1

PRAVOSUDNI GPP I DEO

1. DOSTAVLJANJE  *

Dostavljanje je zakonom propisana aktivnost stranaka ili suda kojom se omogućava da lice kome je 
pismeno namenjeno za uručenje sazna sadržinu pismena koje mu se upućuje i uručuje.

Adresat

 – lice na koga je pismeno naslovljeno,

 

primalac

  – lice kome se pismeno faktički uručuje, predaje, npr.treća lica kojima se predaje ili 

kojima se može predati pismeno sa dejstvom kao da je uručeno adresatu
Dostava je punovažna od časa faktičke predaje primaocu, a ne adresatu.

Organi dostavljanja

: pošta, nadležni drž. organ, lice zaposleno u sudu, pravno lice registrovano za 

poslove dostavljanja, lica sa javnim ovlašćenjima, a može i neposredno u sudu da se uruči.

Vreme dostavljanja

: radnim danom, i to danju. na radnom mestu u radno vreme, a u stanu od 7 do 

22h. 
Moguće je elektronsko i međustranačko (stranke jedna drugoj; za punovažnost takvog dostavljanja 
je neophodno da taj podnesak zajedno sa dokazom o dostavljanju bude dostavljen i sudu; ne moze 
kod pismena za koja je propisana lična dostava) 

Mesto dostavljanja

fizičkim licima - na adresu označenu u tužbi ili adresu prebivališta ili boravišta upisanu kod organa 
koji vodi evidenciju o ličnim kartama; 
državnim organima - u pisarnici licu ovlašćenom za prijem; 
vojsci i policiji - preko komande; 
u inostranstvu - diplomatskim putem; 
licima lišenim slobode -  preko uprave zatvora;
preko zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika ukoliko ga  stranka ima; 
advokatu - preko lica zaposlenom u kancelariji ili u sudu polaganjem u poseban pregradak (rok za 
uzimanje 8 dana).

Način dostavljanja

1. 

obično

 – može se punovažno uručiti trećem licu s tim da se kao dan uručenja uzima dan predaje 

tom licu koje je dužno obavestiti adresata, pod pretnjom naknade štete koju usled toga pretrpi 
adresat;  
Treća lica su : odrasli članovi porodičnog domaćinstva adresata, a na radnom mestu lice koje radi na 
istom radnom mestu kao adresat, ako pristane da primi pismeno. Treće lice nikada ne može biti 
protivna stranka u postupku ili lice koje se nalazi na strani tog protivnika u postupku.
2. 

lično

 – samo kada je zakonom određeno (

tužba

rešenje

 

o platnom nalogu

presuda

rešenje 

protiv kog je dozvoljena posebna žalba

 i 

pravni lek

); ako se ne nađe lice pribija se obaveštenje 

na vrata da preuzme pismeno uz upozorenje i zatim pribija pismeno i na oglasnu tablu suda, te se po 
protoku roka od 30 dana smatra dostavljenim.

Dostavnica

  - potvrda o izvršenom dostavljanju, potpisuju dostavljač i primalac punim imenom i 

prezimenom, uz naznačenje svojstva primaoca ; datum dostavljanja slovima upisuje primalac (što u 
praksi često nije slučaj). Ima snagu javne isprave ; zbog greške u dostavljanju teče novi rok.
Ako adresat ili treće lice  odbije prijem  pismena bez opravdanog razloga, dostavljač će pismeno 
ostaviti u prostoriji (gde živi radi) ili će ga pribiti na vrata, a na dostavnici će zabeležiti dan, čas, 
razlog odbijanja prijema i mesto gde je pismeno ostavljeno, i time se smatra da je dostavljanje 
izvršeno.
Stranka je dužna da obavesti sud o svakoj promeni adrese.
Stranka je dužna da saopšti sudu adresu protivne stranke, a ako nije u mogućnosti sud će od 
nadležnog organa pribaviti potrebne podatke.
Stranku ili njenog zakonskog zastupnika koji se nalazi u inostranstvu, a nemaju punomoćnika u RS, 
sud će da pozove da u roku od 30 dana od dostavljanja poziva odrede punomocnika za primanje 

2

pismena u RS. Ako to ne učine, sud će stranci na njen trošak postaviti privremenog zastupnika za 
primanje pismena. Ako se suparničari ne dogovore oko zajedničkog punomoćnika za primanje 
pismena sud će postaviti jednog od njih.
Kada je u toku parnice  

dostavljanje

  bilo  

bezuspešno  

(tj. onda kada se nije moglo izvršiti po 

pravilima o dostavljanju propisanim zakonom), dalje dostavljanje tog pismena izvršiće se njegovim 
stavljanjem na oglasnu tablu suda. Dostavljanje se smatra izvršenim po isteku roka od 

8 dana 

od 

dana stavljanja pismena na oglasnu tablu suda.

2. ISKLJUČENJE I IZUZEĆE *

ISKLJUČENJE   postoji   kada   sudija   ne   može   vršiti   sudijsku   dužnost,   odnosno   kada  

mora  

biti 

odstranjen iz daljeg postupka, što je izričito i takstativno navedeno u ZPP-u, i to ako 
1. je   sam   stranka,   zakonski   zastupnik   ili   punomoćnik   stranke,   ako   je   sa   strankom   u   odnosu 

saovlašćenika, saobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao 
svedok ili veštak

2. je kao akcionar vlasnik više od 3% akcija u ukupnom kapitalu pravnog lica, član privrednog 

društva ili član zadruge ako je jedna od stranaka njegov poverilac ili dužnik

3. mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u 

pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili mu je supružnik, odnosno vanbračni partner, srodnik po 
tazbini do drugog stepena, bez obzira da li je brak prestao ili nije

4. je staratelj, usvojitelj ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili ako 

između   njega   i   stranke,   njenog   zakonskog   zastupnika   ili   punomoćnika   stranke   postoji 
zajedničko domaćinstvo

5. između sudije i stranke teče neka druga parnica
6. je u istom predmetu učestvovao u postupku medijacije ili u zaključenju sudskog poravnanja 

koje se pobija u parnici ili je doneo odluku koja se pobija ili je zastupao stranku kao advokat

7. je u stečajnom postupku kao stečajni sudija ili član stečajnog veća doneo odluku povodom koje 

je došlo do spora

IZUZEĆE   postoji   kada   sudija  

može

  biti   izuzet   od   vršenja   sudijske   dužnosti   (sumnja   u 

nepristrasnost: dalje srodstvo, (ne)prijateljstvo, kumstvo...). 
Kada sudija sazna da postoji neki od razloga za isključenje, dužan je da prekine svaki rad na tom 
predmetu i da o razlozima za isključenje odmah obavesti stranke i predsednika suda, koji će da 
odluči o isključenju.
Ako sudija smatra da postoje razlozi za njegovo izuzeće, zastaće sa postupkom i odmah će o tome 
da   obavesti   stranke   i   predsednika   suda   koji   će   da   odluči   o   izuzeću.   Do   donošenja   rešenja 
predsednika suda, sudija može da preduzima samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.
Isključenje i izuzeće mogu da traže i stranke. Stranka je dužna da podnese zahtev čim sazna da 
postoji   razlog   za   isključenje   odnosno   izuzeće,   a   najkasnije   do   zaključenja   rasprave   pred 
prvostepenim sudom, a ako nije bilo raspravljanja, do donošenja odluke.
Zahtev za isključenje sudije koji odlučuje po pravnom leku, stranka može da podnese do donošenja 
odluke o pravnom leku, a zahtev za izuzeće u roku od 15 dana od dana prijema spisa u sud višeg 
stepena. Ako veće bude promenjeno, rok za podnošenje zahteva za izuzeće počinje iznova da teče 
od dana dostavljanja stranci te odluke suda.

Nedopušteno: 

1. zahtev za izuzeće svih sudija jednog suda; 
2. o zahtevu već odlučeno; 
3. nije obrazložen zakonski razlog za izuzeće;
4. izuzeće/isključenje sudije koji ne postupa u tom predmetu; 
5. izuzeće/isključenje predsednika suda, izuzev kada postupa u tom predmetu.
O isključenju i izuzeću sudije  odlučuje predsednik suda  najkasnije u roku od  

3 dana

  od dana 

podnošenja zahteva, o predsedniku suda odlučuje predsednik neposredno višeg suda, o predsedniku 

background image

4

saznala za to;
3. 

prekluzivni

 – protekom roka prestaje pravo da se radnja preduzme, nastupa prekluzija

    

instrukcioni 

(monitorni, nepravi) – ne nastupaju štetne posledice (služe sprečavanju razvlačenja 

postupka i disciplini) ne gubi se pravo da se radnja i naknadno preduzme;
4. 

dilatorni

 – pre čijeg isteka nije dopušteno preduzimanje određene radnje u postupku;

5.

materijalnopravni

 – propuštanje: odbijanje zahteva kao neosnovanog 

    

procesnopravni

 – propuštanje: dovodi do odbacivanja zahteva.

Rokovi se računaju na dane, mesece i godine. Za rok određen na dane, kao početak se uzima prvi 
naredni dan od dostavljanja ili saopštenja; rokovi određeni  na mesece ili godine, završavaju se 
protekom onog dana poslednjeg meseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kada je 
rok otpočeo. Ako nema tog dana u poslednjem mesecu, završava se poslednjeg dana tog meseca. 
Ako poslednji dan  roka pada na državni praznik, nedelju ili neradni dan, rok ističe protekom prvog 
narednog dana.
Podnesak koji je vezan za rok je blagovremen ako je podnet sudu pre isteka roka. Dan podnošenja 
podneska upućenog sudu preko pošte preporučenom pošiljkom ili upućenog telegrafskim putem 
smatra se kao dan podnošenja sudu. Ako je podnesak upućen elektronskom poštom, kao vreme 
podnošenja sudu smatra se vreme koje je naznačeno u potvrdi o prijemu elektronske pošte. Ako je 
podnesak   koji   je   vezan   za   rok   predat   ili   upućen   nenadležnom   sudu   pre   isteka   roka,   a   stigne 
nadležnom sudu posle isteka roka, smatraće se da je podnet na vreme, ako se njegovo podnošenje 
nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očiglednoj omašci podnosioca.

5. SADRŽINA TUŽBE

Tužba je inicijalna parnična radnja tužioca kojom se pokreće postupak. 
Tužba, protivtužba, odgovor na tužbu i pravni lekovi podnose se u pisanom obliku (podnesci). 
Podnesci moraju da budu razumljivi, da sadrže sve ono što je potrebno da bi po njima moglo da se 
postupi, a naročito: označenje suda, ime i prezime, poslovno ime privrednog društva ili drugog 
subjekta,   prebivalište   ili   boravište,   odnosno   sedište   stranaka,   njihovih   zakonskih   zastupnika   i 
punomoćnika ako ih imaju, predmet spora, sadržinu izjave i potpis podnosioca. 
Ako je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, sud će stranci koja nema punomoćnika da vrati podnesak 
radi ispravke, a ako sud vrati podnesak stranci radi ispravke ili dopune, odrediće rok od osam dana 
za ponovno podnošenje podneska. Smatraće se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u 
određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno dopune, odbaciće se. Ako je podnesak, 
koji je u ime stranke podneo punomoćnik, odnosno javni pravobranilac ili javni tužilac nerazumljiv 
ili nepotpun, sud će da ga odbaci.
Tužba 

mora

 da sadrži: 

1. činjenični osnov; 
2. dokaze za te činjenice; 
3. tužbeni zahtev – kako u pogledu glavne stvari (osuda na potraživanje – činidbu, potraživanje ili 
pravno preinačavanje) tako i u pogledu sporednih traženja (kamata, ugovorna kazna, penali i dr).
Tužilac nije obavezan da navede pravni osnov, a ako se navede to ne obavezuje sud. 
Ako   tužilac   ima   boravište,   prebivalište   ili   sedište   u   inostranstvu,   dužan   je   da   u   tužbi   imenuje 
punomoćnika za prijem pismena, a ako to ne učini tužba se odbacuje.
Tužbom se određuju granice raspravljanja, izviđanja i odlučivanja. Podiže se kod nadležnog suda 
čime nastupaju određena 

procesno-pravna

 i 

materijalno-pravna dejstva

: parnica počinje da teče 

dostavljanjem tužbe tuženom, sud ceni nadležnost prema stanju činjenica na taj dan, prekida se 
zastarevanje potraživanja i održaj.

Tužbeni zahtev

 je tvrdnja tužioca da ima pravo na izricanje pravne posledice određene sadržine i 

mora   biti   određen  subjektivno  (određenje   stranaka)   i  objektivno  (u   pogledu   posledica   koje   se 
tužbom traže). Kod suparničarstva, iz tužbenog zahteva se mora jasno i određeno videti šta tužilac 
traži u odnosu na svakog suparničara, npr.solidarno ili podeljeno obavezivanje, odnosno šta svaki 

5

od   tužilaca   traži   u   odnosu   na   tuženog.   Sud   je   vezan   tužbenim   zahtevom   u   subjektivnom   i 
objektivnom smislu, ne sme postupkom obuhvatiti nikog ko u tužbi nije označen kao parničar, niti 
može suditi mimo ili preko postavljenog zahteva.

Podela tužbi

: najvažnija podela zasniva se na kriterijumu zaštite koja se od suda traži:

1. kondemnatorna tužba

 (osuda na činidbu) – najčešće tužilac postavi zahtev u tužbi tako što traži 

od suda da tuženog, koji neće da učini nešto što je dužan prema tužiocu, primora da to učini. Ovde 
se podrazumeva i činidba koja se sastoji u uzdržavanju, nečinjenju, propuštanju. Npr. da preda stvar, 
da plati novčanu svotu, da dozvoli prelaz preko svog zemljišta...

2. deklarativna tužba

 (tužba za utvrđenje) – tužilac samo traži da sud utvrdi postojanje, odnosno 

nepostojanje nekog prava ili pr.  odnosa ili istinitost/neistinitost neke isprave. Ova tužba se još 
naziva pozitivna ili negativna. Npr. da je zaključen ugovor o prodaji, da je istinit/falsifikovan potpis 
na ispravi...

3. preobražajna–konstitutivna tužba

 – sadrži zahtev za promenom jednog prava, kad promena ne 

može da se ostvari voljom pravnog subjekta već samo pravosnažnom sudskom presudom. Promena 
se može sastojati u izmeni ili bližem određivanju sadržine pr. odnosa, u prestanku pr. odnosa ili u 
prestanku pravne situacije. Promena može da deluje ubuduće ili da ima povratno dejstvo. Npr. da se 
brak razvede, da se umanji iznos ugovorne kazne...
Tužba se može

  preinačiti

: 1.  objektivno: promena istovetnosti zahteva, povećanje postojećeg ili 

isticanje drugog zahteva uz postojeći i 2. subjektivno: umesto prvobitno tuženog tuži se drugo lice; 
može   se 

  povući

 

 

:   pre   nego   što   se   tuženi   upusti   u   raspravljanje   o   glavnoj   stvari   ili   kasnije   do 

pravosnažnog okončanja postupka ako tuženi na to pristane * ; može se  

dopuniti

  i  

ispraviti

, a 

tužilac se može 

odreći

 tužbenog zahteva u kom slučaju se ex lege tužba smatra povučenom.

Protivtužba

  –   do   zaključenja   glavne   rasprave   tuženi   može   podneti   protivtužbu   ako   je   zahtev 

protivtužbe u vezi s tužbenim zahtevom; ili ako se ti zahtevi mogu prebiti; ili ako se protivtužbom 
traži utvrđenje nekog pravnog odnosa od čijeg postojanja/nepostojanja zavisi u celini ili delu odluka 
o tužbenom zahtevu.

Tužilac može do zaključenja glavne rasprave da preinači tužbu. Posle dostavljanja tužbe tuženom, za preinačenje tužbe 
potreban je pristanak tuženog. Sud će da dozvoli preinačenje i kad se tuženi tome protivi, ako smatra da bi to bilo 
celishodno za konačno rešenje odnosa među strankama i ako oceni da postupak po preinačenoj tužbi neće znatno da 
produži trajanje parnice. Smatraće se da postoji pristanak tuženog na preinačenje tužbe ako se on upusti u raspravljanje 
o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se pre toga protivio preinačenju. Ako je parnični sud za preinačenu tužbu  
stvarno nenadležan, ustupiće predmet nadležnom sudu. Protiv rešenja kojim se dopušta ili odbija preinačenje tužbe nije 
dozvoljena posebna žalba. Ako tužilac preinačuje tužbu tako što usled okolnosti koje su nastale posle podnošenja tužbe, 
zahteva iz istog činjeničnog osnova drugi predmet ili novčani iznos, tuženi takvom preinačenju ne može da se protivi.  
Tužba nije preinačena ako je tužilac promenio pravni osnov tužbenog zahteva, ako je smanjio tužbeni zahtev ili ako je  
promenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da usled toga tužbeni zahtev nije promenjen.
* Ako se tuženi u roku od osam dana od dana obaveštenja o  povlačenju  tužbe ne izjasni o tome, smatraće se da je 
pristao na povlačenje. Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podneta i može se ponovo podneti. U slučaju da  
tužba bude povučena posle donošenja prvostepene presude, sud će da donese rešenje kojim će da utvrdi da je tužba 
povučena i da je presuda bez dejstva, a ako je pre povlačenja tužbe izjavljena žalba, sud će da donese rešenje kojim će  
da utvrdi da je tužba povučena, da je presuda bez dejstva i da odbaci žalbu.

6. SUPARNIČARI

I Kumulacija zahteva (objektivna)

  – nastaje kada tužilac u tužbi ističe više tužbenih zahteva 

protiv istog tuženog; zahtevi moraju imati isti činjenični i pravni osnov, a ako nemaju mogu se 
istaći u istoj tužbi ako je za svaki od tih zahteva stvarno nadležan isti sud i određena ista vrsta 
postupka. Ako je za neke zahtave predviđen sudija pojedinac, a za druge veće – biće veće.
 Npr. naknada štete iz saobraćajnog udesa– materijalna (lečenje,vozilo) + nematerijalna (pretrpljen 
strah, bol)

1. obična – unošenje više zahteva u tužbu
2. sukcesivna – naknadno isticanje novog tužbenog zahteva

background image

7

5. nema pravni interes, 
6. o istom zahtevu već teče parnica 
7. ako je o istoj stvari zaključeno sudsko poravnanje. 
Ukoliko sud ne odbaci tužbu, dostavlja je

 tuženom na odgovor

 u roku od 15 dana od dana prijema 

tužbe   u   sud   i   obaveštava   ga   o   posledicama   neodgovaranja   na   tužbu,   na   obavezu   određivanja 
punomoćnika  za   primanje   pismena  i   na   dužnost  da  obaveštava   sud   o   promeni   adrese.   Rok   za 
davanje odgovora je 30 dana od dana dostavljanja. Dostavljanje tužbe tuženom na odgovor je bitno 
jer od tog momenta parnica počinje da teče (

litispedencija

). 

Sud će da zakaže pripremno ročište u roku od 30 dana od dana dostavljanja tužiocu odgovora na 
tužbu,   a   ako   odgovora   nema,   a   nema   ni   uslova   za   donošenje   presude   zbog   propuštanja,   onda 
najkasnije u roku od 30 dana od dana kada je istekao rok za dostavljenje odgovora na tužbu. 
Pripremno ročište

  je obavezno

,  osim  kad sud utvrdi da među strankama nema spornih činjenica, 

odnosno   ako   je   spor   jednostavan,   hitan   ili   ako   je   to   zakonom   propisano.   Poziv   se   dostavlja 
najkasnije 8 dana pre održavanja pripremnog ročišta. Ako izostane uredno pozvan tužilac, smatraće 
se   da   je   povukao   tužbu.   Ročište   počinje   izlaganjem   tužbe,   davanjem   odgovora   na   tužbu, 
upoznavanjem stranaka da spor reše medijacijom. Stranka je dužna da iznese sve činjenice i dokaze 
i da predloži dokaze koji će se izvoditi. Sud će utvrditi koje su činjenice nesporne odnosno opšte 
poznate i koje su činjenice sporne i koja bi pravna pitanja trebalo da se rasprave. Određuje broj 
ročišta i vremenski okvir. Sud će predloge za izvođenje dokaza koje ne smatra bitnim da odbije 
rešenjem protiv kog nije dozvoljena posebna žalba. 
Nakon toga sud 

zakazuje

 

ročište za glavnu raspravu

. Sud će na ročište pozvati stranke, svedoke i 

veštake, a do glavne rasprave treba pribaviti i isprave koje treba da budu izvedene (pročitane) kao 
dokaze. Po pravilu zakazuje jedno ročište za glavnu raspravu, a ukoliko proceni da je potrebno više 
ročišta zakazaće ih u najkraćem vremenskom razmaku.

8. PREKID I ZASTOJ POSTUPKA

U toku postupka može doći do prekida i zastoja postupka. 
Do prekida dolazi obavezno 

po sili zakona

, dok do zastoja dolazi

 po oceni suda

PREKID 
1. stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost; 
2. umre zakonski zastupnik stranke ili prestane njegovo ovlašćenje za zastupanje, a stranka nema 
punomoćnika u toj parnici; 
3. stranka koja je pravno lice prestane da postoji; 
4. nastupe pravne posledice stečaja ili likvidacije; 
5. prestane rad suda zbog rata/vanrednih okolnosti;
6. kada je to drugim zakonom određeno
ZASTOJ – sud ceni da li će zastati sa postupkom, rešenjem određuje vreme trajanja: 
1. odluči da ne rešava o prethodnom pitanju; 
2. ako se stranka nalazi na području odsečenom od suda (Obrenovac).
Dok traje prekid prestaju da teku rokovi i sud ne može da preduzima nikakve radnje u tom periodu, 
a nastavlja se kad prestanu razlozi zbog kojih je određen (sud ili predlog stranke). 
Zastoj postupka ne utiče na rokove za preduzimanje parničnih radnji, a sud može preduzimati samo 
one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.
Prekid utvrđuje - dozvoljena žalba. Prekid odbija - nije dozvoljena posebna žalba.
Zastoj utvrđuje - nije dozvoljena posebna žalba.

9. TOK GLAVNE RASPRAVE

To je centralni deo postupka koju čine radnje stranaka i suda; sud utvrđuje činjenice i izvodi dokaze 
i raspravlja o svim pitanjima kako bi se dobila procesna građa za odluku o tužbenom zahtevu. Ako 

Želiš da pročitaš svih 33 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti