Финансијски извештаји

 су пословни документи којима 

предузеће

 даје информације о 

резултатима својих трансакција особама и организацијама изван предузећа и корисницима 
унутар предузећа.

Основни финансијски извештаји су:

1.

Биланс стања

2.

Биланс успеха

3.

Извештај о променама на капиталу

 или Извештај о промени власничке главнице

4.

Биланс токова готовине

5. Ноте или белешке уз финансијске извештаје

Bilans stanja

 je 

finansijski izveštaj

 o stanju (imovine) 

privrednog društva

 na određeni dan.

Sastoji se od uporednog prikaza

aktive

, odnosno sredstava sa kojim 

privredno društvo

 raspolaže i

pasive

, odnosno prikaza izvora ili porekla sredstava sa kojim 

privredno društvo

 raspolaže. U 

bilansu stanja vrednost 

aktive i pasive

 mora da bude jednaka.

Na primer, ako jedno 

privredno društvo

 ima u svom magacinu 

robu

 u vredosti od 1.000.000 

novčanih jedinica, ta 

roba

 će biti prikazana u bilansu stanja kao aktiva, odnosno kao sredstvo 

kojim privredno društvo raspolaže. Ako na ime ove robe privredno društvo duguje dobavljačima 
900.000 novčanih jedninca, a bankama 100.000 novčanih jedinica onda će u bilansu stanja kao 
poreklo ove robe, odnosno kao pasiva biti navedeni ovi dugovi. Kao što se vidi bilans je 
uravnotežen, aktiva je 1.000.000 novčanih jednica, a pasiva je 900.000 + 100.000 odnosno 
1.000.000.

Reč bilans inače potiče od latinske reči 

bi

 i 

lanx

 što znači dvostruki tas na vagi.

Bilans uspeha

 je 

finansijski izveštaj

 u kome se prikazuju prihodi i rashodi 

privrednog društva

 sa 

ciljem utvrđivanja rezultata poslovanja (ostvarene dobiti ili gubitka) u određenom vremenskom 
periodu.

Logično, sadržinu bilansa uspeha čine 

prihodi

 i 

rashodi

 stim da se naročito ističe struktura 

prihoda i rashoda.

Struktura prihoda

[

уреди

]

Prihodi su razvrstani u četiri grupe:

Prihodi od prodaje robe i usuga (poslovni prihodi) — ova vrsta prihoda čini osnov 

poslovanja 

privrednog društva

.

Finansijski prihodi — ovu vrstu prihoda čine uglavnom prihodi od 

kamata

 i 

dividendi

Vanredni prihodi — ova vrsta prihoda nastaje po osnovu prodaje hartija od vrednosti, 

osnovnih sredstava za rad privrednog društva, smanjenja obaveza i sl.

Revalorizacioni prihodi — nastaju po osnovu revalorizacije 

osnovnih sredstava

, kapitala, 

finansijskih plasmana i dr.

Struktura rashoda

[

уреди

]

Isto kao i prihodi i rashodi su podeljeni u četiri grupe:

Poslovni rashodi — u poslovne rashode spada nabavna vrednost prodate 

robe

, troškovi 

materijala, 

zarada

, amoritizacije i slično.

Finansijski rashodi — uglavnom su to rashodi po osnovu 

kamata

 ili negativnih kursnih razlika.

Vanredni rashodi — nastaju kao posledica nepredviđenih poslovih događaja na koje 

privredno društvo ne može da utiče.

Revalorizacioni rashodi — ova vrsta rashoda nastaje po osnovu 

revaloricacije

 kapitala.

Literatura

[

уреди

]

SLOVIĆ, Dragoslav: Knjigovodstvo troškova, Beograd: Privredapublik, 1988 P-3983

Izveštaj o promenama na kapitalu

Из Википедије, слободне енциклопедије

Izveštaj o promenama na kapitalu

 ili 

izveštaj o promeni vlasničke glavnice

 je poseban 

deo 

finansijskog izveštaja

 u kome se prikazuju podaci o promenama (povećanjima i smanjenjima) 

sopstvenog 

kapitala

 jednog pravnog lica u periodu od početka poslovne godine, do dana 

bilansiranja.

[1]

. To je izvedeni izveštaj u skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji

[2]

, koji je 

namenjen vlasnicima kapitala. Sačinjavanja na osnovu 

bilansa stanja

 i 

bilansa uspeha

 i obavezno 

mora da sadrži

[3]

:

neto dobitak ili gubitak u toku obračunskog peroida

background image

Инвестициона активност се односи на вредновање и селекцију улагања чији је рок дужи 

од једне године. У примање готовине по основу инвестиционих активности спадају: 

продаја 

основих средстава

, продај обвезница и акција других предузећа, док издавања 

по овом основу чине набавка основних средстава, куповина обвезница и 

акција

 других 

предузећа.

Финансијску активност предуећа чине односи са власницина (инокоснима ортацима или 

деоничарима) и повериоцима (краткорочним и дугорочним). Новчани токови који 

настају у оквиру финансијске активности по правилу не утичу на биланс успеха. 

Примања настају на основу продаје акција, обвезница, задужења по основу 

краткорочних кредита и сл., док се издавања готовине односе на исплату 

дивиденди

плаћања главнице на дугорочне кредит и отплате краткорочних кредита.

POJAM, PREDMET I CILJEVI ANALIZE 
FINANSIJSKIH IZVEŠTAJA 
Za uspešno poslovanje preduzeća i uspešno obavljanje revizije neophodno je poznavati 
osnovne postavke analize finansijskih izveštaja. Suština definisanja pojma analize 
finansijskih izveštaja nalazi se u shvatanju da analiza treba da podvrgne posmatranju, 
ispitivanju, oceni i formulisanju dijagnoze onih procesa koji su se desili u 
kompaniji i koji se kao takvi nalaze sažeti i opredmećeni u okviru finansijskih 
izveštaja. Finansijska analiza predstavlja iscrpno “istraživanje, kvantificiranje, deskripciju 
i ocenu finansijskog statusa i uspešnosti poslovanja preduzeća.”1
 
 
Iz prethodne definicije proizlazi da su predmet analize finansijski izveštaji, konkretno, 
godišnji izveštaj kompanije, koji sadrži bilans stanja, bilans uspeha, izveštaj o tokovima 
gotovine, izveštaj o promenama na kapitalu, napomene i izveštaj revizora. Uz pomenute, 
obavezne elemente godišnjeg izveštaja, predmet analize su i svi drugi segmenti 
godišnjeg izveštaja, koji nisu obavezni, kao što su pismo menadžmenta upućeno 
akcionarima kompanije (Letter to shareholder) i dodatne diskusije i analize menadžmenta 
(Management Discussion and Analysis). Pošto dobro organizovano računovodstvo 
obezbeđuje sistematsku i hronološku evidenciju poslovnih transakcija i drugih događaja, 
to ono obezbeđuje i zaokruženu sliku efekata poslovnih transakcija u obliku godišnjeg 
izveštaja. Godišnji izveštaj je stoga postao zakonom i regulativom propisana obaveza za 
kompanije, a samim tim i predmet ekonomsko- finansijske analize. 
 
Ciljevi analize finansijskih izveštaja mogu se podeliti na opšte i posebne ciljeve. Opšti 
ciljevi odnose se na sagledavanje zarađivačke sposobnosti (rentabilnosti, profitabilnosti, 
uspešnosti) kompanije i finansijskog položaja (statusa) kompanije, njezinih novčanih 
tokova i promena na kapitalu u cilju pružanja informacija korisnicima (naručiocima) 
analize. 
 
S obzirom da su korisnici finansijske analize stejkholderi2
, tako se i posebni ciljevi 
analize finansijskih izveštaja odnose na zadovoljavanje informacionih potreba 
stejkholdera. Kada govorimo o stejkholderima, najznačajniji su investitori u akcije (equity 
 1

 Stojiljković, dr Milorad, Krstić, dr Jovan. Finansijska analiza, Ekonomski fakultet, Niš, 
2000.g., str. 12. 2
 Termin stejkholderi (stakeholders) predstavlja svaku organizaciju ili pojedinca koja ima 
interes u 
poslovanju kompanije čiji su finansijski izveštaji predmet analize. U računovodstvenim 
standardima 
stejkholderi se nazivaju korisnicima finansijskih izveštaja i dele se u dve grupe – interni 
(menadžeri, 
zaposleni) i eksterni (investitori u akcije i obaveznice, veliki kreditori, državni organi, 
poslovni partneri, 
sindikati i druge organizacije). 
 
 
 
6 / 124 
investors) i kreditori (bond investors, banks), odnosno oni korisnici koji obezbeđuju kapital 
kompaniji i kao takvi omogućavaju da kompanija bude poslovno sposobna. 
Investitori i kreditori koriste računovodstvene informacije u cilju procene kvaliteta 
ostvarenog rezultata kompanije (dobitka ili gubitka) i budućih novčanih tokova koji su 
povezani sa njihovim ulaganjima (kamate za imaoce obveznica, kamate za zajmodavce -
banke i dividende, kapitalne dobitke za akcionare). Država i njezini organi koriste 
računovodstvene informacije u cilju utvrđivanja mera ekonomske politike, donošenja 
odgovarajućih odluka o podsticanju određenih delatnosti i privrednih grana i nadziranje 
sprovođenja mera ekonomske politike. Menadžeri svih nivoa odlučivanja, kao interni 
korisnici, koriste informacije analize finansijskih izveštaja u cilju planiranja, organizovanja i 
kontrole, što je suština menadžerskih aktivnosti. 
 
Posebni ciljevi analize finansijskih izveštaja mogu se posmatrati i na drugačiji način, 
respektovanjem Međunarodnih računovodstvenih standarda / Međunarodnih standarda 
finansijskog izveštavanja (MRS/MSFI). 
 
Prema Okviru Međunarodnih računovodstvenih standarda/Međunarodnih standarda 
finansijskog izveštavanja, osnovni cilj računovodstva je da pruži informacije o 
sposobnosti preduzeća da stvara novac i ekvivalente novca,
3
 kao i informacije o 
proceni dinamike i izvesnosti stvaranja novca. 
 
Ovu sposobnost stvaranja novca kao računovodstveni cilj, ne treba bukvalno shvatiti kao 
usmerenost aktivnosti preduzeća na ostvarivanje što većeg stanja novca na tekućem 
računu. Ona se definiše kao sposobnost korisnika (stejkholdera) da iz 
računovodstvenih informacija dođu do objektivnih podataka o tome da li će 
preduzeće isplatiti dividende (prinos za investitora), kamate (prinos za kreditore), tekuće 
obaveze prema dobavljačima za materijal, opremu, obaveze prema fiskalnim organima 
(porez), kao i da li na vreme proizvodi i isporučuje svoje proizvode kupcima. Dakle, već 
kroz MRS/MSFI definiše se opšti cilj računovodstva iz kojeg proizlaze i posebni ciljevi 
finansijske analize za svakog pojedinačnog korisnika. 

Na osnovu interakcija različitih korisnika informacija, možemo istaknuti i sledeće posebne 
ciljeve finansijske analize: 

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti