PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH
GRAĐANSKO PRAVO
SKRIPTA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
[email protected]
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2
WWW.BH-PRAVNICI.COM
GRAĐANSKO PRAVO
Vedriš-Klarić 2006.
OPĆI DIO
GP u objektivnom smislu je grana priv.prava koja kao skup pravnih pravila ureĊuje
odnose pravnih subjekata povodom stvari, ĉinidaba, imovine i njihovih osobnih
neimovinskih dobara.
NAĈELA GP-a
1.
Naĉelo stranaĉke dispozitivnosti –
znaĉi da graĊanskopravni odnos
nastaje, prestaje i mijenja se ponajprije voljom pravnih subjekata. U
obveznom pravu se oĉituje kao sloboda ugovaranja, odnosno kao sloboda
ureĊivanja obveznih odnosa. U stvarnom pravu se oĉituje u slobodnom
korištenju i raspolaganju stvarima i pravima koja imamo na stvarima
(npr.pravo vlasništva). U naslj.pravu izraţava se u slobodi oporuĉnog
raspolaganja.
2.
Ravnopravnost subjekata –
poloţaj strana u odnosu je koordiniran; nema
subordinacije jedne strane drugoj, koja karakterizira upravno pravo. To naĉelo
usko povezano s naĉelom disp. jer graĊanskopravni odnos nastaje voljom
subjekata, a te volje su ravnopravne.
3.
Imovinska sankcija –
sankcija je štetna posljedica koja treba pogoditi
onoga koji se ne drţi zapovijedi ili zabrane izraţene u pravnoj normi.
Pobjedom naĉela ravnopravnosti subjekata došlo je do priznanja iskljuĉivo
imovinske sankcije za neispunjenje duţne obveze.
4.
Prometnost prava –
jedino na podruĉju GP-a postoji mogućnost prometa
subjektivnih imov.prava (neprometna prava – pravo osobne sluţnosti,
osobnosti…). Prometnost subj.prava posljedica je razmjene robe putem
trţišta.
SUSTAV GP-a
Dva modela: institucijski i pandektni.
Inst. – potjeĉe iz rimskog prava – Gaj «Institucije» kaţe da se cjelokupno pravo
odnosi na:
1.
personae (osobe)
2.
res (imovina)
3.
actiones (tuţba)
(npr.OGZ iz 1811. i Code civil iz 1804.)
WWW.BH-PRAVNICI.COM
4
WWW.BH-PRAVNICI.COM
GP – upravno pravo:
Umjesto ravnopravnosti i koordinacije meĊu stranama u
upr.pravu vrijedi naĉelo subordinacije, umjesto naĉela prometnosti – naĉelo
neprometnosti i delegacije nadleţnosti, umjesto imovinske – osobna sankcija.
Upr.pravo ureĊuje i neke imovinske odnose, kao npr. pravni reţim dobara u općoj
uporabi, eksproprijacija, uzurpacija, rekvizicija, a djelomiĉno ih ureĊuje u razliĉitim
ograniĉenjima – slobode ugovaranja propisivanjem cijena ili obveznog sklapanja
ugovora.
GP – MPP:
MPP ureĊuje imov.odnose s meĊunarodnim obiljeţjem, dok GP ureĊuje
samo unutarnje imov.odnose.
IZVORI GP-a:
Izvori su: propisi, pravni obiĉaji, sudska praksa i pravna znanost.
PROPISI
–
Ustav
ima relativno mali broj odredaba, kao npr.odredbe o
nepovredivosti vlasništva, jamĉe se pravo vlasništva i pravo nasljeĊivanja, ali se
takoĊer i odreĊuje da pravo vlasništva obvezuje njegove nositelje i korisnike na
doprinošenje općem dobru. Jamĉe se poduzetniĉka i trţišna sloboda, a zabranjuje
zlouporaba monopola.
Zakon
– pravo kod nas još nije kodificirano.
Zabrana retroaktivnosti, iako se moţe odrediti da pojedine odredbe djeluju unatrag, a
retroaktivno djelovanje imaju i svi interpretativni propisi. Nasuprot tome, za suca je
zabrana retroaktivnosti apsolutna.
PRAVNI OBIĈAJI –
to su pravila ponašanja koja su se kroz stanovito potrebno
vrijeme oblikovala u društvenoj zajednici na osnovi nekog ponavljanjem utvrĊenog
shvaćanja, a zakonski im je propis svojom normom izravno ili neizravno dao pravni
karakter.
U pravnom obiĉaju kao izvoru prava moraju biti 2 elementa:
a)
materijalni koji pokazuje da društvena praksa koja se izraţava kao vršenje ili
nevršenje odreĊenih radnji ili postupaka je dovoljno stalna i jednoliĉna
b)
psihološki koji se naziva
opinio iuris sive necessitatis,
tj. uvjerenje da se radi o
općeobvezatnom pravnom pravilu ponašanja.
Sud mora riješiti svaki sluĉaj koji stranke pred njega iznesu; ako za neki konkretni
sluĉaj ne postoji pravno pravilo u pozitivnim propisima, sud će se obavijestiti ne
postoji li u narodu obiĉaj po kojem bi se mogao riješiti konkretni sluĉaj – ne smije se
primijeniti ako je pravilo iz obiĉaja suprotno naĉelima pravnog poretka.
SUDSKA PRAKSA –
neizravan izvor prava – to je donošenje više suglasnih presuda
od strane istog suda o istom pravnom pitanju.
PRAVNA ZNANOST –
neizravan izvor prava – djeluje na sud samo snagom svoje
uvjerljivosti.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
5
WWW.BH-PRAVNICI.COM
GRAĐANSKOPRAVNI ODNOS
To je onaj društveni odnos koji je ureĊen pravnim pravilima GP-a.
Javlja se u prvom redu kao faktiĉni, materijalni društv.odnos. Mat.društv.odnos
postaje graĊanskopravnim odnosom tek onda kad ga GP prizna i uredi. Pretvaranjem
faktiĉnih društv-gospodarskih odnosa u graĊanskopravne omogućuje se privredno
kretanje.
Ĉinjenice za koje pravo veţe postanak, promjenu ili prestanak pravnog odnosa, a u
vezi s tim postanak, prestanak ili promjenu subjektivnog prava nazivaju se
PRAVNIM ĈINJENICAMA.
S obzirom na postanak, dijele se na:
a)
prirodni dogaĊaj (roĊenje, smrt…)
b)
ljudske radnje; dijele se na dopuštene i nedopuštene; meĊu dopuštenima
najvaţniji su pravni poslovi; pravni posao je stranaĉko oĉitovanje volje
usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih uĉinaka; nedopuštene ili
protupravne radnje su delikti.
S obzirom na funkciju, dijele se na:
a)
pretpostavke – to su pravne ĉinjenice koje su doista realno nastale u
stvarnosti, a potrebne su da bi nastao, promijenio se ili prestao odreĊeni
graĊanskopravni odnos.
b)
pravna osnova – to je ona bitna pretpostavka za koju se veţe postanak,
promjena ili prestanak subjektivnog graĊ.prava; ona je središnja pravna
ĉinjenica i odreĊuje karakter samog graĊanskopravnog odnosa; njeno
postojanje se uvijek mora dokazati.
c)
predmnjeva ili presumpcija – smatra se dokazanom dok se ne dokaţe protivno
–
praesumptio juris
– proglašenje nestalih za umrle – kod pravne ili oborive
predmnjeve nikada se ne dokazuje ono što se predmnijeva – moţe se uvijek
oboriti protudokazom;
preasumptio juris et de jure
– neoboriva predmnjeva –
protudokaz nije dopušten – npr.poznavanje stanja u zemljišnim knjigama.
d)
fikcija – to je pravna ĉinjenica za koju se zna da se uopće nije dogodila ili da
se nikad neće ni dogoditi ali se uzima kao da se dogodila da bi mogao nastati,
promijeniti se ili prestati neki graĊanskopravni odnos – npr.
nasciturus pro jam
nato habetur –
prema ZOO, uzima se da je zaĉeto dijete roĊeno, kad se radi o
njegovim probicima, pod uvjetom da se rodi ţivo.
SUBJEKTI GRAĐANSKOPRAVNOG ODNOSA
Pravni subjekt je nositelj prava i obveza.
Pravni subjekt moţe biti fiziĉka i pravna osoba.
Pravna sposobnost je svojstvo biti nositeljem prava i obveza. Kad bi se nekom
pravnom subjektu oduzela pravna sposobnost , on bi prestao biti pravni subjekt, a
fiziĉka osoba bi postala stvar.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
7
WWW.BH-PRAVNICI.COM
P o t v r d n e t e o r i j e:
Organska teorija
– korijeni joj poniru u staro germansko pravo, zato se i zove
organskom ali i germanskom teorijom. Osnovna joj je zasluga što je upozorila na
realnu egzistenciju pravnih osoba i što je skrenula pozornost na vaţnost i znaĉenje
organa. Nedostatak joj je što je poistovjetila organizam i organizaciju.
Teorija pravne realnosti
– razradila ju je franc.civilistiĉka doktrina – naglašava 2
osn.naĉela:
a)
da treba priznati postojanje pravne osobe, ĉak i u sluĉaju zakonske šutnje
b)
da treba priznati prava pravnoj osobi, ĉak i preko zak.teksta, ako su takva
prava potrebna za realizaciju kolektivnog interesa.
U fond uĉenja o pravnoj osobi ova teorija je unijela ove elemente: organizaciju,
realno djelovanje organa, interes i cilj.
Teorija ustanove –
naglašava realnost organizacije ali time što cilj kao jedan od
esencijalnih elemenata pretvara putem ideje o cilju zapravo u nov supstrat pravne
osobnosti – što je neprihvatljivo.
O d r i ĉ n e t e o r i j e:
Teorija namjenske imovine –
predstavnik Brinz, koji je bio uvjeren da mogu
postojati subj.prava bez subjekata.
Teorija destinatara –
Jheringova teorija – nedostajalo mu je precizno razlikovanje
izmeĊu vlasništva u gospodarskom i pravnom smislu.
Teorija kolektivnog vlasništva.
Teorija realne egzistencije –
u znanosti sporno pitanje u kojem trenutku
društv.tvorevina stjeĉe pravni subjektivitet. Smatra se da su potrebne najmanje 3
pretpostavke da bi se neka društv.tvorevina mogla pojaviti kao subjekt u pravnim
odnosima:
1.
je da društv.tvorevina mora imati ĉvrstu i trajnu organizaciju
2.
je zasebna imovina, odvojena od imovine svojih ĉlanova
3.
je stjecanje pravnog subjektiviteta; prema sustavu
slobodnog udruţivanja,
pravna osoba nastaje organiziranjem, što se vidi iz statuta, nadleţnom tijelu
se podnosi prijava koja nema konstitutivni karakter; prema sustavu
normativnog akta
društv.tvorevina dobiva pravnu sposobnosti ili neposredno
propisom ili se spec.propisima odreĊuju pretpostavke koje se moraju ispuniti
da bi neka org.postala pravna osoba; prema sustavu
koncesije,
org.dobiva
pravnu sposobnost posebnim aktom upravnog tijela – odobrenjem.
Pravne osobe imaju i poslovnu i deliktnu sposobnost.
Ova teorija zasluţna za sljedeće elemente: pojam, svojstvo, pretpostavke i poĉetak
pravne osobnosti.
U RH prevladava normativni sustav.
