GEOGRAFSKI FAKULTET

UNIVERZITET U BEOGRADU

SEMINARSKI RAD

PREDMET

: Demoekologija

TEMA

: Globalno zagrevanje

Profesor: dr Miroljub Milinčić                            Student: Dragana Krivokapić

Asistent: Tijana Đorđević                                                   Broj indeksa: 43/11

Decembar, 2013. godine

2

Sadržaj

1. Uvod……………………………………………………………….3

2. Proces globalnog zagrevanja……………………………………....4

3. Uzroci globalnog zagrevanja……………………………………....6

4. Posledice globalnog zagrevanja…………………………………....7

5. Klimatske izbeglice………………………………………………...8

6. Kjoto protokol……………………………………………………...8

7. Zaključak………………………………………………………….10

8. Literatura…………………………………………………………..11

background image

4

2. Proces globalnog zagrevanja

Opšte je poznata činjenica da ukoliko je ugao Sunčevih zraka veći, utoliko je i veće 

zagrevanje   topografske   površine   jer   njihov   snop   zagreva   manju   površinu   i   veću   dubinu. 
Godišnje varijacije toplotnog zagrevanja topografske površine osećaju se do 15m, odnosno do 
dubine neutralnog sloja. Osim osunčavanja, važno je poznavati i globalno zračenje sunca, tj. 
zračenje   koje   topografska   površina   prima   od   Sunca   i   predstavlja   zbir   direktnog   zračenja 
Sunca i difuznog zračenja atmosfere. Intenzitet globalnog zračenja izrazito se povećava od 
kraja zime do proleća, pokazuje najviše vrednosti od maja do avgusta, a naglo se smanjuje od 
kraja leta do jeseni.

Od   industrijske   revolucije,   antropogeni   faktori   postaju   sve   značajniji   u   promeni 

klimatskih uslova na Zemlji. Stalnim rastom broja stanovnika rasla je i proizvodnja, a sa njom 
i porast emisije CO

2

 i drugih štetnih gasova što za posledicu daje porast srednje temperature, 

tj.   globalno   otopljavanje.   Naučnim   istraživanjem   je   utvrđeno   da   ako   se   ovakav   trend 
otopljavanja nastavi, da bi sledećih sto godina temperatura mogla porasti od 1- 6°C.

Trenutno povećanje temperature iznosi 0,8 °C. Ukoliko bi došlo do povećanja od 1°C, 

došlo   bi   do   otapanja   arktičkog   leda,   promene   putanje   kretanja   toplih   morskih   struja, 
regionalne i opšte cirkulacije atmosfere, a to bi za posledicu imalo i povećanje aridnih oblasti 
na Zemlji. Ako se povećanje nastavi i temperatura poraste za 3°C javiće se proces superoluja, 
a najbolji pokazatelj nam je da današnji uragani imaju snagu od 1-5, dodatnim povećanjem 
temperature snaga bi porasla 0,5-1.

Ukoliko bi porast temperature dostigao 4°C, nivo Svetskog mora bi se izdigao, a to bi 

izazvalo plavljenje velikih površina današnjeg kontinenta. Došlo bi to potapanja priobalja 
Holandije, plavljenja velikih gradova (Njujork) što bi izazvalo velike socijalne i medicinske 
probleme stanovništva. Ranije su se velike oluje prognozirale na 100 godina, međutim, usled 
porasta temperature za 4°C one bi se mogle očekivati na svakih 4-5 godina.

Ukoliko se temperatura na Zemlji povisi za 5°C i više verovatno nam preti uništenje 

globalnih razmera.

Koncentracija   velikog   broja   stanovnika,   fabrika   i   automobila   uslovljava   pojačanu 

emisiju   zagađujućih   materija   u   atmosferi.   Posle   1950.   godine   pokrenuta   je   inicijativa   za 
zabranu ili smanjenje zagađenja vazduha u gradovima. Osim zagađenja u velikim gradovima 
nastaje porast temperature vazduha u odnosu na okolinu, zbog čega se javljaju ostrva toplote. 
Zbog brojnih zagađujućih čestica u atmosferi iznad gradova, povećava se broj kondenzovanih 
jezgra, a samim tim i količina padavina.

Naučnici su objavili, da kada bi se momentalno zaustavila emisija ugljen-dioksida koji 

se već nalazi u Zemljinoj atmosferi mogao bi da nastavi zagrevanje naše planete narednih 
stotinak godina.

Međuvladin panel za klimatske promene (IPCC) procenjuje da bi globalne temperature 

veće za samo 2°C od predindustrijskog perioda opasno ugrozile klimu. Kako bi se to izbeglo 
ljudi   bi   morali   da   zadrže   kumulativne   emisije   ugljen-dioksida   ispod   1000   milijardi   tona 
ugljenika, što je oko 50% onoga što se već nalazi u atmosferi od početka industrijalizacije. 
Ograničenje zagrevanja na 2°C značilo bi držanje buduće kumulirane emisije ugljenika na 

5

ispod 250 milijardi tona, što je samo polovina od već emitovane količine od 500 milijardi 
tona.

Najviše atmosferu zagađuje Kina – njen deo čine 27% emisije gasova, koji nastaju 

prilikom   sagorevanja   iskopnih   energenata.   Iako   je   Kina   zemlja   koja   razvija   nuklearnu 
energetiku,   koja   najmanje   učestvuje   u   izbacivanju   gasova   staklene   bašte   i   povećava 
proizvodnju komparativnog zemnog gasa i njegov uvoz iz drugih država, i pored svega toga 
nije dovoljno.

Oko 10% gasova staklene bašte emituje Evropska unija. Zemlje Evropske unije na 

svaki   način   ističu   da   vode   ekološku   politiku   i   da   smanjuju   udeo   ugrlja   kao   energenata. 
Međutim, u isto vreme u Evropskoj uniji je u porastu uvoz uglja i elektrane rade sa 100% 
kapaciteta.

Zbog   gasova   staklene   bašte   temperatura   može   da   poraste   na   4,5°C   i   očekuje   nas 

globalno zagrevanje.

Za poslednjih 100 godina količina ugljen-dioksida u atmosferi povećala se za oko 

25%. 

Zbog širenja vode okeana i topljenja leda, doćiće i do daljeg sve bržeg povećavanja 

nivoa   svetskog   mora   –   ukupno   možda   za   oko   50   -   100cm.   Pored   toga,   zbog   povećane 
temperature, treba očekivati i povećano isparavanje i povećane količine padavina.

Učestale   vremenske   nepogode,   ekstremen   suše,   kataklizmatični   požari,   poplave   i 

temperaturni poremećaji zbog kojih je teško razlikovati jul od aprila, praćene su stalnim 
upozoravanjem naučnika o planetarnim klimatskim promenama i globalnom otopljavanju.

Globalno   zagrevanje   izuzetno   negativno   utiče   na   biljke.   Zagrevanje   dovodi   do 

poremećaja   funkcionisanja   biljaka,   koje   više   ne   mogu   pravilno   da   apsorbuju   materije. 
Globalno zagrevanje dovelo je do toga da biljke u severnim šumama počinju da otpuštaju 
ugljen-dioksid u atmosferu, umesto da ga apsorbuje. Ovo dovodi do toga da šume postaju 
zagađivači, jer umesto kiseonika počinju da proizvode štetan ugljen-dioksid.

Do   skoro   se   verovalo   da   zatopljavanje,   zbog   kojeg   proleća   počinju   ranije   a   zime 

kasnije, povećava produktivnost drveća i povećava nivo kiseonika. Sada to više nije tako, bar 
u najsevernijim šumama. Naučnici tvrde da biljkama smetaju sve toplije jeseni, jer je to 
zapravo   period   kada   one   prolaze   kroz   proces   proizvodnje   energije   i   otpuštanja   ugljen-
dioksida. U tom periodu smanjuje se fotosinteza. Produžavanjem toplog perioda produžava i 
ovaj proces, pa je sve manje dana u godini kada biljke proizvode kiseonik kojim obogaćuju 
atmosferu.

Klimatske   promene   su   ubrzane,   a   naša   planeta   se   konstantno   zagreva.   Stanovnici 

severne hemisfere ispratili su najtopliju zimu u poslednjih 125 godina. Aktuelne klimatske 
promene će u manjoj ili većoj meri pogoditi celokupno stanovništvo Zemlje.

background image

7

4. Posledice globalnog zagrevanja

Objavljena studija Ujedinjenih Nacija u kojoj je data procena događaja koja bi mogla 

da usledi kao posledica klimatskih promena. Tu su navedene posledice u jedanaest tačaka 
koje bi mogle da nas zadese ako se uskoro ne promeni situacija:

Scenario  posledica  usled  klimatskih  promena

  –  početkom  godine Ujedinjene 

Nacije prezentovale su i dale mogući scenario dešavanja na planeti i mogući 
scenario događaja usled klimatskih promena.

Recesija

  –  

Borba   za   resurse

  –   Svetska   proizvodnja   nafte   dostignuće   svoj 

vrhunac u  periodu  od  2008.  do  2018.  godine  i pokrenuće  globalnu  recesiju. 
Nedostatak hrane i povećanje cena osnovnih prehrambenih proizvoda pokrenuće 
konflikte između nacija oko osnovnih resursa.

Mnogo poplava i suša

 – 

Smanjenje prinosa

 – do 2020. godine, sve češće poplave 

širom Evrope. Manje padavina tokom godine i sve više sušnih dana uticaće na 
poljoprivredu, smanjiće prinose i do 50%.

Uništavanje koralnih grebena

 – 

Nestanak vrste

 – do 2030. godine, skoro je 18% 

od   ukupnih   svetskih   koralnih   grebena   uništeno,   kao   direktna   posledica 
klimatskih promena i posledica nastalih usled ekološke neuravnoteženosti. Neke 
vrste su nestale a neophodne su u lancu ishrane i ceo biodiverzitet je narušen.

Nestanak Arktičkog leda

 – 

Porast nivoa mora

 – do 2040. godine, Arktičko more 

ostaće   bez   leda   preko   leta,   dok   će   preko   zime   dubina   leda   biti   drastično 
smanjena. Po nekim naučnicima ovo se možda može dogoditi od 2060. do 2105. 
godine.

Nestanak   glečera

  –  

Nestanak   biljnih   i   životinjskih   vrsta

  –   do   2050.   godine, 

smanjenje većih glečera od 30 do 70%, kao i dovođenje skoro 1/4   biljnih i 
životinjskih vrsta (kičmenjaka) na ivicu istrebljenja.

Energetska kriza

  –  

Nestašica energije

  – do 2070. godine, toplija, suvlja klima 

vodi do smanjenja kišnih perioda i povećanih sušnih perioda, što direktno utiče 
na smanjenje proizvodnje električne energije.

Nestašica vode za piće

 – do 2080. godine, nedostatak vode za piće mogao bi da 

ugrozi i do 3 milijarde ljudi, a to dovodi i do dodatnih 600 miliona ljudi koji bi 
mogli da se suoče sa nedostatkom hrane.

Nestašica   hrane

  –   do   2085.   godine,   rizik   da   čak   do   3   milijarde   ljudi   bude 

suočeno   sa   nedostatkom   hrane   (bolest   denga).   Nestašica   hrane   uticaće   na 
stvaranje političke krize širih razmera.

Nestanak vrsta

 – 

Smanjenje biodiverziteta 

– do 2100. godine, četvrtina svih vrsta 

biljaka   i   životinja,   a   to   znači   više   od   milion,   biće   dovedeno   do   samog 
istrebljenja. Ubrzano smanjenje biodiverziteta je jos jedna direktna posledica 
klimatskih promena.

8

Kraći dan

 – 

Brža rotacija

 – u narednih 200 godina dan će na planeti biti kraći za 

0,12   milisekundi,   kao   posledica   porasta   temperature.   Okeani   se   šire   prema 
polovima i ubrzavaju Zemljinu rotaciju.   

5. Klimatske izbeglice

Zagrevanje Zemljine atmosfere izazvaće ozbiljne promene u životnoj sredini. Zbog 

prethodno navedenih posledica, ljudi koji će usled posledica klimatskih promena biti prisiljeni 
da promene svoje stanište su klimatske izbeglice.

Zemlje koje će najviše biti pogođene klimatskim promenama su Bangladeš, Egipat, 

Gambija,   Indonezija,   Maldivi   (   Maldivska   vlada   je   održala   sednicu   pod   vodom   kako   bi 
skrenula pažnju na ovaj problem), Mozambik, Pakistan, Senegal, Surinam, Tajland i ostrva u 
Pacifiku.

6. Kjoto protokol

Promene u klimi posebno one koje su posledica emisije gasova, zahtevali su akciju 

zemalja na međunarodnom nivou budući da se emitovani gasovi šire po celoj atmosferi, ali i 
zbog činjenice što je kontrola emisije gasova vrlo skup poduhvat.

Prvi korak bio je usvajanje Okvirne konvencije Ujedinjenih Nacija o promeni klime, 

09. maja 1992. godine. Ovim je utvrđen sistem za razmenu podataka o gasovima koji stvaraju 
efekat staklene bašte, dok je način ograničavanja emisije gasova odložen za neki budući 
period.

Kjoto protokol je usvojen na trećoj Konferenciji Članica Okvirne konvencije UN o 

promeni klime koja je održana u decembru 1997. godine. Dobio je ime po gradu nauke u 
Japanu u kome je održana konferencija. Kina, Indija, Brazil i većina zemalja trećeg sveta su 
oslobođene obaveza, dok SAD još nije potpisao. 

Protokol je stupio na snagu 16.02.2005. godine.

Kjoto protoklo podstiče istraživanja i razvoja i povećanu upotrebu, novih i obnovljenih 

vidova   energije,   promoviše   tehnologije   za   kontrolu   emisija   ugljen–dioksida  i   naprednih   i 
inovativnih   ekološki   zdravih   tehnologija,   promoviše   održive   oblike   poljoprivrede   u 
razmatranju klimatskih promena, ograničava emisiju štetnih gasova staklene bašte.

U   ovom   protokolu   se   ograničava   proizvodnja   šest   komponenata   ljudskim 

aktivnostima:   ugljen–dioksid,   metan,   azotni   oksid,   hidrofluorokarbidi,   perfluorkarbidi, 
sumporheksafluoridi.

background image

10

7. Zaključak

Čovečanstvo   mora   da   preduzme   akciju   da   smanji   svoj   doprinos   CO

2

  emisijama   i 

smanji zagađenje. Ako se ništa ne uradi, sadašnje generacije  će ostaviti potomcima i lošu 
životnu sredinu i lošu ekonomiju, kako resursi počinju da se iscrpljuju.

Sadašnje resurse i prirodne resurse – ugalj, nafta, gas – treba sve manje koristiti kao 

energente, a sve više kao sirovine. Najveći doprinosi ekološkom produžavanju života na našoj 
planeti daju racionalne i ekonomične tehnologije i proizvodi štedljivi u angažovanju prirodnih 
resursa.

Svako može da pomogne u usporavanju globalnog zagrevanja i očuvanju naše planete 

samo je potrebno napraviti male promene za početak, kao što su:

Smanjenje upotrebe fosilnih goriva,

Izolacija kuća i zgrada,

Korišćenje javnog prevoza,

Smanjenje konzumerističkih navika,

Odabir hrane,

Sprečavanje deforestacije.

Ako ne preduzmemo u skorije vreme određene mere za sprečavanje emisije štetnih gasova, 
uništićemo prirodu a samim tim i sami sebe.

11

8. Literatura 

-

Dragoljub S. Belić - Globalno zagrevanje i efekat staklene bašte

-

dr Slavoljub Dragićević, dr Dejan Filipović - Prirodni uslovi i nepogode u planiranju i 
zaštiti prostora

-

Mark Maslin - Global warming

-

Prof. dr Ivan Gržetić - Globalno zagrevanje i Kjoto protokol

-

Prof. dr Radivoje Pešić, Doc. dr Snežana Petković, Prof. dr Emil Hnatko, Prof. dr 
Stevan   Veinović   –   Antropogeno   globalno   zagrevanje,   Kjoto   protokol   i   ekologija 
transporta

-

mr Jelena Luković, dr Predrag Manojlović, mr Sanja Mustafić – Promene temperature 
vazduha na osnovu satelitskih osmatranja u Srbiji i svetu

-

www.pmf.ni.ac.rs

 

 

-

www.chem.bg.ac.rs

 

 

-

www.ekospark.com

 

 

-

www.globalnozagrevanje.biz.tc

 

 

-

www.cmv.org.rs

 

 

-

www.ipcc.ch

 

 

 

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti