UVOD
Za uspješno poslovanje preduzeća i uspešno obavljanje revizije neophodno
jepoznavati osnovne postavke analize finansijskih izvještaja. Suština definisanja pojma
analize finansijskih izvještaja nalazi se u shvatanju da analiza treba da podvrgne
posmatranju, ispitivanju, ocjeni i formulisanju dijagnoze onih procesa koji su se desili u
kompaniji i koji se kao takvi nalaze sažeti i opredmećeni u okviru finansijskih izvještaja.
Finansijska analiza predstavlja iscrpno “istraživanje, kvantificiranje, deskripciju i
ocenu finansijskog statusa i uspješnosti poslovanja preduzeća.”
1
Iz prethodne definicije proizlazi da su predmet analize finansijski izvještaji,
konkretno, godišnji izvještaj kompanije, koji sadrži bilans stanja, bilans uspjeha, izvještaj
1
Stojiljković, M., Krstić, J.,( 2000), Finansijska analiza, Ekonomski fakultet, Niš,str. 12.
2
o tokovima gotovine, izvještaj o promjenama na kapitalu, napomene i izvještaj revizora.
Uz pomenute, obavezne elemente godišnjeg izvještaja, predmet analize su i svi drugi
segmenti godišnjeg izvještaja, koji nisu obavezni, kao što su pismo menadžmenta upućeno
akcionarima kompanije (
Letter to shareholder
) i dodatne diskusije i analize menadžmenta
(
Management Discussion and Analysis
).
Pošto dobro organizovano računovodstvo obezbjeđuje sistematsku i hronološku
evidenciju poslovnih transakcija i drugih događaja, to ono obezbjeđuje i zaokruženu sliku
efekata poslovnih transakcija u obliku godišnjeg izvještaja.
Ciljevi analize finansijskih izvještaja mogu se podjeliti na opšte i posebne ciljeve.
Opšti ciljevi odnose se na sagledavanje zarađivačke sposobnosti (rentabilnosti,
profitabilnosti, uspješnosti) kompanije i finansijskog položaja (statusa) kompanije, njezinih
novčanih tokova i promjena na kapitalu u cilju pružanja informacija korisnicima
(naručiocima) analize.
Predmet seminarskog rada su finansijski izvještaji kao predmet analize.Rad je
struktuisan na način kako je navedeno u sadržaju ovog rada.
1. FINANSIJSKI IZVJEŠTAJI KAO PREDMET ANALIZE
Finansijski izvještaji su skup informacija o finansijskom položaju, uspješnosti,
promjenama na kapitalu i novčanim tokovima jedne kompanije i predstavljaju
funkcionalnu i vremenski zaokruženu cjelinu poslovnih procesa koji su se dogodili u
jednoj kompaniji i kao takvi, čine podlogu svake racionalne analize. Naredna izlaganja
obuhvataju aktivnosti koje kreiraju vrijednosti i koje svoju materijalizaciju imaju u bilansu
stanja, bilansu uspjeha, izvještaju o tokovima gotovine i izvještaju o promjenama na
kapitalu, kao i napomenama koje čine integrativni dio godišnjeg izvještaja.
1.1.
Aktivnosti koje kreiraju vrijednost
4
Slika 3. Aktivnosti kompanije
3
Poslovne aktivnosti kompanije opredmećene su u bilansu
uspjeha.Investicioneaktivnosti su materijalizovane u bilansu stanja, kao i finansijske
aktivnosti.Izvještaj o tokovima gotovine i izvještaj o promjenama na kapitalu
predstavljajuizvedene izvještaje koji se sačinjavaju na osnovu bilansa stanja i bilansa
uspjeha.Naravno, prikaz na Slici 2 ne treba shvatiti deterministički, jer se efekti određenih
aktivnosti mogu vidjeti i u drugim izvještajima. Efekti investicione aktivnosti (prodaja
stalnih sredstava uz ostvarenje dobitaka ili gubitaka na prodaji, obezvređenje tih sredstava)
mogu se vidjeti i u bilansu uspjeha.U tom smislu, radi analize cjeline poslovanja neke
kompanije kao predmet analize
pojavljuju se svi finansijski izvještaji.
2. BILANS STANJA KAO PREDMET ANALIZE
Bilans stanja je trenutna slika finansijskog položaja neke kompanije na određenidan.
On prikazuje veličinu i strukturu sredstava i izvora finansiranja.Struktura sredstava, aktiva,
3
Knežević,G.,(2009),Analiza finansijskih izvještaja,Beograd,str.10
5
ukazuje na način na koji su sredstva uložena (investiciona aktivnost), dok struktura izvora
finansiranja, pasiva, ukazuje na efekte finansijske aktivnosti, odnosno finansijsku strukturu
(konstituciju) nekog preduzeća.
4
Aktiva preduzeća, koja zadovoljava prethodno nabrojane karakteristike, sedalje u
bilansu stanja djeli na slijedeće:stalna (fiksna, dugoročna) sredstva iobrtna (tekuća,
kratkoročna) sredstva. Razlika između stalnih i obrtnih sredstava je u ispunjavanju
slijedećih karakteristika:sredstvo će biti razvrstano kao kratkoročno ako se očekuje da će se
potrošitiu redovnom toku poslovnog ciklusa preduzeća ili u periodu do 12 mjeseci,odnosno
biće razvrstano kao dugoročno, ako će se potrošiti tek protekomviše poslovnih ciklusa,
odnosno u periodu dužem od 12 mjeseci,sredstvo je kratkoročno ako se primarno drži za
svrhu prodaje u roku do 12 mjeseci, ako se drži u cilju prodaje u periodu dužem od 12
mjeseci treba garazvrstati kao dugoročno sredstvo isredstvo je kratkoročno ako je u pitanju
novac ili novčani ekvivalenti čijaupotreba nije ograničena.
Stalna ili dugoročna sredstva se mogu podjeliti na :materijalna (nekretnine,
postrojenja, oprema ),nematerijalna (naučno i tehničko znanje, dizajn, implementacija
novih procesaili sistema, licence, intelektualna imovina, tržišno znanje i trgovačkemarke)
idugoročni finansijski plasmani (zajmovi dati drugim preduzećima, ulaganjazadržana do
dospjeća - obveznice drugih preduzeća i učešća u kapitalu).
Kratkoročna ili obrtna sredstva se mogu razvrstati na:zalihe (materijala, gotovih
proizvoda, nedovršene proizvodnje, robe...),kupci i druga potraživanja,dati avansi,ostala
kratkoročna potraživanja,novac i novčani ekvivalenti (gotovina u blagajni, depoziti po
viđenju, gotovinskiekvivalenti-akcije, obveznice, komercijalni i blagajnički zapisi i sl.)
Izvori sredstava preduzeća ili pasiva pokazuje porijeklo imovine, odakle imovinau aktivi
preduzeća potiče. U bilansu stanja porijeklo imovine može biti određeno kao:sopstveni
kapital (čista imovina, kapital vlasnika) ipozajmljeni kapital preduzeća (obaveze ili dugovi,
kapital povjerilaca).
Sopstveni kapital se obračunski utvrđuje kao razlika između vrijednosti ukupneaktive
i ukupnih obaveza tj.
Sopstveni kapital = Aktiva - Obaveze.
Sopstveni kapital je po svim karakteristikama specifična računovodstvena kategorija.
On nema dospijeće i predstavlja garantnu supstancu za povjerioce, isplate vlasnicima
4
Ranković, J. (2003)Teorija bilansa, Ekonomski fakultet, Beograd, str.27
