UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE

Banja Luka

SEMINARSKI RAD

IZ PREDMETA "

OSNOVE FINANSIJSKOG MENADŽMENTA

"FINANSIJSKI DERIVATI"

Student:   Mentor:
Prof. dr. Ristić Žarko

Banja Luka, decembar, 2009. god.

SADRŽAJ

Strana:

UVOD

......................................................................................................................

VRSTE DERIVATA

..............................................................................................

FJUČERSI

..............................................................................................................

OPCIJE

................................................................................................................... 15

SVOP

....................................................................................................................... 21

DEPOZITNE POTVRDE

...................................................................................... 22

ZAKLJUČAK

......................................................................................................... 24

LITERATURA

....................................................................................................... 25

Strana 2 od 26

B. Prema načinu i mjestu trgovanja:

Prema načinu i mjestu trgovanja, a time i pripadajućim karakteristikama razlikujemo
berzanske i vanberzanske.

C. Prema načinu iskazivanja:

A. Bilansni derivati, koji se mogu prikazati u bilansu stanja emitenta:

1) konvertibilne obveznice;

2) američke odnosno globalne potvrde o depozitu;

Potvrde o depozitu su dokumenti izdati u jednoj zemlji, koji ovlašćuju imaoca na
odredjeni broj i vrstu hartija izdatih u drugoj zemlji. Generalno se smatra da imalac ima
pravični svojinski interes na osnovnu hartiju, a ne samo lično pravo da isporuči ili
prenese. Spadaju u derivate jer, u odnosu na osnovne predmete trgovanja, postoje
razlike odnosno ograničenja u valutama;

3) varanti;

Razlikujemo:

1) varante koje emituju kompanije. Oni daju pravo imaocu (akcionaru) da po fiksnoj

cijeni, upiše akcije kompanije na neki dan u budućnosti. Cijena upisa je obično
utvrdjena iznad trenutne tržišne cijene akcije u vrijeme emisije varanta. Ako tržišna
cijena akcije predje fiksnu cijenu utvrdjenu varantom, nastaje unutrašnja vrijednost
varanta, što se jasno odražava i na njegovu cijenu. Princip je gotovo isti kao i kod
utržive opcije. Medjutim, dok varant daje pravo na kupovinu novoemitovanih akcija
kompanije, opcija daje pravo na kupovinu postojeće akcije od trenutnog vlasnika, i
ne utiče na finansiranje same kompanije. Kod trgovanja varantima na tržištu
kapitala, prije se primenjuje tehnologija karakteristična za akcije, nego za opcije.
Varanti se ponekad izdaju kao povlastica uz kupovinu dužničkih hartija i često se
označavaju kao “akcijski slatkiš”. Naime, zajmovi sa fiksnom kamatom su
nepopularni u periodima visoke inflacije, ali ako uz to, po odredjenoj proporciji,
upisnik zajma dobije i varante on postaje zainteresovan za povećanje prosperiteta
kompanije, koji se reflektuje u cijeni akcija. Trenutna cijena varanta u odredjeno
vrijeme se, kao i kod akcija, utvrdjuje prema ravnoteži kupaca i prodavaca na tržištu.

2) varanti koje emituju investicione banke (tzv. pokriveni varanti - medjutim, u vezi sa

njima potrebno je napomenuti da oni nisu ni pokriveni, niti da predstavljaju varante);

B. Vanbilansni derivati su: forvard, svop, fjučers i opcijski ugovori. Većina teoretičara i

praktičara obično pod njima podrazumijeva posljednja dva oblika.

Forvard ugovori

- Prodavci i kupci odredjenog predmeta trgovanja imaju različite interese u

pogledu visine cijene. Medjutim, zajednički interes im je da smanje neizvjesnost kretanja
cijena na tržištu do momenta izvršenja kupoprodajnog ugovora, kako bi mogli sa izvjesnošću
da planiraju svoje poslovanje. To postižu sporazumom o visini cijene predmeta trgovanja po
kojoj će se izvršiti njihova isporuka u odredjenom momentu u budućnosti. Cijena se može
razlikovati od trenutne cijene na spot tržištu, u zavisnosti od njihovih predvidjenja i
kompromisa. Koja će ugovorna strana, na osnovu ovog ugovora ostvariti dobitak ili gubitak,

Strana 4 od 26

zavisi od kretanja cijene predmeta trgovanja na tržištu u ugovorenom periodu, uz obostranu
korist u vidu eliminisanja neizvjesnosti. Na tržištu forvarda veliki broj prodavaca i kupaca je
spreman da ponudi odnosno primi (prihvati) ponudu terminske isporuke izvjesnog predmeta
trgovanja, tako da utvrdjena buduća cijena robe odražava predvidjanja svih potencijalnih
kupaca i prodavaca. Forvard ugovor se ne prodaje. Riječ je o klasičnom ugovoru o terminskoj
kupoprodaji, sa rokom isporuke u budućnosti. Princip kupoprodaje buduće isporuke, dugo je
karakterisao tržišta fizičke robe (uglavnom metala i glavnih trgovinskih namirnica) i valutna
tržišta. Smisao valutnog forvarda je eliminisanje neizvjesnosti (rizika) promjene valutnih
kurseva.

Fjučers ugovori

- Fjučers ugovori su likvidni terminski ugovori o kupoprodaji određene

aktive u budućnosti. Fjučers ugovori predstavljaju visoko standardizovane terminske ugovore
kod kojih kupac i prodavac zaključuju kupoprodajni ugovor, po unaprijed određenoj cijeni,
ali ne vrše plaćanje do dana dospijeća utvrđenog ugovorom. Ugovorom se preciziraju uslovi
isporuke, i tek kada se oni ispune vrši se isplata. Radi obezbjeđenja izvršenja ugovora, kupac
i prodavac su obavezni da polože određeni depozit u klirinšku kuću, u zavisnosti od predmeta
ugovora i čija visina se kreće u rasponu od 5-15% od vrijednosti ugovora. Za razliku od
ostalih ugovora – njima se može trgovati na sekundarnom finansijskom tržištu.
Kod fjučersa, kao i kod ostalih derivata, postoje izvjesna nerazumevanja suštine ili
nepreciznosti koje mogu izazvati zabunu. Definicija po kojoj je "finansijski fjučers ugovor
terminski ugovor u kome nema fizičkog prenosa tržišnog materijala koji je predmet ugovora,
nego se samo stvara pravo ili obaveza da se predmet ugovora kupi ili isporuči na neki budući
dan naznačen u ugovoru”, predstavlja primjer definicije koju bi trebalo precizirati. U tom
smislu, fjučers smatramo vrstom terminskog ugovora, kojim se ugovorne strane obavezuju
da, odredjenog dana u budućnosti, kupe odnosno prodaju predvidjeni predmet trgovanja po
fiksno utvrdjenoj cijeni, kada se, umjesto fizičke isporuke, po pravilu, vrši obračun odnosno
naplata eventualnog gubitka i dobitka odgovarajućoj ugovornoj strani, u zavisnosti od
uspješnosti predvidjanja kretanja cijene datog predmeta trgovanja.
Fjučers ugovor predstavlja opkladu o kretanju cijena npr. akcija ili obveznica, pri čemu je za
investitora od malog značaja šta se sa samim predmetom trgovanja dešava. Takodje, kod
kupovine fjučers ugovora na indeks cijena akcija, koji ne predstavlja svojinu nad bilo kojim
predmetom, riječ je o čistoj opkladi o kretanju cijena akcija koje su sastavni dijelovi datog
indeksa u utvrdjenom periodu.

Opcijski ugovor

- Opcijski ugovor je onaj ugovor na osnovu koga kupac stiče pravo da (do)

odredjenog dana u budućnosti kupi (odnosno proda) predmet trgovanja, po cijeni utvrdjenoj u
momentu   kupovine   opcije,   uz   obavezu   plaćanja   odredjene   premije,   a   prodavac   preuzima
obavezu da na zahtjev kupca opcije proda (odnosno kupi) dati predmet trgovanja. Kod tzv.
američke opcije (koja je najuobičajenija u V. Britaniji) ovo pravo se može izvršiti u bilo kom
momentu   do   dospjeća,   dok   ga   je   kod   tzv.   evropske   opcije   moguće   izvršiti   samo   na
predvidjeni datum dospjeća.
Osnovna   karakteristika   opcije   (naročito   američkog   tipa)   je   da   vlasniku   pruža   tzv.   snagu
čekanja jer, u slučaju za njega nepovoljnog kretanja promptne cijene osnovnog predmeta
trgovanja (npr. valute), on može sve do datuma isteka opcije, da sačeka da se ono promeni u
njegovu korist.
Lice koje očekuje rast cijene odredjenog predmeta trgovanja, može odmah da ga kupi, ali je
dužno da plati cjelokupan iznos njegove trenutne cijene. Umjesto toga, ono može smatrati
vrijednim da plati odredjenu premiju za opciju, koja mu daje pravo na njegovu kupovinu po
utvrdjenoj cijeni, u bilo kom momentu do ili na sam dan isteka predvidjenog roka. Ako cijena
ne poraste preko visine utvrdjene u opcijskom ugovoru, opcija nema vrijednost i kupac gubi
premiju   koju   je   platio,   ali   to   istovremeno   predstavlja   i   najveći   mogući   iznos   njegovog
gubitka. Medjutim, ako cijena osnovnog predmeta trgovanja na tržištu poraste preko cijene

Strana 5 od 26

Berze derivata

- Derivatnim ugovorima trguje se na organizovanim i regulisanim berzama ili

van berze. Neke od regionalnih berzi u SAD su glavni centri za trgovanje opcijama. Štampa
najčešće razmatra dogadjanja na javnim tržištima derivata. Berzanski derivatni ugovori su
standardizovani,   zamjenljivi   ili   "potrošni"   ugovori   kojima   se   u   velikom   broju   trguje   na
otvorenim tržištima organizovanih berzi. Prema tome, na berzama derivata vrši se promet
isključivo   formalizovanih   ugovora.   U  njima   su   standardizovani  rokovi   dospjeća,   količina
osnovnog   predmeta   trgovanja,   kao   i   visina   vrijednosti   ugovora,   tako   da   se   u   aukcionim
procesima izmedju kupaca i prodavaca utvrdjuje samo cijena ugovora.
Veći stepen njihove likvidnosti ili sposobnosti za trgovanje, je posljedica postojanja većeg
broja kupaca i prodavaca na berzi. Uvodjenje berzanskih derivata podrazumijeva ispunjenje
odredjenih uslova i pribavljanje izvjesnih odobrenja prije otpočinjanja trgovanja. Oni su u
znatnoj mjeri regulisani i kod njih je naglašena transparentnost trgovanja. Terminsko tržište
posjeduje   najveći   stepen   institucionalizacije   u   odnosu   na   sva   ostala   finansijska   tržišta.
Učesnici su samo posebno ovlašćene berzanske institucije, dok se posebna pažnja posvjećuje
kontroli neregulisane trgovine.
Komisija   za   hartije   od   vrijednosti   propisuje   uslove   za   uvođenje   finansijskih   derivata   u
trgovinu   na   berzi,   uslove   za   obavljanje   trgovine   i   način   izmirenja   obaveza   iz   poslova
zaključenih u trgovini finansijskim derivatima.
Tržišta   finansijskih   fjučersa   su   veoma   dinamična.   Stalno   se   uvode   novi   i   često   nestaju
postojeći ugovori, koji ne uspijevaju da privuku potrebno interesovanje. Tako se npr. na
Londonskoj medjunarodnoj berzi finansijskih fjučersa i opcija (LIFFE) trguje finansijskim
rizikom. Subjekti koji nisu voljni da preuzmu finansijske rizike (promjene cijena hartija od
vrijednosti,   kamatnih   stopa,   kurseva   valuta   itd),   prenose   ih   onima   koji   to   žele   i   koji   su
sposobni da ih kontrolišu. Tražnja za ovim proizvodima bila je tako velika, da je LIFFE od
svog osnivanja 1982. godine, ostvarivala godišnji rast od 40%, što je danas svrstava medju tri
najveće berze derivata u svijetu, poslije Čikaškog parketa za trgovanje i Čikaške trgovačke
berze. Njeni prihodi su 1.000 mil. funti „nevidljivih prihoda“ za V. Britaniju.

Vanberzanski derivati

- Derivatni ugovori kojima se trguje van berze, često se oblikuju radi

ispunjavanja posebnih potreba različitih klijenata. Pošto nisu standardizovani, zamjenljivi ili
"potrošni" ugovori, obično su manje likvidni ili podesni za trgovanje, jer postoji manji broj
kupaca i prodavaca. Prednost im je prilagodjenost posebnim potrebama klijenata, što nije
moguće kod berzanski trgovanih ugovora. Takodje, oni relativno brzo odgovaraju na potrebe
posebnih klijenata, jer za njihovo zaključivanje nije potrebna prethodna saglasnost nadležnih
organa. U principu, regulacija vanberzanskog trgovanja je slabija, što podrazumijeva veću
tajnost tržišta i manju transparentnost i uočljivost trgovačkih uzoraka. Stoga se
vanberzanskim derivatima okreću subjekti koji žele da iskoriste prednosti konkurencije po
osnovu neobjavljivanja svoje izloženosti, imena svojih klijenata, predmeta kojima trguju, i
veličine poslovanja.

Regulacija tržišta derivata

- Izgleda da regulatore najviše zabrinjava i zbunjuje eksplozija

trgovanja derivatima. U početku su podsticaj dala uzburkana kolebanja kamatnih stopa i
valutnih kurseva 70-ih. Neophodnu tehnološku infrastrukturu pružio je rapidan napredak u
oblasti obrade informacija i telekomunikacija. To je drastično smanjilo troškove trgovanja i
stvorilo   nove   tehnike   za   smanjivanje   rizika,   povećanje   prinosa   i   troškovno-efektivnu
arbitražu.   Konačno,   deregulacija   je   stimulisala   integraciju   različitih   produktnih   tržišta   i
nacionalnih tržišta i odredila regulatorne implikacije u medjunarodnoj areni.
Mediji često  ukazuju  na  ogromne  gubitke  u  poslovanju  derivatima,  što  sa rastom  obima
trgovanja, naročito u posljednje vrijeme, postavlja pred regulatore niz ozbiljnih pitanja o
potrebi, obimu i elementima koje je neophodno regulisati, kao i načina na koji bi to trebalo
učiniti. Medju tržištima derivata postoji niz podudarnosti i razlika. Jedna od sličnosti je npr.
da   sve   berze   derivata   posluju   pod   nekom   formom   državne   regulacije,   za   izvjesnim

Strana 7 od 26