1
UVOD
Analiza poslovanja preduzeća ''proizvodi'' informacije potrebne za upravljanje. Za razliku od
cjelovite analize, koja zahtjeva cjelovit obuhvat svih relevantnih podataka i informacija, bilo da
se radi o vrijednosnim (novčanim) ili količinskim (naturalnim) podacima i informacijama,
analiza finansijskih izvještaja je prvenstveno orijentisana na vrijednosne ili novčane podatke i
informacije.Baš zbog toga što je analiza finansijskih izvještaja usmejrena na kvantitativne
finansijske informacije, ona se često još naziva i finansijskom analizom.
Finansijske pokazatelje obično posmatramo kao osnovu za donošenje upravljačkih odluka i one
su osnova za dobar menadžment poslovanja i razvoja svakog kako privrednog tako i
neprivrednog objekta.
Pokazatelji se formiraju i računaju upravo zbog toga da bi se stvorila dobra informaciona osnova
potrebna za donošenje upravljačkih odluka.
Svaki pokazatelj može biti dodatna informacija za donošenje određenih odluka.
U zavisnosti od toga koje se odluke žele donositi naglašava se i značaj pojedinih vrsta
pokazatelja finansijskog kapaciteta privrednog subjekta.
Menadžment preduzeća je zainteresovan za sve aspekte finansijske analize jer se mora osigurati i
kratkoročna i dugoročna finansijska stabilnost preduzeća sto dovodi do potrebe poznavanja
većeg broja analitičkih pokazatelja.
Najveći dio podataka koji se koristi za izračunavanje pokazatelja nalazi se u temeljnim
finansijskim izvještajima – bilansu, računu dobitka i gubitka, te izvještaju o novčanim tokovima.
2
1. FINANSIJSKA ANALIZA
1.1. Pojam i značaj finansijske analize
Sam termin analiza potiče od grčke riječi ''
analysis
'' koja se može prevesti na naš jezik kao
rasčlanjivanje, rastavljanje nekog složenog objekta na njegove konstitutivne elemente. Osnovni
cilj analize je da na bazi utvrđenog kvaliteta i kvantiteta analiziranog objekta pruži informacije o
njegovom bonitetu ili trendu razvoja. Nakon toga obavezno treba da slijedi preduzimanje
određenih mjera u pravcu popravljanja boniteta i trenda razvoja analiziranog objekta.
Analiza čiji je objekat poslovanje preduzeća naziva se
analiza poslovanja preduzeća.
Za
didaktičke potrebe, ova analiza se može dekomponovati na dva područja:
-
analizu finansijskih izvještaja
-
analizu osnovnih funkcija preduzeća.
Analiza poslovanja preduzeća ''proizvodi'' informacije potrebne za upravljanje. Za razliku od
cjelovite analize, koja zahtjeva cjelovit obuhvat svih relevantnih podataka i informacija, bilo da
se radi o vrijednosnim (novčanim) ili količinskim (naturalnim) podacima i informacijama,
analiza finansijskih izvještaja je prvenstveno orijentisana na vrijednosne ili novčane podatke i
informacije.Baš zbog toga što je analiza finansijskih izvještaja usmejrena na kvantitativne
finansijske informacije, ona se često još naziva i
finansijskom analizom
.
Finansijska analiza ili analiza bilansa predstavlja istraživanje i kvantificiranje
funkcionalnih odnosa što postoje između bilansnih pozicija, bilansa stanja i bilansa uspijeha, s
ciljem da se finansijskom menadžmentu omogući vjerodostojna ocjena finansijskog položaja i
aktivnosti preduzeća. Finansijska analiza vrši dešifrovanje privrednih zbivanja evidentiranih u
knjigovodstvu i na taj način se knjigovodstvo javlja kao podloga za analizu.
Pošto su finansijski izvještaji finalni produkt račinovodstvenog procesa, to će korist od
finansijskih izvještaja ovisiti o njihovoj pouzdanosti i potpunosti u računovodstvenom smislu, te
o sposobnosti samih korisnika da razumiju i ocijene značenje prezentiranih računovodstvenih
podataka. Prema tome, ako je računovodstveni sistem pouzdan, bit će i finansijski izvještaji.
4
1.2. Ciljevi i vrste finansijske analize
U svakoj situaciji cilj analize mora biti jasno posavljen prije nego što olovka dodirne papir ili
prsti kompijutersku tastaturu.Bliže određivane ciljeva finansijske analize povezano je, pak, sa
interesima korisnika rezultata finansijske analize.
Najčešći korisnici rezultata finansijske analize u tržišnim uslovima privređivanja jesu:
a) investitori u dionički kapital
b) menadžment
c) povjerioci
d) poreski organ
e) konkurenti
f) sindikat
g) i ostali korisnici.
Investitori u dionički kapital
(dioničari) su posebno zainteresovani za tekuću i dugoročnu
profitabilnost svojih ulaganja. Oni očekuju rastuće dividende i zarade koje će povećati
ekonomsku vrijednost njihovog uloga. Njih takođe zanima i finansijsko stanje preduzeća, ali u
onom stepenu u kojem ono utiče na sposobnost preduzeća da plaća dividende i izbjegne bankrot.
Menadžment
preduzeća, bez obzira na to jesu li to profesionalni menadžeri ili vlasnici-
menadžeri, ima trostruku zadaću: ostvariti čisti (neto dobitak), držati pod kontrolom finansijsko
stanje preduzeća i spriječiti njegovu ne likvidnost, odnosno nesolventnost. Iz toga proističe da je
menadžment zainteresovan za sve aspekte finansijske analize, odnosno da pažnju posvećuje
slijedećim pokazateljima: rentabilnost ulaganja, tržišne vrijednosti, efikasnosti upravljanja
imovinom, zaduženosti i likvidnost.
5
Povjerioci
(kreditori) koji imaju kratkoročna potraživanja zainteresovani su prvenstveno za
likvidnost preduzeća. Sposobnost preduzeća da brzo plati ta potraživanja najbolje se ocijenjuje
analizom likvidnosti. Povjerioce koji imaju dugoročna potraživanja ( na primjer, potraživanja
vlasnika obveznica ) zanima sposobnost preduzeća da otpalaćuje dug u dužem periodu. Ova se
sposobnost procjenjuje na osnovu analize strukture kapitala preduzeća, obrta pojedinih kategorija
imovine i ukupne imovine, profitabilnosti preduzeća tokom vremena i sl.
Poreski organ
(fiskus) je zainteresovan za utvrđivanje osnove oporezivanja, pošto se u
preduzećima oporezuje ostvaren rezultat, poreski organ nastoji da se propisima zaštiti od
pogrešnih informacija o visini ostvarenog rezultata za oporezivanje.
Konkurente
interesuje, prije svega, razvoj poslovanja i sposobnost zarađivanja preduzeća. Oni su
zainteresovani za informacije koje mogu da otkriju glavne razloge eventualnih razlika u stepenu
rentabilnosti i finansijskom položaju u poređenju sa situacijom u njihovom preduzeću.
Zahtjevi
sindikata
odnose se na pitanje raspodjele, osiguranja radnih mjesta i izglede otvaranja
novih radnih mjesta.
Ostali korisnici
bilansnih informacija ( privredne komore, statistika, ekonomski insitituti i
privredna publicistika ) zainteresovani su za stanje i razvoj nacionalne ekonomije. Bilansne
informacije su nezamjenljiva podloga za analizu razvoja nacionalne ekonomije, ocjenu dejstva
ranijih i pripremanje novih mjera ekonomske politike.
