1.1. OSNOVE GRAĐANSKOG PROCESNOG PRAVA

1.1.1. O građanskom procesnom pravu

Građansko   procesno   pravo  

je   sistem   pravnih   pravila   kojima   se   regulira   sudsko 

ostvarivanje   zaštite   prava   koja   proistječu   iz   određenih   građanskopravnih   odnosa.   Njima   se 
regulira:   struktura   građanskog   sudskog   postupka   te   položaj,   aktivnosti   i   uzajamni   odnosi 
procesnih subjekata. Građansko procesno pravo se dijeli na: parnično i izvanparnično.

Građanski parnični postupak 

je opća, redovna i osnovna metoda zaštite ugroženih ili 

povrijeđenih   subjektivnih   građanskih   prava,   koju   pruža   državno   pravosuđe.   Ako   zakon   koji 
regulira građanskopravnu materiju ništa ne propisuje, primjenjuje se parnična metoda, a neka od 
izvanparničnih   metoda   primjenjivat   će   se   samo   ako   je   tako   izričito   propisano.   Ovdje   treba 
spomenuti i odredbu članka 1. Zakona o parničnom postupku

1

 (dalje: ZPP) prema kojoj se tim 

zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o 
osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te 
u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za 
neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka. 

Cilj.

 Priznavanje prava implicira i priznavanje prava na njihovu zaštitu. Prava čiju zaštitu 

ne   bismo   mogli   ostvariti   ne   bismo   uopće   mogli   nazvati   pravima.   Zaštita   građanskih   prava 
ostvaruje se u parničnom postupku. 

1.1.2. Samopomoć

Pravosudni aparat mora raspraviti svačiji zahtjev za pružanje pravne zaštite, kako bi se 

spriječila samopomoć. Sudu se ne može dopustiti da, kada neka stvar nije činjenično ili pravno 
jasna, od sebe otkloni dužnost pružanja pravne zaštite. To nalazi izričit izraz i u ZPP-u: “Sud ne 
može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan” (2/2).

2

Samopomoć je u pravilu zabranjena

.

 

Tko samovlasno pribavlja neko svoje pravo ili 

pravo za koje smatra da mu pripada kaznit će se za kazneno djelo “samovlasti” (329 KZ

3

).

Samopomoć   je   ipak   izuzetno   dopuštena

  u   granicama   zakona   i   to   u   sljedećim 

slučajevima:

1

 

Zakon o parničnom postupku

 

objavljen je u Sl. l. SFRJ br. 4/77, izmjene i dopune: Sl. l. SFRJ br. 36/77, 4/80, 

36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 27/90, 35/91, preuzimanje za Republiku Hrvatsku: Narodne novine br. 
53/91, izmjene i dopune: Narodne novine br. 91/92, 112/99 88/01 i 117/03. 

2

 Kada se nastavku teksta navode u zagradama brojevi članaka / stavaka bez naznake koji je zakon u pitanju, radi se 

o odredbama Zakona o parničnom postupku.

3

 Kazneni zakon (KZ) objavljen je u Narodnim novinama br. 110/97, 27/98, 

                                                                                                                          Građansko procesno pravo

  

- Djelo učinjeno u nužnoj obrani nije kazneno djelo

 

(29 KZ). Tko u nužnoj obrani 

uzrokuje štetu napadaču nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja (161/1 
ZOO

4

). 

- Djelo učinjeno u krajnjoj nuždi nije kazneno djelo (30 KZ). Ako netko uzrokuje štetu 

u stanju nužde, oštećenik može zahtijevati naknadu od osobe koja je kriva za nastanak 
opasnosti ili od osoba od kojih je opasnost otklonjena, ali od ovih posljednjih, ne više 
od koristi što su je od toga imale (161/2 ZOO). 

- Pravo subjekta da sam primjerenom silom brani svoj posjed (27 ZV

5

).

1.1.3. Izvori građanskog procesnog prava 

Ustav RH

.

 

Kao akt najviše pravne snage, on je temeljni izvor građanskog procesnog 

prava. On se ne bavi građanskoprocesnom problematikom, ali sadrži neka temeljna načela koja 
služe zakonodavcu kada donosi zakon i onome tko primjenjuje taj zakon (napr. načelo javnosti, 
jednakosti, ravnoprvnosti stranaka, itd.). 

Zakon

.

 

Najvažniji   među   zakonima   je   Zakon   o   parničnom   postupku   od   24.   prosinca 

1976., stupio na snagu 1. srpnja 1977.

6

  Treba naglasiti da je Hrvatski sabor 14. srpnja 2003. 

donio  

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

  (dalje: ZIDZPP/03), 

objavljen u Narodnim novinama br. 117/03, a stupio je na snagu 1. prosinca 2003. Taj propis 
unosi mnoge bitne novote i promjene u parnični postupak, a promjene su obuhvatile više od 
polovine odredaba aktualnog propisa. Ove izmjene teže k tome da svi sudionici u postupku 
(stranke,   njihovi   zastupnici,   ali   i   sud)   svojim   aktivnim   djelovanjem   doprinesu   da   se   sporne 
činjenice što prije rasprave, te da se jednako tako efikasno donese odluka u sporu.

Zakoni koji reguliraju pojedina procesna pitanja su: Zakon o radu, Zakon o sudovima, 

Zakon   o   državnom   odvjetništvu,   Obiteljski   zakon.   U   izvanparničnim   stvarima:   Zakon   o 
nasljeđivanju,   Zakon   o   proglašenju   nestalih   osoba   umrlim   i   dokazivanju   smrti,   u   ovršnim 
stvarima: Ovršni zakon, za pitanja stečaja: Stečajni zakon.  

Običaj

Običaji nisu izvor, ako zakon na njih ne upućuje, što nije slučaj sa Zakonom o 

parničnom postupku. Izvjestan izuzetak je pravilo da u pogledu nadležnosti sudova za suđenje 
strancima koji uživaju imunitet važe pravila međunarodnog prava (26/1), koje je nekad običajno. 

Sudska praksa

. Nije izvor, osim za stranke na koje se presude odnose. Značajnu ulogu 

ona ima pri interpretaciji pravnih pravila. 

Pravna znanost

. Nije izvor ali može utjecati na rješenja zakonodavca snagom svoje 

uvjerljivosti.

4

 Zakon o obveznim odnosima

5

 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

6

 Brojne izmjene i dopune koje je pretrpio ovaj zakon navedene su u fusnoti 1.

2

background image

                                                                                                                          Građansko procesno pravo

  

1.2. GRAĐANSKO PARNIČNO PRAVOSUĐE U HRVATSKOJ

1.2.1. Parnični, izvanparnični i ovršni postupak

Razgraničenje   parničnog   i   izvanparničnog   postupka.

  Izvanparnični   postupak   se 

negativno   definira   -   kao   postupak   koji   nije   parnični.   U   nedostatku   suštinskog   kriterija   za 
razgraničenje parničnog od izvanparničnog postupka, primjenjuje se legalni kriterij. Prema tome, 
da li će neka stvar spadati u jedan ili drugi postupak, ovisi o tome na koju će se od te dvije 
varijante odlučiti zakonodavac. 

Osnovne razlike su sljedeće: 

Parnični postupak

Izvanparnični postupak

-

Jednoobrazan - pravila postupanja su jednaka 
za sve vrste sporova 

-

Heterogen - odlučuje se o raznovrsnim 
materijama 

-

Uvijek imamo spor

-

Možemo imati sporne činjenice, ali ne spor

-

Rigorozan, uniforman - ima jače procesne 
garancije za pravilno utvrđivanje činjenica

-

Elastičnost procesnih instituta - radi boljeg 
prilagođavanja specifičnim materijama o 
kojima se odlučuje

-

Nikad se ne pokreće po službenoj dužnosti

-

Mnogi se pokreću po službenoj dužnosti

-

Glavna rasprava je centralni stadij

-

Rasprava je samo izuzetno propisana

-

Pravni ljekovi su u pravilu devolutivni

-

Pravni ljekovi mogu biti devolutivno-
remonstrativne prirode

-

Dominantno je raspravno načelo

-

Inkvizitorna ovlaštenja suda su ograničena

-

Dispozitivna ovlaštenja stranaka su ograničena

-

Inkvizitorna ovlaštenja suda su ojačana

-

Mogu sudjelovati samo dvije stranke

-

Postupanje je moguće i samo s jednom 
strankom, ali isto tako i s većim brojem njih

Pravila o paničnoj sposobnosti stranaka su u parničnom postupku uža nego li u izvanparničnom, što 
znači da se u posljednjem može kao stranka pojaviti neka osoba koja to ne može u parničnom postupku.
Ipak, pravila parničnog procesnog prava služe kao supsidijarni pravni izvor u svim izvanpraničnim 
stvarima.

Do  donošenja  odluke  o  glavnoj  stvari  sud  će  rješenjem  obustaviti  parnični  postupak  ako 

utvrdi  da  bi  postupak  trebalo  provesti  po  pravilima  izvanparničnog   postupka.  Postupak  će  se 
nakon pravnomoćnosti rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka   pred nadležnim 
sudom (19/1). Radnje što ih je proveo parnični sud (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i 
dr.) te odluke koje je   donio taj sud nisu bez važnosti samo zato što su poduzete u parničnom 
postupku (19/2).

Parnični postupak i ovršni postupak. 

Nakon što sud donese kondemnatornu presudu, 

tuženiku   se   ostavlja   paricijski   rok   (rok   za   dobrovoljno   ispunjenje).   Ako   on   dobrovoljno   ne 
postupi po presudi u tome roku, slijedi ovrha. Dakle, u ovršnom postupku se prisilno ostvaruju 
naredbe suda samo iz kondemnatornih presuda, samo kad nema dobrovoljnog ispunjenja i samo 
kad vjerovnik to zahtijeva. Neke mjere ovršnog postupka mogu se provesti i u toku parnice, pa 
čak i prije nje (privremene mjere). Treba reći da ni svakom ovršnom postupku ne prethodi 
parnični postupak, jer ovršne isprave ne moraju potjecati od parničnog suda. 

Sve ovo govori u prilog samostalnosti ovršnog prava, jer se, dakle, na svaki parnični 

postupak ne nadovezuje ovršni.

4

                                                                                                                          Građansko procesno pravo

  

Parnični  postupak   i  stečajni   postupak.  

Ni   ovršno   pravo   nije  homogeno.   Naime,   u 

ovršnom   postupku   se   provodi   individualno   izvršenje   određenog   potraživanja   na   određenoj 
imovini dužnika. U stečajnom postupku se provodi generalna egzekucija na cjelokupnoj imovini 
stečajnog dužnika, u korist svih stečajnih vjerovnika.   U tome se postupku primjenjuju bitno 
drukčiji principi namirenja vjerovnika od onih koji važe u ovršnom postupku.

1.2.2. Parnični postupak i postupak pred Ustavnim sudom

Postupak.

  Ako   sud   u   postupku   utvrdi   da   zakon   koji   bi   trebao   primijeniti,   odnosno 

pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom 
sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom (37/1 
UZUSRH

7

).

Ako sud u postupku utvrdi da drugi propis (podzakonski akt) koji bi trebao primijeniti, 

odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će 
neposredno   primijeniti   zakon,   a   Ustavnom   sudu   će   podnijeti   zahtjev   za   ocjenu   suglasnosti 
spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom (37/2 UZUSRH).

O podnijetim zahtjevima u prethodna dva slučaja Ustavni sud će izvijestiti Vrhovni sud 

Republike Hrvatske (37/3 UZUSRH).

Posljedice. 

Svaka fizička i pravna osoba koja je Ustavnom sudu podnijela prijedlog za 

ocjenu   suglasnosti   pojedine   odredbe   zakona   s   Ustavom,   odnosno   pojedine   odredbe   drugog 
propisa s Ustavom i zakonom, a Ustavni sud njezin prijedlog prihvati i ukine odredbu zakona, 
odnosno   odredbu   drugog   propisa,   ima   pravo   podnijeti   prijedlog   za   ponavljanje   postupka   za 
izmjenu pravomoćne odluke kojom joj je povrijeđeno pravo, a koja je donesena na temelju 
ukinute zakonske odredbe, odnosno ukinute odredbe drugog propisa (58/2 UZUSRH).

Svaka   fizička   i   pravna   osoba   kojoj   je   povrijeđeno   pravo   pravomoćnom   odlukom 

donesenom na temelju poništene odredbe drugog propisa (ne i zakona), neovisno o tome je li 
podnijela   prijedlog   Ustavnom   sudu   za  ocjenu   ustavnosti  ili  zakonitosti,   ima  pravo   podnijeti 
prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te odluke

8

 (58/3 UZUSRH).

Kad sud pravomoćnom odlukom odbije primijeniti propis zbog njegove neustavnosti ili 

nezakonitosti, a Ustavni sud utvrdi da takva neustavnost, odnosno nezakonitost ne postoji, svatko 
kome je povrijeđeno neko pravo može podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te 
odluke

9

 (60 UZUSRH).

1.2.3. Parnični postupak i kazneni postupak

7

 Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske

8

 U prethodna dva slučaja prijedlog se može podnijeti u roku od šest mjeseci od dana objave odluke Ustavnog suda u 

»Narodnim novinama« (58/4 UZUSRH).

9

  U roku od godine dana od dana objave odluke Ustavnog suda (60 UZUSRH).

5

background image

                                                                                                                          Građansko procesno pravo

  

Slučaj   kad   parnični   sud   sam   rješava   prethodno   pitanje.  

Parnični   sud   samostalno 

rješava sva pitanja o kojima zavisi njegova odluka o glavnoj stvari, pa i kaznenopravna, ali pod 
uvjetom da kazneni sud još nije riješio o takvom kaznenopravnom pitanju (12/1). Parnični sud 
tada ne  mora  čekati  da kazneni  sud  riješi  kaznenopravno  pitanje  koje je od  prejudicijelnog 
značenja u parnici. 

Kad parnični sud sam zauzme stav o prejudicijelnom pitanju, taj stav ima pravni učinak 

samo   u   parnici   u   kojoj   je   to   pitanje   riješeno   (12/2).

14

  Odluka   o   prejudicijelnom   pitanju   je 

deklaratorne naravi. Ona nije sastavni dio dispozitiva, već ulazi u obrazloženje, kao jedan od 
razloga na kojima sud temelji svoju odluku o glavnom pitanju. Stoga nema zapreke da nadležni 
organ o ovom pitanju samostalno rješava kao o glavnom, jer niti jedan drugi organ nije vezan za 
prejudicijelne stavove parničnog suda (12/2).

Slučaj kad parnični sud ne rješava sam prethodno pitanje.  

No pravo organa, pred 

kojim se pojavilo prejudicijelno pitanje, da o njemu odlučuje, ne predstavlja i njegovu dužnost. 
On uvijek može prekinuti postupak (213/1) i sačekati da nadležni organ o tome meritorno odluči. 
Kad kazneni sud donese svoju odluku, parnični sud će za nju biti vezan u granicama njene 
pravomoćnosti.

Parnični sud je vezan i za oslobađajuću i osuđujuću presudu kaznenog suda, kad se tom 

presudom odlučuje o nekom kaznenopravnom pitanju kao prejudicijelnom pitanju. Međutim, 
parnični sud ne može biti vezan za shvaćanja oslobađajuće kaznene presude, kada je opseg 
kaznene odgovornosti uži od građanske.

15

 

Parnični sud je vezan samo za osuđujuću presudu kaznenog suda i kad ta odluka nije od 

prejudicijelnog značenja za parnicu, ali se odnosi na činjenični kompleks koji je predmet obaju 
postupaka (arg. iz 12/3). 

Ako se odluka u parnici zasniva na kaznenoj presudi, pa ta presuda bude kasnije ukinuta, 

to predstavlja osnovu za ponavljanje pravomoćno završenog postupka (421/8).

1.2.4. Priznanje i ovrha stranih sudskih odluka

Ova pitanja regulira ZRSZ

16

. Postupak u kojem se odluka stranog suda ispituje da bi se 

utvrdilo ispunjava li pretpostavke da joj se prizna učinak domaće sudske odluke i da se dozvoli 
njeno   prisilno   izvršenje   –   naziva   se   delibacijski   postupak.   Kod   nas   je   prihvaćena   liberalna 
varijanta ovog sustava u kojoj se ispituje a) da li se strani sud pridržavao osnovnih procesnih 
odredbi i b) da li ta odluka vrijeđa domaći javni poredak. 

O   priznanju   strane   sudske   odluke   može   se   odlučiti   ili   u   posebnom   delibacijskom 

postupku ili kao o prejudic. pitanju, ali samo s učinkom u parnici u kojoj je rješavano. Za 
odlučivanje o priznanju i ovrsi primarno se primjenjuju međunarodni ugovori, a tek supsidijarno 
domaće procesno pravo (3 ZRSZ). 

14

 Odlučujući se da zauzme ovakav stav, ne čekajući rješenje nadležnog organa, parnični sud se izlaže riziku, jer ako 

naknadna odluka nadležnog organa bude drukčija od incidentalne odluke parničnog suda, to može predstavljati 
osnovu za traženje ponavljavnja postupka (421/8).

15

 Napr. oslobađajuća presuda u kojoj se konstatira da se okrivljeniku ne može pripisati nehaj, ne veže parnični sud  

ako građansko pravo propisuje objektivnu odgovornost

16

 Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima

7

Želiš da pročitaš svih 176 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti