GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO
1. Pojam i struktura građanskog procesnog prava
Građansko procesno pravo (pored krivičnog, upravnog, arbitražnog i drugih procesnih
pravva), je grana procesnog prava koju čini skup procesnih normi kojima se reguliše primjena
normi građanskog procesnog prava, a sastoji se iz:
parničnog procesnog prava,
vanparničnog procesnog prava i
izvršnog procesnog prava.
Građansko procesno pravo obuhvata 2 vrste procesnih normi: organizacione i funkcionalne.
Organizacionim se ustanovljavaju sudovi-organizacija, sastav i nadležnost.
U funkcionalne spadaju pravila kojima se uređuje postupak.
U okviru građanskog procesnog prava kao naučne discipline razlikujemo sledeće postupke:
1. Parnični postupak,
2. Vanparnični postupak,
3. Postupak izvršenja i obezbeđenja (izvršni postupak).
Pored ovih postupaka, koji predstavljaju funkcionalno procesno pravo, treba izdvojiti materiju
organizacionog procesnog prava koje norme regulišu organizaciju pravosudnih organa i
njihovu delatnost.
Pravni poredak čine dve oblasti pravnih normi:
norme materijalnog prava i
norme procesnog prava.
Materijalnopravnim normama se propisuju prava, obaveze i odgovornosti pravnih
subjekata, a procesnim pravom se propisuje postupak zaštite građanskih subjektivnih
prava.
Upravo u tome jeste ogroman značaj procesnog prava jer bez njegovog instrumentarija,
pravni subjekti ne bi mogli da ostvare zaštitu svojih prava.
2. Odnos parničnog i krivičnog postupka
Građansko i krivicno pravosudje vrse jedinstveni sudovi, a funkcije tih sudova se ogledaju u
razlicitim predmetima. Zajednicka nacela i gradjanskog i krivicnog pravosudja su: zakonitost,
nazavisnost, zbornost, usmenost , javnost, slobodno ocjenjivanje dokaza itd.
U parničnom postupku sud raspravlja i odlučuje o tužbenom zahtevu. Predmet tužbenog
zahteva je zaštita subjektivnog građanskog prava za koje tužilac tvrdi da je povređeno ili
ugroženo. Dok U krivičnom postupku ovlašćeni tužilac (javni tužilac ili privatni tužilac)
pokreće postupak protiv optuženog sa tvrdnjom da je učinio krivično delo i da je za to
odgovoran.
Predmet građanskog postupka je raspravljanje i odlučivanje u sporovima iz građansko-
pravnih odnosa, a predmet krivičnog postupka je raspravljanje i odlučivanje o tome da li je
učinjeno krivično djelo, da li postoji krivčna odgovornost učinioca, te izricanje sankcije.
Građanski postupak tužbom pokreće subjekt osporenog ili povrijeđenog prava, a krivični
postupak pokreće javni tužilac po službenoj dužnosti.
Razlike između ova dva postupka nisu samo u predmetu, već i u osnovnim procesnim
načelima. U parničnom postupku su dominantna načela dispozicije, obostranog saslušanja i
raspravno načelo. U krivičnom postupku su dominantna načela oficijelnosti i istražno načelo.
U krivičnom postupku ne postoje ustanove povlačenja tužbe, odricanja od tužbenog zahtjeva,
sudskog poravnanja i druge ustanove kojima se ostvaruje načelo dispozitivnosti u parničnom
postupku.
Postoje 3 situacije u kojima je sud u građanskom postupku vezan za presudu donesenu
u krivičnom postupku.
To su slijedeće situacije:
- kad je istom radnjom prouzrokovano krivicno djelo i neka gradjanskopravna posljedica;
- kad krivicno djelo ima karakter prethodnog pitanja u parničnom postupku;
- kad presuda donesena u krivičnom postupku ima karakter pravno relevantne činjenice
građanskog prava.
Ako ista radnja proizvodi i krivičnopravnu i građanskopravnu posljedicu, titular
građanskopravnog ovlaštenja ima 2 alternativne mogućnosti:
1. da raspravljanje i odlučivanje o građanskopravnom zahtjevu pridruži krivičnom
postupku (adhezioni postupak);
2. da pokrene samostalan građanski postupak
Pravosnažna osuđujuća krivična presuda veže sud u parničnom postupku, koji ne može
utvrđivati činjenice koje bi isključile odgovornost za štetu uzrokovanu umišljajnim krivičnim
djelom.
Tada se ne može umanjiti ni naknada štete zbog slabog imovinskog stanja štićenika.
Građanska subjektivna odgovornost je strožija od krivične.
U krivičnom pravu po pravilu se odgovara za umišljaj, a izuzetno i za nehat.
U građanskom pravu se odgovara za sve oblike krivice, zaključno sa objektivnom
odgovornošću.
Ako je pred krivičnim sudom donesena oslobađajuća presuda, parnični sud nije vezan za nju
jer nepostojanje krivične odgovornosti ne znači da istovremeno ne postoji ni građanska
odgovornost.
konkretnoj pravnoj stvari.
Mesna nadležnost može biti:
1. Opšta, i
2. Posebna.
Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, za suđenje je
nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženog.
Opca mesna nadleznost se odredjuje prema mestu prebivalista tuzenog, jer tuzilac mora da dokaze
da je njegovo subjektivno pravo povrijedjeno ili ugrozeno, pa se stoga op mjesna nadleznost
odredjuje prema mjestu prebivalista tuznenog, jer je za stranku povoljnije da mu se sudi u njegovom
mjestu prebivalista odnosno boravista.
U slučajevima predviđenim u ovom zakonu za suđenje je osim suda opće mjesne nadležnosti
nadležan i drugi određeni sud.
Za suđenje je opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženi ima prebivalište, ako posebnim
zakonom nije drugačije određeno. Ako tuženi nema prebivalište, opće mjesno je nadležan sud na
cijem području tuženi ima boravište.
Ako tuženi pored prebivališta ima i boravište u nekom drugom mjestu, a prema okolnostima može se
pretpostaviti da će tu boraviti najmanje godinu dana od dana podnošenja tužbe, opće mjesno je
nadležan i sud boravišta tuženog.
Za suđenje u sporovima protiv Federacije, kantona, grada i općine, opće mjesno je nadležan sud na
čijem se području nalazi sjedište njihovog zakonodavnog tijela, odnosno vijeća.
Za suđenje u sporovima protiv ostalih pravnih osoba, opće mjesno je nadležan sud na čijem se
području nalazi njihovo sjedište.
Za suđenje u sporovima protiv državljanina Federacije i Bosne i Hercegovine koji stalno živi u
inostranstvu, opće mjesno je nadležan sud njegovog posljednjeg prebivališta u Federaciji.
Posebna mesna nadležnost može biti:
1. Isključiva,
2. Izberiva (elektivna),
3. Pomoćna. Supsidijarna nadleznost
Pravila o izaberivoj nadležnosti imaju za cilj da tužiocu olakšaju pokretanje i vođenje spora. Naime,
zakon propisuje da tužilac može da bira da li će da tuži prema prebivalištu tuženog, što je opšte
pravilo, ili će tužbu podneti prema posebnim pravilima. Postavlja se pitanje da li izbor koji je tužilac
učinio može izmeniti. Jedni smatraju da je izbor neopoziv od trenutka podnosenja tuzbe, a drugi
smatraju da tuzilac moze da izmjeni izbor prije dostavljanja tuzbe tuzenom.
Izberiva mjesna nadležnost
Nadležnost u sporovima za naknadu štete
nadlezan je osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan
je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica
nastupila.
Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na osnovu pisane garancije proizvođača -
nadlezan je osim suda opće mjesne nadležnosti,
i sud opće mjesne nadležnosti za prodavca koji je pri
prodaji stvari uručio kupcu pisanu garanciju proizvođača.
Nadležnost u sporovima radi zaštite prava potrošača
-pored suda opće mjesne nadležnosti,
nadležan je i sud na čijem području potrošač ima prebivalište, odnosno boravište.
Nadležnost u sporovima za zakonsko izdržavanje
- ako je tužilac osoba koja traži izdržavanje,
nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima
prebivalište, odnosno boravište.
Nadležnost u bračnim sporovima
-nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na
čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.
Nadležnost u sporovima o utvrdivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva
-ako je
tužilac dijete, nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac
ima prebivalište, odnosno boravište.
Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe
-pored suda opće
mjesne nadležnosti nadležan je i sud na cijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa
-pored suda opće mjesne nadležnosti
mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ostavinski postupak.
Nadležnost po mjestu plaćanja
-pored suda opće mjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja.
Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa
–ako je tuzilac zaposleniki,pored suda koji je opće
mjesno nadležan za tuženog, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno
sud na čijem bi se području rad morao obavljati, te sud na čijem je području zasnovan radni
odnos.
Nadležnost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima
- pored suda opće
mjesne nadležnosti, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.
Isključiva mjesna nadleznost
Nadležnost u sporovima o nekretninama
-isključivo je nadležan sud na cijem se podrucju
nalazi nekretnina. Ako nekretnina leži na području više sudova, nadležan je svaki od tih
sudova.
Nadležnost u sporovima o zrakoplovu i brodu
-isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se
području vodi registar u koji je zrakoplov, odnosno brod upisan.
Nadležnost za sporove u izvršnom i stečajnom postupku
-mjesno je isključivo nadležan sud
na čijem se području nalazi sud koji provodi izvršni ili stečajni postupak, odnosno sud na
čijem se području provodi administrativno izvršenje.
Pomoćna- supsidijarna nadleznost
Nadležnost za suparničare
-ako je jednom tuzbom tuzeno vise lica, mjesno nadlezan je sud za
bilo kog od tuzenih.
Nadležnost za osobe za koje ne postoji opća mjesna nadležnost u Federaciji
-Tužba o
imovinskopravnim zahtjevima može se podnijeti svakom sudu u Federaciji na čijem se
području nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži.
Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo strane osobe u Federaciji
-U sporovima
protiv pravne osobe koja ima sjedište u inostranstvu tužba se može podnijeti sudu u Federaciji
