koja se odnosi na manja

razdoblja. Osnova joj je usporedba s planom, ali s odgovarajućim proteklim razdobljima, odn.
vremenskim jedinicama. Usporedba s proteklim razdobljima ima dvojak karakter: kao dopunska
usporedba i kao osnovna usporedba. Podloga za analizu je odgovarajuća dokumentacija ( fakture,
izdatnice, prijamnice, razne evidencije, knjiženja u računovodstvu i sl. ). Ova se analiza obavlja s
namjerom da se osigura ostvarenje plana i planiranih proporcija.

(b) Analiza po završetku poslovne godine

obavlja se s namjerom da se iskoriste iskustva u toj

godini, da se sagleda utjecaj pojedinih čimbenika – ponovno, jer su ti utjecaji sagledavani na temelju
procjene godišenjeg ostvarenja prilikom donošenja plana za narednu godinu – i da se s tog aspekta
procijeni planirani zadatak i mogućnost njegovog ostvarenja u narednog godini.

(2) Analiza za duže razdoblje

odnosi se na više godina. Ispituje se kretanje analizirane pojave i

tendencije koje se u tom razdoblju javljaju te mjere koje je poduzeće glede odnosne pojave
poduzimalo. Ova se analiza obavlja usporedbom podataka: a) ostvarenih u analiziranom poduzeću po
vremenskim jedinicama i sl., za koje se obavlja analiza, b) ostvarenih s planiranim u analiziranom
poduzeću u tim vremenskim jedinicama, c) ostvarenih u analiziranom i ostvarenih u usporednim
poduzećima također u vremenskim jedinicama za koje se obavlja analiza. Ovom se analizom ispituju:
a) tendencija kretanja pojave, b) karakteristike pojave za svaku vremensku jedinicu promatranog
razdoblja, c) karakteristike i dinamika pojave za buduće razdoblje.

(a) Analizom tendencija odnosne dinamike u proteklom razdoblju

ispituju se uzroci odn.

čimbenici koji su utjecali na takvu dinamiku. Što je razdoblje za koje se obavlja analiza duže, odn što
je više vremenskih jedinica u tom razdoblju, to je podloga za analizu kvalitetnija. Općenito se smatra
da je za analizu dovoljno razdoblje od pet godina, što treba shvatiti kao orijentaciju, a ne kao
određeno razdoblje.

(b) Analizom odnosne pojave za svaku poslovnu godinu analiziranog proteklog razdoblja -

objašnjavaju se činjenice koje su u tim godinama utjecale na tendenciju kretanja pojave. Ovom se
analizom, koja je zapravo dopuna analizi tendencije kretanja, ispituje stupanj izvršenja planova,
odnosi među uvjetovanim pojavama, odstupanja od usporednih veličina i čimbenici koji su u toj
godini djelovali. Temelj za usporedbu pri ovoj analizi je plan, prethodna razdoblja i pojedina
usporedna poduzeća. Bit ove analize sastoji se u tome da se – nakon što se utvrdi dinamika, obavi
usporedba s odgovarajućim usporednim veličinama i utvrde odstupanja i posljedice – ispituju uzroci,
odn. čimbenici koji su utjecali na odnosno kretanje.

(c) Analizom karakteristika i dinamike analizirane pojave za buduće razdoblje

ispituje se

uklapanje odnosne pojave u ciljeve poslovanja i u razvojne ciljeve poduzeća, ali i mogućnosti njihovog
ostvarenja te aktivnosti menadžmenta i ostalih organa u poduzeću za ostvarivanje ciljeva. Ova analiza
se obavlja za prošlost i početak budućnosti.
U praksi se, pa i u literaturi, obično misli na analizu za prošlo i moguće za sadašnje razdoblje. Takav
pristup analizi je nedovoljan jer se poslovanje nekog poduzeća može procijeniti tek kada se znaju
njegove namjere za budućnost i realnost ostvarenja tih namjera.

05.

ANALIZA I POSLOVNA ODLUKA

Analiza se u načelu ne obavlja iz puke radoznalosti, nego da bi se nakon stanovitih spoznaja o
poduzeću donijela neka odluka. Analiza je u uskoj povezanosti s donošenjem odluka.
Analiza odluke može biti prethodna ( preventivna I i naknadna ( korektivna ). Prethodna analiza se
odnosi na pripremu poslovne odluke ili na već donesenu odluku, ali prije nego se ta odluka počne
realizirati. Naknadna se analiza obavlja u tijeku realizacije odluke ili nakon njene realizacije.
Poslovno odlučivanje ima svoje tri faze:

PRIPREMA → DONOŠENJE → REALIZACIJA

Bez obzira ko donosi odluku, za koje razdoblje i za koje područje djelovanja, analiza je nužna u svakoj
fazi. Svaka faza odlučivanja je složena i sastoji se od više podfaza odn. aktivnosti.
PRIPREMA ODLUKE   -  se osim sakupljanja, sređivanja i prilagođavanja korištenju, eksternih i internih
informacija,   informacija   o   eksternim   i   internim   relevantnim   činiteljima   –   sastoji   od   analize   tih
informacija kako bi se razradile alternative i oblikovao zaključak odn. prijedlog za donošenje odluke;
DONOŠENJE ODLUKE  -   slijedi također na temelju analize. Prije donošenja odluke, naime, analiziraju
se spoznake, činjenice, prijedlozi i zaključci iz pripremne faze, jer bi bilo vrlo nesuvislo donositi odluke
nemajući svoje stajalište o bitnim pitanjima. A suvislo stajalište može se imati tek nakon što se
razmotre odn. analiziraju relevantne činjenice;
REALIZACIJA ODLUKE   -    osobito razvojne, često se obavlja u manje ili više izmjenjenim uvjetima u
odnosu na one koji su se predviđali prilikom razrade pripreme, pa je i u ovoj fazi potrebno sakupljati
informacije, sređivati ih, procjenjivati i analizirati, pa tek onda u pravom smislu realizirati odluku.
Iz navedenog raščlanjivanja poslovnog odlučivanja kao i šematskog prikaza vidi se da se potreba za
analiziranjem javlja u svakoj fazi. Kao dio svake faze analiza je protkana kroz čitav proces poslovnog
odlučivanja   i   kao   takva   integralni   je   dio   upravljačke   aktivnosti.   Najači   intenzitet   analize   je   u
pripremnoj fazi.
Bez analize relevantnih činjenica nije moguće donijeti nijedan suvisli zaključak. Ako se ne analiziraju
činitelji od utjecaja na predmet odn. odluke i mogučnosti koje iz tog proizlaze, ne mogu se razraditi
alternative i dati odgovorajuči prijedlog.

07. ANALIZA I POSLOVNI POREMEĆAJI

- KLASIFIKACIJA POSLOVNIH POREMEĆAJA
-

NORMALA KAO UVJET OTKRIVANJA POSLOVNIH POREMEĆAJA

ANALIZA I POSLOVNI POREMEĆAJI

Poslovanje poduzeća se ne odvija bez teškoća, a teškoće znače poremećaje. Poslovni poremećaj znači
neiskorištene mogućnosti poduzeća i ostvarivanje manje racionalnosti poslovanja nego što bi u
normalnim okolnostima uz normalnu – a kada je u pitanju poduzetništvo to znači uz maksimalnu –
poslovnu aktivnost omogućavali raspoloživi resursi odn. raspoložive mogućnosti poduzeća. Poslovni
poremaćaj će biti izražen kroz manju efikasnost poslovanja kao mjere određenog stupnja
racionalnosti.

KLASIFIKACIJA POSLOVNIH POREMEĆAJA

Postoje razlike koje ukazuju na čitav raspon poslovnih poremećaja, ali koji se mogu svrstati u četiri
grupe: uobičajeni, signalni, alarmni i krizni poslovni poremećaji.

(1) Uobičajeni poslovni poremećaji

, tj. mali poremećaji svakodnevna su pojava u poslovanju

svakog pa i najbolje organiziranog poduzeća. Do njih dolazi stalno, uvijek ih ima i ne mogu se potpuno
otkloniti, treba ih pratiti i kontrolirati kako se ne bi transformirali u poremećaj višeg stupnja.

(2) Signalni poslovni poremećaji

odražavaju se kroz smanjen dobitak uz povremene teškoće s

likvidnošću. Takve je poremećaje nužno otklanjati iz najmanje dva razloga: a) da se podigne
odgovarajući stupanj racionalnosti poslovanja, b) da se spriječi njihovo razvijanje u poremećaje višeg
stupnja.

(3) Alarmni poslovni poremećaji

su ponajprije vidljivi po tome što poduzeće posluje na granici

efikasnosti uz povremene gubitke koje je moguće pokrivati iz vlastitih rezervi i uz korištenje manjih
sanacijskih kredita. Javljaju se znatne teškoće s likvidnošću. Radi se o težem poremećaju koji može
dovesti do krupnih poremećaja koje je teško rješavati.

(4)

Krizni poslovni poremećaji se manifestiraju kroz tešku nelikvidnost i znatne gubitke često

praćene neslogama u upravi poduzeća i na relaciji menadžment – djelatnici. Poduzeće nije ustanju
samo naći rješenje izlaska iz krizne situacije. Ovakvi poremećaji rješavaju se na dva načina:
a ) jakom pomoći vlasnika ili vjerovnika,
b) likvidacijom.

NORMALA KAO UVJET OTKRIVANJA POSLOVNIH POREMEĆAJA

Osnovni uvjet da bi se upoznavali i otklanjali poslovni poremećaji jest poznavanje normale: tek se
analizom na osnovi usporedbe s normalom dolazi do spoznaje da li se radi o poremećaju, kakav je taj
mogući poremećaj, što ga uzrokuje i kakve su posljedice. Normala se bitno razlikuje od drugih oblika
poslovne usporedbe pa, naravno, i od sličnih usporedbi kao što je usporedba s planom ili s
normativom. Pod normalom u poslovnom procesu treba razumjeti takvo poslovanje pri kojem su na
najbolji način usklađeni poslovni rezultat i ulaganja, odn. takvo stanje pojedinih elemenata poslovnog
procesa koji izražavaju potpuno primjerenu veličinu. Normala znači najbolji odnos između relevantnih
veličina, odn. najprikladnije stanje pa, prema tome, svako drugo stanje znači neusklađenost,
odstupanje od odgovarajućeg stupnja racionalnosti poslovanja, odn. poslovni poremećaj. Iako se
normala praktično ne postiže ona ukazuje na problematiku poslovnog procesa, na neiskorištene
mogućnosti u poduzeću i kao takva predstavlja smjernicu i težnju ka tradicionalnijem poslovanju.
Poznavanje normale osnovni je uvjet da se pravovremeno upoznaju i otklone poslovni poremećaji:
tek se analizom na osnovi usporedbe s normalom dolazi do spoznaje radi li se o poremećaju, kakav je
taj mogući poremećaj, što ga uzrokuje i kakve su posljedice.