UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA
MENADŽMENT U SPORTU - II CIKLUS STUDIJA
Predmet: Fitnes
Tema: Fitnes trening odbojkaša
STUDENT:
PREDMETNI NASTAVNIK:
Mirzet Duran
Prof.dr. Mensur Vrcić
2
SADRŽAJ
1. UVOD U RAD
3
2. PREVENCIJA OZLJEDA
4
3. PREVENTIVNI KONDICIJSKI TRENING
6
3.1 Unapređenje mišićnog tkiva
6
3.2 Unapređenje vezivnog tkiva
8
3.3 Proprioceptivni trening
9
3.3.1 Rad sa balans pločama
9
3.3.2 Rad sa velikim loptama
9
3.3.3 Kretanje po neravnim površinama
10
3.3.4 Izvedba vježbi na medicinkama
10
3.3.5 Rad na trampolinama
10
3.3.6 Rad na mekanim strunjačama
10
4. ZAKLJUČAK
11
5. LITERATURA
12
4
2. PREVENCIJA OZLJEDA
Na smanjenje broja i težine ozljeda sportaša može se utjecati u okviru više područja sportske
pripreme. Svaki od tih segmenata sportske pripreme ima svoju vrijednost u analitičkom i
integralnom promatranju njihova doprinosa prevenciji ozljeda. Zbog toga je razloga važno
razumjeti kompleksnost i multidisciplinarnost ovog problema.
Prvi znatan utjecaj na prevenciju ozljeda u sportu ima dijagnostika dimenzija antropološkog
statusa sportista. U tom smislu posebnu važnost imaju zdravstveni pregledi koji bi trebali
uključivati veliki broj postupaka kojima se želi doznati što više odgovarajućih informacija o
stanju lokomotornog aparata, unutarnjih organa, biokemijskim parametrima, historije bolesti i
ozljeda te drugim značajnim medicinskim faktorima. Također je potrebno provesti serioznu
motoričku, funkcionalnu i morfološku dijagnostiku. Informacijama o motoričkim deficitima te
njihovim uvažavanjem u kreiranju trenažnih postupaka, smanjuje se mogućnost postavljanja
prevelikih zahtjeva tokom provedbe kondicijskog treninga.
S druge strane, funkcionalna dijagnostika provedena najsavremenijom tehnologijom daje
informacije o ponašanju kardio-respiratornog sustava tijekom velikih opterećenja, pri čemu se
posredno mogu doznati bitne informacije o sportaševim eventualnim kritičnim energetskim
zonama. Konačno, antropometrijskim postupcima dolazi se do spoznaja o građi tijela,
somatotipu i kritičnim zonama sportaševe konstitucije. Psihološka dijagnostika također može
imati utjecaj na prevenciju sportskih ozljeda. Pravodobno informiranje neposrednih
realizatora sportske pripreme o dimenzijama ličnosti i mogućim rizicima koji nastaju zbog
sportaševog ponašanja na treningu, može umanjiti neželjene posljedice.
Dugoročna sportska priprema najsigurniji je put prema ostvarivanju visoko postavljenih
sportskih ciljeva. Jedino je realizacijom globalnih i parcijalnih ciljeva svake faze sportskog
usavršavanja moguće u dužem vremenskom razdoblju osigurati visoki sportski učinak i
kvalitetan zdravstveni status sportiste.
U okviru kondicijske pripreme jednako je važno voditi računa o stanju usavršenosti tehnika
pojedinih vježbi. To se posebno odnosi na trenažni rad s teretima i pliometrijsku tehnologiju
treninga, te na sve druge visokorizične operatore sportske pripreme. Biomehanički nekorektna
izvedba takvih vježbi, ovisno o stupnju opterećenja može izazvati mikrotraume lokomotornog
aparata, a onda i veće ozljede koje sportistu na dulje vrijeme mogu udaljiti iz treninga. Isto
pravilo vrijedi i za neispravne tehnike izvođenje određenih tehničkih elemenata u odbojci.
