1
1. UVOD
Fiskalna politika (engl. fiscal policy, njem. Fiskalpolitik, Steuerpolitik) je skup svih mjera
jedne države (vlade) kojima se utječe na zarade, imovinu i akumulaciju fizičkih i pravnih
osoba s ciljem prikupljanja sredstava za financiranje društvene potrošnje. Također,
korištenjem fiskalnih instrumenata (poreza, javnih rashoda, javnog duga) država utječe na
ukupne gospodarske troškove: zarade, zaposlenost, privredni rast itd. Država mjerama
fiskalne politike regulira ciklička kretanja u gospodarstvu.
Fiskalna politika najvažnija je sastavnica ekonomske politike, pa ju je stoga i jedino moguće
spoznati ako se ona promatra u kontekstu ukupne ekonomske politike. Fiskalna politika se
dakle, javlja u okviru ekonomske politike, kao njezin dio, čiji su predmet proučavanja javni
prihodi i rashodi. Kao pojam, fiskalna politika se javlja krajem 19.stoljeća, a svoju veću
afirmaciju postiže 30-tih godina prošloga stoljeća. Fiskalna politika se dakle, bavi načinima
prikupljanja novca u državnu blagajnu i njegovog trošenja. Najbolji način prikupljanja
sredstava za javnu raspodjelu predstavlja oporezivanje. Porezi su među najstarijim oblicima
fiskalnog zahvaćanja, te oni predstavljaju najizdašniji prihod uopće. Fiskalna politika dijeli se
na: ekspanzivnu i kontrakcijsku fiskalnu politiku. Ekspanzivna fiskalna politika se često
primjenjuje u vrijeme depresije u vidu smanjenja poreza i porasta javnih rashoda, dok se
kontrakcijska fiskalna politika primjenjuje u vrijeme inflacije u vidu povećanih poreza i
smanjenja javnih rashoda. U ostvarivanju ciljeva ekonomske politike fiskalna politika ima
veoma važne zadaće. To su: alokacijska, redistributivna i stabilizacijska zadaća. Suština
alokacijske funkcije je u tome da se rashodima i porezima preusmjeri dio sredstava od
zadovoljenja privatnih na podmirenje javnih potreba. Redistributivna funkcija fiskalne
politike objašnjava kako, dohoci i imovina nisu nigdje ravnomjerno distribuirani po svim
članovima jednog društva, te da razlike potječu od stjecanja dohotka na temelju kapitala i
rada, a zatim i transfera. Osnovna zadaća stabilizacijske politike jest postići i održati stabilnu
razinu cijena i zaposlenost. Ekonomska politika određuje fiskalnoj politici ciljeve, a to znači i
kriterije za ocjenu njezine učinkovitosti. Utvrđujući međuovisnost ciljeva i instrumenata
teorija ekonomske politike,a dio tog procesa je i fiskalna politika. Osnovni ciljevi fiskalne
politike su stabiliziranje makroekonomskih rizika koji bi se mogli pojaviti zbog brzog rasta
vanjskog i javnog duga, te jačanje gospodarskog razvoja kroz povećanje makroekonomske
stabilnosti.
3
3. CILJEVI I INSTRUMENTI FISKALNE POLITIKE
Fiskalna politika je jedna od temeljnih segmenata ekonomske politike. Ekonomska politike
određuje fiskalnoj politici ciljeve, a to znači i kriterije za ocjenu njezine učinkovitosti.
Također, utvrđujući međuovisnost ciljeva i instrumenata teorija ekonomske politike
objašnjava proces ostvarivanja ciljeva ekonomske politike, a dio tog procesa je i fiskalna
politika.
Ekonomska politika je disciplina koja izučava javno ekonomsko djelovanje. Ona istražuje
proces u kojem se formiraju društvene preferencije, ostvaruje izbor instrumenata, donose
vladine odluke i poduzimaju tekuće mjere.
Nositelji ekonomske politike su svi oni subjekti koji neposredno utječu na izbor i ostvarivanje
ciljeva ekonomske politike. To su najčešće razna državna i kvazidržavna tijela ( središnje i
lokalne vlade, središnja banka...). Među nositelje ekonomske politike spadaju i političke
stranke, interesne skupine i razne međunarodne organizacije.
Osnovna obilježja nositelja ekonomske politike su:
2
1) definirani interes
2) sposobnost odlučivanja od općeg značenja za normalno odvijanje reprodukcije što
izvire iz raspolaganja sredstvima, informacijama ili političkim ovlastima
3) akcijska sposobnost
4) određena samostalnost djelovanja
Fiskalna politika je dio ekonomske politike i od ostalih područja se razlikuje po svojim
instrumentima. Ona predstavlja politiku javnih prihoda i rashoda. Primarna funkcija
fiskalnog sustava je da osigura javne prihode za financiranje javnih rashoda. Osim te ona
ima i druge funkcije u cilju postizanja određenih ekonomskih i drugih društvenih ciljeva.
Masgrejev je nefiskalne funkcije poreza kojim se vrši intervencija države podijelio na:
-
Alokativnu funkciju: porezima se postižu efekti usmjeravanja ili alokacije resursa
odvraćanjem ili poticanjem nekih aktivnosti;
2
Jurković, Pero: Javne financije, Massmedia, Zagreb, 2002., str. 54.
4
-
Redistributivnu funkciju: primjenom određenih metoda oporezivanja se ostvaruje
preraspodjela nacionalnog dohotka;
-
Stabilizacijsku funkciju: smanjenje ili povećanje poreza utječe na ponudu, potražnju,
zaposlenost, cijene.
6
Među najvažnije ciljeve fiskalne politike spadaju:
6
-
Utjecaj na razinu realnog bruto domaćeg proizvoda i stimuliranje ekonomskog rasta;
-
Utjecaj na razinu zaposlenosti;
-
Ostvarivanje društveno prihvatljive jednakosti u raspodjeli dohotka i bogatstva
određene zajednice;
-
Kontrola inflacije.
Fiskalna politika ima svoje globalne i specifične ciljeve.
Globalni ciljevi fiskalne politike su:
7
-
gospodarski rast i razvoj kroz poticanje rasta društvenog proizvoda;
-
ekonomska ravnoteža i stabilnost cijena;
-
pravednija raspodjela dohotka.
Specifični ciljevi fiskalne politike su:
8
-
financiranje ponude javnih dobara i usluga;
-
ravnomjernija socijalna raspodjela javne potrošnje;
-
stabilizacijska funkcija (kroz rast bruto društvenog proizvoda, rast zaposlenosti i
stabilne cijene);
-
strukturno – razvojna funkcija.
6
Sever, Ivo: Fiskalna politika, 2008., str. 17.
7
Ibidem
8
Ibidem
