EKONOMSKI FAKULTET U SARAJEVU
UNIVERZITET U SARAJEVU
FUNKCIJA POTROŠNJE. FUNKCIJA ŠTEDNJE. TEORIJA FUNKCIJE
POTROŠNJE.
SEMINARSKI RAD
MENTOR:
STUDENT:
PROF.DR.
MUJANOVIĆ JASMINA
SARAJEVO, DECEMBAR 2014.
2
S A D R Ž A J
1. Uvod
3
1.1.
Znanstvene metode
3
2. Potrošnja
4
2.1.
Oblici potrošnje
4
2.2.
Faktori potrošnje
7
2.3.
Kriva potrošnje
9
2.4.
Potrošnja u BiH
11
3. Štednja
15
4. Sklonost potrošnji i štednji
17
5. Ukupna funkcija potrošnje i štednje
20
6. Zaključak
23
7. Literatura
24
4
Metoda sinteze
- će biti korištena u završnim razmatranjima sa ciljem stvaranja
adekvatnog zaključka na osnovu prikupljnih činjenica.
2. POTROŠNJA
Zadovoljavanje najrazličitijh potreba pojedinaca i zajednica predstavlja smisao cjelokupnog
ekonomskog procesa. Da bi se taj cilj postigao organizuju se procesi proizvodnje, a nakon
toga procesi raspodjele i razmjene rezultata tog procesa. Konačna realizacija svih prethodnih
procesa dobija svoj smisao i ostvaruje se u potrošnji, kao jednom od dijelova društvenog
sistema proizvodnje, koja predstavlja oblik ekonomske aktivnosti tokom koje se troše rezultati
proizvodnje i zadovoljavaju ljudske potrebe.
2
Dobra kojima raspolaže određena zajednica dijele se na dvije grupe:
1) dobra koja su rezultat prirode – prirodna dobra, i
2) dobra koja su rezultat ljudskog rada – proizvedena (ekonomska) dobra.
3
I jedna i druga koriste se u potrošnji za podmirenje određenih ljudskih potreba, ali mi ćemo se
bazirati na proizvedena, ekonomska dobra.
2.1. Oblici potrošnje
S obzirom na postojanje niza različitih potreba moguće je razlikovanje i klasifikacija više
oblika potrošnje na osnovu određenih kriterija među kojima, kao važnije, navodimo sljedeće:
s obzirom na broj subjekata potrošnje na:
a) individualnu potrošnju koja predstavlja potrošnju materijalnih dobara i usluga
iskazanu po pojedincu,
b) agregatnu potrošnju koja predstavlja potrošnju društava u cjelini;
s obzirom na vrstu faktora proizvodnje koji su namjenjeni potrošnji na:
a) potrošnja predmeta rada
b) potrošnja sredstava za rad,
c) potrošnja radne snage;
2
Šebic Fahrudin,
Uvod u ekonomiju
, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2005., p. 205
3
ibid., p. 205
5
s obzirom na podudarnost potrošnje i izvora vlastitih prihoda na:
a) anticipirana potrošnja (potrošnja unaprijed,na kredit),
b) odgođena potrošnja;
niz drugih razlikovanja vidova potrošnje kao, na primjer:
-
ukupna potrošnja jedne vrste materijalnih dobara ili usluga,
-
ukupna potrošnja neke potrošačke jedinice (domaćinstvo, preduzeće), itd.
4
Najvažnija među navedenim i drugim podjelama je podjela s obzirom na namjenu proizvoda i
usluga na:
Proizvodnu potrošnju (reproduktivnu) i
Neproizvodnu (pravu, neposrednu) potrošnju.
5
Proizvodna (reproduktivna) potrošnja
predstavlja proces potrošnje proizvodnih faktora
radi dobijanja novih proizvoda ili usluga. Ovim vidom potrošnje obezbjeđuje se normalan
nastavak procesa proizvodnje, odnosno proces reprodukcije.
6
Obim – veličina proizvodne potrošnje zavisi od obima proizvodnje, a taj obim, po pravilu,
znači težnju za uvećanjemž, tj. Obavljanjem proširene reprodukcije. Pošto su mogućnosti
proširene reprodukcije ograničene veličinom društvenog proizvoda i njegovom raspodjelom,
to i veličina proizvodne potrošnje u krajnjoj liniji zavisi od veličine raspodjele društvenog
proizvoda. Ukoliko je taj proizvod veći i ukoliko se njegovom raspodjelom više naglašavaju
razvojne potrebe, utoliko se povećava proizvodna potrošnja.
Strukturu proizvodne potrošnje čine sva dobra koja se troše za potrebe proizvodnje, prejma
tome ta struktura zavisi od proizvodne strukture određene zajednice (da li su toj struktuuri
naglašeni npr. Djelatnost primarnog ili sekundarnog sektora, u okviru pojedinih sektora
određene djelatnosti ili grane proizvodnje itd.). Struktura proizvodne potrošnje izražava
aktuelne potrebe određene zajednice, kao i pravce njenog razvoja.
U cjelini posmatrano veličina i struktura proizvodne potrošnje pokazuje dostignuti nivo
ekonomske razvijenosti zajednice; razviijenost zajednica iskazana je značajnim obimom i
raznolikom strukturom proizvodne potrošnje i obrnuto.
4
F. Šebić, op. cit., p. 206
5
ibid., p. 206
6
Mate Babić,
Makroekonomija,
Mate d.o.o., Zagreb, 2007., p. 229
7
državi (porezi, carine, takse, doprinosi i sl.) koje plaćaju praktično sve kategorije
stanovništva.
8
Kod nekih od ovih vrsta potrošnje razlikovanje između njih je relativnog karaktera. Naime, s
jednog stanovišta određena potrošnja može da bude individualna, a s drugog je ta ista
potrošnja proizvodna. Npr. potrošnja radnika je za njega individualna potrošnja, a za
preduzetnika koji mu plaća najamninu, kao što plaća i ostale faktore procesa proizvodnje, to
je proizvodna potrošnja jer bez te potrošnje ne bi bio moguć proizvodni proces.
Isto tako, jedno isto dobro može da bude predmet individualne ili proizvodne potrošnje
zavisno od toga koja mu je svrha. Ugalj, kada ga trošimo u domaćinstvu je predmet
individualne potrošnje, a kada se troši u industriji on je predmet proizvodne potrošnje.
Ovi različiti oblici potrošnje mogu se iskazati i na posebno specifiran način tako da se ukupna
raspoloživa sredstva zajednice za potrošnju dijele na slijedeće namjene:
a) potreba stanovništva (individualna i zajednička potrošnja);
b) privredna ulaganja (proizvodna – reproduktivna potrošnja);
c) potrošnja države (opšta potrošnja).
9
2.2. Faktori potrošnje
Svi faktori koji određuju nivo i strukturu potrošnje mogu se podjeliti na četiri grupe i to:
1. ekonomski,
2. društveni,
3. politički,
4. geografski.
10
Ekonomski faktori su izraz ekonomske aktivnosti zajednice koji dolaze do izražaja u sferi
potrošnje.U toj grupi faktora najprije diferenciramo tzv. opšte ekonomske faktore:
8
ibid., p. 230
9
Mate Babić, Makroekonomija, Mate d.o.o., Zagreb, 2007., p. 231
10
Svetislav Polovina i Đuro Medić, Osnovi ekonomije: Priručnik za studij ekonomije uz udžbenik P.
Samuelsona i W. Nordhausa
Ekonomija
, 15. izdanje, Medinek, Zagreb, 2002., pp. 56 - 58
