Finansijska tržišta i hartije od vrednosti
1. Objasni pojam tržišta novca
Tržište novca predstavlja skup transakcija kreiranja i trgovine kratkoro
č
nim finansijskim instrumentima. Tržište novca je visoko segmentirano tržište. Ono
predstavlja skup tržišta i to ne samo u internacionalnim okvirima, nego i u okvirima nacionalnog finansijskog tržišta. Svaki od kratkoro
č
nih finansijskih instrumenata
ima svoje primarno i sekundarno tržište kao i posebne procedure emisije i trgovine. Cena svakog instrumenta se odre
đ
uje dejstvom konkretnih faktora na tržištu i
svaki od tih instrumenata iskazuje specifi
č
nu stopu prinosa. Ali ono što tržištu novca daje karakter jedinstvenog tržišta je hijerarhija kamatnih stopa koja odgovara
karakteru rizika ulaganja u rizi
č
ne kratkoro
č
ne finansijske instrumente i koja se održava dejstvom ponude i tražnje.
Integrativnu funkciju tržišta novca, pored dejstva ponude i tražnje, vrši i razvoj modernih tehnologija. Telekomunikacije i kompjuterska tehnologija uticali su na
demonopolizaciju tržišta novca (smanjenje uloga krupnih banaka i drugih finansijskih posrednika, odnosno brokera) i pove
ć
anje obima transakcija. Tržište novca
danas podrazumeva 24-
č
asovnu trgovinu i to u internacionalnim okvirima.
U nacionalnim okvirima i na globalnom planu, tržište novca ostvaruje slede
ć
e funkcije:
- mobilizacija i alokacija kratkoro
č
nih finansijskih sredstava
- obezbe
đ
ivanje potrebe za likvidnoš
ć
u ekonomskih transaktora
- utvr
đ
ivanje cena finansijskih instrumenata
- transmisije monetarne politike.
Tržište novca minimizira troškove trgovine centralizacijom transakcija, odnosno otklanjanjem portrebe da se traži partner i obezbe
đ
ivanjem transparentnosti tržišta
kroz posebne uslove, odnosno standardekoje u
č
esnici moraju da ispune da bi u
č
estvovali u trgovini.
2. Šta je internacionalno tržište novca
Širenje me
đ
unarodne trgovine i delatnosti multinacionalnih kompanija, s jedne strane, kao i deregulacije nacionalnih monetarnih sistema, s druge strane, dovele
su do formiranja posebnog segmenta finansijskog tržišta me
đ
unarodnog karakera koje se naziva evrodolarsko tržište. Ono nije geografski odre
đ
eno i predstavlja
deo nacionalnih tržišta novca i kapitala u kome se transakcije obavljaju u valuti drugih zemalja. Evrodolari su depoziti banaka izraženi u dolarima koji nisu
podvrgnuti ameri
č
kom bankarskom zakonodavstvu. Depoziti mogu biti izraženi i u drugim nacionalnim valutama i uvek
ć
e imati prefiks euro ako su položeni na
ra
č
une banaka koji su van jurisdikcije mati
č
nih monetarnih vlasti.
Evrotržište je tržište dolarskih depozita iskazanih u bilansima evropskih banaka. Tehni
č
ki posmatrano, evrodolarsko tržište predstavlja oblik internacionalizacije
finansijskog, pa samim tim i nov
č
anog tržišta. Granice akumulacije se prevazilaze i mobilizacija kapitala ima kao svoju osnovu svetsko tržište.
Evrodolarsko tržište je najpre kreirano i najviše razvijeno kao tržište me
đ
ubankarskih depozita. Na bazi ovog tržišta, koje po svom karakteru predstavlja tržište
rezervi likvidnosti banaka, razvijena su tržišta drugih kratkoro
č
nih finansijskih instrumenata, izraženih u jednoj od vode
ć
ih svetskih valuta. Istovremeno, kamatna
stopa na ovom tržištu – LIBOR, odnosno prose
č
na (aritmeti
č
ka) kamatna stopa po kojoj 16 prvoklasnih me
đ
unarodnih banaka, koje posluju sa evrodolarima u
Londonu, postaje regulatorna kamatna stopa za sve druge finansijske instrumente na ovom tržištu. Rizi
č
nost ulaganja u te druge finansijske instrumente izražava
se premijom (spredom), kojim se uve
ć
ava ova stopa. LIBOR postaje regulatorna kamatna stopa i na unutrašnjim nov
č
anim tržištima zbog supstitutivnosti
nacionalnih i evrotržišta.
Pored tržišta me
đ
ubankarskih depozita, instrumenti evrodolarskog tržišta su i: evrodolarski depoziti certifikati, evro-note i evro-komercijalni papir.
3. Kratkoro
č
ne državne obveznice
Kratkoro
č
ne državne obveznice su kratkoro
č
ne obligacije državnog budžeta (trezora). One se izdaju sa rokom dospe
ć
a od 1, 3, 6 meseci i jedne godine i imaju
obeležja diskontnih kratkoro
č
nih finansijskih instrumenata. Kao poseban tip hartija od vrednosti konstruisane su u Engleskoj 1877. godine u cilju da se potrebama
finansiranja države prilagode karakteristike meni
č
nog prometa, tako da se u osnovi državnih obveznica nalaze obeležja menice (sopstvene menice – promisori
note).
Emitovanjem kratkoro
č
nih obveznica, budžet premoš
ć
ava neravnotežu u prilivu i odlivu sredstava, posebno uslovljenu sezonskim karakterom prikupljanja
korporativnih ili individualnih poreza. Investicione karakteristike kratkoro
č
nih državnih obveznica
č
ine ih pogodnim za široki krug ulaga
č
a. One imaju kratke rokove
dospe
ć
a, tržište dovoljno duboko da pružilikvidnost u
č
esncima i izrazito koncentrisano, tako da omogu
ć
ava brzu difuziju informacija. Tržište je efikasno jer se cene
trenutno prilago
đ
avaju ponudi i tražnji. Poseban investicioni kvalitet predstavlja neznatan stepen rizika pošto su garantovane poreskom snagom države, a u
krajnjoj liniji i monetarnim kapacitetomtako da se smatraju za nerizi
č
ne. Zbog svega toga, centralna banka ih koristi za vo
đ
enje monetarne politike kroz operacije
na otvorenom tržištu.
Obim emisije obveznica varira zavisno od budžetskih potreba države. Ve
ć
ina razvijenih zemalja ima budžetski deficit koji se finansira emisijom kratkoro
č
nih,
srednjoro
č
nih i dugoro
č
nih obveznica.
Kratkoro
č
ne obveznice emituju se regularno, u razvijenim zemljama jednom nedeljno. Prodaja se vrši tehnikom aukcije koja obuhvata proces od objavljivanja
informacije o novoj emisiji do njihovih isporuka vlasnicima, a realizuju se kroz primenu elektronskih platformi.
Prinos na kratkoro
č
ne državne obveznice ra
č
una se po diskontnom metodu. Kamatna stopa na kratkoro
č
ne državne obveznice predstavlja regulatornu kamatnu
stopu na tržištu novca, smatra se za nerizi
č
nu i njom su uslovljene kamatne stope na sve druge instrumente gtržišta novca. Mehanizmom operacija na otvorenom
tržištu, centralna banka menja obim obveznica i na taj na
č
in uti
č
e na likvidnost a preko nje i na strukturu kamatnh stopa na tržištu novca.
4. Depozitni certifikati
Depozitni certifikat je potvrda o oro
č
enom depozitu kod banke u kojoj je nazna
č
en iznos, period ulaganja i kamatna stopa po kojoj se ulaganje vrši.
Dospe
ć
e depozitnog certifikata varira od 7 dana do 1 godine, a minimalna denominacija na razvijenom finansijskom tržištu iznosi 1 milion dolara.
Depozitni certifikat banke primenjuju od po
č
etka 60-tih godina, perioda koji je doneo rastu
ć
i naglasak na upravljanje pasivom i bilansima banaka. Me
đ
utim, u
obliku blagajni
č
kog zapisa, kao sredstvo prikupljanja depozita, depozitni certifikat je odavno prisutan u praksi banaka. On je za banke alternativa pribavljanju
sredstava putem klasi
č
nog depozita, a za investitore je povoljan instrument zbog svoje prenosivosti. Banke prodaju sdepozitni certifikat da bi obezbedila sredstva
za kreditnu aktivnost, ili radi upravljanja rizikom kamatne stope, koji proizlazi iz razlike u osetljivosti kamatnih stopa pasive i aktive.
Depozitni certifikat je kamatna hartija od vrednosti. Depozitni certifikat sa varijabilnom kamatnom stopom, koja je u periodu rastu
ć
e inflacije sredstvo za
indeksiranje prihoda po osnovu ovog finansijskog instrumenta, pordrazumevaju promenu kamatne stope u periodu od 30-60 dana.
Kamatna stopa na depozitni certifikat je neznatno viša od kamatne stope na kratkoro
č
ne državne obveznice, usled prisustva ve
ć
eg kreditnog rizika vezanog za
emitenta. Kamatne stope razli
č
itih izdavaoca depozitnih certifikata, posebno kod onih sa varijabilnim kamatnim stopama,sadrže premiju na specifi
č
an rizik
izdavaoca, uslovljen njegovom kreditnom sposobnoš
ć
u. Ocenu te sposobnosti u obliku rejtinga depozitnih certifikata ili njegovog izdavaoca saopštavaju rejting
agencije.
Sekundarno tržište za depozitne certifikateje decentralizovano OTC dilersko tržište, koje obezbe
đ
uje likvidnost investitorima – obi
č
no velikim korporacijama,
institucionalnim investitorima i finansijskim institucijama.
5. Bankarski akcepti i komercijalni papiri
Bankarski akcept je menica plativa u odre
đ
enom roku, koju izvoznik vu
č
e na uvoznika radi obezbe
đ
enja pla
ć
anja, a banka je prihvata kao svoju obavezu. Ovaj
instrument se pretežno koristi kao sredstvo kreditiranja u me
đ
unarodnoj trgovini (re
đ
e i u unutrašnjoj) ali se koristi i kao instrument tržišta novca. Bankarski akcept
je sredstvo transfera rizika, koji proisti
č
e iz nedovoljnog poznavanja u
č
esnika u me
đ
unarodnoj trgovini, na subjekte koji su spremni da taj rizik preuzmu. Otuda i
njegovo ime, jer banka prihvata (akceptira) odgovornost da isplati menicu, štite
ć
i na taj na
č
in vlasnika instrumenta, odnosno izvoznika ili investitora od kreditnog
rizika vezanog za uvoznika. Banka preuzima rizik jer može bolje da oceni kreditnu sposobnost dužnika, pošto je on naj
č
eš
ć
e njen klijent. Rok dospe
ć
a akcepta je
od 30p do 270 dana a naj
č
eš
ć
e 90 dana. Ciklusi dospe
ć
a izražavaju ustvari prose
č
no vreme realizacije spoljnotrgovinske transakcije, tako da se akcept, kao i
klasi
č
na menica, gasi likvidiranjem obaveze koja mu stoji u osnovi. U finansiranju unutrašnje trgovine supstitut bankarskom akceptu je kratkoro
č
ni kredit
isporu
č
ioca robe. Akcept se re
đ
e koristi jer davalac kredita može lakše utvrditi kreditnu sposobnost kupca. Akcept je diskontna hartija od vrednosti. Prinos na ovaj
instrument je viši od prinosa na državne kratkoro
č
ne hartije od vrednosti zbog ve
ć
e rizi
č
nosti, ali je premija neznatno viša jer su banke koje kreiraju akcepte
uglavnom prvoklasnevsvetske banke, što smanjuje kreditni rizik investitora. Zbog renomea prvoklasnih banaka, akcepti se
č
esto prihvataju i kao kolateral za
pozajmice banaka kod centralne banke. Tržište bankarskih akcepta je dilersko tržište.
Komercijalni papir (u doma
ć
oj praksi: komercijalni zapis) je finansijski instrument kojeg emituju preduze
ć
a i finansijske kompanije radi pribavljanja kratkoro
č
nih
sredstava. Po svojoj formi, komercijalni papir je kratkoro
č
na sopstvena menica (promisori nota) i datira sa po
č
etka 18-tog veka. Preduze
ć
a je koriste ne samo za
finansiranje obrtnog kapitala ve
ć
i sve
č
eš
ć
e kao sredstvo za premoš
ć
ivanje teško
ć
a u finansiranju krupnih realnih investicija. Komercijalni papir ima rokove
dospe
ć
a od 7 do 270 dana. Emisijom komercijalnih papira, preduze
ć
a supstituišu kratkoro
č
ne kreditne banaka i na taj na
č
in pribavljaju jeftinija sredstva jer su
kamatne stope na kratkoro
č
ne kredite banaka više od kamatnih stopa na komercijalne papire pošto sadrže i troškove finansijskog posredovanja. Procedura
izdavanja komercijalnih papira je za preduze
ć
a jednostavnija, a troškovi emisije su manji. Sa stanovišta investitora, ulaganje u komercijalni papir nosi pove
ć
ani
kreditni rizk, ali se on kompenzira višom kamatnom stopom u odnosu na kamatnu stopu na kratkoro
č
ne državne obveznice. Kreditni rizik se može ublažiti ako
ukoliko je emisija pra
ć
ena bankarskom kreditnom linijom. Komercijaln papir je diskontna hartija od vrednosti i emituje se u dva osnovna oblika: direktni papir, koji
eminent plasira direktno investitoru i dilerski papir, kojeg dileri otkupljuju od eminenata radi dalje preprodaje. Na primarnom tržištu komercijalni papir se emituje od
strane prvoklasnih kompanija, a sekundarno tržište komercijalnih papira nije razvijeno pošto investitori uglavnom drže ove hartije do roka dospe
ć
a. Tržište
komercijalnih papira je klasi
č
an oblik dezintermedijacije, rizi
č
no je i stoga ograni
č
eno na najve
ć
e eminente za koje je, zbog njihove veli
č
ine, teško zamisliti da
mogu bankrotirati.
6. Navedi dugoro
č
ne finansijske instrumente i kratko objasni njihov zna
č
aj
Dugoro
č
ni finansijski instrumenti ili dugoro
č
ne hartije od vrednosti (vrednosni papiri, efekti) su finansijski instrumenti tržišta kapitala sa rokom dospe
ć
a preko jedne
godine (može biti i 30 godina) i mogu se podeliti u tri osnovne grupe: akcije, obveznice i hibridni instrumenti – varanti.
Akcija je finansijski instrument koji vlasniku (investitoru) daje pravo na deo profita (dobit) preduze
ć
a – dividendu, pravo na upravljanje preduze
ć
em i pro rata
imovinu preduze
ć
a u slu
č
ajzu njegove likvidacije. Vlasnici akcija se smatraju vlasnicima preduze
ć
a. Akcije se vjavljaju u obliku obi
č
nih i preferencijalnih ili
prioritetnih (mogu biti kumulativne, parcipativne i konvertibilne) i predstavljaju potvrdu o izvršenom ulaganju u kapital. Postoje i depozitne akcije (potvrde) koje
predstavljaju certifikat o vlasništvu nad akcijama inostrane kompanije deponovanim kod ovlaš
ć
ene banke, kojim se trguje na sekundarnom tržištu doma
ć
e zemlje.
Varant je dugoro
č
na opcija koju emituje preduze
ć
e i koja daje pravo investitoru da kupi odre
đ
eni broj obi
č
nih akcija po utvr
đ
enoj ceni u bilo kom momentu pre
isteka utvr
đ
enog roka i ima obeležja i akcija i obveznica.
Obveznica ili obligacija je finansijski instrument kojim se izdavalac (dužnik, zajmoprimac) obavezuje da u roku dospe
ć
a plati kupcu (zajmodavac, investitor)
pozajmljeni iznos (glavnicu) sa kamatom. Obveznica je dugovni instrument i predstavlja svedo
č
anstvo o kreditnom ulaganju u kapital. Obveznica u formalnom
smislu mora sadržati najmanje dva elementa: fiksan datum kada se pozajmljena suma mora vratiti (rok dospe
ć
a) i ugovoreni iznos kamate. Prema tipu eminenta,
obveznice mogu biti:
- državne (perpetualne, amortizacione, kuponske, osigurane, indeksirane, štedne, odrezane i obveznice sa aukcionom kamatnom stopom)
- hipotekarne
- korporativne (sa stanovišta metode otplate: kamatne, diskontne i dohodovane; prema na
č
inu obezbe
đ
enja otplate: obi
č
ne, hipotekarne i garantovane)
- obveznice lokalnih vlasti ili municipalne obveznice (opšte, prihodne, hibridne obveznice i note).
7. Pojam tržišta kapitala
Tržište kapitala je segment finansijskog tržišta koje obezbe
đ
uje transfernu funkciju vezanu za koriš
ć
enje dugoro
č
nih sredstava. Ovo tržište svoje ime duguje
uobi
č
ajenom teorijskom shvatanju da su sredstva koja se vra
ć
aju ulaga
č
u u dužem vremenskom periodu - kapital, jer se koriste uglavnom za realno investiranje,
koje obezbe
đ
uje pove
ć
anje (maksimizaciju) dohotka, odnosno pove
ć
anje društvenog bogatstva na duži rok.
Tržište kapitala omogu
ć
ava i olakšava ekonomskim subjektima proces investiranja. Ali, ono predstavlja institucionalni osnov i za dezinvestiranje ekonomskih
subjekata. Ukoliko ulaganje ne donosi o
č
ekivani prinos, ili je investitor, usled iznenadnih okolnosti, suo
č
en sa problemom likvidnosti, ili realizuje neki od
alternativnih oblika ulaganja, on može, uz date transakcione troškove, na tržištu kapitala pretvori svoju dugoro
č
nu finansijsku aktivu u gotovinu, odnosno u
alternativno ulaganje. Razlikovanje procesa investiranja i dezinvestiranje daje osnovu za podelu tržišta kapitala na primarno tržište i sekundarno tržište. Na
primarnom tržištu, ekonomski subjekti mobilišu kapital, izdavanjem dugoro
č
nih finansijskih instrumenata (dugoro
č
ne hartije od vrednosti). Na sekundarnom tržištu
obavlja se promet dugoro
č
nih finansijskih instrumenata. Prema tome, na tržištu kapitala kreiraju se i razmenjuju dugororo
č
ni finansijski instrumenti.
Funkcija dezinvestiranja rezultat je razvoja tržišta, kao što je razvoj tržišta omogu
ć
io aktivnost širokog kruga ekonomskih subjekatakoji oblikuju tržišne procese,
odnosno daju tržištu konkurentan karakter. Na primarnom tržištu pojavljuju se kao eminenti dugoro
č
nih finansijskih instrumenata: preduze
ć
a, država, lokalni organi
vlasti – a kao nvestitori finansijske institucije, preduze
ć
a, pojedinci. Teorijski, svak ekonomski subjekat može biti u
č
esnik na sekundarnom tržištu kapitala.
8. Emisija državnnih obveznica
Emisija dugoro
č
nih državnih obveznica vrši se metodom aukcije, po istoj proceduri kao i kratkoro
č
ne državne obveznica. Za razliku od kratkoro
č
nih državnih
obveznica, dugoro
č
ne državne obveznice emituju se re
đ
e (1-2 puta godišnje), a najve
ć
i deo prihoda od emisije koristi se za refinansiranje (otkup) ve
ć
izdatih
obveznica.
Ameri
č
ki trezor emituje tri tipa dugoro
č
nih državnih obveznica:
- note (Treasury Notes) imaju rok dospe
ć
a 2, 5, i 10 godina i pla
ć
aju polugodišnje kupone
- dugoro
č
ne obveznice (Treasury Bonds) imaju rok dospe
ć
a od 30 godina, koje tako
đ
e pla
ć
aju polugodišnje kupone
- inflatorno zašti
ć
ene finansijske instrumente (Treasury Inflation-Protected Securities - TIPS) sa rokom dospe
ć
a od 5, 10 i 20 godina. Isplate investitorima u TIPS
vezane su za promene u ndeksu cena na malo; njihova glavnica se dnevno uskla
đ
uje i polugodišnji kuponi i glavnica pla
ć
aju se na bazi tako uskla
đ
ene glavnice.
Emituju se i “odrezane” obveznice sa nultim kuponom (Separate Trading of Registered Interest and Principal of Securites – STRIPS) gde se umesto jedne
državne obveznice emituju dve: jedna koja pla
ć
a samo glavnicu i druga koja pla
ć
a samo kamatu.
U Velikoj Britaniji, emisije državnih obveznica u ime Trezora vrši Služba unutrašnjeg duga (Debt Management office). Dugoro
č
ne državne obveznice (Gilts)
emituju se u dva oblika: konvencionalne obveznice (Conventional Gilts) i indeksne obveznice (Index-linked Gilts) Konvencionalne obveznice pla
ć
aju kamatu po
polugodišnjim kuponima, a o roku dospe
ć
a pla
ć
a se poslednji kupon i glavnica. Indeksne obveznice pla
ć
aju kamatu u polugodišnjim kuponima i glavnicu o roku
dospe
ć
a uve
ć
anu za rast inflacije, koji se meri indeksom rasta cena na malo. Tako
đ
e, emituju se i “odrezane” državne obveznice (Gilt Strips).
Sli
č
ne oblike dugoro
č
nih državnih obveznica emituju i druge zemlje (npr. u Francuskoj, emisiju obveznica vrši Agence France Tresor, koja je u sastavu
Ministarstva finansija).

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti