FINANCIJSKA TRŽIŠTA
Poseban dio tržišta faktora proizvodnje čini financijsko tržište. Ono je poseban dio
financijskog sustava na kojemu se kreiraju financijski instrumenti i na kojemu se
formira cijena financijske imovine (kamatna stopa, devizni tečaj, cijene dionica,
tečaj obveznica, cijene drugih vrijednosnih papira i druge financijske imovine).
Financijsko tržište je jedno od temeljnih preduvjeta uspješnom funkcioniranju
svake tržišne ekonomije.
Financijsko tržište je mehanizam putem kojega se obavlja prijenos financijskih
sredstava od sudionika koji imaju slobodna sredstva (financijski suficitarne
jedinice) ka onima kojima su takva sredstva potrebna (financijski deficitarne
jedinice).
Putem širokog spektra tehnika, instrumenata i institucija na financijskom tržištu se
mobilizira štednja milijuna ljudi i usmjerava se prema subjektima kod kojih postoji
potreba za financijskim sredstvima
Financijska tržišta čine mjesta, osobe, instrumenti, tehnike i tokovi koji
omogućavaju razmjenu financijskih viškova i manjkova.
FINANCIJSKI SUSTAV
Po definiciji: Ukupnost nositelja ponude i potražnje financijskih instrumenata, koji
zajedno s pravnim normama i regulacijom omogućava trgovinu novcem i financijskim
instrumentima, pri čemu se formiraju cijene financijskih instrumenata.
U pojmu financijski sustav integrirani su pojmovi financijskog tržišta, financijskih
institucija, zakona, propisa i tehnika koji omogućavaju trgovinu različitim
financijskim instrumentima: obveznicama, dionicama i dr. Upravo prema razvijenosti
i brojnosti ovih elemenata financijskog sustava se mjeri razvijenost cijelog
financijskog sustava. On je razvijeniji ukoliko postoji više tržišta, institucija i
različitih instrumenata. Zato su nerazvijena tržišta svedena na banke i
depozitnokreditni kompleks, dok razvijena financijska tržišta obiluju mnoštvom
financijskih instrumenata, institucija, sofisticiranim financijskim tehnikama i
prepletenim financijskim tokovima.
2
7. Smanjivanje i disperzija rizika
– dolazi do izražaja u zadnjim desetljećima s
pojavom novih instrumenata, posebice derivata.
Izravno financiranje je prijenos financijskih viškova unutar sustava obavljanjem
transakcija izravno između financijski suficitarnih i financijski deficitarnih
jedinica.
Posredno financiranje je prijenos financijskih viškova posredovanjem (financijska
intermedijacija) financijskih institucija koje mijenjaju prirodu financijskog
potraživanja.
Ograničenja izravnog financiranja su:
1. Teško je strukturirati potraživanja koja će investitoru odgovarati po
prinosima, poreznom tretmanu, stupnju rizika, dospjeću, formi i vrsti
vrijednosnice, bonitetu izdavatelja itd.
2. Izravno tržište je veleprodajno, nema dovoljno informacija o izdanjima
vrijednosnih papira, bonitetu izdavatelja itd.
Prednosti posrednog financiranja su:
1. Nudi se širok izbor financijskih instrumenata
2. Omogućena je disperzija rizika
3. Omogućava se kreiranje obveza i strukturiranje aktive s različitim,
međusobno usklađenim dospijećima, pri čemu je moguća točna transformacija
sredstava, tj. usmjeravanje kratkoročnih izvora u dugoročne plasmane, bez
opasnosti za lividnost financijskog posrednika.
4. Niži su operativni i fiksni troškovi, troškovi istraživanja i kreditnih analiza,
postoji ''informacijska intermedijacija'' jer investitori ne moraju analizirati
svaki projekt
5. Investitori imaju povjerenje u financijske posrednike, njihov kredibilitet je
visok.
6. Prinosi i sigurnost plasmana ne ovise o krajnjem korisniku, nego o
financijskom posredniku.
4
Posredno fin.
Izravno fin.
ULOGA FINANCIJSKE IMOVINE
2 temeljne ekonomske funkcije:
1. Da se transferiraju fondovi od onih koji imaju višak za investiranje prema
onima kojima su ti fondovi potrebni da bi investirali u realnu imovinu
2. Da se transferiraju fondovi na takav način da se redistribuira neizbježan
rizik koji ide uz cash flow na one koji traže i koji plasiraju sredstva
3 dodatne ekonomske funkcije financijskog tržišta:
1. Interakcija kupaca i prodavača na financijskom tržištu određuje cijenu
imovine kojom se trguje.
2. Osigurava mehanizam investitoru da proda financijsku imovinu. Zbog ove
osobine kaže se da financijsko tržište nudi likvidnost, atraktivnu osobinu kad
okolnosti potiču ili motiviraju investitora na prodaju.
3. Smanjuje troškove transakcije. Postoje 2 vrste troškova transakcije:
troškovi potraživanja i troškovi informacija.
Troškovi potraživanja su povezani s potrebom dovođenja u kontakt osoba
koje žele prodati i kupiti istu financijsku imovinu – razvijeno financijsko
tržište osigurava nisku ovu vrstu troškova. Troškovi potraživanja mogu biti
eksplicitni – pr. novčani izdatak za oglašavanje prodaje ili kupovine
financijske imovine, i implicitni troškovi kao što su npr. troškovi vremena koje
je potrošeno na pronalaženje kontrapartnera.
5
FINANCIJSK
I
POSREDNICI
FINANCIJSKA
TRŽIŠTA
PONUDA
–
ŠTEDNJA
-kućanstva
-poduzeća
-vlada/država
POTRAŽNJA-
POTROŠNJA
-poduzeća
-vlada/država
-kućanstva
pravo na dio buduće dobiti emitenta proporcionalno udjelu u vlasništvu. Za
investitore u vrijednosne papire dužnički instrumenti su sve sigurniji oblik ulaganja:
u slučaju kada je društvo – emitent nesolventno, vlasnik dužničkog instrumenta ima
prednost u naplati u odnosu na vlasnika vlasničkih instrumenata. S druge strane,
dioničari imaju prava i koristi od rasta dobiti društva, a vlasnici dužničkih
instrumenata nemaju.
Primarna tržišta su tržišta na kojima se obavlja emisija i prva kupoprodaja
financijskih instrumenata. Ova su tržišta posebno važna za emitente jer im
omogućuju pristup financijskim sredstvima potrebnim za financiranje njihovih
poslova.
Sekundarna tržišta su tržišta na kojima se obavlja druga i svaka naredna
transakcija – kupoprodaja izdanih financijskih instrumenata. Na ovom tržištu se
osigurava likvidnost financijske imovine što je jedna od osnovnih funkcija
financijskog tržišta. To znači da se svi financijski instrumenti koji su predmet
kupoprodaje na ovom tržištu mogu relativno lako prodati i pretvoriti u novac kao
najlikvidniji oblik imovine.
Na cash tržištu odmah se realiziraju transakcije isporuke predmeta kupoprodaje
( odmah znači: u roku 3-5 dana od dana zaključivanja posla). Na terminskom tržištu
se radi s terminskim poslovima – transakcije se realiziraju nakon 3, 6, 12 mjeseci.
Aukcijska tržišta su tzv. ''order driven'' odnosno, nalozima vođena tržišta.
Trgovanje se vrši na principu aukcije, tj. najviše ponuđena cijena određuje kupca.
OTC tržišta (tržišta preko šaltera) predstavljaju organiziran način trgovanja preko
kompjuterima uvezanih posrednika. Na OTC tržištima se obično trguje sljedećim
vrijednosnim papirima: državnim obveznicama, obveznicama državnih agencija,
korporativnim obveznicama, obveznicama općina, dionicama kompanije s malom
kapitalizacijom (slab rejting), diionicama banaka i štedionica, opcijama na obveznice
varantima. OTC tržište nema određeni prostor, kao burze, nego funkcionira kao
telekomunikacijsko tržište. OTC tržište nema geografske ili fizičke granice,
trgovina se odvija telefonom. Na OTC tržištu se u pravilu trguje dionicama koje
imaju viši stupanj rizika jer se radi o dionicama emitenata koji nemaju visok bonitet,
imaju kratku povijest poslovanja i sl.
Posredna tržišta se zovu i dilerska tržišta ili quote driven markets, tj. tržišta
vođena kotacijama. Na ovim tržištima glavnu ulogu imaju dileri koji su tzv. Market-
7
