Fitofarmacija u šumarstvu
ŠUMARSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Fitofarmacija u šumarstvu
ŠDU1001
skripta
2010.
Predgovor
Ova su skripta najvećim dijelom temeljena na građi namijenjenoj studentima Šumarskog fakulteta u
Zagrebu koji su pohađali predmet „
Zašt
itna sredstva za šumsko bilje“ nositelja prof. dr. sc. Milana
Glavaša. Zakonska regulativa je nadopunjena i obnovljena dok je veći dio pesticidnih formulacija i
aktivnih tvari zadržan mada jedan dio danas više nije na popisu dozvoljenih sredstava za zaštitu bilja.
Kada bi se u obzir uzela i trenutna ogranišenja koja nameće FSC sustav certifikacije šuma ostalo bi
vrlo malo aktivnih tvari i pripravaka koja po tome kriteriju ostaju na raspolaganju šumarskim
poduzećima koja su svoje površine certificirali.
Grad
ivo izneseno na stranicama koje slijede, u zajedništvu sa materijom iznesenom tijekom
predavanja, vježbi i praktičnoj terenskoj vježbi aplikacije kemijskih pripravaka sačinjava nastavnu
materiju kolegija „Fitofarmacija u šumarstvu“.
U Zagrebu, 1. listopada 2010.
Prof. dr. sc. Boris Hrašovec
Izv. prof. dr. sc. Josip Margaletić

2
sredstava za zaštitu bilja. Posljednjih godina sve
su
veći zahtjevi
za daljom redukcijom uporabe
kemijskih sredstava zaštite bilja (FSC sustav). Potrošnju treba usmjeravati na što racionalniju
primjenu ekološki prihvatljivih sredstava sukladno načelima integrirane zaštite bilja. Nije nevažno
spomenuti da se paralelni napori odvijaju i u suvremenoj zaštiti poljoprivrednih kultura ali su količine
danas uporabljenih sredstava biljne zaštite u šumarstvu i preko 1000 puta manje od onih u
poljoprivredi.
REGISTRACIJA SREDSTAVA
Zakon o
biljnom zdravstvu
dopušta primjenu samo onih sredstava za zaštitu bilja koja imaju
dopuštenje (dozvolu) Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja
za promet u Hrvatskoj.
Za izdavanje ove dozvole propisan je određeni postupak. Proizvođač (tvornica ili njeno zastupstvo u
Hrvatskoj) sredstava za zaštitu bilja podnosi zahtjev Zavodu za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu
Republike Hrvatske za provođenje kemijskog, fizikalnog i biološkog istraživanja određenog sredstva.
Pri tome podnositelj zahtjeva navodi sve namjene (štetočinje, kulture itd.)
za koje želi dozvolu, dozu
ili koncentraciju, način primjene i druge podatke. Nakon obavljenih istraživanja, Zavod podnosi
izvješće s prijedlogom. istovremeno mora proizvođač zatražiti toksikološku ocjenu od jedne ovlaštene
ustanove u Hrvatskoj. Jedan od uvjeta za pozitivnu toksikološku ocjenu jest da sredstvo ima dozvolu
u barem dvije države zajedničkog tržišta. Na temelju ove ocjene, Ministarstvo zdravstva svrstava
sredstvo u skupine otrova, propisuje oznake na deklaraciji, a posebnim postupkom određuje
vrijednost minimalno dopuštene koncentracije (tolerance). Nakon što proizvođač dobije izvješće
Zavoda i rješenje Ministarstva zdravstva, podnosi zahtjev za izdavanje dozvole Ministarstvu
poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.
Povjerenstvo za zaštitu
bilja tog Ministarstva razmatra
zahtjev te predlaže izdavanje ili odbijanje izdavanja dozvole, pri čemu može mijenjati ili dopunjavati
prijedlog Zavoda. Na temelju ovog prijedloga
Povjerenstva
, Ministarstvo poljoprivrede,
ribarstva i
ruralnog razvoja
izdaj
e dozvolu koja mora sadržavati namjenu sredstva, dozu ili koncentraciju za
svaku namjenu, način primjene, karencu, katkada i radnu karencu, najveći dopuštetni broj primjena u
jednoj sezoni, osjetljivost nekih kultivara, mogućnost ili nemogućnost miješanja s drugim sredstvima,
skupinu otrova, mogućnost primjene iz zrakoplova, opasnost za pčele, ribe i dr. te sva ostala
ograničenja i podatke potrebne za uspješnu i sigurnu primjenu sredstva uz što manju opasnost za
ljude i korisne životinje, te okoliš. Zakon o
zaštiti bilja obvezuje proizvođača da sve podatke sadržane
u dozvoli navede u uputama koje se obavezno stavljaju u ambalažu ili prilažu ambalaži sredstva.
Zaposlenik u poljoapoteci je dužan zajedno sa sredstvom kupcu uručiti i upute ako se one ne nalaze u
ambalaži. Te upute su obično još opširnije od dozvole, pa tako navode i mjere opreza koje se moraju
provoditi pri primjeni sredstva i mnoge korisne podatke i upute. Kod opasnijih sredstava, ili sredstava
koja se primjenjuju u iznimno niskoj dozi ili na neki neuobičajeni način, zaposlenik u poljoapoteci
treba kupca upozoriti na te specifičnosti.
Treba istaći da te upute predstavljaju samo dodatak,
nadgradnju osnovnih znanja koja o sredstvima za zaštitu bilja treba imati svako tko tim sredstvima
rukuje, priprema ih ili primjenjuje. Ta osnovna znanja obuhvaćaju i tzv. dobru gospodarsku praksu, tj.
primjenu sredstva za zaštitu bilja sukladno zdravom razumu. Primjerice, u uputama ne pišu neke
mjere koje su same po sebi razumijive, npr. da se sredstvo ne smije rasipavati po pašnjaku ili u
dvorištu gdje ima stoke, da se ne smije miješati golom rukom i sl. A upravo je u nas već bilo trovanja
krava koje su pasle na pašnjaku na koji je odbačen neotopljeni ostatak sredstva te čovjeka koji je tri
sredstva zajedno miješao golom rukom! Svatko tko rukuje sredstvima za zaštitu bilja ili ih primjenjuje
mora shvatiti da su ta sredstva moćno oružje za zaštitu kultura od štetočinja, ali da kao i svako drugo
oružje (ili lijekovi) mogu biti itekako opasna ako se njima pogrešno rukuje ili ako se nepravilno
3
primjenjuju, pa čak i ako se samo za malo odstupi od dobivenih pisanih uputa. Stoga je zlatno pravilo
za uspješno i bezopasno rukovanje i primjenu sredstva za zaštitu bilja: kada u poljoapoteku stigne
jedno novo sredstvo ili potrošač kupi sredstvo koje do sada nije koristio, treba prvo pročitati upute
!
Popis sredstava za zaštitu bilja koja imaju dozvolu u Hrvatskoj (registrirana sredstva) objavljuje se u
Narodnim novinama. Popis tih sredstava, njihovih svojstava i primjene, redov
ito se svake godine
objavljuje
i
u dvobroju časopisa Glasilo biljne zaštite koji izdaje Hrvatsko društvo biljne zaštite. Pored
toga u Glasilu biljne zaštite uz poljoprivredne objavljuju se i korisni članci iz šumarstva, vijesti, savjeti,
osvrti na propise
itd. Zato bi bilo korisno da se sve šumarije na njega pretplate ili barem stručnjaci
koji se bave zaštitom šuma.
ZAKONSKI PROPISI
Primjena sredstava za zaštitu bilja je vrlo česta, a katkada jedina mogućnost zaštite. Računa se da u
nas ima oko 700 različitih pripravaka sredstava za zaštitu bilja. Svako među njima dozvoljeno je samo
za određenu namjenu, upropisanoj dozi ili koncentraciji, uz brojna ograničenja, pa svako treba znati
pravilno primijeniti. Iz brige za pravilno rukovanje i primjenu sredstvima za zaštitu bilja proizlaze
mnoge odredbe postojećih propisa. Dio propisa koji se odnose na maloprodaju i primjenu sredstava
za zaštitu bilja spada u zakone i pravilnike koje preipremaju
Ministarstvo poljoprivrede,
ribarstva i
regionalnog razvoja,
Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva,Ministarstvo
zdravstva, Ministarstvo kulture
i dr. Zakonskim propisima regulirani su između ostalog uvjeti za
prodavaonice sredstava za zaštitu bilja
-
poljoprivredne ljekarne (u što ne ulazimo), promet primjena i
sve ostalo. Niže se daje popis najvažnijih propisa koji se odnose na sredstva za zaštitu bilja i njihovu
primjenu, a s kojima se može usresti šumarski inžinjer tijekom svoje operativne prakse.
•
Zakon o
biljnom zdravstvu
(N.N. 75/2005)
•
Zakon
o otrovima (N.N. 27/1999) sa izmjenama i dopunama (N.N. 55/1999)
•
Zakon o šumama (N.N. 140/2005) sa više izmjena i dopuna, posljednja (N.N. 124/2010)
•
Zakon o zaštiti prirode (N.N. 70/2005) sa izmjenama i dopunama (N.N. 139/2008)
•
Zakon o zaštiti okoliša (N.N. 110/2007)
•
Zakon o otpadu (N.N. 178/2004) sa posljednjim izmjenama i dopunama (87/2009)
•
Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (N.N. 12/200I) sa
izmjenama i dopunama (N.N. 79/2007)
•
Zakon o zaštiti na radu (N.N. 59/1996) sa
ispravcima i posljednjim izmjenama i dopunama
(N.N. 75/2009)
•
Upisnik registriranih sredstava za zaštitu bilja (izdaje se svake godine, najsvježiji je objavljen u
NN. 23/2010)
•
Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima i načinu stavljanja u promet
sredstava za zaštitu bilja (N.N. 150/2004)
•
Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati pravne
osobe koje obavljaju promet sredstvima za zaštitu bilja na veliko i malo, te o načinu i
postupku osposobljavanja zaposlenika koji čuvaju i izdaju sredstva za zaštitu bilja (N.N.
146/2008)
•
Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji i biljnih proizvoda (N.N.
91/2001) sa izmjenama i doopunama (N.N. 10/2007)

5
pojavljuje u tekstu deklaracije detaljnije je opisana te su navedeni podaci koji pobliže upućuju na
neka osnovna svojstva sredstva. Uz naziv sredstva navedena je formulacija, ako već nije u samom
nazivu sredstva, te proizvođač, ime i količina aktivne tvari koju sadrži sredstvo za zaštitu bilja.
Primjenom se definira namjena za koju se upotrebljava sredstvo, primjerice za suzbijanje gljiva
(bolesti), korova ili štetnika (kukci, grinje, glodavci), za regulacije rasta, odbijanje divljači itd. Također
se navodi na kojoj kulturi se upotrebljava sredstvo te rokovi primjene. Doza ili koncentracija određuje
propisane količine sredstava koje se smiju upotrebljavati. Uz to su navedene i količine vode koje valja
primijeniti. Ponekad su količine sredstva koje se smiju primijeniti podijeljene na veće i manje količine
što ovisi o razvojnoj fazi kulture, vrsti tla (humusom bogatija tla, laka tla) te količini padalina (iznad
ili
ispod 750 mm). Broj primjena označuje koliko puta se određeno sredstvo smije primijeniti u/na nekoj
kulturi. Mogućnost miješanja je orijentacijska uputa koje se vrste sredstva smiju ili ne smiju miješati.
Ograničenja određuju da se određeno sredstvo ne smije ili smije upotrijebiti u jednoj od navedenih
mogućnosti. Napomena upućuje na dodatne upute o primjeni sredstva koje nisu u obliku naredbe
već naputaka. Fitotoksičnost upućuje na moguće nepovoljne učinke na kulturu nakon primjene
sredstva. Popratne pojave upućuju da sredstvo nije dovoljno djelotvorno na neku vrstu ili više njih.
Zastupništvo-
suradnja pokazuje koja tvrtka predstavlja stranog proizvođača (distributer, proizvođač i
sl.). Dozvola upućuje na rok kad sredstvo za zaštitu bilja podliježe ponovnom određivanju fizikalnih i
kemijskih (eventualno bioloških) svojstava radi produljenja dozvole za uporabu. Radna karenca
propisuje razdoblje tijekom kojeg se ne smije ući u/na objekte/površine određeno razdoblje nakon
primjene sredstva. Karenca određuje najkraće razdoblje koje mora proći od dana primjene sredstva
do dozvoljene uporabe proizvoda. Skupina otrovnosti upućuje na svrstavanje sredstva u skupine od I
do III prema otrovnosti, odnosno van tih skupina (IV). Postupak kod primjene upućuje što valja
poduzeti da bi se osoba koja primjenjuje sredstvo za zaštitu bilja zaštitila od nehotičnog onečišćenja
kao i obvezatni postupak nakon primjenjivanja sredstva za zaštitu bilja. Antidot upućuje na
eventualni protuotrov u slučaju otrovanja ili se upućuje na simptomatsko liječenje.
GRAFIČKI ZNAKOVI (SIMBOLI) I OZNAKE UPOZORENJA ZA OPASNE TVARI I PRIPRAVKE
Slikovni opisi (piktogrami) upućuju na otrovnost za ljude (toplokrvne organizme), ribe i pčele, zaštitu
voda, na zaštitnu opremu koju valja upotrijebiti kod primjene sredstava, te o mogućnosti primjene
sredstava iz zrakoplova. Uz slikovne oznake nalaze se i drugi znakovi i oznake.
Vrlo jaki otrov
Otrov
Štetna tvar
Nagrizajuća tvar
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti