FINANSIJSKI MENADŽMENT 

 
 
 
Uvod 
 
Uloga finansija u održavanju finansijskog zdravlja preduze

ć

a nikada ne može biti 

prenaglašena. Od svih podru

č

ja u nekoj organizaciji, nijedno nema ve

ć

u odgovornost za 

osiguravanje konstantnog fokusa na stvaranje vrednosti u organizaciji. Ova 

č

injenica je 

posebno dobila na zna

č

aju u današnjoj eri globalne konkurencije gde spoljni 

č

inioci 

poput dramati

č

ne konkurencije me

đ

u preduze

ć

ima, brzih i konstantnih tehnoloških 

promena, nestabilnosti kamatnih stopa i inflacije, deviznih kurseva, atmosfere opšte 
ekonomske nesigurnosti.... finansijskom menadžeru name

ć

u potrebu za upravljanjem 

finansijama iz nove perspektive .  
 

 

 

Ova nova perspektiva zahteva širenje fokusa ciljeva i funkcija finansijskog 

menadžmenta, i zna

č

ajnog otklona od njegove dosadašnje tradicionalne uloge koja se do 

skoro svodila na obezbe

đ

enje i izveštavanje finansijskih informacija, na kontrolu 

troškova, trošenja i upravljanje tokovima gotovine. Danas finansijski menadžer igra 
dinami

č

nu ulogu u razvoju moderne kompanije, a finansije po

č

inju da grade više 

funkcionalni koncept stvaranja vrednosti. Odeljenje finansija postaje strateški partner u 
poslu preduze

ć

a,  opsežno doprinose

ć

i stvaranju i nadgledanju vrednosti organizacije. 

Kao što je ve

ć

 re

č

eno tradicionalna uloga finansija se svodi na domen kontrole. 

Aktivnosti su u najve

ć

oj meri usmerene na izveštavanje, kontrolisanje razli

č

itih troškova 

i sa njima povezanih aktivnosti i na aktivnosti upravljanja rizikom. Me

đ

utim danas se od 

zaposlenih o

č

ekuje više. O

č

ekuje se da da idu dalje od ovih tradicionalnih aktivnosti i 

postanu strateški partneri – lideri u doprinošenju evoluciji i rastu svoje kompanije i 
naravno konstantnom rastu njene vrednosti. 
    Može  se  re

ć

i da su se finansije poput mnogih drugih funkcija unutar organizacije 

razvijale tokom vremena, prolaze

ć

i kroz 

č

etiri faze. U prvoj fazi finansije su se fokusirale 

na funkcije izveštavanja, i koncentrisale su se na izvo

đ

enje finansijskih izveštaja za 

internu i eksternu upotrebu. Druga faza razvoja funkcije finansija je potaknuta rastom 
organizacije u celini i  karakteriše je zadatak dizajniranja i uvo

đ

enja razli

č

itih kontrolnih 

mehanizama kao važne funkcije izveštavanja. Ovo podrazumeva pra

ć

enje razli

č

itih 

troškova, njihovu kontrolu i podnošenje izveštaja, što se tako

đ

e odnosi i na rizik. Sa 

pove

ć

anem kompleksnosti posla i relevantne informacije postaju ekstremno 

fragmentirane , usled 

č

ega finansije ulaze u tre

ć

u fazu. Nastaje potreba za analiziranjem  

razli

č

itih delova informacija, sa osnovnim ciljem da se akcionarima pruži  ujedinjena  

perspektiva  koja 

ć

e im pomo

ć

i u procesu odlu

č

ivanja. Ova funkcija podrazumeva 

suštinsko, duboko razumevanje posla, koje 

ć

e biti u stanju da generiše u

č

inkovitu analizu 

podrške odlu

č

ivanju. Tako u ovoj tre

ć

oj fazi razvijanje višestrukih perspektiva stvaranja 

vrednosti postaje imperativ. 

Č

etvrta i završna faza evolucije funkcije finansijskog 

menadžmenta ide dalje od domena analize  i prelazi u domen strateškog partnerstva. Ovo 
podrazumeva potrebu da finansije svoje analize moraju efektno prezentovati drugim 
grupama u organizaciji, objasniti njihove posledice za odlu

č

ivanje i biti uverljive u 

donošenju odluka koje se moraju podudarati sa ciljem maksimizacije bogatstva 
akcionara. Zanimljivo je da su finansije jedinstveno opremljene za posmatranje procesa 

stvaranja vrednosti duž celog lanca vrednosti organizacije, za sticanje uvida u razmenu 
stvaranja vrednosti kroz razli

č

ite aktivnosti, pa su tako u mogu

ć

nosti da vide celinu, kako 

svi delovi zajedno deluju (nabavka, proizvodnja, marketing, distribucija, prodaja, razvoj 
novih proizvoda, upravljanje ljudskim resursima, upravljanje IT). Finansije su stoga u  
poziciji da formiraju koherentnu celinu i pruže perspektivu koja na višestruki na

č

in 

govori o razli

č

itim aktivnostima stvaranja vrednosti unutar organizacije, a takva 

perspektiva je korisnija i privla

č

nija za akcionare. 

     Evolucija  finansijske  funkcije  od  prve  do 

č

etvrte faze, naprosto odražava evoluciju 

organizacija samih po sebi koje su od od vertikalnih hijararhija – izgra

đ

enih u vremenu 

dominacije masovne proizvodnje pokretane ekonomijom obima, prešle na ravne više 
funkcionalne, procesom vo

đ

ene organizacije, da bi u današnje vreme svoju glavnu 

orijentaciju prebacile na potroša

č

a, na brzinu reagovanja i prilago

đ

avanja. Tako je 

sredinom 1990 -ih finansijama dodeljena strateška uloga u preduze

ć

u. Glavni finansijski 

direktor postaje timski igra

č

 u naporu preduze

ć

a ka konstantnom stvaranju vrednosti za 

sve stejkoholdere. Od današnjeg finansijskog menadžera se zahteva fleksibilnost u 
prilago

đ

avanju promenama koje sve ve

ć

om brzinom name

ć

e spoljno okruženje. On mora 

imati sposobnosti pronalaženja adekvatnih izvora finansiranja, mudrog upravljanja 
imovinom, profitabilnog dugoro

č

nog investiranja u imovinu koje 

ć

e preduze

ć

u obezbediti 

pozitivnu perspektivu rasta i razvoja i iznad svega sposobnost za pravovremeno i brzo 
donošenje odluka. Finansije predstavljaju krvotok jedne organizacije. Da bi krvotok 
nesmetano tekao telom organizacije, od finansijskog menadžera se zahteva poznavanje 
celokupne anatomije organizacije, što mu omogu

ć

ava sticanje sveobuhvatne slike o 

potrebama delova organizacije i organizacije u celini.           

 

Tako

đ

e, možda ste se zapitali zašto se od vas traži da razumete problematiku upravljanja 

finansijama ukoliko vi nemate nameru da postanete finansijski menadžeri. Najbolji 
odgovor na to pitanje je da sebe pripremate za svoje budu

ć

e radno mesto, i za na

č

in rada i 

strukturu znanja koja odgovaraju potrebama nove ekonomije – ekonomije znanja i 
informacija. Tržište danas zahteva potpuno druga

č

iji profil zaposlenih. Sve više 

preduze

ć

a smanjuje broj menadžerskih radnih mesta i spajaju razli

č

ite nivoe 

korporacijske piramide. Zbog 

č

ega preduze

ć

a to 

č

ine? Izme

đ

u ostalog zbog smanjenja 

troškova i pove

ć

anja produktivnosti! Me

đ

utim ono što je još bitnije je da tržište danas 

traži

 

druga

č

iju vrstu radnika, radnika koji poseduju kompetencije, adekvatne stavove i 

intelektualnu fleksibilnost i okretljivost koja 

ć

e biti u stanju da se na sistematski i kriti

č

ki 

na

ć

in nosi sa sve komplikovanijim i promenljivijim okruženjem. Drugim re

č

ima, od vas 

ć

e se zahtevati da budete fleksibilno i multidisciplinarno obrazovani, da budete u stanju 

da pored svoje ekspertize razumete i celu sliku u okviru koje vaše preduze

ć

e posluje, što 

se odnosi kako na internu strukturu preduze

ć

a, njegovih delova i njihovih funkcija, tako i 

na spoljašnje okruženje sa kojim je vaše preduze

ć

e u interakciji. Kao rezultat toga 

odgovornosti zaposlenih i menadžera su se proširile. Kompetentnost zaposlenih se danas 
meri ne samo sposobnoš

ć

u horizontalnog napredovanja ve

ć

 i vodoravnog, pa se samim 

tim zahteva univerzalnije obrazovanje. 
 
                     
 
                                         

background image

meri finansiraju putem duga a neke ne. Ovde se postavlja pitanje da li je važno kako se 
finansira preduze

ć

e i ako jeste zašto je to bitno?  Kakvu ulogu ovde igra politika 

dividendi i politika zadržane dobiti. Ume

ć

e finansija se svodi na balansiranje izme

đ

isplate dividendi akcionarima koje mora biti u ravnoteži sa oportunitetnim troškom 
zadržane dobiti koja se tako

đ

e koristi kao sredstvo finansiranja. Kada finansijski 

menadžer kona

č

no donese odluku o strukturi finansiranja, dalje mu predstoji 

pronalaženje na

č

ina pribavljanja potrebnih sredstava finansiranja. Da bi bio uspešan u 

tome on mora imati znanja o funkcionisanju finansijskih tržišta i finansijskih institucija i 
njihovih domena delovanja. Zna

č

i mora biti upoznat sa mehanizmima kratkoro

č

nog 

finansiranja, srednjoro

č

nog i dugoro

č

nog finansiranja a isto tako i sa putevima 

finansiranja – direktnog finansiranja na finansijskom tržištu ili finansiranja putem 
finansijskih posrednika.

 

 

Odluka o upravljanju imovinom

 - Ova odluka se ti

č

e efikasnog upravljanja ste

č

enom 

imovinom. Finansijski mendžer konstantno prati troškove poslovanja, racionalnost 
upotrebe postoje

ć

e imovine, brine o njenoj efikasnoj alokaciji i upotrebi. Sa obzirom da 

je finansijski menadžer optre

ć

en razli

č

itim stupnjevima poslovne odgovornosti nad 

postoje

ć

om imovinom, usled ovih odgovornosti on u praksi više brine o teku

ć

oj nego o 

fiksnoj imovini.  
 
Veoma je bitno imati na umu da finansijsku funkciju treba posmatrati u me

đ

usobnoj 

povezanosti sa ostalim funkcijama u poslovanju preduze

ć

a: nabavnom, proizvodnom, 

prodajnom itd.. kako bi se izvršili slede

ć

i zadaci za nesmetano obavljanje poslovanja:  

Planiranje finansijskih sredstava,  Obezbe

đ

enje finansijskih sredstava za proizvodnju i 

nabavnu funkciju i  Naplata potraživanja po izvršenoj prodaji 
 
   
 

ZADACI UPRAVLJANJA FINANSIJAMA 

  
 

Osnovni motiv i cilj finansijskog poslovanja je maksimizacija bogatstva vlasnika 
preduze

ć

a. Upravo se ocena uspešnosti odluka o finansiranju donosi na osnovu ovog 

standarda. Maksimizacija profita ne mora da zna

č

i i istovremeno pove

ć

anje zarade po 

akciji što je osnovni reper uspešnosti za svakog vlasnika preduze

ć

a. Na

č

ini za 

maksimizaciju profita mogu biti razli

č

iti, a neki od njih direktno vode smanjenju udela 

vlasnika u profitu što vodi smanjenju zarade po akciji. Obi

č

ne akcije predstavljaju dokaz 

o udelu u vlasništvu nad preduze

ć

em, a bogatstvo akcionara je iskazano tržišnom cenom 

obi

č

ne akcije preduze

ć

a. Tržišna cena obi

č

nih akcija preduze

ć

a odražava uspešnost 

odluka preduze

ć

a po pitanju investiranja, finansiranja i upravljanja imovinom.  Tako se 

uspešnost poslovnih odluka pokazuje preko uticaja koji te odluke imaju na cenu akcija. 
Me

đ

utim maksimizacija zarade po akciji nije u potpunosti prikladan cilj jer ima svoje 

bitne nedostatke. Prvi nedostatak je taj da ne uzima u obzir vremensku dimenziju novca, 
ne odre

đ

uje rokove i trajanje o

č

ekivanih prinosa. Veoma mali broj akcionara 

ć

podržavati projekat koji bi prvi prinos obezbedio za 20 godina. Drugi nedostatak ovog 
repera kao cilja poslovanja je nedostatak od kog boluju i ostale tradicionalne mere 

profitabilnosti, a to je nedostatak razmatranja rizika. Obi

č

no su rizi

č

niji projekti 

profitabilniji od onih sa manjim stepenom rizika ali i procena o

č

ekivanog prinosa od 

ovakvih projekata je tako

đ

e rizi

č

nija.. Zato bi i o

č

ekivano kretanje zarada po akciji bilo 

rizi

č

nije ukoliko bi se donela odluka o realizaciji projekta sa ve

ć

im stepenom rizika. 

Tako

đ

e odnos duga u ukupnoj strukturi kapitala pove

ć

ava ili smanjuje rizi

č

nost 

preduze

ć

a. Može se desiti da dva preduze

ć

a imaju iste o

č

ekivane zarade po akciji, ali 

preduze

ć

e koje je rizi

č

nije od drugog 

ć

e imati ve

ć

e fluktuacije u zaradi, pa iz tog razloga 

tržište kapitala može da percipira nižu cenu akcija za ovakvo preduze

ć

e u pore

đ

enju sa 

onim sa nižim stepenom rizika. Tako

đ

e još jedan nedostatak maksimizacije zarade po 

akciji je taj što ne uzima u obzir uticaj politike dividendi preduze

ć

a na tržišnu cenu 

akcije. Ukoliko je maksimizacija zarade jedini cilj, preduze

ć

e nikada ne bi trebalo da 

isplati dividendu, jer ono uvek može pove

ć

ati zaradu po akciji, putem zadržavanja dobiti 

i njenog daljnjeg investiranja po bilo kojoj pozitivnoj stopi prinosa.  
     Upravo iz ovog razloga treba imati na umu da cilj maksimizacija zarade po akciji ne 
mora biti isti sa ciljem maksimizacije tržišne cene akcija. Tržišna cena akcije preduze

ć

predstavlja osnovnu procenu vrednosti preduze

ć

a, jer uzima u obzir sadašnju i o

č

ekivanu 

budu

ć

u zaradu po akciji, vremensku dimenziju novca, trajanje i rizik zarada, dividendnu 

politiku preduze

ć

a i ostale faktore koji uti

č

u na tržišnu vrednost akcije.  

 
   U okviru postavljenog cilja zadatak upravljanja finansijama se svodi na  
 

1.

 

Pove

ć

anje plasmana sredstava na finansijskom tržištu 

2.

 

 Pove

ć

anje sredstava za investiranje 

3.

 

 Upravljanje tokovima gotovine 

4.

 

 Donošenje optimalnih investicionih odluka i odluka o raspodeli dividendi. 

 
 

Maksimalno pove

ć

anje kapitala i efikasno upravljanje gotovinom, je odlu

č

uju

ć

kriterijum upravljanja poslovanjem, te on stoga suštinski odre

đ

uje i cenu H odV 

preduze

ć

a na finansijskom tržištu.

 

 

                 

Glavne aktivnosti finansijskog menadžera 

 

Posao finasijskog menadžera predstavlja niz aktivnosti koje se mogu svesti na tri oblasti: 
  

1.

 

 

Finansijsko poslovanje

 – u ovoj oblasti dominiraju znanje i veštine 

sprovo

đ

enja  finansijske analize, analize troškova i aktivnosti upravljanja 

gotovinom.  

2.

 

Investiranje

 - podrazumeva ume

ć

e u investicionom  istraživanju, poslovanju 

sa hartijama od vrednosti, odnosima sa finansijskim institucijama poput 
banaka, osiguravaju

ć

ih institucija itd. 

3.

 

Finansijske usluge

 -  uklju

č

uju finansijsko planiranje, obezbe

đ

enje sredstava 

za nesmetano poslovanje, organizovanje procesa rada, blagovremenu naplatu 
potraživanja, investiranje, finanijski konsalting, informisanje, upravljanje i 
kontrolu poslovanja.  

  

background image

   Isto tako i problem slepog putnika može da smanji proizvodnju potrebnih 

informacija. Ako znate da drugi akcionari pla

ć

aju za proizvodnju specifi

č

nih informacija 

nadzora, možda 

ć

ete poželeti da se prošvercujete i ne platite. Ako to možete u

č

initi vi, 

onda isto tako to mogu u

č

initi i drugi akcionari vašeg preduze

ć

a. Tako odjednom niko ne 

bi hteo da plati za nadgledanje preduze

ć

a.  

  Ukoliko predpostavimo da menadžeri ipak rade u najboljem interesu za preduze

ć

e oni se 

još uvek susre

ć

u sa suprotnostima koje proizilaze iz potrebe za zadovoljenjem zahteva 

akcionara i obezbe

đ

enja stabilnog i uspešnog poslovanja preduze

ć

a. Menadžeri 

pokušavaju da zadovolje zahteve akcionara ali i da preduprede prevelike rizike u 
poslovanju, recimo tako što 

ć

e doneti odluku o investiranju u siguran projekat koji ne 

donosi preveliku, ve

ć

 pristojnu ali sigurnu dobit. Sa obzirom da finansijski menadžer 

odgovara za rezultate investiranja, iz tog razloga je i oprezan po pitanju donošenja 
riskantnijih odluka, koje ne samo što mogu da ugroze njegovu karijeru i reputaciju, ve

ć

 

što je bitnije mogu da negativno uti

č

u na budu

ć

nost korporacije. 

Problematika ovih 

sukoba interesa i odlika vezanih za njih se naziva AGENCIJSKA TEORIJA, što se u 
principu svodi na na

č

in rešavanja problema ostvarenja pove

ć

anja vrednosti kapitala.  

 
Ubaciti tabelu sa slajda 17 finansijski menadžment u organizacionoj strukturi. 
 
 
                                              

 

SPOLJNO  OKRUŽENJE   

 
 Strategija finansijskog menadžmenta se odražava kroz  na

č

in na koji preduze

ć

e koristi 

svoje resurse i sposobnosti u poslovnom okruženju da bi ostvarilo svoje ciljeve. Jedan od 
najbitnijih strateških ciljeva preduze

ć

a je ostvarivanje što ve

ć

e dobiti. Ukoliko preduze

ć

ispuni cilj maksimiziranja vrednosti kapitala akcionara – ostvari što ve

ć

u dobit,  koristi 

ć

imati razli

č

ite interesne grupe: Akcionari, menadžeri, zaposleni, dobavlja

č

i, kupci, 

država.  
Najvažniji segmenti spoljnog okruženja za preduze

ć

e su poslovno, finansijsko i poresko 

okruženje, koje svako preduze

ć

e mora dobro da poznaje i razume ukoliko želi da uspešno 

posluje. Glavni zadatak preduze

ć

a je da ostvari što ve

ć

u dodatnu vrednost za sve svoje  

stejkholdere, dakle sve one interne i eksterne u

č

esnike koji su na bilo koji na

č

in povezani 

ili zainteresovani za rad preduze

ć

a. Tako danas svako moderno preduze

ć

e mora da 

uvažava i razvija potencijale svojih zaposlenih, da izvršava svoje obaveze prema 
dobavlja

č

ima, da stalno izalazi u susret zahtevima i potrebama kupaca, i da respektuje 

vrednost okruženja i društva. Menadžment mora da pokaže adekvatnu osetljivost na 
potrebe i prohteve svoga okruženja u cilju me

đ

usobnog uskla

đ

ivanja interesa razli

č

itih 

interesnih grupa.  

 

 
 
 
 
 
 

Želiš da pročitaš svih 71 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti