Finansijska trzista
1
VISOKA TEHNIČKA
ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA U ZRENJANINU
Nastavni predmet:
OSNOVI FINANSIJSKOG MENADžMENTA SA RAČUNOVODSTVOM
Studijski program:
Inženjerski menadžment
Modul:
Krizni menadžment
OSNOVNA OBELEŽJA TRŽIŠTA KAPITALA
−
seminarski rad
PREDMETNI NASTAVNIK:
STUDENT, Br.indeksa:
Dr Aleksandra Tešić
Marija Barbulov, im 3/13
U Zrenjaninu, maj 2015. godine.
2
Sadržaj
1. UVOD.......................................................................................................................................... 3
2. POJAM, FUNKCIJE I CILJEVI TRŽIŠTA KAPITALA.....................................................4
3. UČESNICI NA TRŽIŠTU KAPITALA...................................................................................6
4. ULOGA BANAKA U RAZVOJU TRŽIŠTA KAPITALA....................................................7
5. OBLICI KORIŠĆENJA KAPITALA...................................................................................... 8
6. INSTITUCIONALNI FONDOVI NA TRŽIŠTU KAPITALA............................................11

4
2. POJAM, FUNKCIJE I CILJEVI TRŽIŠTA KAPITALA
Tržište kapitala predstavlja institucionalno organizovani prostor sa svim potrebnim
elementima za njegovo funkcionisanje, u određenom vremenu i definisanim pravilima i
uzansama ponašanja učesnika. Na tom prostoru i u okviru njegovog okruženja i pravila
ponašanja, organizovano se susreću ponuda i tražnja sa kapitalom.
Tržište kapitala u osnovi, predstavlja specijalizovano tržište na kome se novac- kapital traži
i nudi dugoročno i na kome se trguje već emitovanim dugoročnim vrednosnim papirima.
Primarno tržište kapitala ima vitalnu funkciju kreiranju kapitala. Proces koji označava razmenu
finansijskih sredstava, predstavlja mehanizam kroz koji funkcioniše primarno tržište kapitala.
Kreira se kapital i inicijalna prodaja na tržištu kapitala. Nakon toga, emitovane akcije i
obveznice dobijaju relativno nezavistan život i cirkulišu na sekundarno tržištu kapitala.
Sekundarno tržište kapitala prihvata na primarnom tržištu emitovane akcije i obveznice i
određuje uslove da se njime trguje. Ovde nema nikakve pojave finansijskih sredstava već se
obavlja promet dugoročnih vrednosnih papira.
Vanberzanski način funkcionisanja tržišta je sistem dogovorenog tržišta. Za razliku od
tržišta novca, tržište kapitala u svim zemljama tržišne privrede je institucionalnog karaktera.
Transakcije koje se na ovom i u okviru ovih institucija odvijaju nazivaju se kapitalnim
transakcijama, a vrednosni papiri kojima se trguje na tržištu kapitala- efektima.
Tržište kapitala inkorporira u sebi sledeća tri tržišta:
1.
kreditno- investiciono tržište;
2.
hipotekarno tržište;
3.
tržište vrednosnih papira dugoročnog karaktera.
Prema tome, tržište efekata samo je jedan segment tržišta kapitala koje kompleksna tržišna
kategorija sastavljena od tri specijalizovana tržišta, zavisno od finansijskih instrumenata koje se
kupuju i prodaju. Predmet kupoprodajnih transakcija na tržištu kapitala je isključivo kapital,
odnosno novčana sredstva dugoročnog karaktera. To praktično znači da se pojam kapitala sa
aspekta tržišta kapitala izjednačava sa pojmom štednje i pojmom plasmana te štednje na rok
takođe nije kraći od jedne godine.
Prema tome, izvori kapitala u okviru jedne nacionalne ekonomije su:
1.
Novčana štednja kao osnovni izvor kapitala, koja predstavlja odlaganje nacionalnog
dohotka.
Novčana štednja je u direktnoj zavisnosti od:
- zarada i akumulacija;
- očekivanog prihoda u budućem periodu;
- razvijenosti instrumenata stimulativne štednje;
- funkcionisanja i razvijenosti sekundarnog tržišta vrednosnih papira.
Sa aspekta vlasnika, štednja može imati svoj pojavni oblik kao:
- štednja pojedinaca ili stanovništva;
- štednja privrednog sektora;
- štednja javnog sektora.
5
Motivi za štednju su vrlo kompleksni i različiti. Motivi štednje pojedinaca su svakako
najbrojniji, i takođe najuticajniji za formiranje ukupnog iznosa kapitala kao ponude na tržištu
kapitala, koji mogu biti materijalne i nematerijalne prirode. Štednje privrednog sektora odnose se
na želju preduzeća da ostvari prihod po osnovu štednje, veći stepen konkurentnosti i veći stepen
finansijske samostalnosti.
2.
Transformacija u kapital, je drugi značajni izvor kapitala koji predstavlja rezultat rada
bankarsko- finansijskog sektora i njegove mogućnosti da bilo koji oblik štednje transformiše u
kapital.
Na tržištu kapitala, kapital se može koristiti kao:
1.
Zajmovni kapital, koji predstavlja takav oblik kapitala u kojem se korisnik kapitala javlja
kao dužnik, a vlasnik kapitala kao poverilac. Karakteristično za zajmovni kapital je da se između
između duznika i poverioca uspostavlja direktni ili posrednički kreditni odnos.
U teoriji i praksi su poznata tri oblika zajmovnog kapitala:
- Investicioni kredit;
- Hipotekarni kredit;
- Dugoročni zajam.
2.
Akcijski kapital koji predstavlja takav oblik korišćenja kapitala u kome je vlasnik
kapitala u ulozi primaoca, a sadašnji vlasnik u ulozi davaoca kapitala. Akcijski kapital predstavlja
ukupni kapital obezbeđen putem emisije i plasmana.
Svako akcionarsko društvo ima sledeću strukturu kapitala:
- akcijski kapital, koji je vlasništvo akcionara;
- kapital u svim oblicima rezerve, koji je vlasništvo akcionarskog društva.
Predmet finansijskih transakcija na tržištu kapitala jeste kapital koga vlasnici kapitala
prodaju, a korisnici kapitala kupuju. Kupac i prodavac kapitala dogovaraju se o predmetu i
uslovima kupoprodaje. Najbitniji uslov svake kupoprodaje kapitala jeste njegova cena.
Osnovna funkcija tržišta kapitala jeste da pomiri interese kupca i prodavca kapitala, tako što
će kupcu omogućiti kupovinu njemu potrebnog kapitala po najpovoljnim tržišnim uslovima, a
prodavcu omogućiti prodaju njemu nepotrebnog kapitala takođe po najpovoljnijim tržišnim
uslovima.
U praksi se najčešće ističu sledeći ciljevi tržište kapitala:
1.
Obezbeđenje pod tržišnim uslovima neophodnog i nedostajućeg kapitala;
2
. Alokacija kapitala u najpropulzivnije i najprofitabinije privredne grane;
3.
Ostvarivanje najveće moguće kapitalizacije;
4.
Ostvarivanje maksimalnog mogućeg obima kapitala;
5.
Ostvarivanje optimalnih efekata u povećanju novčane štednje;
6.
Determinisanje stvarne i tržišne cene koštanja kapitala;
7.
Ostvarivanje optimalne ročne strukture.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti