RAK GRLIĆA MATERICE

Rak grlića materice je

, pored raka dojke, debelog creva, pluća i endometrija, jedan od najčeščih 

malignih tumora kod žena, sa najvećom incidencijom i mortalitetom u nerazvijenim zemljama 
Južne Amerike, Azije i Afrike. Incidencija raka grlića materice se postepeno povećava nakon 
treće decenije života, a prosječna životna dob bolesnica je 47 godina. Žene starije od 65 godina 
rijetko oboljevaju, ali je stopa mortaliteta te populacije visoka zbog uznapredovalih stadija 
bolesti. Rak grlića materice se češće javlja kod osoba koje ne posjećuju ginekologa i ne provode 
adekvatnu spolnu higijenu.

Rak grlića materice se smatr

spolno prenosivom bolešću

s obzirom na to da od nje znatno 

češće obolijevaju osobe sa ranim početkom spolnog života, sa više brakova i porođaja, sklone 
promiskuitetu i liječene od raznih spolnih bolesti

Infekcija

 

humanim papiloma virusom (HPV)

 

izaziva poremećaj funkcije i rasta normalne i transformaciju u malignu ćeliju. Rizik je povećan 
kod žena sa 

imunodeficijencijom

 (HIV seropozitivne, tretman sa imunosupresivnim lijekovima), 

pušenja (djelovanje hemijskih karcinogena iz sekreta vagine), kao i kod deficitarnosti ishrane sa 
vitaminima A, C i folne kiseline.

Rak grlića materice nastaje na

 prednjoj ili stražnjoj usni, u obliku egzofita ili ulceracija, a 

rjeđe u cervikalnom kanalu. Siri se 

per continuitatem 

na grlić, cervikalni kanal, endometrij, 

paracervikalno tkivo, parametrija ili vaginu, a limfogeno u parametralne, opturatorne, ilijakalne i 
aortalne limfne čvorove. Hematogeno metastazira u pluća, medijastinum, supraklavikularne 
limfonode, kosti i jetru.
Kod neinvazivnih formi simptomi su oskudni, a 

klinički znaci 

kod početnih invazivnih tumora 

su 

vodnjikav vaginalni iscjedak, postkoitalna, intermenstrualna i obilna menstrualna krvarenja

Kod uznapredovalih stadija bolesti, usljed prodora tumora u okolne organe, javljaju se vaginalna 
ili rektalna krvarenja, hematurije, bolovi, smetnje sa defekacijom, oštećenja funkcije bubrega 
zbog opstrukcije uretera i hidronefroza.

Adenokarcinom

 se javlja u 15% slučajeva, nastaje iz endocervikalnog cilindričnog epitela, a 

cerviks poprima formu bureta («barell shaped»). Obično se manifestuje pojačanim iscjetkom kao 
kod upalnih promjena, zbog čega se kasno otkriva.
Incidencija adenokarcinoma grlića materice je zadnjih decenija u konstantnom porastu. 
Adenoskvamozni tipk, karcinomi malih ćelija i karcinoidi su rijetki.
Rak grlića materice se može vrlo uspješno liječiti ako se otkrije u početnim stadijima bolesti 

(karcinom in situ, rani invazivni rak). Petogodišnje preživljavanje liječenih bolesnica sa 
karcinom in situ je 1OO%.

Osnovna pretraga u ranoj detekciji je pregled cervikalnog brisa po 

Papanicolau

. To je vrlo 

jednostavan i prihvatljiv test koji se primjenjuje kod ženske populacije od 18. godine starosti, u 
redovnim vremenskim razmacima, jedanput godišnje. Kod dva ili tri negativna citološka nalaza 
pregledi se mogu prolongirati svake dvije do tri godine. 

Papanicolau test nije savršen 

jer se 

njime teže otkrivaju početne forme adenokarcinoma, a procenat lažno negativnih nalaza prelazi 
2O%.

Dijagnoza raka grlića materice se postavlja

 na osnovu bimanuelnog ginekološkog pregleda u 

spekulima i rektovaginalno, kolposkopijom i biopsijom suspektnih lezija ili vidljivog tumora, 
frakcioniranom kiretažom cervikalnog kanala ukoliko ne postoji vidljiva lezija

. Stepen 

proširenosti bolesti se određuje cistoskopijom, rektoskopijom, i.v. urografijom i 
kompjuterizovanom tomografijom. Sa 

magnetskom rezonancom

 se mogu verificirati metastaze u 

limfnim čvorovima koji su manji od 2 cm, a pod kontrolom magnetske rezonance i 
kompjuterizovane tomografije vrše se citološke punkcije suspektnih lezija u pelvisu.

U određivanju stadija bolesti koristimo se sa FIGO klasifikacijom 

(

International Federation 

of Obstretics and Gynecology

).

Bolesnice sa 

cervikalnim intraepitelijalnim neoplazijama

 (CIN) i 

karcinomom in situ

 (CIS) 

tretiraju se sa poštednim zahvatima - konizacijom koja je ujedno dijagnostička i tgerapijska 
procedura. Dijagnoza mikroinvazivne bolesti se bazira na dubini i širini invazije kod pregleda 
konusnog isječka.

background image

Želiš da pročitaš svih 9 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti