Forenzička psihijatrija
1.)Pojam i predmet forenzičke psihijatrije
Forenzička psihijatrija-
jeste medicinska nauka koja za potrebe prava tumači fenomene
duševnog zdravlja i duševne bolesti ,i ako je potrebno preduzima psihijatrijsko lječenje po
pravilima medicinske i pravne struke.
-
Forenzička psihijatrija se bavi čovjekom i to posebnim aspektom njegove ličnosti koji
nazivamo ponašanjem.
ZADACI FORENZIČKE PSIHIJATRIJE
1.
Ona pokušava da objasni postupke i djela pojedinaca,dok se pravo bavi nastalim ili
mogućim posljedicama.
2.
Psihijatrija pokazuje jasne namjere da devijantne oblike ponašanja ,koji proizilaze iz
duševne bolesti ili poremećenosti ,prevenira i koriguje.
3.
Forenzička psihijatrija,kao praktična
djelatnost mora raspolagati stručnim visokoobrazovanim kadrovima.Njihov zadatak je da
rešavaju ne samo konkretne probleme,već i da šire vidike forenzičke psihijatrije kao nauke
oslanjajući se na srodne manje-više bliske (psihologija;kriminologija;krivično i građansko
pravo;penologija).
PREDMET FORENZIČKE PSIHIJATRIJE obuhvata četiri oblasti:
1.
Psihijatrijska vještačenja
2.
Lječenje i rehabilitacija psihičkih abnormalnih
delinkvenata
3.
Edukacija kadrova
4.
Naučnoistraživački rad
Pod psihijatrijskim veštačenjem možemo podrazumevati procenjivanje neke osobe, a pre
svega njenog ponašanja u odnosu na određeni pravni propis. To procenjivanje obuhvata
analizu ličnosti,zatim objašnjenja delovanja u kritičnom trenutku, kao i prognozu ponašanja
u budućnosti. Kvantum psihijatrijskog znanja koji studenti dobijaju nakon položenog ispita iz
pravne medicine omogućava im korektno snalaženje u praksi profesionalnu sigurnost u
mnogobrojnim situacijama od kojih izdvajamo tri
:1
Postavljanje opravdane sumnje u duševno
stanje okrivljenog
2
Kritički osvrt na nalaz veštaka psihijatra
3
Ravnopravan dijalog sa
veštakom i drugim učesnicima sudskog postupka o pitanjima koja se tiču duševnog zdravlja i
uračunljivosti okrivljenog.
2.)SAVREMENI FORENZIČKO-PSIHIJATRIJSKI KONCEPTI
Fenomenološki koncept
Fenomenološki koncept duševne bolesti u potpunosti odgovara
krivičnom pravu. Pravo utvrđuje postojanje određenih psihopatoloških kategorija kao što su:
trajna i privremena duševna bolest, zatim privremena duševna poremećenost i zaostalost u
duševnom razvojuTo su u stvari fenomeni tj.pojavni oblici abnormalnog duševnog života.
Duševna abnormalnost mora postojati u svesti bolesne osobe.Fenomenološki koncept u
psihijatrijskom vještačenju polazi od pretpostavke da su bolesni sadržaji u mentalnom životu
osobe odgovorni za njeno kriminalno ponašanje.Prema tome zadatak vještaka sastoji se u
otkrivanju takvih sadržaja i njihovom opisivanju. Posebno treba proceniti njihov kriminogeni
značaj, tj.posredni i neposredni uticaj na činjenje krivičnog dela.Ovaj pristup je u
psihijatrijskom vještačenju dominantan godinama.
Psihodinamski koncept-
Prema ovoj teoriji duševni život čoveka sastoji se iz svesnog i nesvesnog dela.Nesvesni deo
utiče na celokupnu čovekovu delatnost, na ponašanje, svest, nagone i na mišljenje.Osnovni
smisao psihodinamskog koncepta jeste mogućnost analize, tj.upoznavanje nesvesne psihe
odnosno njenih pojedinih sadržaja.
Najvažnije je da analizom nesavesnih sadržaja osoba postaje svesna uzroka svoga ponašanja.
Ta spoznaja deluje terapijski što daje mogućnost lečenja raznih psihijatrijskih stanja i
poremećaja ponašanja. Taj terapijski metod se naziva
psihoanaliza
.Dva ključna
psihodinamska postulata:
sloboda volje
i
nesvesne motivacije.
Osnovni ciljevi psihodinamskog
koncepta u psihijatrijskim vještačenjima su sledeći:
1
dinamska analiza ličnosti delinkventa
2
upoznavanje motiva za počinjenje dela
3
utvrđivanje dinamske veze između psiholoških
sadržaja ličnosti i delinkventnog ponašanja
4
usmeravanje terapijskog odnosno prevaspitnog
rada u odgovarajućem smeru.
3)PRISTUPI PSIHIČKI ABNORMALNOM DELINKVENTU
Policijski pristup:postepen i sistematičan,max tolernacija,određuje dalji tok istražn,Pravni
pristup:istražna radnja tokom koje tužilac saslušava okrivljenog na okolnosti djela koje mu se
stavlja na teret,ali upoznaje i analizira sve elemente u njegovom životu ,Psihijatrijski pristup
(slojevit proces u kome razlikujemo tri nivoa: komunikacijski, dijagnostički i terapijski
nivo),
*
pozitivan transfer-uzajamno poverenje između psihijatra i ispitanika.
Psihičke život
čoveka se raščlanjuje na sastavne delove – psihičke
funkcijeOpažanje,Pažnja,,Pamćenje,Mišljenje,Inteligencija,Nagoni,
Emocije,Volja,Svest,Moralnost. PODELA PSIHIČKOG ŽIVOTA,Intelektualni (kognitivni)
deo,
Voljni(volitivni)deoURANČUNLJIVOST: Sposobnost čoveka da shvati delo i njegove
posledice (intelektualni deo) i sposobnost da u momentu izvršenja dela upravlja svojim
postupcima (voljni deo).
4)Svest i poremećaji svesti:Svest je najveća psihička integrativna funkcija čovjekovog
mozga koja obezbjeđuje istovremeno funkcionisanje ostalih psihičkih funkcija
U
psihijatriji pod pojomom svesti
se podrazumeva očuvanu sposobnost orjentacije i to:
Autopsihičke orijentacije ( svest o sebi) ,Alopsihičke orijentacije (svest o drugima)
,
Spacijalne
orijentacije ( svest o prostoru)
,
Temporalne
orijentacije (svest o vremenu).Očuvana svest ako osoba ima očuvanu orijentaciju i sposobnost
upamćivanja i sporazumijevanja.Poremećaji svesti remete poslo.sposob.i
uračunjivost.Porem.svesti svrstavamo u 2 grupe Kvantitativni poremećaji svesti--
Somnolencija
(duboka pospanost)
Sopor-spava
,
-Koma
Kvalitativni poremećaji
svjesti:
dezorijentacija, Delirijum
,
Sumračno stanje,Somnabulizam ili mesečarstvo
,
Fuga
Hipnoza
( stanje sužene svesti koje se veštački izaziva uticajem druge osobe),tranzitivizam
dvostruka ličnost. Najveći kriminogeni značaj imaju sumračna i delirantna stanja.To su
pravnim jezikom rečeno „
stanja privremene duševne poremećenosti
“.Takve osobe ne mogu da
shvate značaj svog dela i da upravljaju svojim postupcimaTeoretski gledano duševno zdrav
čovek može zapasti u stanje privremene duševne poremećenosti i biti neuračunljiv.Međutim,
takva konstatacija je prihvatljiva za sud samo ukoliko veštak dokaže potpuni slom
odbrambenih mehanizama ličnosti delinkventa
tempore criminis.
Veštak psihijatar je često u
situaciji da se izjašnjava o stanju svesti osobe koja je pretrpela traumu glave i mozga i to u
postupku naknade neimovinske štete.Kod starijih osoba koje sačinjavaju testament ili ugovor
o doživotnom izdržavanju psihijatar procenjuje njihovu svest
tempore acti
.
5)Pažnja i
opažanje
-psihička funkcija pomoću koje čovjek može da usmjeri i usredsredi svoju
psihičku energiju na neku informaciju.Bitne osobine:Tenacitet-sposobnost da se

7)Mišljenje i poremećaji mišljenja
-
Mišljenje je psihička funkcija
pomoću koje
čovjek,koristeći misaone operacije,sagledava realne odnose između predmeta i pojava i na
osnovu toga odgovarajuće zaključke Da bi čovekove misli dobile materijalnu vrednost, tj.da bi
prešle u akciju, one moraju biti saopštene tj.izgovorene.
Govor predstavlja sredstvo izražavanja misli.Razlikujemo unutrašnji i spoljašnji govor.
Unutrašnji je daleko bogatiji i sadržajniji.Nismo u stanju da verbalizujemo sve što mislimo.
Mišljenje se temelji na pojmovima.
Pojam
predstavlja skup opštih i bitnih osobina nekog predmeta ili pojave.
Opšti pojmovi
održavaju opšte osobine određene kategorije.
Bitni ili pojedinačni pojmovi
obuhvataju
svojstva pojedinih ,konkretnih predmeta i pojava.Bogatstvo pojmovima je jedan od bitnih
kriteri.kod ocjenjivanja kvaliteta mišljenja. U kliničkoj praksi dve vrste mišljenja:
Konkretno
mišljenje
- naziva se još perceptualno , primitivno, arhaično mišljenje. Javlja se kod izuzetno
neobrazovanih , primitivnih ljudi , koji vode jednostavan život.
Apstraktno mišljenje
- se
karakteriše bogastvom pojmova, naglašenom sposobnošću da se lako i brzo izraze osjećanja i
opišu događaji, uoče uzročno-posljedične veze i procjeni situacija.Upotreba misaonih
operacija karakteriše ovaj način razmišljanja.Njaviši oblik-kreativno miš.realizovanje
potpuno novi dela koja imaju trajne vredns.
Poremećaji mišljenja
Razlikujemo poremećaje
mišljenja po formi i po sadržini.Poremećaji mišljenja po formi:
Bolesna
opširenost,Usporenost misaonog toka,Bujica ideja,Disocirano mišljenje
Poremećaji
mišljenja po sadržaju:U ovu grupu poremećaja ubrajamo sumanute ideje i precenjene
ideje,prisilne ideje.
Sumanute
ideje
su zablude mišljenja nastale na bolesnoj
osnovi .Sumanuto mišljenje je jedan od znakova duševne bolesti.
Precenjene ideje
-su
ubeđenja osobe o nekim važnim sadržajima njenog života koji nemaju psihotonični kvalitet.
F
Sumanute ideje imaju izuzetan kriminogeni značaj.Za dela počinjena pod uticajem
sumanutosti počinioci su u principu neuračunljivi.Precenjene ideje mogu nekada pokrenuti
impulsivno i agresivno ponašanje.Uračunljivost takvih osoba obično je umanjena , ali ne i
isključena.
*Građansko-pravni značaj*
-
pod uticajem sumanutih ideja osoba može u bescenje
da rasproda imovinu i tako sebe i svoju porodicu dovede u tečku materijalnu situaciju.
potrebno je ograničitiposlovnusposobnostbolesnika.Precenjene ideje vrlo retko mogu da
dovedu u pitanje poslovnu sposobnost.
8
)
Inteligencija i poremećaji inteligencije
-
opšta duševn sposobn.da se mišljenje upotrebi za nove zahteve.Nasleđe i uticaj sredine
ključni faktori u raz.Znanje predstavlja bogat.inteligent.čov.koje stiče učenjem i radom.
Procena intelektualnih sposobnostibazira se uglavnom na dva metodološka
pristupa:Globalniprisutp;Psihometrijski pristup (testovni)Globalna procena intelegencije
sastoji se u analizi života pojedinca.Procenjuje se razvojni put sa posebnim osvrtom na
uspešnost u rešavanju pojedinih životnih situacija, kao i adaptacija na nove,posebno
neprijatne okolnosti.Ovu procjenu mogu i trebaju da vrše svi struč.koji rade sa ljudima. -
Psihometrijsku procjenu (testovnu) intelegencije rade psiholozi.. Umni uzrast se utvrđuje
primenom standardnih testova koji odgovaraju određenoj starosnoj grupi.
Poremećajiintelegencije
Intelegencija može biti poremećena u svom razvojnom ciklusuTakva
stanja nazivamo mentalnim retardacijama ili oligofrenijama.Intelektualne sposob.koje su
normalno razvijene mogu u toku života pod utic.bolesti biti razgrađene
,
Stečena intelegencija
može biti izgubljena. Takva stanja praćena gubitkom intelegencije nazivamo
demencijama.Francuski psihijatar Eskriol je slikovito objasnijo razliku između
oligofrenije i demencije“dementni čovj.je bogataš koji je osiromašio,oligofrena osoba je
osoba koja je uvek živela u siromaš.“F.Oligo.nesposobn.rasuđivanja i logičkog
sagledvanja uzroka i posled.neuračunji.čemu nekad doprinosi i niska tolerancija na
alkoh.U GRAĐANSKOpravnom oligofre.su poslo.nesposobne.Debili su u principu
posl.spos.ali svaki njihov pravni akt treba posebno ceniti.Kod dementnih uračunjivost je
redukovana u bitnom stepenu ili je upotpunosti isklju.GP nisu pos.sposobne. 9)
Volja i
poremećaji volje-sposob.da u
potrebi svoju psih.energiju u realizaciji nekog
postavljenog cilja ali i kočenje i odbac.neprihvatljivih želja.
Opšte karakteristike volje kao
mentalnog procesa bile bi sledeće:Volja je u uskoj i neposrednoj vezi sa drugim psihičkim
funkcijama.Volja je tesno povezana sa motornom aktivnošću.Ona je u funkciji svesnog
čovekovog ponš.
Poremećajivolje
:
Sugestibilnost Slabost volje
,
Impulsivne radnje
( to su
neplanirane i nepredvidive aktivnosti koje se
izvode pri očuvanoj svesti a pod uticajem
impulsa koji dolaze iz nagonskog dela ličnosti)
Prisilne radnje.F
Mogućnost upravljanja
postupcima predstavlja voljnu funkciju ličnosti.Od poremećaja volje najveći kriminogeni
značaj imaju impulsivne i prisilne radnje.Uračunljivost izv. po pravilu je redukovana, a
nekada isključena.Slobodnoizražavanje vlastite volje jeste jedan od osnovnih postulata
poslovne sposobnosti koja se ispoljava pri sastavljanju raznih pr Od poremećaja volje mogu
biti od značaja sugestibilnost i slabost
10)Emocije i poremećaji emocija-
lični odnos prema sadržaju saznanja.
-Emocije ili
osećanja nisu ništa drugo nego
specifičan subjektivni način doživljavanja
okoline, ali i
nas samih
. Emocionalni život čoveka ima diferentnu , slojevitu strukturu, koju možemo
prikazati u tri faze:
1.Biotonus-
to je stanje elementarne napetosti koje omogućava adekvatno
funkcionisanje organizma i psihičkog aparata čovjeka.
2.Faza raspoloženja-
i ona predstavlja
neposredni odraz biotonusa. Ako je biotonus uravnotežen, raspoloženje je
adekv
3.Intelektualna os
Ona su se razvila tokom života čoveka u društvenoj zajednici. To su
osjećanja časti, pravde, poštenja, zatim estetska osećanja i druga. -Prema sadržaju emocije
mogu biti:
Prijatne,Neprijatne
Prema dejstvu na pokretačke snage ličnosti mogu biti:
Stenične
(koje stimulišu životnu aktivnost) ;
Astenične
(koje inhibiraju delatnosti).
Po osnovu porekla osećanja mogu nastati kao rezultat čulnih osećaja,mogu biti osećanja
nagonskog porekla.
Emocionalni život čoveka manifestuje se kroz dva osnovna fenomenološka
oblika:
Raspoloženje
i
Afekti
Raspoloženje
-je relativno trajno i uravnoteženo stanje osjećanja. Ono predstavlja rezultantu
između unutrašnjeg stanja organizma i informacija koje dolaze iz okoline.
Afekt
-Je intezivno
kratkotrajno stanje osjećanja praćeno tjelesnim manifestacijama. Telesne promjene su
najčešće u oblasti motorike i govora. Tako u afektu straha u jednom trenutku nastaje
ukočenost muskulature, a zatim sledi intezivna motorna aktivnost usmerena na odbranu ili
napad.Pojava i razvoj afekta zavisi od više faktora. Najvažniji su :Struktura ličnost Aktuelno
stanje orgJačina i vrsta spoljne draži.U forenzičkoj psihijatrijskoj praksi važna su dva
afekta:
Afekat straha Afekat gnevaStrah-
je intezivno i kratkotrajno osećanje napetosti koje
nastaje usled postojeće ili predstojeće opasnosti po integritet ličnosti.On ima jasne telesne
manifestacije. Postoji bledilo lica, ukočen pogled, široke zenice.
Gnev (Bes, ljutnja)-
Izaziva
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti