Gradjansko procesno pravo
GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO
prof. dr Milorad Živanović
školska 2010/2011. godina
GPP podijeljeno je na:
1. PARNIČNI POSTUPAK
2. POSEBNI PARNIČNI POSTUPCI:
A. Postupak za smetanje posjeda,
B. Postupak za izdavanje platnog naloga,
C. Postupak u bračnim sporovima,
D. Postupak u privrednim sporovima i
E. Postupak za objavljivanje ispravke informacije.
3. VANPARNIČNI POSTUPCI:
A. Ostavinski postupak,
B. Postupak za proglašenje nestalog lica za umrlo i dokazivanje smrti,
C. Postupak za davanje dozvole za stupanje u brak,
D. Postupak za lišenje poslovne sposobnosti,
E. Postupak amortizacije isprava,
F. Postupak za uređenje međa i
G. Postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice.
4. IZVRŠNO PROCESNO PRAVO:
A. Izvršni postupak i
B. Postupak obezbeđenja.
Parnični postupak i posebni parnični postupci regulisani su Zakonom o parničnom postupku od
1976. god. (SFRJ), vanparnični postupci regulisani su Zakonom o vanparničnom postupku BiH od
1989. god.,a izvršno procesno pravo regulisano je zakonom o izvršnom postupku od 1978. god.
(SFRJ).
PARNIČNI POSTUPAK
NAČELA PARNIČNOG POSTUPKA
Načelo dispozicije i oficijelnosti
To je najvažnije načelo parničnog postupka,a znači da u parničnom posupku dolazi do izražaja volja
stranaka. Stranke utiču na tok parničnog postupka. Načelo dispozicije u parnici ogleda se u
sljedećem:
A) u pokretanju parničnog postupka: parnični postupak se nikada ne pokreće po službenoj dužnosti,
već uvijek na inicijativu stranaka, tj. podnošenjem tužbe sudu. Poznata je maksima: Nemo iudex
sine actor – Nema parnice bez tužioca.
1
B) u disponiranju tužbenim zahtjevom. Tako npr. tužilac može da se odrekne tužbenog zahtjeva, a
tuženi može da prizna tužbeni zahtjev. Stranke, takođe, mogu sklopiti sudsko poravnanje. Od
pravila da je načelo dispozicije najvažnije načelo postoji izuzetak u bračnim i paternitetskim
sporovima i sporovima iz autorskog prava gdje se primjenjuje načelo oficijelnosi.
Načelo kontradiktornosti
Ono znači da se svakoj stranci mora omogućiti da iznese svoje mišljenje o tvrdnjama i prijedlozima
suprotne stranke. Jednostavnije govoreći, ono znači da se predsuda ne može donijeti, a da se
tuženom nije pružila mogućnost da se brani. Maksima audiatur et altera pars - treba saslušati i
drugu stranu.
*U našem pravu postoje samo dva izuzetka gdje nije udovoljeno načelu kontradiktornosti, a to su:
a) kod postupka izdavanja platnog naloga sud donosi odluku, a da nije pružio šansu tuženom da se
brani,
b) u izvršnom postupku sud donosi rješenje o izvršenju, a da nije pružio mogućnost dužniku da se
brani.
Postavlja se pitanje u slučaju kada je tuženi potpuno pasivan ili još tačnije rečeno kada ćuti: prema
jednima smatra se da ako ćuti on priznaje navode tužioca (poznato u narodu:ko ćuti smatra se da
priznaje), dok prema drugima je obrnuto: ko ćuti smatra se da negira navode tužioca. U prvom
slučaju radi se o principu afirmativne litiskontestacije, a u drugom o principu negativne
litiskontestacije. Kod nas je usvojena negativna litiskontestacija. Od principa negativne
litiskontestacije postoji jedan izuzetak, a to je donošenje presude zbog izostanka gdje je primjenjen
afirmativni princip.
PRESUDA ZBOG PROPUŠTANJA
Da bi se mogla donijeti presuda zbog propuštanja njeno podnošenje mora biti prijedlog tužioca
odnosno mora da bude navedena u tužbi. Tužilac takođe predlaže da sud donese tužbu zbog
propuštanja ako tuženi ne odgovara na tužbu.
Uslovi za donošenje presude zbog izostanka:
1. Da je predloženo u tužbi a ne kasnije
2. Da tuženi nije odgovorio na tužbu u roku od 30 dana
3. Da je tuženom blagovremeno uručen poziv za raspravu. Smatra se da je tuženi uredno
pozvan ako mu je poziv uručen osam dana prije ročišta. Ako je poziv uručen npr. pet dana
prije ročišta tada je povrijeđeno načelo kontradiktornosti, jer tuženom nije omogućeno da se
pripremi za odbranu. To predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka
zbog koje se mogu ulagati redovni i vanredni pravni lijekovi,
4. Da tužbeni zahtjev proizilazi iz činjenica koje su navedene u tužbi. Tako npr. tužilac u tužbi
navodi da u posjedu drži pokretnu stvar dvije godine, a u tužbenom zahtjevu zahtjkeva da
mu sud na toj stvari dosudi pravo svojine koje je on stekao putem održaja. U ovom primjeru
tužbeni zahtjev ne proizilazi iz činjenica jer je redovni održaj za pokretne stvari tri godine pa
sudne može donijeti presudu zbog izostanka,
5. Da dokazi odgovarju činjenicama, npr. u činjenicama se navodi ugovor o zakupu, a kao
dokaz navodi se ugovor o kupoprodaji,
6. presuda zbog izostanka može se donijeti samo u sporovima gdje vrjedi načelo dispozicije, a
to znači da se ne može donijeti u bračnim i paternitetskim sporovima i sporovima iz
autorskog prava,
7. presuda zbog izostanka nikada se ne donosi ex officio već je potreban prijedlog tužioca.
Potrebno je naglasiti da je kod presude zbog izostanka udovoljeno načelu kontradiktornosti jer je
tuženom pružena mogućnost da se brani, a druga je stvar što je on ostao pasivan.
2

Načelo zabrane zloupotrebe procesnih prava
Ovo načelo prešlo je u procesno pravo iz materijalnog prava. Ono znači da stranka u procesu koristi
svoja prava protivno cilju zbog koga su ona i ustanovljeno. Pravo se ne vrijeđa nego se samo
zloupotrebljava. Tako npr. ako dužnik duguje povjeriocu 1000 KM povjerilac umjesto da podigne
jednu tužbu na 1000 km on može da izvrši zloupotrebu na taj način što će podići deset tužbi po 100
KM.
Zloupotreba se može vršiti i prevarnim radnjama. Tako npr. tužilac kaže tuženom da ne dolazi na
ročište jer će tužilac povući tužbu, međutim, tužilac dođe na ročište i pošto nema tuženog on
predloži donošenje presude zbog izostanka.
Najčešća zloupotreba vrši se putem ustanove benefitium novorum (iznošenje novih činjenica i
dokaza). Stranka zloupotrebljava svoje pravo i ne iznosi sve činjenice i dokaze u prvostepenom
postupku već ih naknadno iznosi u žalbenom postupku. Sud će uzeti u obzir i te činjenice i dokaze
iako je izvršena zloupotreba procesnog prava, a jedina sankcija biće što je stranka dužna da
nadoknadi troškove postupka bez obzira na ishod parnce.
Ovdje je zakon dozvolio zloupotrebu u cilju načela ekonomičnosti i načela materijalne istine. Ta
dva načela su jača od načela zloupotrebe procesnog prava.
Za razliku od iznošenja novih činjenica i dokaza u žalbi gdje se ne traži savjesnost stranaka, kod
vanrednog pravnog lijeka ponavljanja postupka mogu se iznositi nove činjenice i dokazi ali pod
uslovom da je stranka bila savjesna tj. da ranije nije znala za te činjenice i dokaze.
Zakon o parničnom postupku nema sankcije za zloupotrebu procesnog prava osim navedene
– naknade troškova. Težište zaštite je na prevenciji tj. sud treba da vodi brigu da do zloupotrebe
uopšte i ne dođe.
Načelo materijalne istine
Slabije je izraženo u parničnom postupku u odnosu na krivično procesno pravo. U parničnom
postupku sud ništa ne preduzima ex officio nego samo na inicijativu stranaka. Sud sudi po načelu
DA MICHI FACTUM DABO TIBI IUS ( daj mi činjenice daću ti pravo). Stranke dakle moraju
imati zastuupnike na sudu ( advokate). Stranke bi trebale da preduzmu svaku radnju a ako ne uspiju
tada bi sud morao da reaguje. Stranke imaju postulacionu sposobnost tj. mogu same sebe da
zastupaju u postupku.
Kod nas postoji slučaj nužnog punomoćja a on se zove javnipravobranilac koji po službenoj
dužnosti zastupa opštinu sa drugim subjektima to znači da se gradonačelnik neće pojaviti na parnici.
NADLEŽNOST SUDOVA
Dijeli se na apsolutnu i relativnu nadležnost.
Apsolutnom nadležnošću
vrši se razgraničenje
nadležnosti između sudova i drugih organa van sudskog sistema.
Relativnom nadležnošću
vrši se
razgraničenje nadležnosti u okviru sudskog sistema.
Postoje tri vrste relativne nadležnosti:
1. stvarna nadležnost, a to je nadležnost suda u prvom stepenu. Kod nas su svi građansko-
pravni sporovi stavljeni u nadležnost osnovnog suda, a jedini izuzetak su sporovi iz autorskog
prava koji su u prvostepenoj nadležnosti Okružnog suda, U prvom stepenu sudi sudija pojedinac
za sve građansko pravne sporove, porodične sprove, parnični, vanparnični postupak, krivični
postupak ( za KD kazne od 10 g zatvora), prekršajni sud, smetanje posjeda itd.
2. funkcionalna nadležnost je nadležnost po pravnim lijekovima gdje je u funkciji načelo
devolutivnosti tj. odlučuje viši sud, u drugom stepenu sudi vjeće od trojice sudija.
3. mjesna nadležnost se dijeli na opštu mjesnu nadležnost i posebne mjesne nadležnosti:
a) opšta mjesna nadležnost
određuje se prema prebivalištu tuženog. Prebivalište se određuje
prema dva elementa: corpusu i animusu. Corpus znači da se fizički živi u nekom mjestu, a
4
animus je volja da se negdje stalno živi. Od pravila određivanja mjesne nadležnosti prema
prebivalištu tuženog postoje dva izuzetka gdje se mjesna nadležnost određuje prema
prebivalištu tužioca, a to su:
kada je tužilac maloljetno lice i
kada tužilac podnosi tužbu za naknadu štete koja je posljedica teške tjelesne povrede ili smrti
lica.
b)
posebne mjesne nadležnosti su:
isključiva mjesna nadležnost kojom se opšta mjesna nadležnost iključuje nadležnošću suda na
čijoj teritoriji se nalaze nekretnine (forum rei sitae),
izabrana (elektivna) mjesna nadležnost gdje tužilac ima pravo izbora između suda opšte mjesne
nadležnosti i onog suda koji je zakonom određen (traži se vezna okolnost) npr. Ako kupimo TV
EI Niš koji je neispravan u RK Boska tužba se može podnijeti u Banjaluci i Nišu. Ili kod
naknade štete tužba se može podnijeti tamo gdje je šteta učinjena ili u prebivalištu tuženog.
pomoćna mjesna nadležnost gdje nadležnost određuje viši sud ako prema svim ovim navedenim
nadležnostima nije moguće odrediti nadležnost suda.
PROCESNE PRETPOSTAVKE
ZPP ne govori o procesnim pretpostavkama nego jednostavno kaže smetnje za dalji tok postupka.
Jednostavnije rečeno to su uslovi bez kojih nije moguće voditi postupak.
Dijele se na opšte i posebne procesne pretpostavke. Opšte moraju da budu ispunjene u svim
postupcima, a posebne samo u posebnim postupcima ili u pojedinim stadijumima parničnog
postupka. Tako npr. kod podizanja tužbe za smetanje posjeda posebna procesna pretpostavka su
rokovi u kojima se ta tužba mora podnijeti (subjektivni rok 30 dana i objektivni 1 godinu
).
Kod
dokumentarnog platnog naloga posebna procesna pretpostavka je da je platni nalog zapravo tužba
snabdjevena dospjelom isplatom (mjenica, ček, faktura)
.
U parničnom postupku posebna procesna
pretpostavka je rok za ulaganje žalbe (15 dana).
Opšte procesne pretpostavke tiču se:
1. suda, a to su stvarna, mjesna i funkcionalna nadležnost,
2. stranaka (stranačka i parnična sposobnost) ,
3. predmeta spora (pozitivne i negativne pretpostavke). Pozitivne moraju postojati, a negativne ne
smiju postojati. Pozitivna je postojanje pravnog interesa tužioca i da se ne radi o naturalnoj
obligaciji. Negaativne su res iudicata, tj. da je u tom sporu već pravnosnažno presuđeno i lis
pendens tj. postojanje parnice, da se između istih stranaka o istom predmetu spora ne mogu
istovremeno voditi dvije parnice,
4. da je tužba uredna.
Ne postoji rang procesnih pretpostavki ali će sud ipak prioritetno voditi računa o svojoj nadležnosti.
Neke procesne pretpostavke se mogu ispraviti, a neke ne mogu. Tako npr. stranačka i parnična
sposobnost može se ispraviti, dok se nadležnost sudova ne može ispraviti.
Na procesne pretpostavke sud pazi po službenoj dužnosti i u njihovom nedostatku sud odbacuje
tužbu kao nedopuštenu. U ovom slučaju se primjenjuje ZPP, tj. procesno pravo. Suprotno je
odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, gdje sud vodi postupak i meritorno odlučuje
primjenjujući materijalno pravo (ZOO, ZOSPO...).
VEZANOST PARNIČNOG SUDA ODLUKOM KRIVIČNOG SUDA
5

1. materijalno pravo najčešće je regulisano dispozitivnim normama pa je zbog toga osnovno
načelo parničnog postupka načelo dispozicije,
2. najvažnija uloga materijalnog prava ogleda se u donošenju sudske odluke gdje sud odlučuje
primjenom materijalnog prava tj. podvodeći činjenice pod materijalno pravnu normu,
3. institut umešača vuče porijeklo iz materijalnog prava iz instituta regresnog zahtjeva,
4. stranačka i parnična sposobnost se određuju po pravnoj i poslovnoj sposobnosti,
5. stvarna nadležnost određena je materijalnim pravom.
PRETHODNO PITANJE
Prethodno pitanje je pitanje koje se javlja u parničnom postupku i od čijeg rješavanja zavisi odluka
o glavnoj stvari. Sud ne može da odlučuje o predmetu spora dok prethodno ne odluči o prethodnom
pitanju. Prehtodno pitanje otvara tuženi na taj način što negira postojanje prava ili pravnog odnosa
(ugovor). Tako npr. tužilac je pokrenuo parnični postupak u kojem traži da mu tuženi vrati stvar iz
ugovora o zakupu jer je rok zakupa istekao. Tuženi otvara prethodno pitanje negirajući da između
njega i tužioca postoji ugovor o zakupu. Da bi sud odlučio o povraćaju stvari mora prethodno da
utvrdi da li postoji ugovor o zakupu.
Prethodno pitanje je uvijek pravnog karaktera, a nikada činjeničnog. Odluku o prethodnom pitanju
sud unosi u obrazloženje presude i zbog toga ta odluka nije obuhvaćena pravnosnažnošću presude.
Kada tuženi otvori prethodno pitanje tužilac može da ostane pasivan i u tom slučaju sud postupa na
gore izneseni način. Međutim, tužilac može o otvorenom prethodnom pitanju da podigne incidentni
(prejudicijelni) zahtjev za utvrđenje. U tom slučaju o prethodnom pitanju sud će odlučivati sa
dejstvom pravnosnažnosti jer odlučuje o tužbenom zahtjevu tužioca. U ovom slučaju odluka o
prethodnom pitanju ulazi u dispozitiv presude i obuhvaćena je pravnosnažnošću.
Tuženi umjesto običnog otvaranja prethodnog pitanja može da podigne prejudicijelnu protivtužbu
pa i u ovom slučaju sud odlučuje sa dejstvom pravnosnažnosti i odluku o prejudicijelnoj protivtužbi
unosi u dispozitiv presude. Sve ove varijante odlučivanja o prethodnom pitanju izraz su načela
dispozicije u parničnom postupku.
ZASTUPNIŠTVO
Zastupnik u parničnom postupku preduzima parnične radnje za zastupanog sa pravnim dejstvom
kao da ih je zastupani sam preduzeo.
Prema načinu nastanka postoje tri vrste zastupništva:
1. zakonsko zastupništvo je kada roditelji zastupaju svoju maloljetnu djecu. Roditelji mogu
preduzimati sve parnične radnje koje se tiču redovnog poslovanja a kada su u pitanju
vanredni pravni poslovi kao npr. raspolaganje dječjom imovinom tada zakonski zastupnik
mora da ima posebna ovlaštenja organa starateljstva,
2. ugovorno zastupništvo (zastupništvo po punomoćju). Kod zakonskog zastupništva zastupnik
zastupa poslovno nesposobna lica dok kod ugovornog zastupništva punomoćnik zastupa
poslovno sposobno lice. Postoje dve vrste punomoći:
a) parnična punomoć za vođenje parnice i
b) posebna punomoć za pojedine parnične radnje.
Punomoćnik može biti svako poslovno sposobno lice.
*Što se tiče
obima ovlašćenja
mogli bismo navesti četiri vrste punomoćnika u slučaju da su
dobili parničnu punomoć:
A) obični punomoćnik ima poslovnu sposobnost. On može preduzimati sve parnične radnje
osim onih koje su dispozitivne a to znači onih radnji kojima se okončava parnični postupak
– sklapanje sudskog poravnanja, povlačenje tužbe, odricanje od tužbenog zahtjeva, priznanje
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti