1

Grabuljasti transporteri (grabuljari)

Historija grabuljara

Radovi su se izvodili ručno sve od 1954. godine kada Rudnik nabavlja prve 
jednolančane grabuljaste transportere. Uvođenjem transportera na radilišta 
primpreme u mnogome se olakšava rad na utovaru uglja, pojednostavljuje i olakšava 
odvoz sa radilišta. Prvi jednolančani grabuljasti transporteri uvezeni iz mađarske nisu 
se posebno pokazali s obzirom da su zahtijevali čvrstu stabilnost pogonske, a 
posebno povratne stanice, a uz to kao i strogi pravac po padu i po pravcu. Naredni 
jednolančani grabuljasti transporteri za potrebe Rudnika, nabavljeni su u NR Sloveniji 
u tvornici rudarskih postrojenja "STT" - Trbovlje.

Otkopavanje se i u ovom periodu vrši stubnom otkopnom metodom. Utovar se vrši 
ručno u jamske vagonete sve do 1954. godine kada se na otkopna radilišta i 
neposredni odvoz sa radilišta uvode jednolančani grabuljasti transporteri, čime se 
olakšava utovar i pojednostavljuje neposredni transport sa radilišta, tj. isti zamjenjuju 
vagonete.

Uvod

To je najtipičnije rudničko prijevozno sredstvo, budući da se u drugim područjima 
uopće ne susreće. Taj je transporter nastao iz potrebe da se na dugačkom ugljenom 
otkopu, tzv "širokom čelu", riješi otprema nakopanog ugljena. Takav transporter mora 
biti ekstremno robustan i neosjetljiv na uvjete u kojima radi (miniranja, prelaženje 
mehanizacije, oslonac za podgradu), pogodan za jednostavno i lako prebacivanje i 
konačno dovoljno fleksibilan za prilagođavanje neravninama ugljenog sloja odnosno 
čela.Lakši   se   grabuljari   rade   kao  

jednolančani

,   teži   kao  

dvolančani

,   posebno 

robustni otkopni su tzv. oklopni grabuljari, i konačno za posebice teške uvjete rada, 
velike kapacitete, odnosno specijalne zadaće su trolančani i višelančani.

Primjena grabuljara

Primjenjuju se najviše u rudnicima uglja za transport pri otkopavanju tankih,srednjih i 
debelih   slojeva   uglja.Mogu   se   primijeniti   i   za   transport   ostalih   rasutih 
materijala, pogotovo   onih neabrazivnih   i   malo   abrazivnih.U   primjeni   su 
od 1937.godine   u   rudnicima   uglja.Sastoje   se   od jednog   ili dva   beskonačna   lanca 
prebačena   preko   nazubljenih   pogonskogi   povratnog   kotura   na   kome   je postavljen 
uređaj za zatezanje da bi se spriječilo spadanje lancasa ozubljenih koturova.Za lance 
su,na   određenom   rastojanju   vezane   metalni   profili-grabulje   koje   služe   zazgrtanje 
materijala   i   transport   istog po   metalnim   žlijebu,po   kome   se   kreću   grabulje.Sa 
donje strane grabulja,grabulje se također kreću po metalnom dijelu žlijeba kako bi 
seosigurao pravac kretanja grabulja i spriječilo njihovo vučenje po tlu.Prema broju 
lanaca kao vučnog organa,proizvode se dva tipa transportera i to:

-

Transporteri sa jednim vučnim lancem,

-

Jednolančani transporteri,

-

Transporteri sa dva lanca,

-

Dvolančani transporteri sa grabuljarima.

2

Jednolančani  grabuljari  služe za manje kapacitete  proizvodnje i kraće transportne 
daljine.Dvolančani grabuljasti transporteri služe za proizvodnju većeg kapaciteta,veće 
transportnedužine,na putanjama sa nagibom,u nepovoljnim uslovima itd..Žljebovi se 
izrađuju   u   standardnoj   dužini,i   sastavljeni   su iz   dijelova   koji   se međusobnospajaju 
pomoću   spojnica.To   olakšava   njegovu   bržu   montažu,produženje   ili   skraćenje 
kao i premještanje.Visoka

 

mehanička sigurnost,mogućnost

 

brzog 

prenosa,jednostavnostkonstrukcije   i   niski   troškovi   eksploatacije,čine   ga 
nezamjenljivim   transportnim   sredstvom   naširokočelnim   otkopima   uglja,kao   i   u 
drugim poslovima.Transport   ovim   uređajem   može   se   vršiti horizontalno,naviše   do 
35 stepeni   i   naniže   do   25   stepeni.Prema   funkciji   koju   vrše   i uslovima   u   kojima 
rade,razlikujemo   dvije   vrste   grabuljastihtransportera   i   to:-obične,standardne 
grabuljare i-oklopne grabuljare zaštićene od jakih udara i eksplozija minskih punjenja 
u   oklopima,Grabuljari   mogu   biti   sastavni   dio mašina   za   utovar   i 
istovar materijala,npr.bunker vozza transport iskopine iz tunela sa samoistresanjem ili 
za utovar iskopine kao na. Oklopni grabuljari su masivne konstrukcije,bez rizika se 
mogu postavljati uz širokačela,a da ne budu oštećeni od miniranja. Nalaze primjenu 
u modernim rudnicima.Osnovne dimenzije i tehničke karakteristike transportera sa 
grabuljama su približno:

-

širina žlijeba......................................500-600 mm

-

dužina članka....................................1500-2000 mm

-

visina žlijeba.....................................150-200 mm

-

ukupna dužina transportera...............200-300 m

-

snaga pogonskih motora....................60-90 kw

-

brzina kretanja grabulja.....................0,55

-

0,65 m/sec

-

kapacitet proizvodnje........................150

-

200 t/h

Postoje transporteri dužine 300 m i kapaciteta 200 t/h.Gornji dio žlijeba služi kao 
staza   za   kretanje   kombajna   ili   podsjekačice   za   ugalj   i   između   grabuljara   i   čela 
ne smiju   se   postavljati   stubovi,pa   se   otkop   osigurava   podgradom   uvidu   konzola 
specijalne konstrukcije.Važna   operacija   u   toku   transporta   uglja   sa otkopa   pomoću 
grabuljara je premještanje u pravcu otkopavanja.Može se vršiti na sljedeće načine:

-ručno, polugama klizanjem po tlu,

-pomoću cilindra na komprimirani zrak ili hidraulični,koji sa jednim dijelom oslanjaju 
na podgradu,a drugim na bočnu stranu žlijeba,

-pomoću stanki u obliku klina,koje klize po podini između stupaca i transporta,a vuče 
ih sam transporter.

Odlike   ovog   transportera   ogledaju   se   utome   što ima   niske 
troškove eksploatacije,kontinuirani

 

proizvodnirad,jedinstvenost u 

rukovanju,brzom premještanju,jednostavnom održavanjuitd.

Grabuljasti   transporter   je   našao   još   neka   daljnja   područja   primjene.   Veliki   broj 
utovarača i uskozahvatnih kombajna za izradu hodnika otpremaju utovareni materijal 
grabuljastim transporterom. U specijalnim bunkerskim vlakovima  i vozilima-trčkalima 
(prema   teško   prevodivom   engleskom   izrazu   "shuttle-car"   ili   njemačkom 
"Pendelwagen"), grabuljar služi kao pomično dno. Vozilo se puni na jednom kraju 

background image

4

Volumen korita a time i kapacitet grabuljara povećava se podizanjem jedne ili obiju 
stranica.

Lanac je u jednolančanih grabuljara u pravilu sasvim jednostavni Galov. U svrhu 
sastavljanja - rastavljanja te produžavanja odnosno skraćivanja Galov se lanac može 
otvoriti   na   svakoj   karici,   dok   je   to   kod   kalibriranog   moguće   samo   na   posebno 
otvorenim karikama gdje se priključuju prečke ili grabulje. Ako postoji potreba za 
velikim krivudanjem grabuljara, grabuljar je tada jednolančani s oba lanca u sredini. 
Lanac se na mjesto sastavljanja transportera doprema u kraćim sekcijama, te se 
istovremeno kako se sastavljaju korita sastavlja i lanac u gornjoj i donjoj "grani", i na 
kraju zateže posebnom zateznom alatkom i spaja, zatvara u beskonačnu cjelinu.

Pogon grabuljara

Pogonska   stanica   se   sastoji   iz   pogonskog   bubnja   s   onoliko   lančanika   koliko   je 
lanaca, reduktora, spojke i pogonskog elektromotora. Spojka je u manjih grabuljara 
obična elastična, a u većih hidraulična. Ovisno o veličini potrebne snage mogu se 
kombinirati dvije pogonske grupe na glavi transportera, ali i jedan do dva i na "repu". 
Ovisno o raspoloživom prostoru može se kombinirati i smještaj pogonske grupe - 
uzdužni ili poprečni.Grabuljar u mehaniziranim ugljenim otkopima služi i kao staza za 
kretanje   otkopnog   stroja,   kao   oslonac   i   vodilica   ugljenom   strugu,   te   kao   oslonac 
hidrauličnoj samohodnoj podgradi . U ovom potonjem slučaju podgrada u jednom 
taktu   ciklusa   gura   grabuljar   uz   ugljeno   čelo   nakon   prolaza   otkopnog   stroja   i 
otkopavanja tog dijela čela za dubinu reza ili "koraka", dok se u drugom taktu ciklusa 
podgrada privuče prema grabuljaru za taj isti korak .

Pogon   trake   se   sastoji   iz:   pogonskog   bubnja,   reduktora,   spojke,   kočnice   i 
elektromotora. Spojka je u manjih transportera obična elastična a u većih hidraulična 
kojom se znatno olakšava pokretanje opterećene trake. Spojka u početku upuštanja 
proklizava   omogućavajući   postupno   ubrzanje   trake.   To   ujedno   smanjuje   početno 
(pre)  opterećenje elektromotora.  Kočnica je automatska čeljusna ili disk  koju drži 
otvorenu   solenoid   napajan   strujom   što   napaja   i   pogonski   elektromotor   i   čime   je 
postignuto automatsko otpuštanje u momentu pokretanja motora. Kočnica se aktivira 
djelovanjem opruge pri svakom namjernom ili nenamjernom prekidu napajanja.

Ovo je sigurnosna mjera da se spriječi nenamjerno pokretanje trake, što je svakako 
potrebno ako transporter radi na nagibu ili usponu. 

Pogonski elektromotori su trofazni izmjenični kavezni s prirodnim hlađenjem putem 
orebrenja vanjskog kučišta (paziti da ono uvijek bude slobodno od prašine odnosno 
materijala).   Za   atmosfere   s   opasnim   eksplozivnim   plinovima   i   parama   izvode   se, 
uostalom kao i sva ostala električna oprema transportera, u eksplozijski sigurnoj ("S") 
izvedbi.

Pogon   samo   jednom   pogonskom   stanicom   ima   nedostatak   što   se   sva   potrebna 
pogonska sila predaje traci na jednom mjestu, na kojem je najveća vlačna sila u traci 

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti