2
UVOD
U ovom seminarskom radu ćemo detaljnije opisati multinacionalne kompanije i globalizaciju te
njihov međuodns. Dati ćemo osvrt i na ulogu multinacionalnih kompanija u procesu
globalizacije, osim toga biće pomenuta i međunarodna razmjena koja je jedan od važnih faktora
globalizacije. Također ćemo u radu dati i primjer iz prakse te navesti sve uticaje međunarodne
razmjene.
Multinacionalne kompanije su više nacionalna preduzeća koja ujedinjuju proizvodnju i ponudu
velikih količina roba u više država i predstavljaju vrlo važne činitelje svjetske privrede. U njima
je koncentriran capital, znanje i veliki broj zaposlenih, a razlog njihovog nastanka treba tražiti u
zakonitostima tržišne privrede. Primarni je cilj poduzetnika povećanje profita I akumulacija
kapitala putem viška vrijednosti u proizvodnji. U trenutku kada se kapital u matičnoj zemlji ne
može povećati novim ulaganjem , traže se nova, povoljnija tržišta i sredstva prebacuju izvan
državnih granica. Tako nastaju multinacionalne kompanije koje kontroliraju proizvodnju nekog
proizvoda u više zemalja te kao takve postaju važan činitelj globalnog povezivanja. Vrlo su
prilagodljive zakonitostima tržišta pri čemu se koriste svim raspoloživim sredstvima i oblicima
što bržeg i što većeg stjecanja profita.
4
u i Kanadi, Japanu i dalekoistočnim azijskim gospodarskim "tigrovima" te u Zapadnoj i
Sjevernoj Europi. Prema podacima iz 1991. godine (a odnos se nije bitnije promijenio do danas),
od 500 najvećih multinacionalnih kompanija, njih 157 ima sjedište u SAD-U, ali sve više i u
novoj svjetskoj gospodarskoj sili, Japanu, sa 119 kompanija, a potom u zapadnoeuropskim
državama, Kanadi i Australiji.
Najviše multinacionalnih kompanija ima svoje sjedište u trima najrazvijenijim regijama: u SAD-
u i Kanadi, Japanu i dalekoistočnim azijskim gospodarskim "tigrovima" te u Zapadnoj i
Sjevernoj Europi.
Prema podacima iz 1991. godine (a odnos se nije bitnije promijenio do danas), od 500 najvećih
multinacionalnih kompanija, njih 157 ima sjedište u SAD-U, ali sve više i u novoj svjetskoj
gospodarskoj sili, Japanu, sa 119 kompanija, a potom u zapadnoeuropskim državama, Kanadi i
Australiji.
4
4
Babić, A. i Babić, M.,
Međunarodna ekonomija
, Mate d.o.o., Zagreb, 2003. Str. 140-167
5
2. GLOBALIZACIJA
Konvencionalna definicija globalizacije podrazumijeva proces otvaranja i liberalizacije
nacionalnih financijskih tržišta i njihova stapanja u globalno tržište kapitala. No danas se češće
pod tim pojmom podrazumijeva "međunarodna integracija" dobara, tehnologija, rada i kapitala
pa se može govoriti o globalizaciji u širem smislu
5
.
Pojam globalizacije izveden je od riječi "global" što znači ukupnost, a globalizam je način
gledanja na zbivanja u globalu. Globalizacija bi tako podrazumijevala socijalni proces koji teži
sveobuhvatnosti i jedinstvenosti svijeta. Kad se govori o globalizmu, tu je još i proširena teorija
koja globalizam tumači argumentima suvremene mikroelektronske revolucije. Zahvaljujući
globalizaciji odnosi među ljudima i zemljama postaju sve intenzivniji, a ljudi počinju globalno
razmišljati i svijet u cjelini drugačije shvaćati.
Globalizacija ima i određene zahtjeve – stalno ulaganje u znanje, tehnologije, istraživanje i
razvoj. Tko jednom počne zaostajati u procesu globalizacije ili se na vrijeme ne uključi u
suvremene procese, bitno zaostaje. Današnji se svijet sve više "otvara" i "smanjuje" i otuda je
stvorena već dobro poznata uzrečica o svijetu kao "globalnom selu". Globalizacija se kao ideja
odnosi na "smanjivanje" svijeta, ali i na jačanje svijesti o svijetu kao cjelini. Za globalizaciju se
može ustvrditi da je jedna od posljedica razvoja znanosti, suvremene tehnologije, tržišne
ekonomije, demokracije. Globalizacija je omogućila i slobodno kretanje kapitala, roba,
informacija i ljudi kroz širenje i ukidanje granica.
Ekološka, kulturološka i društvena strana globalizacije često se zanemaruju u odnosu na njezinu
političku, a osobito ekonomsku dimenziju, ali u novije vrijeme i one dobivaju sve veći prostor.
Treba primjerice spomenuti antiglobaliste, borce za ljudska prava, prava životinja (Greenpeace i
dr.) i sl.
Teoriju globalizacije osmislio je osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća Ronald
Robertson. Na temelju te teorije mogao je opisati pojave koje imaju nadnacionalno i svjetsko
značenje. Osim Robertsona brojni autori govore o globalizaciji i pridaju joj različita značenja.
Tako Urlich Beck piše o čak osam tipova globaliteta od kojih su najvažnija prva četiri.
Tipovi globaliteta
6
:
1. gospodarski tip
2. tehnološki tip
5
https://www.wikipedia.org
(pristupljeno 27.11.2016)
6
Babić, A. i Babić, M., Međunarodna ekonomija, Mate d.o.o., Zagreb, 2003. Str. 140-167
7
1995., a financira se doprinosima potpisnica prema njihovu udjelu u trgovini među članicama. U
članstvu su 134 države.
9
Još jedan pojam koji je uz globalizaciju sve više u upotrebi, jest i pojam transnacionalizacija.
Rast i sve veće ekonomsko značenje transnacionalnih korporacija i transnacionalnih tijekova
roba, kapitala, informacija te znanja na svjetskom tržištu i globalnom ekonomskom prostoru,
najbitnija je odlika transnacionalizacije. O njoj se govori i sve više sa stajališta nacionalne
države koja se pojavom transnacionalizacije mora odreći dijela svoje suverenosti radi
uključivanja u iznadnacionalne saveze kao što su NATO ili EU.
Činjenica da država više nije najviši autoritet osobito je teško prihvaćena u tranzicijskim
zemljama jugoistočne, istočne i srednje Europe (pa tako i u BiH) koje su nakon više desetljeća
"čekanja" stekle svoju samostalnost i koje su je se već na početku, kada su je počele uživati,
dijelom morale "odreći". Građani tih zemalja ponekad imaju skeptično mišljenje prema
europskim integracijama i integriranju.
Kao što je rečeno, u procesima globalizacije do izražaja sve više dolazi snaga i moć
multinacionalnih korporacija. Mnoge države u kojima takve korporacije posluju, a posebice one
male i siromašne, zbog golemih financijskih sredstava koje multinacionalne korporacije
posjeduju, nerijetko se vode u financijskom pogledu kao njihove podružnice. Bruto-nacionalni
proizvod tih zemalja ne može se ni približno mjeriti s profitom koji ostvaruju te korporacije.
Multinacionalne korporacije, međutim, utječu i šire svoju moć na sve države. Nijedna ne može
izbjeći "globalno traženje". Investicijske odluke korporacija donose se na globalnoj razini,
prenoseći kapital ili resurse iz jedne zemlje u drugu, utječući na (ne)zaposlenost milijuna ljudi i
stupanj ekonomske aktivnosti u pojedinim državama.
Prema mnogima, svijet i svjetsko društvo postali su "mnoštvo bez jedinstva", gdje svatko gleda
svoje interese, nastoji što više zaraditi i nadmašiti konkurenciju. Globalizacija je proces koji je
započeo i koji se više ne može zaustaviti. Prije svega tu je sve veća interakcija među sudionicima
međunarodne trgovine, globalno umrežavanje financijskih tržišta i već spomenuta rastuća moć
multinacionalnih korporacija. Očevidci smo i stalnog informacijskog i komunikacijskog razvoja,
razvoja globalne kulture i policentričnosti svjetske politike.
Danas se globalizacija doživljava kao svijet bez granica. Sve što se stvara počinje se odražavati
globalno. Tako danas postoje globalni proizvodi, moda, potrošači pa i građani. Globalizacija se,
dakle, može čak shvatiti kao jedna etapa razvoja civilizacije.
10
9
https://www.wikipedia.org
(pristupljeno 27.11.2016)
10
Staničić M.: Globalno gospodarstvo i globalizacija, Ekonomski pregled, 51, 9-10, 2000., str. 918-927
