SVEUČILIŠTE / UNIVERZITET „VITEZ“ TRAVNIK
FAKULTET PRAVNIH NAUKA
STUDIJ I CIKLUSA - II GODINA
SMJER: OPĆE PRAVO
GOVOR I GOVORNO PONAŠANJE
SEMINARSKI RAD
Travnik, Februar 2013.
SVEUČILIŠTE / UNIVERZITET „VITEZ“ TRAVNIK
FAKULTET PRAVNIH NAUKA
STUDIJ I CIKLUSA - II GODINA
SMJER: OPĆE PRAVO
GOVOR I GOVORNO PONAŠANJE
SEMINARSKI RAD
IZJAVA: Ja Lejla Fehrić studentica Sveučilišta/Univerziteta „Vitez“ Travnik, Indeks
broj: 0164-12/DOP, odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem
da sam ovaj rad izradio potpuno samostalno uz korištenje citirane literature i pomoć
profesora odnosno asistenta.
STUDENT: Lejla Fehrić
PREDMET: Retorika
PROFESOR: Prof.dr. Branimir Čović
ASISTENT: Mr. Dragan Sokanović
Travnik, Februar 2013.
1
1. UVOD
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Kroz ovaj seminarski rad ukratko ćemo se upoznati sa pojmom retorike, govora
i govornog ponašanje, kao i samim pravilima govorništva. Koji je značaj retorike,
njen razvoj i vrste govora su samo neki od segmenata koji će se obraditi u ovom
radu. Birajući samu temu za seminarski rad, imala sam osjećaj da se o pitanju
retorike i govora treba više govoriti i pisati i zbog toga ću pokušati što bolje približiti
ovu temu.
Retorika, općenito je umijeće ili tehnika govorne komunikacije sa praktičnom
svrhom uvjerenja sagovornika. Kada govorimo o značenju riječi retorika, u Grčkoj
dobija značenja koja je zadržala i do danas a to su:
-
nauka o besjedništvu, odnosno teorija besjedništva (govorništva);
-
skup pravila besjedničke (govorničke) vještine koja tu nauku otvrđuju;
-
sama besjednička vještina, odnosno sposobnost lijepog, slikovitog,
dinamičnog i ubjedljivog izražavana
1
.
Ovo slikovito, dojmljivo, uvjerljivo izražavanje može biti usmeno (javni govor)
i pismeno (različiti historijski, politički i književni tekstovi).
Imenica rhetor
2
, u izvorima se najranije javlja kod Homera. Tek početkom IV
vijeka prije nove ere Isokrat koristi riječ rhetoreia
3
a potom počinje da se
upotrebljava i pojam rhetorike. Prema nekim mišljenjima, riječ rhetorike je sačinio
tek Platon u dijalogu Gorgija, poslije čega taj termin ulazi u najširu upotrebu,
pogotovo od Aristotela.
1
Šipka M, Kultura govora, Institut za jezik u Sarejevu, Sarajevo, 2005. godine
2
Lat. Rhetor što znači besjednik
3
Lat. Rhetoreia što znači rječitost, elokvencija
3
Retorika predstavlja teoriju, skup pravila o lijepom govoru, a besjedništvo,
odnosno govorništvo, praksu u kojoj se ta pravila primenjuju. Već su sofisti najprije
nastojali da govorom ubjeđuju slušaoce, a potom da na druge prenose svoja iskustva
kako se uspješno govori. Skoro svaki od njih je otkrivao izvjesna pravila o tome kako
se slušaoci najefektnije pridobijaju izgovorenom riječju. Iz toga su nastali prvi
rhetorike techne
4
. Sofisti su prvi počeli da izgrađuju retoriku kao sistem pravila koja
olakšavaju da se besjeda uspješno sastavi i održi, dok je proizvod tih primjenjenih
pravila bio sam govor, odnosno govorništvo. Istorijski posmatrano, govorništvo
prethodi retorici. Najprije se razvijala govornička praksa, da bi se tek kasnije, na
osnovu nje, oformila i izgradila govornička pravila i uputstva, odnosno retorika.
Prvi začeci govorništva potiču iz čovekove iskonske potrebe da svoje misli,
osjećanja i želje, iskaže na način koji bi ostavio što snažniji utisak na sagovornike,
kako bi ih pridobio za svoje ideje i stavove i ubjedio u ispravnost vlastitih uvjerenja i
životnih nazora. Otuda je prirodno što se pitanje rječitosti uzdiže do nivoa naučne
discipline, koja pod imenom
retorika
kao elemenat kulturnog, javnog i političkog
života drevne Helade, započinje da se razvija još prije nove ere. Stari Grci su prvi
shvatili da na ovom svijetu nema ništa jače od žive riječi, ako je u pravom trenutku,
na pravi način i na pravom mjestu izgovorena, niti što nemoćnije, ako tako nije
učinjeno. U našem narodu veoma je poznata maksima o snazi ljudske rječitosti:
"Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara". Pitanje govora i čovjekove rječitosti dobijaju
posebnu važnost ako se ima u vidu činjenica da i najsnažnija riječ, koju bi izgovorio
neki drugi govornik, u nekoj drugoj situaciji od one u kojoj smo je već čuli, nikada
neće imati isti zvuk, istu snagu i isto značenje.
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Sama svrha razrade ovog seminarskog rada jeste u tome, da se što
jednostavnije definišu sami pojmovi koji su potrebne da bi se materija razumjela. Iz
tog razloga sam se i osvrnula na definisanje samog pojma retorike kroz njen
historijski razvoj. Riječ retorika
u užem smislu tumačena, znači govornička vještina,
4
Lat. rhetorike techne što znači priručnici govorništva.
4
1.4. Znanstvene metode
Znanstvene metode se koriste da bi se što bolje mogle odrediti činjenice koje se
vežu za postavljenu temu. Prilikom istraživanja osvrt se bazira na slijedećim
metodama:
-
metoda analize i sinteze,
-
komparativna metoda,
-
metoda deskripcije,
-
induktivna i deduktivna metoda.
Metoda analize postupak znanstvenog istraživanja i objašnjenja stvarnosti
putem raščlanjivanja složenih misaonih tvorevina kao što su pojmovi, na njihove
jednostavnije, sastavne elemente.
6
Ova metoda omogućava uočavanje, otrkivanje i
izučavanje znanstvenih istina. Metoda sinteze je postupak znanstvenog istraživanja i
objašnjavanja stvarnosti putem spajanja, sastavljanja jednostavnih misaonih
tvorevina u složene, složene u još složenije, povezujući izdvojene elemente, pojave,
procese i odnose u jedinstvenu cjelinu u kojoj su njezini dijelovi uzajamno
povezani.
7
U ovom seminarskom radu, metodu analize i sinteze sam primjenjivala tako što
sam prilikom istraživanja same materije rada, od početnih definicija same retorike,
njenog nastajanja pokušala doći do definisanja govora i govornog ponašanja. U
razradi rada došla sam do jednostavnijih definicija samog govora iz pojedinih
složenih pojmova koji se „provlače“ kroz literaturu. Iz tih jednostavnih definicija
kasnije se došlo da jedne opće definicije samog govora i govornog ponašanja.
Komparativna metoda je postupak utvrđivanja istih ili srodnih činjenica,
pojava, procesa i odnosa, odnosno utvrđivanje njihove sličnosti u ponašanju i
intenzitetu, te razlika među njima. Usporedba između dvije stvari, pojave ili
događaja kreće se tako da se prvo utvrde njihove zajedniče činjenice, a zatim sve one
6
http://www.skriptarnica,net
, Pitanja i odgovori, 16.02.2013. godine
7
http://www.skriptarnica,net
, Pitanja i odgovori, 16.02.2013. godine
6
